Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-65/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vinki Vrančić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, zastupana po punomoćniku Tihomiru Zecu odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenika RU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naplate novčane tražbine , odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela rješenja Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovr-1176/2025-2 od 3. lipnja 2025., dana 25. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovr-1176/2025-2 od 3. lipnja 2025., u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u iznosu od 62,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu žalbenog troška u iznosu 62,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja broj Ovr-1176/2025-2 od 3. lipnja 2025. naloženo je ovršeniku da u roku od 8 dana naknadi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 28,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 62,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, odbija kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u iznosu 62,50 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, žalbu je pravovremeno podnio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja prihvati žalbu i preinači prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na odlučivanje, te traži trošak sastava žalbe sa PDV-om u iznosu 62,50 EUR.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 21. stavak 1. OZ-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. u svezi članka 381. ZPP-a, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

5. Pobijanim rješenjem odlučeno je o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj postavio zahtjev za naknadu troška sastava zahtjeva radi dostave ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji, troška pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi i troška sastava podneska, te kao dokaze osnovanosti ovih troškova dostavio zahtjev za izravnu naplatu, potvrdu Financijske agencije (iz sustava e-Građani) o zaprimljenoj osnovi za plaćanje i rješenje o ovrsi javnog bilježnika sa potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti.

7. Prema odredbi članka 14. stavak 4. OZ-a ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. Prema odredbama članka 155. ZPP-a, koje se primjenjuju u ovršnom postupku temeljem članka 21. stavak 1. OZ-a, pri odlučivanju o tome koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja postupka, a o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, pri čemu se troškovi odmjeravaju prema tarifi ako je propisana za rad odvjetnika ili za druge troškove. U smislu navedenih odredbi, stranka ima pravo na naknadu onih troškova koji su joj bili potrebni za vođenje postupka.

8. U ovom predmetu radi se o troškovima postupka izravne naplate kod Financijske agencije u kojem je osnova za plaćanje rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika. Prvostupanjski je sud zahtjev tužitelja za naknadu troška pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti razmatrao kroz odredbu članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a.

9. Prema odredbama članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a, javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor te rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju. Prema odredbi članka 283. stavak 5. OZ-a, naknadni otpravak rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, javni bilježnik predaje ovrhovoditelju samo na pisani i obrazloženi podnesak ovrhovoditelja.

10. Ovrhovoditelj se u žalbi poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske i stajalište zauzeto u odluci broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. koje glasi: "...sukladno odredbi članka 32. stavak 2. Tarife za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga priznaje se trošak od 25 bodova. U Tarifi se nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. U potpunosti je neprihvatljivo da bi se taj trošak koji predviđa Tarifa morao dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke koji je odvjetnik išao na sud ili na drugi način podneskom od suda zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti."

11. U navedenoj odluci jasno je izraženo pravno shvaćanje da ovrhovoditelj u postupku izravne naplate ima pravo na naknadu troškova pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, neovisno o činjenici na koji način je poduzeo ovu radnju (putem sustava e-komunikacije ili pribavljanjem izravno od suda). Međutim, prema shvaćanju ovog suda, odluka Vrhovnog suda na koje se poziva žalba, odnosi se na drugu činjeničnu situaciju jer je donesena u postupku po zahtjevu za naknadu troškova izravne naplate u kojima osnova za plaćanje nije bilo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, već rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave, tako da se Vrhovni sud nije u toj odluci izjašnjavao o pitanju značenja i utjecaja odredbi 283. stavak 1., 4. i 5. OZ-a, na odlučivanje o zahtjevu za naknadu troška iz Tbr. 36. točka 2. Tarife u postupku izravne naplate pokrenutom temeljem javnobilježničkog rješenja o ovrsi.

12. Pitanje osnovanosti zahtjeva za naknadu troška pribavljanja klauzule pravomoćnosti osnove za plaćanje koju je donio javni bilježnik, valja razmatrati kroz Tbr. 36/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25 – dalje; Tarifa) i odredbe članka 283. stavak 1., 4. i 5. OZ -a, koje u javnobilježničkoj ovrsi uređuju izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

13. Prema Tbr. 36/2 Tarife, odvjetnik ima pravo naplate troška od 25 bodova za radnju izvida ili radnju pribave pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga. U smislu ovog tarifnog broja, odvjetnik ima pravo na naplatu troška za faktično obavljenu odvjetničku radnju izvida pravomoćnosti ili za faktično obavljenu radnju pribavljanja ove potvrde.

14. Iz odredbi članka 283. stavak 1., 4. i 5. OZ-a, proizlazi da trošak izvida pravomoćnosti u javnobilježničkoj ovrsi ne može nastati jer javni bilježnik po službenoj dužnosti ovrhovoditelju dostavlja rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti. Jednako tako, trošak pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi javnog bilježnika faktično može nastati samo u situaciji kada je ovrhovoditelj pisanim i obrazloženim podneskom upućenim javnom bilježniku naknadno zatražio otpravak rješenja s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, a takav podnesak ovrhovoditelj nije dostavio uz zahtjev za naknadu troška.

15. Obzirom na zakonsku obvezu javnog bilježnika dostavljanja ovrhovoditelju rješenja o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, u smislu odredbe članka 14. stavak 4. OZ-a, trošak pribavljanja ove potvrde, nije bio potreban za troškove izravne naplate pokrenute temeljem javnobilježničkog rješenja o ovrsi, pa je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno postupio kada ovrhovoditelju nije priznao ovaj trošak.

16. Zbog svega navedenog, temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP -a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, trebalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u iznosu od 62,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, te odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

17. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu 62,50 EUR odbijen je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP -a, u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a jer isti nije uspio u žalbenom postupku, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Karlovcu 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Vinka Vrančić