Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-132/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Britvec, predsjednice vijeća, Vesne Stokrp, suca izvjestitelja i članice vijeća, te Ivane Mašić, članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zlatku Šimek, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vesni Rajić, odvjetnici iz Križevaca, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-6/2022-56 od 17. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim odbijanjem i djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-6/2022-56 od 17. studenog 2025. se:
- potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju neimovinsku štetu u visini od 1.150,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos po odgovarajućoj kamatnoj stopi počam od 25. veljače 2022. pa do isplate,
- preinačava u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je određeno da kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete teče počam od 12. lipnja 2021. pa do isplate i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zakonske zatezne kamate koja je na iznos od 1.150,00 EUR tekla za vrijeme od 12. lipnja 2021. do 24. veljače 2022.
- preinačava u dijelu pod točkom II. izreke (odluka o troškovima postupka) i sudi:
Nalaže se tuženiku ĐU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju CU, [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade parničnog troška, namiri sve prouzročene troškove u iznosu od 2.303,97 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 17. studenog 2025., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
S ostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u visini od 187,50 EUR tužitelj se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-6/2022- 56 od 17. studenog 2025. odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku ĐU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju CU, [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.150,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ( 12.06.2021. god.) do isplate, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ĐU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju CU, [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade parničnog troška, namiri sve prouzročene troškove u iznosu od 2.491,47 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 17. studenog 2025., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 375,00 EUR uvećano za PDV kao neosnovanim.".
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dijelu pod točkom I. i II. izreke pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Osporava visinu dosuđene naknade, početak tijeka zakonske zatezne kamate, navodi u bitnome da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Osporava i pravilnost odluke o troškovima, predlaže odluku preinačiti i odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je prema navodima tužbe pretrpio zbog štetnog događaja od 28. prosinca 2019. kada je upravljajući svojim osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] iz smjera Majureca prema Kloštaru Vojkovačkom naletio na psa u vlasništvu tuženika, te zadobio tjelesne ozljede.
5. U predmetu nije sporan štetni događaj ni pasivna legitimacija tuženika.
6. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je jesu li ozljede koje tužitelj zadobio dovele do povrede prava osobnosti, prijeporna je visina dosuđene pravične novčane naknade kao i dosuđeni tijek zakonske zatezne kamate (u žalbenoj fazi nije prijeporna odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio).
7. Ispitujući zakonitost odluke u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke povodom žalbe tuženika (u okviru njegovih žalbenih navoda), a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluke je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, koje tuženik iznosi u žalbi.
9. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u ukupnosti (čime je ujedno i udovoljeno zahtjevu iz članka 8. ZPP -a), pravilno utvrdio činjenice bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.
10. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:
- da je do štetnog događaja došlo zbog naleta vozila tužitelja na psa tuženika koji je pretrčavao kolnik s lijeva na desno u odnosu na smjer kretanja osobnog vozila,
- da je do naleta došlo prednjim više desnim dijelom osobnog vozila u lijevu stranu tijela psa koji je odbačen u desno izvan kolnika,
- da je do sraza vozila tužitelja s psom došlo u noćnim uvjetima vožnje, na mjestu bez javne rasvjete, po suhom vremenu, u području ograničenja brzine na 90 km/h,
- da je uslijed udara došlo do destabilizacije vozila tužitelja, koje je "sišlo" s kolnika na lijevu, zapadnu stranu kolnika, gdje se prevrnulo na bok i zaustavilo,
- da se vozilo tužitelja prije naleta na psa kretalo brzinom od 86 km/h, te da bi se nesreća mogla izbjeći da se vozilo tužitelja kretalo brzinom od 44 km/h,
- da zbog prevrtanja vozila tužitelj nije mogao izići iz vozila te su ga izvlačili vatrogasci,
- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede koje bi zadobio i da je bio vezan sigurnosnim pojasom,
- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje s oguljotinama tjemena – zatiljnog dijela glave, lakše istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke boli jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta četiri dana i manjeg intenziteta tri tjedna kumulativno, te je trpio strah srednjeg intenziteta u trajanju od četiri dana, te manjeg intenziteta dva tjedna kumulativno,
- da je liječenje tužitelja završeno 19. veljače 2020.
11. Sva ova činjenična utvrđenja nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika, koji sadržajno preocjenjuje izvedene dokate, tumači ih u svoju korist, van konteksta dokaznog postupka.
12. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima tuženika prema kojim vještak nije mogao dati ocjenu pretrpljenih fizičkih bolova i straha obzirom se u medicinskoj dokumentaciji ne navodi da bi tužitelj trpio bolove i strah.
13. Naime, liječničkim vještačenjem se obzirom na evidentirane ozljede u medicinskoj dokumentaciji utvrđuje postoje li tzv. kvalifikatorne okolnosti (boli, straha i dr.) u konkretnoj situaciji. Vještak je nalaz i mišljenje sastavio na temelju medicinske dokumentacije čiju vjerodostojnost i istinitost tuženik nije osporavao, izvršio je pregled tužitelja, te uvid u zdravstveni karton tužitelja, u svojem pismenom kao i usmenom očitovanju na prigovore tuženika argumentirano je sve prigovore otklonio, slijedom čega i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nije bilo mjesta za provođenje novog liječničkog vještačenja.
14. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika da tužitelju nadoknadi prouzročenu neimovinsku štetu upravo u dosuđenom iznosu od 1.150,00 EUR.
15. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju dovele su do povrede prava osobnosti u smislu odredbe iz članka 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.
– dalje: ZOO).
16. Visina neimovinske štete određena je uz pravilnu primjenu odredbe iz članka 1100. stavak 2. ZOO-a. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda obzirom na okolnosti konkretnog slučaja (prevrtanje vozila i nemogućnost izlaska iz vozila bez pomoći), vrijeme kroz koje je tužitelj trpio fizičke boli, njihovu jačinu, na neugodnosti koje je trpio tijekom liječenja, te na činjenicu da je trpio i strah , uz respektiranje Orijentacijskih kriterija za određivanje pravične novčane naknade neimovinske štete, pravilno je tuženik obvezan na platež novčane nakande u visini od 1.150,00 EUR.
17. Osnovano tuženik osporava pravilnost odluke u dijelu kojim je određen početak tijeka zakonske zatezne kamate s 12. lipnja 2021. Naime, prema odredbi iz članka 1103. ZOO-a obveza naknade pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pismenog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je podnio zahtjev za naknadu štete prethodno utuženju, pa stoga tuženik osnovano ističe kako je kamata na dosuđenu naknadu neimovinske štete mogla početi teći tek od dana podnošenja tužbe odnosno od 25. veljače 2022.
18. Slijedom svega iznešenog, valjalo je na temelju odredbe iz članka 368. i 373. ZPP-a pobijanu odluku u dijelu koji se odnosi na visinu dosuđene pravične novčnane naknade potvrditi, a u dijelu koji se odnosi na početak tijeka zakonske zatezne kamate preinačiti, kako je to vidljivo iz točke I. izreke ove odluke.
19. O žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka.
20. Osnovano tuženik osporava pravilnost odluke o troškovima postupka u dijelu kojim je tužitelju priznat parnični trošak za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023., 107/2025. – dalje: Tarifa) u iznosu od 150,00 EUR ovo obzirom iz stanja spisa nije vidljivo da bi se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom.
21. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost dosude troška i to troška zastupanja na ročištu 28. svibnja 2025. nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe Tbr. 9. stavak 2. priznao nagradu punomoćniku odvjetniku u visini od 50% nagrade prema Tbr. 7. točka 1., 4., 7. i 8.
22. I trošak prometno tehničkog vještačenja u visini od 399,99 EUR pravilno je priznat. Naime, tuženik je tijekom postupka (u odgovoru na tužbu) istakao prigovor isključive odgovornosti tuženika za nastanak štete, navodeći kako je do slijetanja vozila tužitelja van kolnika došlo zbog neprimjerene reakcije na udar vozila u psa tuženika, slijedom čega je provođenje ovog vještačenja, suprotno žalbenim navodima tuženika bilo potrebno.
23. Kako je provođenje prometnog tehničkog vještačenja bilo neophodno to je pravilno tužitelju i priznat trošak pristupa na očevid 29. veljače 2024., kao i putni trošak, ovo potonje po Tbr. 49. i 50. stavak 3. Tarife.
24. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika protiv odluke o troškovima djelomično usvojiti, te odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva u visini od 187,50 EUR, te na temelju odredbe iz članka 380. točka 3. ZPP-a odluku o troškovima preinačiti.
25. Kako je tužitelj uspio s dijelom žalbe koji se odnosi na početak tijeka dosuđene zakonske zatezne kamate, te na priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva, radi se o razmjerno neznatnom uspjehu, pa po stajalištu ovog drugosutpanjskog suda tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP- a).
26. Stoga je presuđeno kao u izreci.
U Karlovcu 25. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Vesna Britvec
