Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-19/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih DN i AN, zbog kaznenih djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015. i 61/2015., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu (dalje: ODO) te optuženih DN i AN protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-27/2019-31 od 13. studenoga 2019., nakon održane javne sjednice vijeća 27. siječnja 2026., dana 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba optuženog AN, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženi AN za kazneno djelo za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, prihvaćajući novčanu kaznu koja mu je izrečena presudom suda prvog stupnja od 40 /četrdeset/ dnevnih iznosa u dnevnom iznosu od 300,00 kuna (tristo kuna) / 39,82 eura (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), a što iznosi 12.000,00 kuna (dvanaesttisuća kuna) / 1.592,67 eura (tisućupetstodevedesetdva eura i šezdesetsedam centa), na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 /jedne/ godine i 2 /dva/ mjeseca. Na temelju čl. 57. KZ/11 optuženiku se izriče djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen izvršava 6 /šest/ mjeseci, a dio kazne u trajanju od 8 /osam/ mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 /tri/ godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom AN se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 5. siječnja 2016. u 19,50 sati do 6. siječnja 2016. u 9,00 sati te vrijeme uhićenja od 21. siječnja 2016. u 11,30 sati do 22. siječnja 2016.

Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 optuženi AN dužan je novčanu kaznu platiti u roku od pet mjeseci od pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 43. st. 1. KZ/11 izrečena novčana kazna naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ako ju optuženik u cijelosti ili djelomično ne plati u roku koji mu je određen ovom presudom.

Na temelju čl. 43. st. 2 i st. 3. KZ/11 ako se izrečena novčana kazna u roku od tri mjeseca neće moći prisilno naplatiti, sud će uz pristanak optuženika zamijeniti radom za opće dobro, a ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

II Žalba ODO-a i žalba optuženog DN odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Čakovcu presudom poslovni broj: K-27/2019-31 od 13. studenog 2019., proglasio je krivim optužene DN i AN, zbog kaznenih djela protiv zdravlja ljudi i to optuženi DN radnjama opisanim pod točkom 1.) – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – opisano u čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 52. KZ/11, a optuženi AN radnjama opisanim pod točkom 2.) – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – opisano u čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 52. KZ/11, pa je na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 optuženog DN za kazneno djelo pod toč. 1.) osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci i novčanu kaznu od 40 (četrdeset) dnevnih iznosa u dnevnom iznosu od 375,00 kuna (tristosedamdesetpet kuna), a što iznosi 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom DN je u kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja 21. siječnja 2016. u 14,50 sati do dana 22. siječnja 2016. kada je pušten na slobodu.

1.2. Na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 u svezi čl. 56. st. 1. i 3. KZ/11 optuženom DN je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 10 (deset) mjeseci i isti se ima izvršiti, dok se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženi DN u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 optuženi DN dužan je novčanu kaznu platiti u roku od pet mjeseci od pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju čl. 43. st. 1. KZ/11 izrečena novčana kazna naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ako ju optuženik u cijelosti ili djelomično ne plati u roku koji mu je određen ovom presudom.

1.5. Na temelju čl. 43. st. 2. i st. 3. KZ/11 ako se izrečena novčana kazna u roku od tri mjeseca neće moći prisilno naplatiti, sud će uz pristanak optuženika zamijeniti radom za opće dobro, a ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

1.6. Istom presudom je na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 optuženi AN za kazneno djelo pod toč. 2.) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci i novčanu kaznu od 40 (četrdeset) dnevnih iznosa u dnevnom iznosu od 300,00 kuna (tristo kuna), a što iznosi 12.000,00 (dvanaesttisuća) kuna.

1.7. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom AN je u kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja 5. siječnja 2016. u 19,50 sati do dana 6. siječnja 2016. u 9,00 sati kada je pušten na slobodu te vrijeme od uhićenja 21. siječnja 2016. u 11,30 sati do dana 22. siječnja 2016. kada je pušten na slobodu.

1.8. Na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 u svezi čl. 56. st. 1. i 3. KZ/11 optuženom AN je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 10 (deset) mjeseci i isti se ima izvršiti, dok se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženi AN u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.9. Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 optuženi AN dužan je novčanu kaznu platiti u roku od pet mjeseci od pravomoćnosti presude.

1.10. Na temelju čl. 43. st. 1. KZ/11 izrečena novčana kazna naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ako ju optuženik u cijelosti ili djelomično ne plati u roku koji mu je određen ovom presudom.

1.11. Na temelju čl. 43. st. 2. i st. 3. KZ/11 ako se izrečena novčana kazna u roku od tri mjeseca neće moći prisilno naplatiti, sud će uz pristanak optuženika zamijeniti radom za opće dobro, a ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

1.12. Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 560. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje u tekstu ZKP/08-17) je pod: 1. utvrđeno da novčani iznos od ukupno 8.550,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi AN ostvario kaznenim djelom iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 52. KZ/11 opisanim pod toč. 2.), pod 2. utvrđeno je da je novčani iznos od 8.550,00 kuna imovina Republike Hrvatske, pod 3. nalaženo je optuženiku AN da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 8.550,00 kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.13. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-17 optuženi DN i optuženi AN dužni su naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 -17 svaki u paušalnoj svoti od 800,00 kuna u korist proračunskih sredstava suda u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žale se ODO, optuženi DN po branitelju po službenoj dužnosti Matiji Šikiću, odvjetniku te optuženi AN po branitelju Danku Mandiću, odvjetniku.

2.1. ODO se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni.

2.2. Optuženi DN žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači pobijana presuda na način da se optuženiku izrekne blaža sankcija.

2.3. Optuženi AN žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnosi optuženi DN, s prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika.

3.1. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnosi i optuženi AN s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

4. U smislu 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22., dalje: ZKP/08-22) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ- DO-23/2024-3 od 11. siječnja 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. U skladu s odredbom čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 80/22., 36/2024. i 72/25., dalje: ZKP/08-25) sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti optuženika DN, branitelja optuženog DN, Matije Šikića, odvjetnika te branitelja optuženog AN, Danka Mandića, odvjetnika, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica održana u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika i optuženog AN.

6. Žalba optuženog AN je osnovana, dok su žalbe ODO -a i optuženog DN neosnovane.

7. Državni odvjetnik u žalbi smatra da prvostupanjski sud optuženicima nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao otegotno njihovo dosadašnje društveno neprihvatljivo ponašanje, te činjenicu da je problem zlouporabe droga globalni problem koji zahtjeva da se počiniteljima takvih kaznenih djela izrazi jasan društveni prijekor, posebice radi podizanja svijesti o problemu koji zlouporaba droga predstavlja za društvo u cjelini, s posljedicom da je optuženicima izrekao preblage kaznene sankcije.

7.1. Optuženi DN u žalbi smatra da mu sud prvog stupnja prilikom odabira vrste i mjere kaznene sankcije nije u dovoljnoj mjeri cijenio njegovu životnu dob (66 godina), da mu je zdravlje teško narušeno, te činjenicu proteka znatnog vremena od kada je zadnji puta bio pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela, s posljedicom da mu je izrekao prestrogu kaznenu sankciju.

7.2. Optuženi ZN pak smatra da mu prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kaznene sankcije nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je do sada doduše bio osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela, međutim, riječ je o različitim kaznenim djelima u odnosu na predmetno djelo, protek vremena od zadnje osude, te činjenicu da si je u međuvremenu posložio život tako da je zaposlen, brine za obitelj i djecu, te više ne čini kaznena djela, s time da kao potkrijepu takvih navoda uz žalbu prilaže i ugovor o radu od 8. svibnja 2020. koji je sklopio na neodređeno vrijeme kao vozač autobusa, te ugovor o najmu i prijavu boravišta u [adresa] gdje živi i skrbi za obitelj.

8. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije.

8.1. Tako je sud prvog stupnja optuženicima kao otegotno cijenio činjenicu njihovog dosadašnjeg društveno neprihvatljivog ponašanja, a na koju ODO posebice upire u žalbi, međutim, pritom je pravilno imao u vidu da je optuženi DN prema podacima u spisu zadnji puta bio pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Varaždinu od 8. rujna 2011. zbog kaznenog djela prikrivanja iz čl. 236. KZ/97, dok je optuženi AN zadnji puta bio osuđen presudom Općinskog suda u Čakovcu od 25. listopada 2013. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97, a iz čega slijedi da nakon inkriminiranih događaja za koja se terete u ovom postupku više nisu činili kaznena djela.

8.2. Polazeći od toga, a imajući u vidu stupanj krivnje s kojim je optuženi DN počinio ovo kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja) te sagledavajući olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu priznanja djela, izraženog kajanja i žaljenja zbog počinjenog, stariju životnu dob, te ozbiljno narušeno zdravstveno stanje u svijetlu otegotnih okolnosti koje se ogledaju u njegovoj višestrukoj pravomoćnoj osuđivanosti zbog počinjenja raznih kaznenih djela, prvostupanjski sud je, a suprotno ODO-u i optuženom DN, pravilno postupio kada ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 /jedne/ godine i 8 /osam/ mjeseci uz izricanje novčane kazne, s time da je imajući u vidu činjenicu da nakon inkriminiranih događaja koji su se odigrali od kraja 2015. do početka 2016. više nije činio kaznena djela s pravom zaključio da se u ovom slučaju svrha kažnjavanja, kako u općem tako i specijalnom smislu može ostvariti i izricanjem djelomične uvjetne osude prama kojoj neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 10 (deset) mjeseci i isti se ima izvršiti, dok se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženi DN u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo , a kakva kaznena sankcija je i po stavu ovog suda, kao suda drugog stupnja, primjerena utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani optuženika i podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja.

8.3. Stoga žalba državnog odvjetnika u odnosu na optuženog DN, kao i žalba tog optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji nisu osnovane.

9. Državni odvjetnik nije u pravu niti kada smatra da je prvostupanjski sud preblagu kaznenu sankciju izrekao i optuženom AN.

9.1. Naime, imajući na umu da je taj optuženik do sada doduše bio osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela, međutim, riječ je o različitim kaznenim djelima u odnosu na predmetno djelo, konkretno radi se o kaznenom djelu prijetnje i kaznenom djelu prijevare, s time da zadnja pravomoćna presuda prema podacima iz spisa datira iz 2013., a što ukazuje da nakon inkriminiranih događaja za koje se tereti u ovom postupku, a koji su se odigrali od kraja 2015. do početka 2016. više nije činio kaznena djela, u povezanosti s olakotnim okolnostima na njegovoj strani u vidu priznanja djela, izraženog kajanja i žaljenja zbog počinjenog, te činjenice da je zaposlen i da skrbi za dvoje mldb. djece, tada otegotne okolnosti na koje u žalbi upire državni odvjetnik po stavu ovog žalbenog suda ne opravdavaju izricanje teže kaznene sankcije od one koju mu je prvostupanjski sud izrekao pobijanom presudom.

10. S druge strane, optuženi AN je u pravu kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud kada je obojici optuženika za isto kazneno djelo i sličnu kriminalnu količinu izrekao identičnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, uz primjenu instituta djelomične uvjetne osude prema kojoj neuvjetovani dio iznosi 10 mjeseci i isti se ima izvršiti dok uvjetovani dio iznosi 10 mjeseci te se neće izvršiti ukoliko optuženici u roku provjeravanja od 3 godine ne počine novo kazneno djelo , povrijedio načelo individualizacije u kažnjavanju.

10.1. Naime, optuženi AN je za razliku od brojne kaznene osuđivanosti optuženog DN, između ostalog, i zbog kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice iz čl. 333. st. 2. u svezi čl. 177. st. 2. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i pet mjeseci, bio pravomoćno osuđivan samo u dva navrata i to zbog kaznenih djela prijetnje i prijevare, s time da nakon inkriminiranih događaja za koje se tereti u ovom postupku više nije činio kaznena djela, a što sve, naročito kada se dodatno ima u vidu da je isti i otac dvoje mldb. djece koju uzdržava, i po stavu ovog žalbenog suda upućuje na zaključak da mu je pobijanom presudom izrečena prestroga kaznena sankcija, s time da imajući u vidu njegovu dosadašnju osuđivanost, kao i kriminalnu količinu sadržanu u predmetnom kaznenom djelu (naime, proglašen je krivim za čak 13 pojedinačnih radnji, kojima je ostvario različite modalitete počinjenja predmetnog kaznenog djela) žalitelj nije u pravu kada smatra da je u konkretnom slučaju bilo mjesta za primjenu instituta uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11.

10.2. Slijedom toga, a sukladno ovlaštenju iz čl. čl. 486. st. 1. ZKP/08-25, prihvaćanjem žalbe optuženog AN u navedenom pravcu pobijana presuda je preinačena zbog odluke o kaznenoj sankciji na način da je optuženik za kazneno djelo za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, prihvaćajući novčanu kaznu koja mu je izrečena presudom suda prvog stupnja od 40 /četrdeset/ dnevnih iznosa u dnevnom iznosu od 300,00 kuna (tristo kuna) / 39,82 eura (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), a što iznosi 12.000,00 kuna (dvanaesttisuća kuna) / 1.592,67 eura (tisućupetstodevedesetdva eura i šezdesetsedam centa), na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 /jedne/ godine i 2 /dva/ mjeseca, te mu je na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen izvršava 6 /šest/ mjeseci, a dio kazne u trajanju od 8 /osam/ mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 /tri/ godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da mu je na temelju č l. 54. KZ/11 u kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 5. siječnja 2016. u 19,50 sati do 6. siječnja 2016. u 9,00 sati te vrijeme uhićenja od 21. siječnja 2016. u 11,30 sati do 22. siječnja 2016., a kako je to i odlučeno pod toč. I izreke ove presude, kakva kaznena sankcija je po stavu ovog suda, kao suda drugog stupnja, primjerena utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani i podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja.

11. Budući da žalbe ODO-a i optuženog DN nisu osnovane, a kako ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08- 25 nisu uočene povrede na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, to su iste odbijene kao neosnovane, te je u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđena prvostupanjska presuda, a kako je to i odlučeno pod toč. II izreke ove odluke.

U Varaždinu 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke