Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-560/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Đapiću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Santica i Đapić u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB : 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1834/2023-29 od 15. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao djelomično neosnovana i prihvaća kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1834/2023-29 od 15. svibnja 2025.

- potvrđuje u točki III. izrijeke.

- preinačuje u točki IV. izrijeke i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 967,59 EUR sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu za prvo polugodište se primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška u iznosu 312,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn-1834/2023-29 od 15. svibnja 2025. suđeno je:

"I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila podneskom od dana 30. kolovoza 2024.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.081,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.490,91 eura. IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 923,13 eura zajedno sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.“

2. Protiv te presude u točki III. izrijeke i točki IV. izrijeke, žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukine, podredno preinači, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR uvećano za PDV 25% odnosno 312,50 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu. Tužiteljica navodi da je stradala u mlađoj dobi od samo 48 godina i da će zbog toga duže vrijeme trpjeti povredom uzrokovane tegobe, da će zbog specifičnosti posla obzirom je trgovkinja koja po cijeli dan radi s desnom rukom koja joj je dominantna i na kojoj je zaostao stalno vidljiv ožiljak veličine osobne iskaznice biti izložena pogledima trećih osoba, da je pretrpjela i da će trpjeti psihičke patnje više nego drugi u sličnim situacijama, pa da je neosnovano odbijen njezin tužbeni zahtjev za iznos 1.490,91 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba tužiteljice protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je djelomično osnovana u pogledu odluke o parničnom trošku.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljeda koje je zadobila na radu dana 25. svibnja 2022.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

6. Tužiteljica se u žalbi poziva na bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a, no iste ne konkretizira niti navodi u čemu se sastoje.

7. Na osnovu provedenog vještačenja iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Igora Stipančića dr. med. utvrđeno je da je tužiteljica dana 25. svibnja 2022. u predmetnom štetnom događaju zadobila posjekotinu gornje strane desne šake i presijecanje tetive koja ispruži četvrti prst desne šake, zbog čega je učinjena kirurška obrada rane uz šivanje presječene tetive, te je tužiteljica nosila imobilizaciju 4 tjedna, a potom je provodila i fizikalnu terapiju, a njezino liječenje završeno je dana 26. kolovoza 2022. Od ozljeda u predmetnom događaju tužiteljici je zaostao ožiljak na gornjoj strani šake u području iznad pete i četvrte kosti doručja , poremećaj osjeta u tom dijelu šake te manja pomična kvržica koja se nalazi iznad glavice četvrte kosti doručja koja na jači pritisak izaziva nelagodu. Smanjenje životne aktivnosti tužiteljice nakon ove ozljede iznosi 2%-3%. Ona je zbog zadobivenih ozljeda trpjela strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan, zatim tzv. sekundarni strah kao imala 1-2 dana, srednjeg 4 dana i manjeg mjesec dana. Bol jakog intenziteta je trpjela 2-3 dana, srednjeg do 7 dana, a manjeg još do 4 tjedna sveukupno i da povremena bol ulazi u smanjenje životnih aktivnosti. Tužiteljici je tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od 4 tjedna 3 sata na dan zbog nemogućnosti služenja desnom šakom koja je bila imobilizirana, a potom je još po skidanju iste trebala pomoć u trajanju od 3 tjedna po 1 sat na dan zbog otežanog služenja desnom dominantnom rukom. Nastupilo je naruženje kao posljedica zadobivene ozljede blažeg stupnja.

8. Odredbom članka 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

8.1. Odredbom članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cil ju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9. Prema objektivnoj koncepciji neimovinske štete smanjenje životnih aktivnosti, pretrpljeni fizički bolovi, strah, naruženost, nisu samostalni oblici neimovinske štete za koju se dosuđuje pravična novčana naknada, već kriteriji koji utječu na procjenu težine povrede prava osobnosti i ukupnu pravilnu novčanu naknadu kao oblik popravljanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Šteta zbog povreda prava osobnosti utvrđuje se prema ukupnosti svih ozljeda koje je oštećena osoba zadobila u određenom štetnom događaju, a pravična novčana naknada odmjerava se u jednom iznosu kako je to i presuđeno pobijanom prvostupanjskom presudom .

10. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema zapisniku broj Su-IV-47/2020-5, izmijenjeni su Orijentacijski kriteriji iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete tako da se povećavaju za 50% i tako povećani iznosi u primjeni ZOO-a kad sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju prava povrede osobnosti primjenjuju se na obvezne odnos nastale nakon 1. siječnja 2006.

11. Prvostupanjski sud se prilikom određivanja visine naknade neimovinske štete poziva na navedene Orijentacijske kriterije, te na na odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Međutim, kako Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već su polazna točka za utvrđivanje pravične novčane naknade ,prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju obzirom na sve okolnosti štetnog događaja, posljedice koje je tužiteljice pretrpjela i s obzirom na njezinu životnu dob u vrijeme stradavanja će najvjerojatnije osjećati i ubuduće, uključujući stupanj naruženja koje je vidljivo svima, prvostupanjski sud je po osnovi naknade štete oduzeo već isplaćenih 1.989,00 EUR i dosudio tužiteljici u točki II. izrijeke pobijane presude iznos od 1.81,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2022. pa do isplate, te je pravilno u točki III. izrijeke pobijane presude odbio tužiteljicu s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu 1.490,91 EUR.

12. U vezi odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, žaliteljica se poziva na sudsku praksu koja nije primjenjiva u ovom predmetu jer nije činjenično ista niti usporediva, te se neosnovanim cijeni njezino pozivanje na inflaciju 28,6% od lipnja 2020. do veljače 2025. kao razlog za dosudu iznosa koji je odbijen u točki II. izrijeke pobijane presude.

13. U situaciji kada tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani, a sporna je cijena jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege, takva cijena utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu pomoć, pa je sud prvog stupnja visinu naknade za jedan sat pružene tuđe pomoći i njege u iznosu 4,00 EUR utvrdio primjenom članka 223. ZPP -a, dok se pogrešno žaliteljica u žalbi poziva na cjenik Doma „Lovret„ koji ne prileži u spisu predmeta.

14. Prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška, sud prvog stupnja je uspjeh stranaka u sporu pogrešno ocijenio, navodeći da je tužiteljica uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 42% i u konačnosti sa 71%. Naime, konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice iznosi 2.471,91 EUR, pa proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu sa 72% (u pogledu osnova 100% i u pogledu visine 44% = 144:2=72%) a tuženik je uspio 28%. Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika, proizlazi da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti 44% prouzročenog parničnog troška, odnosno iznos od 967,59 EUR, a u točki IV. izrijeke je po toj osnovi dosuđen iznos 923,13 EUR.

15. Slijedom iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. izrijeke. Temeljem odredbe članka 373. ZPP-a valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice kao djelomično osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u točki IV. izrijeke i naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 967,59 EUR sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2025. do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. i 8. ZOO-a tekućim od 15. svibnja 2025. pa do isplate. Stoga je odlučeno kao u stavku I. izrijeke ove presude.

16. Budući da je tužiteljica uspjela sa žalbom samo u pogledu neznatnog dijela sporednog potraživanja naknade parničnog troška, njezin zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 312,50 EUR valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u točki II. izrijeke ove presude.

U Karlovcu 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Josip Štrucelj