Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-524/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optužene ĐF, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO) te optužene ĐF, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-989/2023-76 od 9. svibnja 2024., nakon održane javne sjednice vijeća 3. veljače 2026., dana 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba OKDO-a, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženoj ĐF, prihvaćajući kao utvrđene kazne zatvora iz prvostupanjske presude u trajanju od 8 /osam/ mjeseci za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i u trajanju od 1 /jedne/ godine i 2 /dva/ mjeseca za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, te prihvaćajući jedinstvenu kaznu zatvora na koju je optuženica osuđena presudom suda prvog stupnja u trajanju od 1 /jedne/ godine i 6 /šest mjeseci, na temelju čl. 57. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđena izvršava 9 /devet/ mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 /devet/ mjeseci se neće izvršiti ako optuženica u roku od 4 /četiri/ godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo .

Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženoj ĐF se u neuvjetovani dio jedinstvene kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. travnja 2023. do 30. travnja 2023. i od 1. lipnja 2023. do 1. rujna 2023.

II Žalba optužene ĐF odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: K-989/2023-76 od 9. svibnja 2024., je na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP/08-24) proglasio krivom optuženu ĐF zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano u čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11 te joj je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, dok je na temelju čl. 51. KZ/11 optužena ĐF osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 57. KZ/11 optuženoj ĐF izrečena je djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđena izvršava 6 (šest) mjeseci zatvora, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine se neće izvršiti, ukoliko optužena ĐF u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženoj ĐF je u izrečenu kaznu zatvora, u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. travnja 2023. do 30. travnja 2023. i od 1. lipnja 2023. do 1. rujna 2023.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-24 optužena ĐF je obvezana na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i 8. ZKP/08 za provedeno vještačenje u iznosu od 291,99 eura (dvjesto devedeset i jedan euro i devedeset i devet centi) i u paušalnom iznosu od 100,00 eura (sto eura i nula centi), koje troškove je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv navedene presude žale se OKDO i optužena ĐF po branitelju Mariju Medaku, odvjetniku.

2.1. OKDO se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženoj izrekne strožu kaznu.

2.2. Optužena ĐF žali se po branitelju Luki Someku, odvjetniku, te po branitelju Mariu Medaku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine odnosno preinači.

2.3. Na ovom mjestu valja navesti da su obje žalbe optuženice tretirane kao jedna jedinstvena žalba.

2.4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnosi optužena ĐF, s prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

3. U smislu 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-606/2024-3 od 24. srpnja 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

4. U skladu s odredbom čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08-25) sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Miljenka Babića te branitelja optuženika Marija Medaka, odvjetnika, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08-25 sjednica održana u odsutnosti uredno obaviještene ĐF.

5. Žalba OKDO je osnovana, dok je žalba optužene ĐF neosnovana.

6. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženica ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-24 nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj povredi već o žalbenim tvrdnjama koje ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu, s time da je povodom žalbi optuženice i državnog odvjetnika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-25, pobijana presuda najprije ispitana po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u odredbi iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 -25, niti da bi na štetu žaliteljice povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25).

7. U odnosu na žalbu optužene ĐF:

7.1. Optuženica ostvarenje žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome nalazi u tome da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je u kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu ocijenio iskaz oštećenika KF, premda je iskaz tog svjedoka, po njezinom mišljenju, nelogičan i neživotan, a u dijelu gdje tvrdi da ga je nogom udarila u glavu i objektivno nemoguć, posebice kada se ima u vidu da je ona nižeg rasta i njegova tvrdnja da je bio pognut te da je udarac uslijedio prilikom guranja vrata od sobe.

7.2. Nadalje, optuženica smatra da je sud prvog stupnja pogrešno postupio i kada nije prihvatio iskaz svjedoka ZF, nalazeći ga kontradiktornim, neživotnim i u suprotnosti s iskazom oštećenika te rezultatima provedenog sudsko medicinskog vještačenja, što, međutim, po mišljenju žaliteljice nije točno s obzirom da je isti rekao svjedoku ČF, a što je ovaj i potvrdio, kako je vidio oštećenika da se sam udario, u svezi čega primjećuje da je provedenim vještačenjem samo utvrđeno da je predmetna ozljeda mogla nastati udarcem tupo tvrdog predmeta/sredstva jačinom slabijeg ili srednjeg intenziteta, a što može biti bilo koji tupo tvrdi predmet.

7.3. U svezi iskaza svjedoka ČF, optuženica ukazuje da je prvostupanjski sud njegov iskaz u većem dijelu prihvatio, međutim, iz sasvim nepoznatih razloga ne vjeruje mu u dijelu gdje je izrijekom naveo da nije čuo da bi oštećeniku uputila prijetnje niti je vidio da bi ga udarila nogom u glavu, s time da se radi o svjedoku koji nema razloga govoriti neistinu, budući da su mu i oštećeni i ona prijatelji.

7.4. Naposljetku, optuženica smatra kako prvostupanjski sud pogrešno navodi da su odnosi između nje i oštećenika narušen i zbog nesuglasica oko zajedničkog stana, budući da je stan u njezinom vlasništvu dok je ¼ dijela koja je ranije bila u vlasništvu oštećenika sada u vlasništvu Grada Zagreba, a što je po njezinom mišljenju i bio povod zbog kojeg je oštećenik protiv nje podnio lažnu kaznenu prijavu.

7.5. Suprotno optuženici, prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne, pažljive i kritičke analize svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti pravilno postupio kada je upravo iskaz žrtve ocijenio kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, dok je s druge strane njezinu obranu i iskaze svjedoka koji ju podupiru s pravom ocijenio kao konstrukcije s ciljem izbjegavanja njezine kaznene odgovornosti za terećena kazneno djela.

7.6. Tako, prvostupanjski sud pravilno uočava da je žrtva inkriminirane događaje opisala na životan i logičan način te da je takav njezin opis sukladan i s drugim dokazima, posebice rezultatima provedenog sudsko medicinskog vještačenja iz kojeg proizlazi da su ozljede koje su utvrđene kod žrtve nastale upotrebom tupog sredstva u okolnostima fizičkog sukoba, te da takve ozljede najčešće nastaju udarcem stisnutom šakom, a moguće ih je zadati i udarcem nogom, s time da je za njihov nastanak bio dostatan i jedan udarac u područje usta i brade silom slabog do srednjeg intenziteta.

7.7. S druge strane, sud prvog stupnja pravilno uočava da su iskazi svjedoka ZF i ČF, a na koje dokaze optuženica posebice upire u žalbi, u odnosu na odlučne i druge važne činjenice u ovom postupku bitno različiti, kontradiktorni i proturječni.

7.8. Tako svjedok EF u svom iskazu navodi da je inkriminiranog dana nalazeći se u hodniku vidio kada je optuženica ušla u sobu oštećenika, te je čuo da je između njih došlo do verbalne prepirke, s time da nije čuo da bi optuženica pritom prijetila žrtvi. Nadalje, taj svjedok u svome iskazu tvrdi da je oštećenika vidio nakon svađe s optuženicom te da isti nije bio ozlijeđen , s time da je tek naknadno kada se vratio iz kuhinje uočio da je oštećenik krvav po licu.

7.9. Prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da je takav iskaz svjedoka već sam po sebi neživotan, suprotan iskazu žrtve, kao i rezultatima provedenog sudsko medicinskog vještačenja iz kojeg proizlazi da su ozljede koje su utvrđene kod žrtve nastale upotrebom tupog sredstva u okolnostima fizičkog sukoba, te da takve ozlijede najčešće nastaju udarcem stisnutom šakom, a moguće ih je zadati i udarcem nogom, s time da je za njihov nastanak bio dostatan i jedan udarac u područje usta i brade silom slabog do srednjeg intenziteta.

7.10. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno primjećuje da je iskaz tog svjedoka u kontradikciji i bitnom proturječju sa iskazom svjedoka ČF koji je tvrdio da mu je isti rekao kako je vidio da se oštećenik sam namjerno lupio u ormar ili regal, što, međutim, taj svjedok uopće nije spominjao u svome iskazu, s time da su navedene tvrdnje o samoozljeđivanju žrtve u suprotnosti i sa obranom same optuženice, koja je u svom iskazu navela kako joj se čini da je žrtva udarila u stol koji se nalazi uz krevet, dok je svjedok ČF u svom iskazu navodio da mu je svjedok EF rekao kako je vidio da se oštećnik udario u ormar ili regal, te je također tvrdila da je njezin sin (EF) vidio da se žrtva sama udarila u nos, a što on, međutim, nije spominjao u svome iskazu.

7.11. Pored toga, prvostupanjski sud pravilno uočava da su tvrdnje svjedoka ČF i same optuženice o samoozljeđivanju žrtve u suprotnosti i sa ranije izloženim rezultatima sudsko medicinskog vještačenja, s time da se po stavu ovog žalbenog suda takve tvrdnje imajući u vidu cjelokupni kontekst inkriminiranog zbivanja već same po sebi ukazuju kao neživotne i nelogične.

7.12. Imajući uz sve to dodatno u vidu da je svjedok EF sin optuženice, a svjedok ČF njezin dobar prijatelj, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je obranu optuženice, kao i iskaze tih svjedoka u odnosu na odlučne i druge važne činjenice u ovom predmetu ocijenio kao nevjerodostojne dokaze, odnosno kao konstrukcije s ciljem izbjegavanja njezine kaznene odgovornosti za terećena djela.

7.13. Stoga žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7.14. Naposljetku, optuženica nije u pravu niti kada u žalbi smatra da joj je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznenu sankciju, uz bitnu argumentaciju da do sada nije bila kazneno osuđivana zbog počinjenja kaznenih djela s elementom nasilja, te da je majka dvoje malodobne djece o kojoj skrbi.

7.15. Naime, premda je točno da optuženica do sada nije bila osuđivana zbog počinjenja kaznenih djela s elementima nasilja, činjenica da je do sada bila u čak 7 navrata pravomoćno osuđivana zbog kaznenih djela zlouporabe droga, te uz to u više navrata i prekršajno, jasno ukazuje da njezino ponašanje unazad duljeg razdoblja nije bilo usklađeno s pozitivnim pravnim poretkom u Republici Hrvatskoj, te da do sada izricane kaznene i prekršajne sankcije, između ostalog i bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 4 mjeseca, očito nisu polučile svoj cilj – usklađenje njezinog života sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, a što kada se dodatno poveže i sa samim okolnostima počinjenja predmetnih kaznenih djela koje upućuju na povećanu kriminalnu količinu, upornost i odlučnost optuženice u protupravnom ponašanju prema žrtvi (naime, optuženica je prema činjeničnom opisu djela najprije žrtvi izrekla prijetnju smrću, da bi ga potom i fizički napala na način da ga je nogom udarila u glavu nanijevši mu inkriminirane tjelesne ozljede), po stavu ovog žalbenog suda ukazuje da optuženica nije u pravu kada smatra da olakotne okolnosti koje ističe u žalbi opravdavaju izricanje blaže kaznene sankcije od one koja joj je izrečena pobijanom presudom.

8. S druge strane, polazeći od stupanja krivnje s kojim je optuženica počinila predmetna kaznena djela (izravna namjera prvog stupnja), te imajući na umu ranije navedene otegotne okolnosti na strani optuženice, posebice činjenicu njezine višestruke kaznene i prekršajne osuđivanosti, te povećanu kriminalnu količinu, upornost i odlučnost optuženice u protupravnom ponašanju prema žrtvi, državni odvjetnik je u pravu kada smatra da je pobijanom presudom optuženici izrečena preblaga kaznena sankcija.

8.1. Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika valjalo na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08-25 preinačiti pobijanu presudu u odluci o kaznenoj sankciji, na način da je optuženoj ĐF, prihvaćajući kao utvrđene kazne zatvora iz prvostupanjske presude u trajanju od 8 /osam/ mjeseci za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i u trajanju od 1 /jedne/ godine i 2 /dva/ mjeseca za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, te prihvaćajući jedinstvenu kaznu zatvora na koju je optuženica osuđena presudom prvog stupnja u trajanju od 1 /jedne/ godine i 6 /šest mjeseci, na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđena izvršava 9 /devet/ mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 /devet/ mjeseci se neće izvršiti ako optuženica u roku od 4 /četiri/ godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, u koju kaznu joj se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. travnja 2023. do 30. travnja 2023. i od 1. lipnja 2023. do 1. rujna 2023 , a kako je to i odlučeno pod toč. I ove presude.

8.2. Naime, po stavu ovog suda, kao suda drugog stupnja, upravo takva kaznena sankcija je primjerena stupnju krivnje s kojim je optuženica počinila predmetna kaznena djela te utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima na njezinoj strani i podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, kako u smislu generalne tako i specijalne prevencije.

9. Budući da žalba optuženice nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 nisu uočene povrede na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, to je ista odbijena kao neosnovana te je u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđena prvostupanjska presuda, a kako je to i odlučeno pod toč. II izreke ove odluke -25.

U Varaždinu 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke