Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-600/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Vinki Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik obrta "[obrt]" obrt za trgovinu i usluge, [adresa], zastupanog po punomoćniku Jošku Mikuliću odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], Drum, [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Perkušiću odvjetniku u Imotskom, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Povrv-96/2022-14 od 9. travnja 2024., dana 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Povrv-96/2022-14 od 9. travnja 2024.

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu od 187,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Povrv-96/2022-14 od 9. travnja 2024. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ, posl. br. Ovrv-2841/2022 od 17. listopada 2022. god. u dijelu u kojem se nalaže ovršeniku ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju AB, vlasniku [obrt] trgovinu i usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, 942/PJ1/1, namiri tražbinu u iznosu od 1.920,00 kn / 254,83 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 14. 12. 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkih društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 66,36 eura/ 500,00 kn uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dul je od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.“ U točki II. izrijeke te presude naloženo je tuženiku u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja od isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg pogodiste za 3%, a koje kamate teku od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 221. stavak 1. ZPP-a, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o trošku postupka, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odluku, te traži trošak sastava žalbe 75 bodova uvećano za 25% PDV-a što ukupno iznosi 187,50 EUR.

2.1. Tužitelj je u odgovoru na žalbu porekao navode žalbe i predložio istu odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva, jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, razumljiva je, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, obrazloženje presude ne odudara od stanja u spisu nespornih činjenica.

5. Odlučne činjenice za predmet spora prvostupanjski sud je utvrdio na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, dakle na način određen člankom 8. ZPP , a stečeno uvjerenje o odlučnim činjenicama je u obrazloženju pobijane presude opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

6. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da su se sukladno odredbi članka 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. – dalje: ZOO) stranke suglasile oko toga da tužitelj kao izvođač posla naruči i zamijeni gume na automobilu tuženika kao naručitelja posla, da je tužitelj izvršio promjenu sve četiri automobilske gume na automobilu tuženika, da je tužitelj putem svog obrta "[obrt]" izdao predmetni račun broj 942/PJ1/1 od 14. prosinca 2021. u iznosu 264,04 EUR/1.920,00 kn, koji račun je dostavljen tuženiku, da tuženik od obavljenog zahvata promjene guma na njegovom vozilu pa do pokretanja predmetnog postupka iako pozvan od strane tužitelja da podmiri sada utuženo potraživanje, nije na jasan i nedvojben način obavijestio tužitelja o postojanju eventualnih nedostataka u obavljenom i naručenom radu, čime je tuženik prema odredbi članka 404. ZOO-a i članka 605.ZOO-a izgubio pravo na isticanje zahtjeva za sniženje naknade ili eventualne naknade štete.

7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom naložio tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu 1.920,00 kn / 254,33 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavak 2. i 8. ZOO-a tekućim od 14. prosinca 2021. pa do isplate, obzirom je tužitelj dokazao osnov i visinu svog potraživanja.

7.1. Tuženik je kao naručitelj posla nabave i zamjene guma na njegovom automobilu, nakon izvršenog posla automobil s promijenjene sve četiri automobilske gume preuzeo od tužitelja kao izvođača, no prilikom preuzimanja automobila a niti naknadno suprotno odredbi članka 590. ZOO-a tužitelju nije platio naknadu za odrađeni posao.

8. Prema odredbi članka 7. stavak 1. ZPP-a i članka 219. stavak 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8.1. Prema članku 221.a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može se sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8.2. Navedena pravila dokazivanja obvezuju sud da primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a uzme kao nedokazanu činjenicu koju stranka nije uspjela dokazati.

9. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je povjerovao iskazu tužitelja, a nije povjerovao dijelu iskaza tuženika, za svoju ocjenu iskaza saslušanih stranaka dao je valjane razloge u odlomku 25. i 27. obrazloženja pobijane presude, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, te pravilno primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 7. stavak 1. ZPP-a, članka 219. stavak 1. ZPP-a i članka 221.a ZPP-a zaključio kako tuženik nije dokazao svoje tvrdnje o tome da je naručio od tužitelja izmjenu samo dvije prednje gume, da je tužitelju na ruke isplatio 500,00 kn, da su ugrađene dvije stare gume zbog čega je nakon tri do četiri mjeseca od obavljene radnje u Hercegovini morao zamijeniti za dvije nove gume, te da je pravovremeno prigovorio kvaliteti guma i obavijestio tužitelja o postojanju nedostataka u obavljenom i naručenom radu.

10. Prema članku 404. stavak 1. ZOO-a kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio.

10.1. Prema članku 604. ZOO-a naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača .Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen. Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.

10.2. Prema članku 606. stavak 1. ZOO-a naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje. Prema stavku 2. ali i nakon isteka toga roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 221. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da ne treba dokazivati činjenice koja je stranka priznala pred sudom u toku parnice, ali sud može narediti da se dokazuju i takve činjenice ako smatra da stranka njihovim priznanjem ide za tim da raspolaže zahtjevom kojim ne može raspolagati (članak 3. stavak 3.).

11.1. U vezi navedene povrede odredba parničnog postupka, tuženik u žalbi citira dijelove iskaza tužitelja i izvodi vlastitu ocjenu dokaza koja se ne može prihvatiti kao pravilna.

11.2. Tužitelj je u svom iskazu na glavnoj raspravi dana 26. veljače 2024. (list 47 – 48 spisa) naveo da tuženik ništa nije govorio kad bi mu se obraćao za plaćanje, a nakon toga je počeo nešto govoriti i prigovarati vezano za kvalitetu guma. Dodatno upitan je iskazao da se ne može točno izjasniti kada je tuženik prigovorio u svezi kvalitete guma, možda je to bilo mjesec dana nakon što je u više navrata tuženika pozvao da podmiri dugovanje za naručene gume i ugradnju guma na njegovo vozilo.

11.3. Kako je predmetni račun izdan 14. prosinca 2021., a iz preslike povratnice, potvrde o primitku pošiljke i dopisa od 14. siječnja 2022. (list 36 spisa) proizlazi da se tužitelj godinu dana nakon toga preporučenom pošiljkom predanom na pošti 14. siječnja 2022. obratio tuženiku sa zahtjevom za podmirenje utuženog potraživanja, zatim i dopisom od 3. svibnja 2022. (preslika na listu 38 spisa), to na temelju provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije dokazao postojanje nedostataka na ugrađenim auto gumama, niti da je pravovremeno u smislu odredbe članka 404. stavak 1. ZOO-a, članka 604 ZOO-a i članka 605.ZOO na jasan i nedvojben način obavijestio tužitelja o postojanju eventualnih nedostataka u obavljenom i naručenom radu .

11.4. Zbog navedenoga, ne mogu se prihvatiti žalbene tvrdnje o tome da se tuženiku pobijanom odlukom nameće obveza koja iz zakonskog određenja ne proizlazi, odnosno da pobijana odluka nameće obvezu dokazivanja nesporne pravno relevantne činjenice i time ga dovodi u neravnopravni odnos u postupku.

12. Odluka o parničnom trošku u točki II. izrijeke pobijane presude je pravilna u pogledu osnove jer je tuženik spor izgubio i dužan je prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, dok prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u pogledu visine parničnog troška koju tuženik žalbom ne osporava.

13. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP -a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u stavku I. izrijeke ove presude.

14. Zahtjev tuženika za naknadom žalbenog troška u iznosu od 187,50 EUR valjalo je odbiti jer tuženik sa žalbom nije uspio, te je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izrijeke ove presude.

U Karlovcu 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Vinka Vrančić