Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-2643/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužiteljice VO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika OTP banka, OIB 52508873833, sa sjedištem u [adresa], OIB 52508873833, zastupana po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti, i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o trošku sadržane u presudi i rješenju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-961/2023-36 od 20. studenog 2025., 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 961/2023-36 od 20.studenog 2025. u pobijanom dijelu odluke o trošku u toč. III. izreke preinačava, tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 914,81 eur, sa zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.8. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog dana 3.5.2005. godine između tužitelja VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, potvrđen dana 3.5.2005. godine po javnom bilježniku Fedoru Paunović iz Vukovara pod brojem OU-83/05, u dijelu odredbe koji glasi: ”…određenog korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja vrijedećeg za valutu Ugovora, na dan ispunjenja obveze…”.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati novčanu tražbinu u iznosu od 305,23 EUR (tristopeteuradvadesettricenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 27.75 Eura od 15.10.2010.god. do isplate

- 33,36 Eura od 15.11.2010.god. do isplate

- 40,00 Eura od 15.12.2010.god. do isplate

- 47,83 Eura od 15.01.2011.god. do isplate

- 36,96 Eura od 15.02.2011.god. do isplate

- 40,66 Eura od 15.03.2011.god. do isplate

- 38,14 Eura od 15.04.2011.god. do isplate

- 42,54 Eura od 15.05.2011.god. do isplate,

u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena do 31.07.2025., a od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. godine pa do 29. 12. 2023. zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 701,54 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana 20. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Prigovor radi prijeboja odbija se u cijelosti.“,

a rješenjem je odlučeno:

„I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

II. Zahtjev tuženika od 9.listopada 2025. za naknadu troška – odbacuje se."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužiteljica pobija odluku o trošku parničnog postupka u dijelu u kojem joj nije priznat ostali trošak postupka iznad dosuđenog iznosa od 701,54 eura, sadržanu u toč. III. izreke presude prvostupanjskog suda, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje ZPP) u vezi sa čl. 381. st. 1. istog Zakona s prijedlogom da drugostupanjski sud rješenje o trošku u pobijanom dijelu (toč. III. izreke presude) preinači u smislu žalbenih navoda, uz dosudu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući odluku o trošku prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke u okviru žalbenih navoda i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a). Žaliteljica ne navodi druge bitne povrede odredaba postupka pa ovaj sud o istima nije mogao ni odlučivati.

6. Nije u pravu tužiteljica kada žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud trebao utvrditi vrijednost predmeta spora iznosom od 1.495,00 eura, odnosno da je meritorno odlučio o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, istaknutom kao prijeboj pa da bi stoga tužiteljici za svaku radnju zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripadalo 50 bodova, odnosno 100 eura, umjesto dosuđenih 25 bodova za svaku radnju po punomoćniku.

6.1. Naime, uvidom u predmetni spis ovaj sud je utvrdio da tuženik nije podnio protutužbu, već je istaknuo samo prigovor prijeboja za iznos tzv. negativnih razlika (190,00 eura), tako da je za odluku o troškovima postupka mjerodavan samo kondemnatorni tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 305,23 eura.

6.2 Suprotno navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa) dosudio tužiteljici trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku. trošak.

6.3. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, koji kao takav prihvaća i ovaj sud, da je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora prema vrijednosti kondemnatornog tužbenog zahtjeva za isplatu (305,23 eura), a ne kako je to tužitelj naznačio u tužbi (1.340,50 EUR), jer u konkretnom slučaju deklaratorni tužbeni zahtjev služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu. Ovo stoga što je deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti istaknut uz tužbeni zahtjev za isplatu, pa se deklaratorni tužbeni zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, radi čega za odluku o troškovima parničnog postupka nije relevantna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi u iznosu od 1.340,50 EUR ( tako i VSRH Revr-774/ 2005-2 od 13. prosinca 2005;Revr-475/2008 od 27. listopada 2008., Županijski sud u Puli broj Gž-1313/2023-2 od 27. studenog 2023.; VTS RH broj Pž-566/2025-2 od 21. srpnja 2025.).

6.4. Dakle, za zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanim prouzročeni parnični trošak koji se odnosi: za sastav tužbe (Tbr.7.toč.1.) u visini 25 bodova, sastav obrazloženih podnesaka od 29. rujna 2023.,09. rujna 2024. i 06. lipnja 2025. po Tbr. 8. toč.1. u visini od po 25 bodova, a koji podnesci su bili sadržajno potrebni i nisu doveli do odugovlačenja postupka, te za zastupanje na ročištima održanim 11. rujna 2024. i 17. listopada 2024. po Tbr.9. toč.1. u visini po 25 bodova, koji trošak je određen u skladu s važećom Tarifom. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu, jer istoj ne pripada za svaku radnju po 50 bodova odnosno po 100,00 eura za zastupanje po punomoćniku odvjetniku.

7. Međutim, u pravu je tužiteljica kada osporava pobijanu odluku o trošku u dijelu u kojem joj nije priznat trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, jer prema podacima spisa nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica uplatila predujam od 200,00 eura za izvođenje tog dokaza, koji je bio neophodan.

7.1. Također, osnovano tužiteljica žalbenim navodima upire da joj nije priznata sudska pristojba na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, iako je prvostupanjski sud pozvao tužiteljicu da plati sudsku pristojbu na tužbu upravo u iznosu od 26,54 eura, koju je tužiteljica i platila u tom iznosu, što nedvojbeno proizlazi iz spisa predmeta.

8. Zbog navedenog, valjalo je preinačiti odluku o trošku postupka sadržanu u toč. III. izreke pobijane presude prvostupanjskog suda na način da se tuženiku naloži da tužiteljici plati ukupan iznos od 914,81 eur (na dosuđeni iznos troška tužiteljice pribrojiti trošak razlike sudske pristojbe na tužbu 13,27 eura i trošak financijskog - knjigovodstvenog vještačenja 200,00 eura, s tim da joj pripadaju i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl. 29. ZOO).

9. O trošku žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer je tužiteljica sa žalbom uspjela u razmjerno neznatnom dijelu, kako je naprijed navedeno.

10. U nepobijanom dijelu pod toč. I., II. I IV. izreke prvostupanjska presuda i rješenje (toč. I. i II. Izreke) ostaju neizmijenjeni.

11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. u vezi sa čl. 167. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 25. ožujka 2026.

Sudac

Tatjana Varžić