Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-156/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Opće županijske bolnice Požega, OIB:40589450667, zastupanog po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku iz Požege, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Opće županijske bolnice Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, OIB:18103492590, Pakrac, Bolnička 74, zastupanog po ravnateljici BK, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka i umješača protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-107/2020-24 od 29. veljače 2024., 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Tužiteljičina žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, a tuženikova i umješačeva žalba se odbijaju kao neosnovane te se p resuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-107/2020-24 od 29. veljače 2024.:

- potvrđuje u točkama I. i III. izreke

- preinačuje u točki II. izreke na način da se određuje da svaka stranka u ovom postupku snosi svoje troškove.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 234,37 EUR (dvjesto trideset četiri eura i trideset sedam centi).

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 75,77 EUR (sedamdeset pet eura i sedamdeset sedam centi).

IV. Odbija se umješačev zahtjev za naknadu parničnog troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR (pedeset tri eura i devet centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, Osječka ul. 107, Požega, OIB:40589450667, isplatiti tužiteljici ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 152,85 eura, bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- na iznos od 7,30 eura od 12.01.2016. do isplate,

- na iznos od 8,29 eura od 08.4.2016. do isplate,

- na iznos od 2,31 eura od 10.05.2016. do isplate,

- na iznos od 3,03 eura od 8.8.2016. do isplate,

- na iznos od 9,68 eura od 07.09.2016.do isplate

- na iznos od 9,29 eura od 6.10.2016. do isplate,

- na iznos od 10,39 eura od 09.01.2017. do isplate,

- na iznos od 9,77 eura od 06.03.2017. do isplate,

- na iznos od 2,83 eura od 06.04.2017. do isplate,

- na iznos od 9,60 eura od 08.05.2017. do isplate,

- na iznos od 7,55 eura od 07.06.2017. do isplate,

- na iznos od 1,11 eura od 07.08.2017. do isplate,

- na iznos od 4,20 eura od 06.09.2017. do isplate,

- na iznos od 12,68 eura od 06.10.2017. do isplate,

- na iznos od 21,74 eura od 08.12.2017. do isplate,

- na iznos od 33,07 eura od 08.01.2018. do isplate,

do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužiteljici ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107, Požega, OIB:40589450667, naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 400,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 29.veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

III Tužiteljica ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 685,65 eura."

2. Protiv presude žale se obje stranke i umješač.

2.1. Tužiteljica se žali zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako se iz tužiteljičine žalbe ne vidi u kojem dijelu se presuda pobija, ovaj sud je na temelju članka 365. stavak 1. ZPP-a uzeo da se presuda pobija u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela u sporu, dakle u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude.

2.2. Tuženik se žali također zbog svih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a i predlaže da se pobijani dio presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako se iz tuženikove žalbe ne vidi u kojem dijelu se presuda pobija, ovaj sud je na temelju članka 365. stavak 1. ZPP-a uzeo da se presuda pobija u dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu, dakle u točki I. izreke prvostupanjske presude.

2.3. Umješač se žali protiv točke I. izreke prvostupanjske presude, također zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a i predlaže da se pobijani dio preinači i tužiteljičin tužbeni zahtjev odbije.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a žalbe tuženika i umješača su neosnovane.

5. Suprotno žalbenim navodima stranaka i umješača, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP -a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2018.

6.1. Tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtijeva da se tuženiku naloži da joj isplati razliku plaće po osnovi dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje navodeći da joj je taj dodatak isplaćen samo za jedan dio odrađenih sati, a nije joj isplaćen za sate prekovremenog rada. Obzirom da je zbog toga došlo do pogrešnog obračuna plaće, tužiteljica tvrdi da joj je tuženik posljedično isplatio manju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana i bolovanja i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad te traži isplatu i te razlike.

6.2. Tužba se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2018. pa kao materijalno pravo treba primijeniti Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19.; dalje: ZR) koji propisuje pravo na plaću i pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. („Narodne novine“ broj 143/13.; dalje: KU/13) i iz 2018. („Narodne novine“ broj 29/18.; dalje: KU/18).

6.3. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku proveo financijsko vještačenje na temelju kojeg je utvrđeno da tuženik tužiteljici nije u utuženom razdoblju isplatio iznos od 152,85 eura na ime razlike plaće po osnovi dodataka za posebne uvjete rada, dodataka za odgovornost za život i zdravlje za tužiteljičin prekovremeni rad te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te je stoga u točki I. izreke tuženiku naloženo da tužiteljici plati taj iznos sa zateznim kamatama.

6.4. Nakon što je financijski vještak izradio svoj nalaz i mišljenje, utvrdilo se je da tuženik tužiteljici nije isplatio plaću za prekovremene sate rada u ukupnom iznosu od 685,65 eura te je tužiteljica zatražila da se tuženiku naloži da joj plati i taj iznos. No, u odnosu na taj iznos je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljičina tražbina po toj osnovi zastarjela. Naime, tužiteljica je podneskom od 20. lipnja 2023. kojim je postavila određeni tužbeni zahtjev zatražila isplatu i iznosa od 685,65 eura na ime prekovremenih sati rada, a kako je člankom 139. ZR-a propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a tužiteljica je navedeni iznos zatražila podneskom od 20. lipnja 2023., prvostupanjski sud smatra da je nastupila zastara za to tužiteljičino potraživanje budući da je ono dospjelo najkasnije na kraju utuženog razdoblja, dakle najkasnije do 31. prosinca 2017. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud u točki III. izreke pobijane presude odbio tužiteljičin tužbeni zahtjev za iznos od 685,65 eura, a u točki II. izreke presude je tužiteljici naložio da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 400,00 eura.

6.5. Tužiteljica se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je nastupila zastara za njezinu tražbinu po osnovi neplaćenih sati prekovremenog rada zbog toga što je tijek te zastare prekinut podnošenjem tužbe.

6.6. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu na temelju članka 186.b ZPP-a te je u tužbi zatražila da se, kako je to gore navedeno, tuženiku naloži da joj isplati razliku plaće po osnovi dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje navodeći da joj je taj dodatak isplaćen samo za jedan dio odrađenih sati, a nije joj isplaćen za sate prekovremenog rada. Obzirom da je zbog toga posljedično došlo do pogrešnog obračuna plaće i da joj je tuženik isplatio manju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana i bolovanja, tužiteljica je zatražila da joj tuženik isplati i te razlike. U tužbi je zatražila da se tuženiku naloži da u spis dostavi tužiteljičinu evidenciju rada i platne liste za utuženo razdoblje. Prvostupanjski sud je prvenstveno trebao odlučiti o tom zahtjevu tužiteljice za dostavu evidencije rada i platnih lista, ali to nije učinjeno već je s postupkom nastavljeno tako da je postupak do financijskog vještačenja vođen bez određenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je postavila određeni tužbeni zahtjev tek nakon financijskog vještačenja i zbog toga se samo na temelju činjeničnih navoda tužbe može zaključiti koje tražbine su utužene. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da, obzirom na činjenične navode tužbe i navode koji su izneseni do zaključenja prethodnog postupka, tužiteljica nije podnijela tužbu radi plaćanja neplaćenih prekovremenih sati rada već samo radi plaćanja dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje za prekovremene određene sate rada. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužiteljica, podneskom od 20. lipnja 2023. kojim je postavila određeni tužbeni zahtjev, izvršila preinaku tužbe u smislu članka 191. stavak 1. ZPP-a jer je uz postojeće zahtjeve koje je iznijela u tužbi iznijela i drugi zahtjev i to zahtjev za plaćanje neplaćenih prekovremenih sati rada, a koji nisu bili obuhvaćeni tužbom. Stoga tijek zasta re za tu tražbinu nije mogao biti prekinut podnošenjem tužbe, a kako je tužbeni zahtjev za tu tražbinu zastario do 20. lipnja 2023. kada je tužiteljica tu tražbinu utužila, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je nastupila zastara te tražbine i pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 685,65 eura koji se odnosi na plaćanje neplaćenih prekovremenih sati rada. Zbog tih razloga je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena tužiteljičina žalba i potvrđena je točka III. izreke kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 685,65 eura.

6.7. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je vodio postupak smatrajući da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu, a nije donio odluku o tužiteljičinom zahtjevu za dostavu dokumentacije. Budući da je tužiteljica doista podnijela stupnjevitu tužbu i u njoj predložila da se tuženiku naloži da dostavi evidenciju rada i platne liste za tužiteljicu, prvostupanjski sud je obzirom na odredbu članka 325.a stavak 2. ZPP -a prvenstveno trebao donijeti rješenje kojim će prihvatiti ili odbiti tužiteljičin zahtjev za davanje navedenih podataka. Prvostupanjski sud nije tako postupio. Ukoliko je prvostupanjski sud smatrao da taj tužiteljičin zahtjev nije osnovan, tada je tužiteljicu na temelju članka 109. ZPP-a trebao pozvati da dopuni tužbu postavljanjem određenog tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud tako nije postupio, ali je tužiteljica postavljanjem određenog tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja sama dopunila tužbu tako da je u konačnici otpala nepravilna primjena članka 325.a stavak 1. ZPP-a pa taj tuženikov žalbeni razlog nije osnovan i prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer je mogao raspravljati o onome što je tužiteljica navela u tužbi. Tuženik jedino nije mogao raspravljati o tužiteljičinom zahtjevu za plaćanje odrađenih prekovremenih sati rada jer je taj zahtjev tužiteljica postavila tek nakon provedenog financijskog vještačenja. No, obzirom da je taj dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva odbijen, ne može se smatrati da su tuženikova procesna prava u ovom postupku povrijeđena.

6.8. Tuženik se nadalje žali navodeći u žalbi da je sukladno odredbi članka 92. stavak 3. ZR-a on kao poslodavac bio dužan plaću isplatiti do 15-tog dana u mjesecu, a iz čega proizlazi da je pao u zakašnjenje glede isplate plaće tek 16 -tog dana u mjesecu pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate na usvojeni dio tužbenog zahtjeva od ranijeg datuma.

6.9. Prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio zatezne kamate od dana kada je tužiteljici isplaćena plaća za prethodni mjesec, a koju je tuženik isplatio prije 15 -tog dana. Člankom 92. stavak 3. ZR-a je propisano da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu drukčije nije određeno, plaća i naknade plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15-tog dana u idućem mjesecu. Navedena zakonska odredba propisuje do kada najkasnije poslodavac isplaćuje plaću radniku, a što ne znači da ukoliko poslodavac ranije isplati plaću da nije u zakašnjenju isplate i razlike plaće koju nije u potpunosti platio od dana kada je plaća isplaćena. Zbog toga taj žalbeni razlog nije osnovan.

7. Tuženik se nadalje žali zbog toga što je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije dokazao da je tužiteljica za prekovremene sate koristila slobodne dane. Međutim, vrijednost predmeta spora u ovom postupku je 838,50 eura pa se obzirom na članak 458. stavak 1. ZPP-a radi o postupku u sporovima male vrijednosti u kojima se obzirom na odredbe članka 467. stavak 1. i 2. ZPP-a presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud navedeni žalbeni razlog nije razmatrao budući da se radi o žalbenom razlogu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Žalbeni navodi umješača su u velikoj mjeri isti kao i žalbeni navodi tuženika pa i za njih vrijede gore navedeni odgovori na žalbene navode tuženika.

7.2. Proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo i to članak 91. stavak 3. ZR-a, članak 57., članak 59.a i članak 36. stavak 2. KU/13 te članak 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., 141/12., 150/13., 153/13.) i članak 49. i 55. KU/18 pa su na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijene žalbe tuženika i umješača i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude.

7.2. Što se tiče tužiteljičine žalbe protiv točke II. izreke prvostupanjske presude kojom joj je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 400,00 eura treba reći da su stranke djelomično uspjele u sporu. Potraživanje koje je tužiteljici dosuđeno u iznosu od 152,85 eura kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokolom 1. uz Konenvciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstav lja miješanje u pravo tužiteljice da mirno uživa to svoje vlasništvo (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18.7.2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26.9.2023. koji se u sporovima u kojima nije stranka država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). Zbog toga legitimni cilj odredbi ZPP-a o naknadi parničnog troška iz članka 154. stavak 2. ZPP-a – izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu. Nalog tužiteljici da naknadi troškove postupka tuženiku koji su veći od iznosa koji je tužiteljici dosuđen predstavljalo bi miješanje u njezino pravo na mirno uživanje imovine koja joj je dosuđena u ovom postupku, odnosno poništenje tog prava, a što ne odražava poštenu ravnotežu između uključenog općeg interesa i prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva kao pretpostavke opravdanosti tog miješanja prema zahtjevima članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. S obzirom na izloženo, ovaj sud smatra da u okolnostima ovog predmeta, svaka stranka uz odgovarajuću primjenu članka 154. stavka 4. ZPP-a treba snositi svoje troškove pa je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a uvažena žalba tužiteljice te je odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude preinačena na način da je odlučeno da svaka stranka u ovom postupku snosi svoje troškove, a što se odnosi i na trošak drugostupanjskog postupka zbog čega su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Koprivnica, 25. ožujka 2026.

Sudac

Veljko Kučeković