Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-182/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Vesni Bjelousov, u pravnoj stvari tužitelja RU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3263/2019-54 od 14. ožujka 2025., 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se uvažava, preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3263/2019-54 od 14. ožujka 2025. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 132,83 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke do isplate u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.116,07 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 14. ožujka 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženoj trošak postupka u iznosu od 1.050,00 eura sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke do isplate u roku od 8 dana."

III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženoj trošak žalbe u iznosu od 62,50 eura u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 132,83 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke do isplate u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.116,07 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 14. ožujka 2025. do isplate, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2., i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje:ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu uz dosudu troška tog podneska.

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj je osporio utemeljenost žalbenih navoda tužene. Predložio je odbiti njenu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 132,83 eura sa zateznom kamatom na ime razlike plaće za koju tvrdi da je nastala zbog neiskorištenih stanki dnevnog odmora.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tužitelj pravosudni policajac zaposlen u Ministarstvu pravosuđa, uprave za zatvorski sustav te da je radno vrijeme organizirano tako da radi u smjenama po 8 sati dnevno ili u turnusu po 12 sati odnosno na drugačiji način u skladu s potrebom poslodavca.

8. Prvostupanjski sud je saslušao svjedoke EU, IU, SU, FU te je proveo financijsko vještačenje na osnovi čega je utvrdio da tužitelj u utuženom razdoblju nije koristio stanku u najmanje 10% slučajeva, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Tužena osnovano ističe žalbenim navodima da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. S tim u vezi valja navesti da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o naknadi štete, niti o stjecanju bez osnove, nego o zahtjevu za isplatu razlike plaće zbog neiskorištenih stanki za vrijeme radnog vremena.

11. Odredbom čl. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13, 150/13, 153/13, 71/16 i 123/16, dalje KU/13), a koja je identična čl. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17, dalje KU/17), propisano je u st. 1. da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ju u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti.

12. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta u skladu s naravi i potrebama posla.

13. Odredom čl. 48. KU/13 i 42. KU/17 uređeno je da ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku) ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

14. Mjerodavne su i odredbe čl. 8. st. 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" broj 32/15 i 97/15) i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" broj 73/17), a prema kojima se stanka ubraja u radno vrijeme.

15. Stoga se stanke razlikuju od ostalih odmora na koje radnik ima pravo odnosno dnevnog, tjednog i godišnjeg odmora.

16. Stanka u tijeku radnog vremena ubraja se u radno vrijeme, zbog čega poslodavac nema obvezu voditi evidenciju o korištenju stanke za svakog radnika u sklopu evidencije o radnom vremenu.

17. Činjenica da tužena nije vodila evidenciju o korištenju stanke u tijeku radnog vremena ne može biti na njenu štetu jer takva obveza nije niti propisana.

18. Nadalje, nalaz i mišljenje vještaka je kontradiktorno, s obzirom da iako je tužena nije vodila evidenciju o stankama u tijeku dnevnog radnog vremena, ipak je utvrđeno da 10% dnevnih stanki nije iskorišteno, a to nije potkrijepljeno činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda prema priloženoj materijalnoj dokumentaciji.

18.1. Stoga tužitelju ne pripada razlike plaće koja se odnosi na neiskorištene stanke.

19. Posljedično, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo i u odnosu na trošak postupka.

20. U ovoj pravnoj stvari ne radi se o djelomičnom uspjehu u postupku, tako da se trošak pojedine pravne radnje određuje prema vrijednosti u vrijeme njenog poduzimanja, s obzirom da se vrijednost predmeta spora mijenjala tijekom postupka.

21. Tuženoj nije priznat trošak odgovora na tužbu od 19. prosinca 2019. jer je u tom podnesku sama navela da se ne može očitovati, a očitovanje je dostavila u podnesku od 14. ožujka 2020. za što joj je priznat iznos od 150,00 eura, prema tadašnjoj vrijednosti predmeta spora.

22. Ročište od 20. travnja 2020. nije održano, tako da je neosnovano zatražen trošak tog ročišta.

23. Za ročište održano 13. srpnja 2020. koje je pripremno ročište i na kojem se nisu izvodili dokazi tuženoj je priznato 50% nagrade prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) odnosno iznos od 75,00 eura.

24. Podnesak od 4. rujna 2020. nije bio potreban za vođenje postupka jer je tužena tim podneskom iznijela već ranije iznesene tvrdnje i dostavila imena svjedoka čije je saslušanje predložila na ročištu 13. srpnja 2020., a koje je i bilo zakazano radi usmenog raspravljanja.

25. Za ročište održano dana 26. listopada 2020. tuženoj je priznat zatraženi iznos od 150,00 eura, kao i za ročišta od 2. ožujka i 14. lipnja 2021. u istom iznosu.

26. Tuženoj nije priznat trošak podneska od 18. kolovoza 2021. jer je tim podneskom dostavila dokumentaciju te se očitovala na iskaz svjedoka a što je imala mogućnosti učiniti i na navedenom ročištu.

27. Za ročište održano 18. siječnja 2022. na kojem se nisu izvodili dokazi, tuženoj je priznato 50% nagrade odnosno iznos od 75,00 eura.

28. Za podnesak od 10. kolovoza 2022. tuženoj je priznat iznos od 150,00 eura.

29. Vrijednost predmeta spora smanjena je na iznos od 7.698,06 kn/1.021,70 eura u podnesku tužitelja od 27. kolovoza 2022., ali se i dalje radi o istom novčanom rasponu pripadajućeg troška.

30. Tuženoj nije priznat trošak podneska od 24. listopada 2022. kojim se očitovala na podnesak tužitelja jer se radi o navodima koji su izneseni u podnesku koji je tužena dostavila očitovanje na vještački nalaz.

31. Za ročište održano 23. siječnja 2023. tuženoj je priznat puni iznos nagrade od 150,00 eura.

32. Podnesak tužene od 20. veljače 2023. kojim je u jednoj rečenici zatražila produljenje roka radi očitovanja na prijedlog za saslušanje svjedoka nije potreban za vođenje postupka.

33. Ovo posebno u kontekstu činjenice da novo ročište nije bilo zakazano.

34. Podnesak od 20. ožujka 2023. kojim je tužena dostavila zapisnik o saslušanju svjedoka u drugom predmetu je podnesak iz Tbr. 8. toč. 4. Tarife za što joj pripada 25% nagrade odnosno iznos od 37,50 eura.

35. Za ročište održano 10. lipnja 2024. na kojem je promijenjena vrijednost predmeta spora jer je tužitelj zatražio novčani iznos od 10% izračuna neiskorištenih sati pauze, a što u konačnici čini iznos od 132,83 eura, tuženoj pripada iznos od 50,00 eura.

36. Za podnesak od 27. kolovoza 2024. tuženoj je priznato 25% nagrade odnosno iznos od 12,50 eura prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife, a za ročište od 27. siječnja 2025. na kojem je zaključena glavna rasprava tuženoj je priznat puni iznos nagrade odnosno 50,00 eura.

37. Tuženoj je priznat ukupan iznos od 1.050,00 eura sa zatraženom zateznom kamatom na temelju čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/13, 55/14 i 73/17).

38. Tuženoj je dosuđeni trošak žalbe u iznosu od 62,50 eura na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a.

39. Iznad dosuđenog iznosa trošak tužene je odbijen jer je previsoko postavljen i nije u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

40. Na osnovi izloženog, odlučeno je kao u izreci presude na temelju čl. 373. ZPP -a.

Osijek, 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Vesna Bjelousov