Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-906/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Vesne Britvec članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 55/15, [adresa], te 2. tužitelja HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćnicima Srđanu Graniću i Ajki Radić odvjetnicima u Splitu, protiv tužene JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Draganu Mijoču odvjetniku u Odvjetničkom društvu MIJOČ & BAKIĆ d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5567/2019-64 od 22. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5567/2019-64 od 22. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-5567/2019-64 od 22. rujna 2025. u točki I. izrijeke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da oporuka ostaviteljice ČĆ „ Oporuka, [adresa], 28.06.2009. s vlastoručnim potpisom ostaviteljice te svjedoka UĆ i NĆ nije istinita ni pravno valjana te da ista ne proizvodi pravne učinke.
2. Dužna je tužena snositi parnični trošak.",
te je u točki II. naloženo tužitelju pod 1. ĆĆ i pod 2. HĆ da tuženoj JĆ platiti troškove ovog parničnog postupka u iznosu 2.812,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to u roku od 15 dana.
2. Protiv te presude žalbu su pravovremeno podnijeli tužitelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredba parničnog postupka, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da oporuka ostaviteljice ČĆ od 28. lipnja 2009. nije istinita niti pravno valjana, te da ista ne proizvodi pravne učinke.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Tužitelji se u žalbi pozivaju na bitne povrede odredba parničnog postupka ali iste ne konkretiziraju, niti navode u čemu se one sastoje.
7. Nesporno je između parničnih stranaka da je ČĆ sastavila oporuku 28. lipnja 2009.pred svjedocima TĆ i CĆ, kojom je nakon svoje smrti ostavila svojoj prvoj rodici JĆ cjelokupnu svoju imovinu uključujući nekretnine i pokretnine.
8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, obzirom je sud prvog stupnja u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti, proveo je sve predložene dokaze, te na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spora, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, a koje tužitelji žalbenim navodima nisu uspjeli dovesti u sumnju.
9. Tako je sud prvog stupnja je uvidom u zdravstveni karton ČĆ, te iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke dr. Vlatke Novak i njezinog iskaza utvrdio da je kod oporučiteljice ČĆ koja je u dobi od 77 godina oporučno raspolagala svojom imovinom, u prosincu 2010. dijagnosticiran psihoorganski sindrom s paranoidnom slikom, da je oporučiteljica u vrijeme sastavljanja predmetne oporuke 28. lipnja 2009.bila sposobna za rasuđivanje, obzirom nema dovoljno elemenata koji bi isključili njezinu sposobnost shvaćanja i rasuđivanja u vrijeme sastavljanja oporuke, da je prva hospitalizacija oporučiteljice bila u prosincu 2010. a predmetna oporuka sastavljena u lipnju 2009. što je znatno dug period od godine i pol u kojem bolest može napredovati, te da bi u liječničkom kartonu u predmetnom periodu postojala neka naznaka početka bolesti da je doista i postojala bolest.
10. Pošavši od pravilnog utvrđenja da je oporučiteljica ČĆ sastavila predmetnu oporuku 28. lipnja 2009. bila sposobna izraziti svoju volju, shvatiti i potpisati predmetnu oporuku, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo odredbu članka 26. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019. – dalje: ZN), kada je pobijanom presudom u točki I. izrijeke odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
11. Žalbene tvrdnje tužitelja o tome da vještak psihijatar nije doveo u vezu stanje ostaviteljice „in tempore acti“ držeći da je tada bila sposobna shvatiti sadržaj i pravne posljedice svoje oporuke pred svjedocima, da iz zdravstvenog kartona ostaviteljice ČĆ proizlazi da se ona u spornom razdoblju obraćala liječniku zbog propisivanja lijekova pored ostalih i lijekova za smirenje, a na iste se nije očitovala vještakinja, ne mogu se prihvatiti kao osnovane.
11.1. Naime, iz pisanog nalaza i mišljenja od 25. travnja 2024. vještaka psihijatrijske struke dr. Vlatke Novak i njezinog saslušanja na ročištu dana 20. siječnja 2025.,nedvojbeno proizlazi da u vrijeme sastavljanja predmetne oporuke iz dostupnih medicinskih podataka o psihičkom stanju ČĆ nema dovoljno elemenata koji bi isključili njezinu sposobnost shvaćanja i rasuđivanja u vrijeme sastavljanja oporuke (tempore acti), te da je ČĆ u vrijeme sastavljanja oporuke bila sposobna izraziti svoju volju, odnosno bila je sposobna shvatiti i potpisati predmetnu oporuku. U pisanom nalazu i mišljenju vještak dr. Vlatka Novak je navela sve lijekove koji su upisani u zdravstvenom kartonu oporučiteljice, a u svom iskazu na ročištu 20. siječnja 2025. odgovorila na primjedbe tužitelja i iste otklonila, te ostala kod pisanog nalaza i mišljenja, pa je pravilno sud prvog stupnja u odlomku 12.2. obrazloženja prihvatio taj nalauz i mišljenje kao stručan i vjerodostojan.
11.2. Nakon što je sud na raspravi 11. rujna 2025. izvršio uvid u zdravstveni karton ČĆ i konstatirao (list 153 spisa) da je u istom nakon 2007. prvi datum naveden 28. travnja 2007. na kojem piše propisivanje lijekova na recept i uputnica, a zatim sljedeći datum u kartonu je 20. rujna 2010., tužitelji na kojima je prema odredbi članka 7. stavak 1. ZPP-a i odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a teret dokaza, nisu predložili niti jedan dokaz, a prema odredbi članka 352. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi.
12. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izrijeci.
U Karlovcu 25. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Josip Štrucelj