REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Poslovni broj: Us I-1769/2025-9
[adresa] Z 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarki Đeni Broznić i Marlene Štimac, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj ZR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja (OIB: 95131524528), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci (OIB: 03377753055), Građansko-upravni odjel, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma, 25. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-04/25-01/1, URBROJ: 522-4/1-1-2-25-6 od 31. srpnja 2025. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/I-562-04/24-02/3, URBROJ: 2170-10-02/1- 25-10 od 24. travnja 2025., odbijen je zahtjev tužitelja, podnesen 4. prosinca 2024., za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma, u primjeni Zakona o zaštiti vojnih i civilnih
invalida
rata
(„Narodne
novine“,
broj
33/92, 57/92, 77/92, 27/93, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95, 108/96, 82/01, 94/01, 103/03, 148/13 i 98/19). Tužitelju je prethodno priznat status civilnog invalida rata VI. skupine sa 60% oštećenja organizma, uz pripadajuću osobnu invalidninu, zbog ranjavanja zadobivenog u vezi s ratnim događajima 1943. godine.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA UP/II-562-04/25-01/1, URBROJ: 522-4/1-1-2- 25-6 od 31. srpnja 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje svoj materijalni položaj, upućuje na svoje žalbene navode u upravnom postupku i traži da mu se povisi naknada zbog tjelesnog oštećenja od 60%. U žalbi na koju upućuje, tužitelj, u osnovi, traži da se postojeće tjelesno oštećenje od 60% što se tiče visine naknade invalidnine ažurira sa sadašnjim financijskim i pravnim prilikama, s obzirom na to da su prošle 24 godine od prethodnog povećanja invalidnine, u skladu s klauzulom rebus sic stantibus, budući da sadašnji iznos tužiteljeve invalidnine od 79,46 eura više nije nikakva adekvatna naknada za tjelesno oštećenje od 60%. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, opisuje rezultate institucionalnog medicinskog vještačenja, kao i propisani način izračuna osobne invalidnine i dodaje, u bitnome, da se tako utvrđena svota invalidnine VI. skupine isplaćuje svim korisnicima navedenog prava. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje, te u spisu ovoga spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 18. ožujka 2026., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Mjerodavni dijelovi članka 16. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata glase:
„Osobna invalidnina određuje se u mjesečnoj svoti prema skupini oštećenja organizma invalida.
Mjesečna svota osobne invalidnine invalida I. skupine određuje se u visini od 100% proračunske osnovice.
Mjesečna svota osobne invalidnine invalida II - X skupine određuje se u postotku od osobne invalidnine invalida I. skupine i to:
Grupa
Postotak (…)
(…)
VI.
18,00
(…)
(…)
“
8. U osporavanim rješenjima javnopravnih tijela citirane su i druge mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata. Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.
9. Način određivanja iznosa osobne invalidnine određuje Hrvatski sabor kao zakonodavac, u okviru svoje legislativne autonomije (čl. 1. st. 3., čl. 2. st. 4. podst. 1., čl. 71. i čl. 81. podst. 2. Ustava Republike Hrvatske). Bez obzira na to može li se u konkretnom slučaju tako utvrđeni iznos osobne invalidnine smatrati adekvatnim za zbiljske potrebe pojedinog korisnika toga prava, javnopravna tijela u upravnom postupku nisu ovlaštena odstupiti od važećeg propisa i odrediti drugi iznos osobne invalidnine, niti su to ovlašteni učiniti upravni sudovi u upravnome sporu. Tužitelj, pritom, ne tvrdi ni ne dokazuje da je svota njegove osobne invalidnine određena protivno važećim propisima, niti to proizlazi iz spisa predmeta upravnog postupka. Naposljetku, osporavanim tuženikovim rješenjem tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.
10. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
11. Prava vezana uz nepovoljan materijalni položaj stranke primarno su uređena propisima na području socijalne skrbi. Bez obzira na ishod ovoga spora, tužitelj se u tom pogledu može obratiti nadležnom prvostupanjskom tijelu za socijalni rad. Ova presuda, pritom, ni na koji način ne prejudicira odlučivanje nadležnih tijela o takvome možebitnom zahtjevu.
12. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 93. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata.
U Rijeci 25. ožujka 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- tužitelju ZR, iz [adresa]
- opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko- upravnom odjelu, Rijeka, Erazma Barčića 5
