REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-1906/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarki Đeni Broznić i Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice TE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Zoran Bauer (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi međunarodne zaštite, 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/3777, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 18. rujna 2025., te radi odobravanja tužiteljici međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici TE u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova da opunomoćeniku tužiteljice Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, kao pružatelju pravne pomoći isplati iznos od 1.432,24 eura (tisuću četiri stotine trideset dva eura i dvadeset četiri centa), u roku od 60 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/3777, URBROJ: 511-01- 212-25-5 od 18. rujna 2025., odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužiteljice, osobe bez državljanstva, za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Osporavano rješenje doneseno je u primjeni Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, u nastavku teksta: ZMPZ). Predmetni naknadni zahtjev podnesen je 6. lipnja 2025. na zapisnik. Osnovni zahtjev tužiteljice odbijen je rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/17841, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 1. srpnja 2024. godine.

2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Točka II. tuženikova rješenja od 1. srpnja 2024. poništena je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3390/2024-7 od 4. prosinca 2024. godine. Unatoč tome, tuženik nije donio rješenje kojim nadomješta nezakoniti dio prvotnog rješenja, niti je tuženik kontaktirao vlasti u SR Njemačkoj kako bi se uvjerio da je jasna i nedvosmislena mogućnost da tužiteljica može boraviti u toj državi. Takvim propustom rješavanja prvotnog predmeta tužiteljica, koja je apatrid, stavlja se u položaj krajnje neizvjesnosti. Očito je da tuženik po izvršnosti svoje odluke ima namjeru tužiteljicu prisilno udaljiti. Tuženik, dakle, provodi drugi postupak međunarodne zaštite u odnosu na tužiteljicu, bez da je dovršio onaj prvi. Uz to, tužiteljica je U, a Z se vode kao posebno ranjiva skupina. Tužiteljica jedine životne veze ima s Njemačkom i s Hrvatskom, starije je životne dobi, teško se kreće, u cijelosti integrirana u društvo, dobro poznaje Rijeku, te je vrijedna svakog poštovanja. Dok sâm tuženik ne odredi što bi trebalo izvršiti u vezi s točkom II. rješenja od 1. srpnja 2024., tužiteljicu treba zaštititi od slobodnih interpretacija i konfabulacija koje bi mogle nastupiti na temelju takve pravne nesigurnosti. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da sam riješi stvar odobravanjem tužiteljici međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Traži i naknadu troškova spora u ukupnom iznosu od 1.432,24 eura.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužbeni navodi uglavnom se odnose na prijašnji postupak. Međutim, iako se naknadni zahtjev promatra u svjetlu ranijeg postupka, predmet ovoga spora nije ponovna ocjena prethodnog zahtjeva, već je to ocjena ispunjenosti zakonskih uvjeta za razmatranje naknadnog zahtjeva. Tijekom postupka po naknadnom zahtjevu, ni u tužbi, tužiteljica nije iznijela nove relevantne činjenice i dokaze. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Izvanraspravnim rješenjem od 20. studenoga 2025. odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu, zbog razloga iznesenih u tom rješenju.

5. Na raspravi provedenoj 25. veljače 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, tužiteljica dodatno elaborira svoje stajalište o pravnoj nesigurnosti nastaloj u odnosu na tužiteljicu i o preuranjenosti vođenja naknadnog postupka.

6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog spora. Sud je odlučio da se u ovome sporu neće izvoditi daljnji dokazi, budući da njihovo izvođenje, pri mjerodavnom normativnom okviru i postojećem stanju spisa spora, te zbog razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja, nije nužno za rješavanje spora (načelo učinkovitosti, čl. 8. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS).

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Sud razumije da tužiteljica svoj pravni položaj sagledava u cjelini. Međutim, predmet ovoga spora isključivo je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika od 18. rujna 2025., donesenog u zasebnom upravnom postupku pokrenutom na zahtjev tužiteljice, u upravnoj stvari naknadnog zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

9. Naknadni zahtjev uređen je člankom 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25). Odredbe članka 47. toga Zakona glase:

„(1) Naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji:

1. zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona ili

2. postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona. (2) Obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje se u Prihvatilištu neposredno u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena. Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja. (3) Naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

(4) Dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

(5) Ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti.

(6) Naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.

(7) Naknadni zahtjev stranca u transferu razmatrat će se u odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora, a naknadni zahtjev podnesen u Republici

Hrvatskoj odbacit će se kao nedopušten.“

10. Osporavanu odluku od 18. rujna 2025. tuženik temelji, u bitnome, na tome da su razlozi za podnošenje naknadnog zahtjeva tužiteljice jednaki onima koje je tužiteljica navodila ranije, pa nije došlo do novih relevantnih okolnosti koje bi mogle dovesti do drukčije odluke. Tuženik je obavio i dodatne provjere o mogućnosti boravka osoba s „Duldungom“ u Njemačkoj, ukazavši na najavu nove njemačke Vlade prema kojoj pravo trajnog ostanka u Njemačkoj dobivaju osobe u tom statusu koje same zarađuju, govore njemački i mogu nedvosmisleno dokazati svoj identitet.

11. Sud je suglasan s argumentacijom tuženika prema kojoj je u predmetnom slučaju riječ o nedopuštenom naknadnom zahtjevu, koji je trebalo odbaciti, u skladu sa člankom 47. stavkom 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, vezano uz stavke 3. i 4. navedenoga članka. Ta je argumentacija poznata tužiteljici. Štoviše, tužiteljica u ovome sporu, u osnovi, ne ističe da je tuženik pogrešno primijenio članak 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već svoje tvrdnje temelji na drugim razlozima, koje Sud razmatra u nastavku ovog obrazloženja.

12. U pogledu navoda tužiteljice koji se tiču situacije u kojoj se tužiteljica našla nakon donošenja presude Upravnog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2024., Sud naglašava sljedeće.

12.1. Izreka tuženikova rješenja od 1. srpnja 2024. glasi:

„I. Odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnijela TE, rođena **.**.1962. godine u mjestu Skopje, država Republika Sjeverna Makedonija, osoba bez državljanstva s posljednjim uobičajenim boravištem u [adresa].

II. U roku od 8 dana od dana izvršnosti ovog rješenja TE dužna je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljena s područja EGP-a.“

12.2. Izreka presude Upravnog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2024. glasi:

„Poništava se točka II. izreke rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/17841, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 01. srpnja 2024., dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici u predmetnom upravnom sporu.

Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.“

12.3. Na poništavajući dio točke I. izreke Upravnog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2024. odnosi se točka 15. obrazloženja te presude, koja glasi:

„15. Nadalje, kako se točka II. izreke osporavanog rješenja temelji na članku 184. Zakona o strancima (Narodne novine, 133/2020, 114/2022, 151/2022), a kojim je regulirano rješenje o povratku državljanina treće zemlje, te kako u postupku nije utvrđeno da bi tužiteljica bila državljanin treće zemlje, već osoba bez državljanstva sa posljednjim uobičajenim boravištem unutar [adresa], odnosno u SR Njemačkoj, to je osporavano rješenje u tom dijelu ocjenjeno nezakonitim te je također odlučeno kao u točki I. izreke presude. Ovo osobito stoga što tuženik zaključuje da ne postoji zapreka za siguran povratak u zemlju posljednjeg uobičajenog boravišta, a koju zapreku upravo predstavlja doneseno rješenje o povratku iz točke II. izreke osporavanog rješenja.“

12.4. Sud, ponajprije, primjećuje da u odnosu na poništenu točku II. izreke rješenja tuženika od 1. srpnja 2024. Upravni sud u Zagrebu predmet nije vratio na ponovni postupak. To proizlazi iz točke I. izreke te presude, iz referentnog dijela njezina obrazloženja, te iz upute o pravnom lijeku, budući da je žalba dopuštena u odnosu na cijelu presudu (tj. u odnosu na cijeli sadržaj njezine izreke).

12.5. Zatim, ako tužiteljica smatra da je u okviru rješavanja upravne stvari u kojoj je doneseno rješenje od 1. srpnja 2024., nakon poništenja točke II. tog rješenja, tuženik trebao ponovno odlučiti u odnosu na dio pitanja obuhvaćenih predmetom odnosnog postupka, tužiteljica može predložiti donošenje dopunskog rješenja (čl. 100. st. 2. i st. 4. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). U slučaju odbijanja prijedloga, o tome se donosi rješenje, u odnosu na koje bi tužiteljici na raspolaganju bila zasebna pravna zaštita.

12.6. Zasebna pravna zaštita tužiteljici bi bila na raspolaganju i u slučaju da tuženik u zasebnoj upravnoj stvari, rješavajući po službenoj dužnosti, odluči o primjeni neke od mjera povratka tužiteljice.

12.7. Po okončanju postupaka vezanih uz međunarodnu zaštitu, tužiteljica može svoj status u Republici Hrvatskoj pokušati regulirati na temelju Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25). Ovom presudom ni na koji način nije prejudicirano odlučivanje o takvom možebitnom zahtjevu tužiteljice.

12.8. Naposljetku odgovor na pitanje hoće li i kako tuženik odlučiti umjesto poništene točke II. svojeg rješenja od 1. srpnja 2024. ne čini prethodno pitanje u odnosu na meritum upravne stvari odlučivanja o naknadnom zahtjevu tužiteljice za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, u smislu članka 55. ZUP-a.

12.9. Situacija nastala upravnosudskim poništenjem točke II. rješenje od 1. srpnja 2024., dakle, ni na koji pravno odlučan način ne utječe na ishod ovoga spora. Na taj ishod ne utječu ni odredbe Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva („Službeni list FNRJ – Međunarodni ugovori“, broj 9/59; t. I.36. Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji, „Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 12/93), budući da meritum ove upravne stvari ne ulazi u normativni doseg te Konvencije.

13. U skladu s dosad iznesenim, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

14. Vezano uz izlaganje tuženika o nesuspenzivnom učinku žalbe u ovome sporu i s time povezanom sadržaju upute o pravnom lijeku (točka VI. odgovora tuženika na tužbu), Sud dodaje sljedeće. Prema članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao posebnog zakona, žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Primjenu te odredbe problematičnom nije našao Ustavni sud Republike Hrvatske (primjerice: t. 123.-126. obrazloženja odluke broj: U-III-424/2019 i dr. od 17. prosinca 2019.; t. 69.1. odluke broj: U-III-5848/2022 od 4. srpnja 2024.), ni Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

15. Odluka Suda o troškovima spora u sustavu besplatne pravne pomoći donesena je na temelju odredaba Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj 140/15 i 155/22, u nastavku teksta: Pravilnik), te Tbr. 27., Tbr. 50. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25), u okviru troškovnika tužiteljice podnesenog do zaključenja rasprave.

15.1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2024. tužiteljici je odobrena besplatna pravna pomoć, u skladu sa člankom 8. Pravilnika. Sud ne nalazi da je u razdoblju do vođenja spora radi ocjene zakonitosti rješenja donesenog povodom naknadnog zahtjeva tužiteljice došlo do bitne promjene okolnosti koje utječu na odlučivanje o odobrenju besplatne pravne pomoći, pa je ona tužiteljici odobrena i u ovome sporu (t. II. izreke ove presude).

15.2. Što se tiče iznosa odobrene besplatne pravne pomoći (t. III. izreke presude), na temelju članka 9. Pravilnika pružatelju pravne pomoći dosuđen je iznos od 500,00 eura za sastav tužbe i 500,00 eura za pristup na ročište za raspravu, tj. usve 1.000,00 eura, što iznosi ukupno 1.250,00 eura. Tome je potrebno pridodati putne troškove pristupa pružatelja pravne pomoći na ročište za raspravu na relaciji Zagreb – Rijeka – Zagreb u iznosu od 182,24 eura (za gorivo 162,04 eura i za cestarinu 20,20 eura). Stoga je tuženiku naloženo da pružatelju pomoći isplati ukupni iznos od 1.432,24 eura.

U Rijeci 25. ožujka 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za strance i međunarodnu zaštitu, Službi za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33