Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-764/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću u sastavu sudaca, Vesne Stokrp predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐKS iz [adresa], Alexander the Great st. 000, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, Masarykova 24, protiv tuženika ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi brisanja nevaljanog upisa i uspostave ranijeg stanja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-177/19-52 od 30. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijanjem žalbe tužitelja potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-177/19-52 od 30. travnja 2025., u dijelu pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-177/19-52 od 30. travnja 2025., u dijelu pod točkom II. izreke preinačava i rješava:

Nalaže se tužitelju ĐKS naknaditi tuženiku ĐK trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se iznos od 125,00 EUR do traženih 2.125,00 EUR zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka o d b i j a kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-177/19-52 od 30. travnja 2025., točkom I., izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je uknjižbom prava vlasništva u korist tuženika ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to za cijelo sljedeće nekretnine, i to odgovarajućeg suvlasničkog dijela stambene zgrade [adresa], sagrađene na [katastarska čestica], po novoj izmjeri [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji odgovarajući suvlasnički dio predstavlja stan broj 204 u II (drugom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 48,10 čm, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, posl. br. Z- 58305/18 temeljem rješenja od dana 02.11.2018., povrijeđeno knjižno pravo jedinog i isključivog vlasništva tužitelja, i to ĐKS iz [adresa], Alexander the Great st. 000, OIB: [osobni identifikacijski broj], na sljedećoj nekretnini, i to odgovarajućem suvlasničkom dijelu stambene zgrade [adresa], sagrađene na [katastarska čestica], po novoj izmjeri [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji odgovarajući suvlasnički dio predstavlja stan broj 204 u II (drugom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 48,10 čm, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je u trenutku donošenja ove presude opisana kao [katastarska čestica], u naravi [adresa], zgrada mješovite uporabe br. 2, ukupne površine 1052 m2, suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-169), a koji suvlasnički dio predstavlja stan broj 204 u II (drugom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 48,10 m2, kao posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i na upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika, i to ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz točke I. ove presude, te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, i to uknjižbom jedinstvenog i isključivog prava vlasništva na sljedećoj nekretnini, i to [katastarska čestica], u naravi [adresa], zgrada mješovite uporabe br. 2, ukupne površine 1052 m2, suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-169), a koji suvlasnički dio predstavlja stan broj 204 u II (drugom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 48,10 m2, kao posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na ime i u korist tužitelja, i to ĐKS iz [adresa]. Odbijen je zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelju.

Točkom II., izreke nalaže se tužitelju ĐKS naknaditi tuženiku ĐK trošak parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj iz svih zakonom predviđenih razloga, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1., u svezi sa člankom 335., 336. i 338. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), te članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Tužitelj u bitnome navodi da na ročištu zakazanom za objavu presude 30. travnja 2025. prvostupanjski sud nije postupio u skladu s odredbom članka 336. ZPP-a, već je pročitao i u zapisnik unio izreku presude, i nije ukratko obrazložio presudu bilo usmeno, bilo pismeno. Tužitelj osporava zaključak suda o urednosti specijalne punomoći od 14.studenog 2007., a koji zaključak izvodi isključivo iz nalaza i mišljenja vještaka Zvonimira Ćorića od 17. rujna 2024., koji zaključuje da je potpis opunomoćitelja na predmetnom dokumentu tužiteljev, ali propušta ocijeniti bitnu i odlučnu činjenicu tko je i kada na predmetni dokument (koji opisuje kao navodnu specijalnu punomoć) napisao štampanim slovima, rukom tekst sadržaja punomoći. Tužitelj navodi da je predložio na tu okolnost provođenje grafološko-forenzičkog vještačenja po Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, a koji dokaz sud odbija provesti iz razloga što u spisu ne prileži original sporne punomoći, iako da je sam tuženik na ročištu od dana 5. prosinca 2024. izjavio da ukoliko bude usvojen prijedlog tužitelja da se obavezuje dostaviti original punomoći. Tužitelj navodi da je sud imao ovlast propisanu člankom 234. ZPP-a da trećoj osobi, navodnom specijalnom opunomoćitelju TK, naloži dostavu originala isprave za koju se tvrdi da predstavlja specijalnu punomoć izdanu po tužitelju, jer ona sigurno ima u posjedu original te punomoći. Tužitelja smatra da je bitna činjenica kada je sadržaj punomoći unesen u obrazac sporne punomoći. Jer ako taj tekst sadržaja navodne punomoći nije napisan prije ili u trenutku navodnog potpisivanja iste od strane tužitelja, tada se ne može izvesti pravni zaključak da je tužitelj zapravo potpisao specijalnu punomoć, već je tek neki bianco dokument-obrazac, odnosno ako je potpisao punomoć, potpisao je punomoć pa bilo kakvo naknadno dopisivanje teksta, odnosno sadržaja punomoći, nije i ne može biti valjano (obzirom na nedostatak i nepostojanje volje tužitelja, odnosno navodnog potpisnika). Nadalje, tužitelj ističe kako sud u potpunosti pogrešno tumači uvjete za valjanost specijalne punomoći dane za sklapanje pravnog posla koji predstavlja titulus stjecanja knjižnog prava pri tome navodeći pogrešnu primjenu članka 58. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne Novine 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024 u tekstu: ZZK), članka 315. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje u tekstu ZOO). Tužitelj u žalbi navodi da zapravo aktivno ne koristi hrvatski jezik niti ga u dovoljnoj mjeri razumije da bi zadovoljavajuće čitao i tumačio isprave, te da mu je za davanje iskaza u ovom postupku bio potreban tumač. S obzirom na navedeno, tužitelj sasvim izvjesno nije razumio, niti mogao razumjeti što zapravo piše u unaprijed formuliranom tekstu obrasca punomoći. Tuženik navodi da mu je povrijeđeno i ustavno pravo na žalbu iz članka 18. Ustava Republike Hrvatske (Narodne Novine 56/90, 8/98, 124/00, pročišćeni tekst 41/01, 76/10, 85/10, 05/14 – dalje: Ustav), i pravo iz članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne Novine, Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), osporava i odluku o troškovima postupka te predlaže po žalbi preinačiti pobijanu presudu, odnosno, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu i traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana u odnosu na predmet spora, osnovana je djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koje ukazuje tužitelj u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

7. Predmet ovog spora je brisanje tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno upisom vlasništva na ime tužitelja. Takav zahtjev tužitelj zasniva na činjeničnim navodima tužbe da je na odgovarajućem suvlasničkom dijelu stambene zgrade [adresa], sagrađene na [katastarska čestica], po novoj izmjeri [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji odgovarajući suvlasnički dio predstavlja stan broj 204 u II (drugom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 48,10 čm, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je u trenutku donošenja ove presude opisana kao [katastarska čestica], u naravi [adresa], zgrada mješovite uporabe br. 2, ukupne površine 1052 m2, suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-169), prema rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-58305/18 od 2. studenog 2018., a na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od **.**.2016., uknjižen tuženik na temelju kupoprodajnog ugovora od 28. siječnja 2016., koji da je temeljem nevaljane punomoći u ime tužitelja kao prodavatelja potpisala TK.

8. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi:

- da aktivna legitimacija tužitelja nije sporna,

- da spisu prileži obrazac punomoći od 14. studenog 2007., koji obrazac djelomično je tiskan malim tiskanim slovima s predviđenim praznim linijama za popunjavanje podataka; podaci o opunomoćitelju - te su popunjeni podaci tužitelja, opunomoćeniku čiji su podaci također popunjeni – TK i opisu nekretnine koja se prodaje a koji opis je popunjen, sve popune su ispunjene velikom štampanim slovima,

- navedenom punomoći je tužitelj ĐKS iz [adresa], Alexander the Great st. 000, opunomoćio TK iz [adresa], P.heruca 6, JMBG042956335095, da može u njegovo ime i njegov račun; „…. obaviti sve pravne radnje vezane za prodaju nekretnine koja je u mom vlasništvu, a nalazi se u…“, dalje ispunjen opis nekretnine velikim tiskanim slovima; „…U [adresa] SASTOJI SE OD 2 SOBE, KUHINJE, KUPAONICE,WC, PREDSOBLJA, HODNIKA SA ZAJENDIČKIM DJELOVIMA I UREĐAJIMA ZGRADE U [adresa], KAT 02,BROJ STANA 205, POVRŠINE 48,10 M2, ŠIFRA STANA 5500316035, ŠIFRA ZGRADE 14746“,

- ispod navedene popune opisa nekretnine, tiskanim slovima je navedeno; „ Ovlašćujem opunomoćenika da može za gore navedenu nekretninu: - pred javnim bilježnikom u moje ime ovjeriti potpis na predugovoru, kupoprodajnom ugovoru, aneksu kupoprodajnog ugovora, izjavama, suglasnosti, očitovanju, diobnim ugovorima, sporazumu, raskidu ugovora te svim ostalim dokumentima potrebnim za pravovaljanu provedbu i prijenos vlasništva na nove vlasnike,

primati kaparu i isplatu za prodanu nekretninu od strane kupca u svojstvu prodavatelja nekretnine,

da nakon primitka kupovnine može izdati kupcu potvrdu o isplati cjelokupne kupoprodajne cijene……,

tiskanim tamnim slovima navedeno je: „ Ova punomoć vrijedi do opoziva!“,

- punomoć je potpisana po tužitelju, čiji potpis je ovjeren po javnom bilježniku Alemki Gajski, javnoj bilježnici iz Zagreba pod brojem OV-41536/2007 od 14. studenog 2007.,

- da je rješenjem o nasljeđivanju tužitelj ĐKS iz [adresa], Đ the Great st. 000, u cijelosti kao sin ostaviteljice UK naslijedio nekretninu u [adresa] koja se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, wc, predsoblja, hodnika sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u [adresa], kat 02, broj stana 205, površine 48,10 m2, šifra stana 5500316035, šifra zgrade 14746 uključujući i zajedničke dijelove zagrade,

- da iz preslike Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. siječnja 2016., proizlazi da je zaključen između ĐKS iz [adresa], Alexander the Great st. 000, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja, po punomoćnici TK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a na temelju specijalne punomoći od 14. studenog 2007., ovjeren po javnom bilježniku Alemki Gajski, javnoj bilježnici iz Zagreba pod brojem OV-41536/2007 od 14. studenog 2007., i kupca ĐK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a na kojem ugovoru su ovjereni potpisi po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba, 28. siječnja 2016., da je ugovorena kupoprodajna cijena od 48.100,00 EUR od čega se odmah plaća 11.800,00 EUR, a ostatak kroz 140 mjeseci,

- da u spisu Općinskog građanskog suda u Zagrebu prileži spis Javne bilježnice Alemke Gajski iz Zagreba broj O-5255/05 UPP-OS-134/2005 u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid,

- da iz spisa javnog bilježnika proizlazi da su na ročištu bili nazočni tužitelj i TK, te je tužitelj izjavio da poznaje hrvatski jezik i da razumije javnog bilježnika i da ne traži prevoditelja za materinji jezi,

- da je tužitelj u ovom postupku na ročištu održanom 6. lipnja 2022., uz prevoditelja za arpski jezik iskazao da nema saznanja o vođenju ostavinskog postupka u Zagrebu, da je zadnji puta bio Republici Hrvatskoj 2007., da nije nikome dao nikakvu punomoć za prodaju stana u [adresa], da je TK majčinog brata kćer ( odnosno njegova sestrična), da je 2016., doživio moždani udar i od tada da nije u kontaktu sa TK, da ga pamćenje služi do 2007., poslije slabo, da isprava naslovljena kao „punomoć“ nije bila punomoć u svrhu prodaje stana, da je primio određeni novčani iznos te da je do 2030., trebao primati i dalje novčane iznose oko 260,00 EUR, a novčani iznosi su dolazili preko NK i onoga što je ona dogovarala ali bez njegova znanja, da je zadnju uplatu primio 23. svibnja 2022., da se ne radi o prodaji stana i da je bio u uvjerenju da se radi o iznajmljivanju stana, da ne poznaje tuženika,

- da je vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zvonimiru Ćoriću, utvrđeno da je potpis na pismenu naziva „punomoć“ potpisao tužitelj, da rukom popunjenih dijelova na punomoći nije skriptor tužitelj već treća osoba, i da se ne može očitovati o vremenu ispunjenja rukom pisanih dijelova na punomoći, budući se radi o preslici pismena,

- da je tužitelj po punomoćniku na ročištu održavanom 5. prosinca 2024., predlagao vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja Ivan Vučetić na okolnost vremenskog trenutka unosa rukom pisanog sadržaja punomoći,

- da je na istom ročištu vještak iskazao; „…

Čak i da postoji original punomoći,

odnosno da je dostupan u tom slučaju ne bilo moguće utvrditi vremensku razliku između teksta i potpisa, ako ista postoji.“,

- na istom ročištu punomoćnik tuženika je izjavio: „…. Ukoliko bi sud usvojio ovakav dokazni prijedlog obvezuje se u spis dostaviti original punomoći ukoliko stranka istim raspolaže .“,

- da iz rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž ZK-41/2021-5 od 7.12.2022., proizlazi da se u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]) na stanu broj 204, u II. katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 48,10 m2, kao posebnog dijela stambene zgrade u [adresa], sagrađene na [katastarska čestica], po novoj izmjeri [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dopušta upis zabilježbe da je sporan upis uknjižbe prava vlasništva ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dopušten na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-58305/18-2 od 2. studenog 2018, time da su priložene stranice 2 i 3, iz rješenja broj Gž Zk-41/2021-4, a ne iz rješenja broj Gž Zk-41/20221-5,

- da je 30. travnja 2025., održano ročište za objavu presude na kojemu je za tužitelja bio nazočan punomoćnik MK koji nije imao primjedbi na zapisnik za objavu presude i potpisom potvrđuje primitak presude.

9. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. U ovom žalbenom postupku jest odlučno jesu li ispunjene pretpostavke za uspostavom zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe vlasništva stana na tuženika temeljem pravnog posla - ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. siječnja 2016.

11. Prema odredbi članka 129. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 137/99 i 114/01 – dalje: ZZK/96), nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno. Povreda knjižnog prava u smislu navedene odredbe moguća je i nevaljanom uknjižbom odnosno neistinitom uknjižbom, a neistinita uknjižba je ona za koju nisu bile ispunjene materijalnopravne ili postupovnopravne pretpostavke određene zakonom.

12. Prema odredbi članka 52. stavak 1. ZZK/96 koji je bio na snazi u vrijeme upisa pod brojem Z-58305/18 (kasnije; Z-63875/18, Z-52776/20, Z-13201/20 i dr.), zemljišnoknjižni sud će dopustiti uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerena na način propisan posebnim zakonom. Prema stavku 3. istog članka odredbama iz stavka 1. i 2. ovog članka udovoljeno je ako je ovjerovljen potpis one osobe čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu. Slijedom toga, za provedbu uknjižbe moraju biti ispunjene propisane pretpostavke u pogledu knjižnog prednika i isprava na temelju kojih on dopušta uknjižbu. Dakle, pretpostavke u pogledu osobe čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu.

13. Odredbom članka 315. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO) propisano je da posao koji ne ulazi u redovito poslovanje može opunomoćenik poduzeti samo ako je posebno ovlašten za poduzimanje toga posla, odnosno vrste poslova među koje on spada.

14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je punomoć od 14. studenog 2007., posebna punomoć kojom se TK ovlašćuje da u ime i za račun prodavatelja obavi sve pravne radnje vezane za prodaju stana u [adresa], koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, WC, predsoblja, hodnika sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u [adresa], kat 2, broj stana 204, površine 48,10 m2, šifra stana 55002316035, šifra zgrade 14746., a koji opis odgovara opisu stana iz knjige položenih ugovora, u kojoj je navedeno da se radi o stanu broj 204, na II. katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 48,10 čm, a koji je stan predmet Ugovora o kupoprodaji, odnosno privatne tabularne isprave na kojoj se zasniva predmetni prijedlog za uknjižbu i da iz punomoći je jasno razvidno da se odnosi na prodaju stana iz predmetne tabularne isprave.

15. Tuženik je predmetnu nekretninu bio stekao na temelju pravnog posla. Prema članku 119. stavak 1. ZV-a kada se pravo vlasništva stječe na temelju pravnog posla, pravo vlasništva se stječe zakonom propisanim upisom u zemljišnoj knjizi, dakle, potrebne su dvije pretpostavke: pravni temelj (titulus) stjecanja prava vlasništva, koji je u konkretnom slučaju bio Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 4. srpnja 2019. godine, te način (modus) stjecanja, a prema kojemu je tuženik stupio u samostalni vlasnički posjed predmetne nekretnine ovjerom ugovora kod javnog bilježnika i isplatom kupoprodajne cijene jer je predala posjed i tabularnu ispravu za uknjižbu prijenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

16. Nije osnovan žalbeni razlog tužitelja da nije potpisao punomoć, odnosno da potpis na punomoći nije njegov, budući je nesporno utvrđeno vještačenjem po stalnom sudskom vještaku grafologu da je tužitelj potpisnik na punomoći.

17. Neosnovano tužitelj u žalbenom postupku ističe nepoznavanje hrvatskog jezika, obzirom je u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom Alemkom Gajski iz Zagreba broj O-5255/05 UPP-OS-134/2005 izjavio da poznaje hrvatski jezik i da razumije javnog bilježnika i da ne traži prevoditelja, dakle bio je osobno nazočan ročištu.

18. Ostavinski postupak pred javnim bilježnikom Alemkom Gajski vodio se iza majke tužitelja UK, te je tužitelj bio osobno nazočan na ročištu 5. studenog 2007., kada je izjavio da razumije hrvatski jezik, a već 14. studenog 2007., dao je spornu punomoć TK, pa neosnovano osporava poznavanje hrvatskog jezika, i istovremeno u iskazu kontradiktorno iskazuje da nije bio u Republici Hrvatskoj 2007., da nije sudjelovao u ostavinskom postupku iza pokojne majke u Hrvatskoj, da bi na pitanje punomoćnika tuženika iskazao da je zadnji put bio u Republici Hrvatskog 2007., da je primio određeni iznos novca od TK, te nadalje do 23. svibnja 2022, po 260,00 EUR, a koji iznos odgovara iznosu navedenom u kupoprodajnom ugovoru (članak 4.), iako tužitelj iskazuje da je mislio da se radi o iznosu najamnine, ali primitka većeg novčanog iznosa ne pojašnjava.

19. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke uvažio tvrdnju tužitelja da je 2016., doživio moždani udara i da se jednog perioda svog života ne sijeća i to nakon 2007., time da ovaj sud ističe da je upravo 2007., do kada ga navodno njegovo siječanja i memorija služe, bio na ostavinskoj raspravi kod javnog bilježnika i da je je u razmaku od nekoliko dana nakon ostavinske rasprave dao predmetnu punomoć TK, te da je TK svojom oporučnim dijelom naslijeđene nekretnine raspolagala u korist tužitelja.

20. Dakle, nesporno je tužitelj potpisao spornu punomoć, nesporno razumije hrvatski jezik, sporna punomoć je nesporno specijalna, odnosno posebna punomoć, a o kojem je pitanju već stav zauzeo Županijski sud u Velikoj Gorici u predmetu Gž Zk- 41/2021, nesporno je tužitelj sudjelovao u ostavinskom postupku iza pokojne majke 2007., dakle, bio je u Republici Hrvatskoj, također je nesporno da je primio veći iznos uplate, te mjesečno po 260,00 UR do svibnja 2022.

21. Osnovano je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja Ivan Vučetić na okolnost vremenskog trenutka unosa rukom pisanog sadržaja punomoć, obzirom na iskaz vještaka Zvonimira Ćorića renomiranog sudskog vještaka s područja vještačenja rukopisa, dokumenata i novčanica, a danog na ročištu 5. prosinca 2024., da i u slučaju da postoji originalna punomoći ne bilo moguće utvrditi vremensku razliku između teksta i potpisa, a osim toga nije sporno da rukom popunjeni tekst u punomoći nije popunjen od strane tužitelja, te taj tekst pravilno opisuje predmet kupoprodaje, dok otisnuti sadržaj punomoći obuhvaća upravo radnje za prodaju nekretnine koja je u vlasništvu opunomoćitelja, odnosno tužitelja.

22. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da se tuženik (punomoćnik) obvezao dostaviti original punomoći. Naime punomoćnik tuženika je to izjavio uz zadršku; „…ukoliko stranka istim raspolaže. Također, neosnovano upućuje na odredbu članka 234. ZPP-a, da je sud trebao trećoj osobi, TK naložiti da dostavi original punomoći, jer niti tužitelj niti tuženik tijekom postupka nisu u tom pravcu iznosili da imaju saznanja da bi original punomoći bio kod TK, a osim toga kako je vještak Zvonimir Ćorić iskazao da i u slučaju da postoji originala punomoći ne bilo moguće utvrditi vremensku razliku između teksta i potpisa opunomoćitelja, to bi eventualno se moglo utvrđivati saslušanjem TK kao svjedoka, a što niti jedna stranka u postupku nije predložila.

23. Privatna isprava, kupoprodajni ugovor, kada je potpisana po opunomoćeniku, na temelju posebne punomoći, tada nije bitno kada je ta punomoć izdana, za razliku od opće punomoći ili punomoći izdanoj za tu vrstu poslova (generična punomoć), koja ne smije u času podnošenja prijedloga biti starija od jedne godine, a i u samoj punomoći je navedeno da vrijedi do opoziva.

24. Dakle, činjenično stanje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, te je pravilno primijenio i materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

25. U odnosu na žalbeni razlog tužitelja u svezi načina objave presude, napominje se da je punomoćnik tužitelja bio nazočan ročištu za objavu presude a iz zapisnika iako ne proizlazi da je sudac ukratko dao obrazloženje pročitane i objavljene odluke, proizlazi da punomoćnik nije imao primjedbi na zapisnik pa sada neosnovano ističe u žalbi da po objavi odluke nije slijedio kratko obrazloženje odluke time više što mu je tada i uručen pismeni otpravak odluke.

26. Nesporno je da je ročište za objavu presude osobito je važno zbog pravila ZPP- a sadržanih u odredbi članka 335. ZPP, kako u svezi uručenja presude gdje je pravilo da se presuda uručuje na ročištu za objavu, a ne izuzetak, kao i zbog pravila o računanju roka za žalbu koji teče od dana objave presude, ali i zbog prava stranke na kratko usmeno obrazloženje presude. Motiv zakonodavca za donošenje ovih pravila bio je discipliniranje i suda i stranaka glede obveze održavanja i nazočnosti ročištu za objavu presude i sa svrhom izbjegavanja zlouporaba pri dostavi odluka.

27. Međutim, kako je punomoćniku tužitelja odmah po objavi urečena pismeno izrađena odluka, to je bilo suvišno razloge odluke i usmeno navoditi. Drugačija bi bila situacija da punomoćniku nije odlamah uručena odluka po objavi presude, a koju situaciju previđa odredba članka 335. stavak 8. ZPP-a, tada bi doista bilo povrijeđeno pravo tužitelja na pristup sudu (članak 29. Ustava Republike Hrvatske i članak 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama) upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja.

28. Slijedom navedenog odbijanjem žalbe tužitelja potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na predmet spora na temelju članka 368. ZPP-a.

29. U odnosu na odluku o troškovima postupka žalba tužitelja djelomično je osnovana. Naime, prema troškovniku tuženika, tuženik traži trošak postupka za sastav odgovora na tužbu od 25.2.2019., obrazloženih podnesaka 27.5.2019. i 17.10.2024. po 200,00 EUR za svaki podnesak (Tbr 8/1), trošak pristupa na ročišta 11.3.2019., 20.5.2019., 6.6.2022., 5.12.2024. i 9.4.2025. sa 200,00 EUR za svako ročište (Tbr 9/1), trošak pristupa na ročište za objavu sa 100,00 EUR (Tbr 9/3), ili ukupno 1.700,0 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti pripadajući PDV sa 425,00 EUR (Tbr 46).

29.1 Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, tuženiku nije dva puta priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, kao i podnesak od 25. veljače 2019., i kao odgovor na tužbu, što se vidi iz zbroja priznatih iznosa, a u odnosu na žalbeni razlog koji se odnosi na trošak za ročište održano 10. svibnja 2019. doista tada nije bilo ročišta, no očito se radi o grešci u pisanju jer je ročište održano 20. svibnja 2019., i tako se i traži u troškovniku. Osnovana je žalba u odnosu na trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer uvidom u spis predmeta ovaj sud je utvrdio da na ročištu za objavu presude punomoćnik tuženika nije bio nazočan, pa je u tom pravcu i preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi, te na temelju članka 166. ZPP-a u svezi s člankom 154. i člankom 155. ZPP-a, priznao tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.600,00 EUR + PDV u iznosu od 400,00 EUR, odnosno ukupno 2.000,00 EUR, dok je s razlikom od 125,00 EUR odbijen zahtjev tuženika kao neosnovan.

30. Odluka o trošku žalbenog postupka donesena je na temelju članka166. ZPP-a u svezi s člankom 154. ZPP-a, budući tužitelj nije uspio u žalbenom postupku.

U Karlovcu 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Stokrp