REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P Ob-257/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Perjanec Prstec, u pravnoj stvari tužiteljice LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Kristina Alija Hrastinski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Mokroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi uzdržavanja, nakon glavne rasprave održane i zaključene 9. veljače 2026., uz isključenje javnosti, u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„1. Nalaže se tuženiku, MH, s prebivalištem na adresi [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da s naslova uzdržavanja LH, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužiteljice, za vremenski period od 1. kolovoza 2010. godine do zaključno 31. srpnja 2020. godine, isplati LH, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužiteljici, iznos od 5.049,11 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate obračunate u razdoblju do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi iz članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te u razdoblju od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljedne glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizlašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena na iznos od: 30,96 EUR s naslova razlike uzdržavanja za kolovoz 2010. godine, tekućim od 31. kolovoza 2010. godine do isplate;
30,96 EUR s naslova razlike uzdržavanja za rujan 2010. godine, tekućim od 30. rujna 2010. godine do isplate;
30,96 EUR s naslova razlike uzdržavanja za listopad 2010. godine, tekućim od 31. listopada 2010. godine do isplate;
30,96 EUR s naslova razlike uzdržavanja za studeni 2010. godine, tekućim od 30. studenog 2010. godine do isplate;
30,96 EUR s naslova razlike uzdržavanja za prosinac 2010. godine, tekućim od 31. prosinca 2010. godine do isplate;
31,91 EUR s naslova razlike uzdržavanja za siječanj 2011. godine, tekućim od 31. siječnja 2011. godine do isplate;
31,91 EUR s naslova razlike uzdržavanja za veljaču 2011. godine, tekućim od 28. veljače 2011. godine do isplate;
31,91 EUR s naslova razlike uzdržavanja za ožujak 2011. godine, tekućim od 31. ožujka 2011. godine do isplate;
31,91 EUR s naslova razlike uzdržavanja za travanj 2011. godine, tekućim od 30. travnja 2011. godine do isplate;
31,91 EUR s naslova razlike uzdržavanja za svibanj 2011. godine, tekućim od 31. svibnja 2011. godine do isplate;
31,91 EUR s naslova razlike uzdržavanja za lipanj 2011. godine, tekućim od 30. lipnja 2011. godine do isplate;
31,91 EUR s naslova razlike uzdržavanja za srpanj 2011. godine, tekućim od 31. srpnja 2011. godine do isplate;
31,91 EUR s naslova razlike uzdržavanja za kolovoz 2011. godine, tekućim od 31. kolovoza 2011. godine do isplate;
31,91 EUR s naslova razlike uzdržavanja za rujan 2011. godine, tekućim od 30. rujna 2011. godine do isplate;
31,91 EUR s naslova razlike uzdržavanja za listopad 2011. godine, tekućim od 31. listopada 2011. godine do isplate;
31,91 EUR s naslova razlike uzdržavanja za studeni 2011. godine, tekućim od 30. studenog 2011. godine do isplate;
31,91 EUR s naslova razlike uzdržavanja za prosinac 2011. godine, tekućim od 31. prosinca 2011. godine do isplate;
34,77 EUR s naslova razlike uzdržavanja za siječanj 2012. godine, tekućim od 31. siječnja 2012. godine do isplate;
34,77 EUR s naslova razlike uzdržavanja za veljaču 2012. godine, tekućim od 28. veljače 2012. godine do isplate;
34,77 EUR s naslova razlike uzdržavanja za ožujak 2012. godine, tekućim od 31. ožujka 2012. godine do isplate;
34,77 EUR s naslova razlike uzdržavanja za travanj 2012. godine, tekućim od 30. travnja 2012. godine do isplate;
34,77 EUR s naslova razlike uzdržavanja za svibanj 2012. godine, tekućim od 31. svibnja 2012. godine do isplate;
34,77 EUR s naslova razlike uzdržavanja za lipanj 2012. godine, tekućim od 30. lipnja 2012. godine do isplate;
34,77 EUR s naslova razlike uzdržavanja za srpanj 2012. godine, tekućim od 31. srpnja 2012. godine do isplate;
34,77 EUR s naslova razlike uzdržavanja za kolovoz 2012. godine, tekućim od 31. kolovoza 2012. godine do isplate;
34,77 EUR s naslova razlike uzdržavanja za rujan 2012. godine, tekućim od 30. rujna 2012. godine do isplate;
34,77 EUR s naslova razlike uzdržavanja za listopad 2012. godine, tekućim od 31. listopada 2012. godine do isplate;
34,77 EUR s naslova razlike uzdržavanja za studeni 2012. godine, tekućim od 30. studenog 2012. godine do isplate;
34,77 EUR s naslova razlike uzdržavanja za prosinac 2012. godine, tekućim od 31. prosinca 2012. godine do isplate;
35,85 EUR s naslova razlike uzdržavanja za siječanj 2013. godine, tekućim od 31. siječnja 2013. godine do isplate;
35,85 EUR s naslova razlike uzdržavanja za veljaču 2013. godine, tekućim od 28. veljače 2013. godine do isplate;
35,85 EUR s naslova razlike uzdržavanja za ožujak 2013. godine, tekućim od 31. ožujka 2013. godine do isplate;
35,85 EUR s naslova razlike uzdržavanja za travanj 2013. godine, tekućim od 30. travnja 2013. godine do isplate;
35,85 EUR s naslova razlike uzdržavanja za svibanj 2013. godine, tekućim od 31. svibnja 2013. godine do isplate;
35,85 EUR s naslova razlike uzdržavanja za lipanj 2013. godine, tekućim od 30. lipnja 2013. godine do isplate;
35,85 EUR s naslova razlike uzdržavanja za srpanj 2013. godine, tekućim od 31. srpnja 2013. godine do isplate;
35,85 EUR s naslova razlike uzdržavanja za kolovoz 2013. godine, tekućim od 31. kolovoza 2013. godine do isplate;
35,85 EUR s naslova razlike uzdržavanja za rujan 2013. godine, tekućim od 30. rujna 2013. godine do isplate;
35,85 EUR s naslova razlike uzdržavanja za listopad 2013. godine, tekućim od 31. listopada 2013. godine do isplate;
35,85 EUR s naslova razlike uzdržavanja za studeni 2013. godine, tekućim od 30. studenog 2013. godine do isplate;
35,85 EUR s naslova razlike uzdržavanja za prosinac 2013. godine, tekućim od 31. prosinca 2013. godine do isplate;
36,93 EUR s naslova razlike uzdržavanja za siječanj 2014. godine, tekućim od 31. siječnja 2014. godine do isplate;
36,93 EUR s naslova razlike uzdržavanja za veljaču 2014. godine, tekućim od 28. veljače 2014. godine do isplate;
36,93 EUR s naslova razlike uzdržavanja za ožujak 2014. godine, tekućim od 31. ožujka 2014. godine do isplate;
36,93 EUR s naslova razlike uzdržavanja za travanj 2014. godine, tekućim od 30. travnja 2014. godine do isplate;
36,93 EUR s naslova razlike uzdržavanja za svibanj 2014. godine, tekućim od 31. svibnja 2014. godine do isplate;
36,93 EUR s naslova razlike uzdržavanja za lipanj 2014. godine, tekućim od 30. lipnja 2014. godine do isplate;
36,93 EUR s naslova razlike uzdržavanja za srpanj 2014. godine, tekućim od 31. srpnja 2014. godine do isplate;
36,93 EUR s naslova razlike uzdržavanja za kolovoz 2014. godine, tekućim od 31. kolovoza 2014. godine do isplate;
36,93 EUR s naslova razlike uzdržavanja za rujan 2014. godine, tekućim od 30. rujna 2014. godine do isplate;
36,93 EUR s naslova razlike uzdržavanja za listopad 2014. godine, tekućim od 31. listopada 2014. godine do isplate;
36,93 EUR s naslova razlike uzdržavanja za studeni 2014. godine, tekućim od 30. studenog 2014. godine do isplate;
36,93 EUR s naslova razlike uzdržavanja za prosinac 2014. godine, tekućim od 31. prosinca 2014. godine do isplate;
37,46 EUR s naslova razlike uzdržavanja za siječanj 2015. godine, tekućim od 31. siječnja 2015. godine do isplate;
37,46 EUR s naslova razlike uzdržavanja za veljaču 2015. godine, tekućim od 28. veljače 2015. godine do isplate;
37,46 EUR s naslova razlike uzdržavanja za ožujak 2015. godine, tekućim od 31. ožujka 2015. godine do isplate;
37,46 EUR s naslova razlike uzdržavanja za travanj 2015. godine, tekućim od 30. travnja 2015. godine do isplate;
37,46 EUR s naslova razlike uzdržavanja za svibanj 2015. godine, tekućim od 31. svibnja 2015. godine do isplate;
37,46 EUR s naslova razlike uzdržavanja za lipanj 2015. godine, tekućim od 30. lipnja 2015. godine do isplate;
37,46 EUR s naslova razlike uzdržavanja za srpanj 2015. godine, tekućim od 31. srpnja 2015. godine do isplate;
37,46 EUR s naslova razlike uzdržavanja za kolovoz 2015. godine, tekućim od 31. kolovoza 2015. godine do isplate;
37,46 EUR s naslova razlike uzdržavanja za rujan 2015. godine, tekućim od 30. rujna 2015. godine do isplate;
37,46 EUR s naslova razlike uzdržavanja za listopad 2015. godine, tekućim od 31. listopada 2015. godine do isplate;
37,46 EUR s naslova razlike uzdržavanja za studeni 2015. godine, tekućim od 30. studenog 2015. godine do isplate;
37,46 EUR s naslova razlike uzdržavanja za prosinac 2015. godine, tekućim od 31. prosinca 2015. godine do isplate;
42,66 EUR s naslova razlike uzdržavanja za siječanj 2016. godine, tekućim od 31. siječnja 2016. godine do isplate;
42,66 EUR s naslova razlike uzdržavanja za veljaču 2016. godine, tekućim od 28. veljače 2016. godine do isplate;
42,66 EUR s naslova razlike uzdržavanja za ožujak 2016. godine, tekućim od 31. ožujka 2016. godine do isplate;
42,66 EUR s naslova razlike uzdržavanja za travanj 2016. godine, tekućim od 30. travnja 2016. godine do isplate;
42,66 EUR s naslova razlike uzdržavanja za svibanj 2016. godine, tekućim od 31. svibnja 2016. godine do isplate;
42,66 EUR s naslova razlike uzdržavanja za lipanj 2016. godine, tekućim od 30. lipnja 2016. godine do isplate;
42,66 EUR s naslova razlike uzdržavanja za srpanj 2016. godine, tekućim od 31. srpnja 2016. godine do isplate;
42,66 EUR s naslova razlike uzdržavanja za kolovoz 2016. godine, tekućim od 31. kolovoza 2016. godine do isplate;
42,66 EUR s naslova razlike uzdržavanja za rujan 2016. godine, tekućim od 30. rujna 2016. godine do isplate;
42,66 EUR s naslova razlike uzdržavanja za listopad 2016. godine, tekućim od 31. listopada 2016. godine do isplate;
42,66 EUR s naslova razlike uzdržavanja za studeni 2016. godine, tekućim od 30. studenog 2016. godine do isplate;
42,66 EUR s naslova razlike uzdržavanja za prosinac 2016. godine, tekućim od 31. prosinca 2016. godine do isplate;
41,90 EUR s naslova razlike uzdržavanja za siječanj 2017. godine, tekućim od 31. siječnja 2017. godine do isplate;
41,90 EUR s naslova razlike uzdržavanja za veljaču 2017. godine, tekućim od 28. veljače 2017. godine do isplate;
41,90 EUR s naslova razlike uzdržavanja za ožujak 2017. godine, tekućim od 31. ožujka 2017. godine do isplate;
41,90 EUR s naslova razlike uzdržavanja za travanj 2017. godine, tekućim od 30. travnja 2017. godine do isplate;
41,90 EUR s naslova razlike uzdržavanja za svibanj 2017. godine, tekućim od 31. svibnja 2017. godine do isplate;
41,90 EUR s naslova razlike uzdržavanja za lipanj 2017. godine, tekućim od 30. lipnja 2017. godine do isplate;
41,90 EUR s naslova razlike uzdržavanja za srpanj 2017. godine, tekućim od 31. srpnja 2017. godine do isplate;
41,90 EUR s naslova razlike uzdržavanja za kolovoz 2017. godine, tekućim od 31. kolovoza 2017. godine do isplate;
41,90 EUR s naslova razlike uzdržavanja za rujan 2017. godine, tekućim od 30. rujna 2017. godine do isplate;
41,90 EUR s naslova razlike uzdržavanja za listopad 2017. godine, tekućim od 31. listopada 2017. godine do isplate;
41,90 EUR s naslova razlike uzdržavanja za studeni 2017. godine, tekućim od 30. studenog 2017. godine do isplate;
41,90 EUR s naslova razlike uzdržavanja za prosinac 2017. godine, tekućim od 31. prosinca 2017. godine do isplate;
50,70 EUR s naslova razlike uzdržavanja za siječanj 2018. godine, tekućim od 31. siječnja 2018. godine do isplate;
50,70 EUR s naslova razlike uzdržavanja za veljaču 2018. godine, tekućim od 28. veljače 2018. godine do isplate;
50,70 EUR s naslova razlike uzdržavanja za ožujak 2018. godine, tekućim od 31. ožujka 2018. godine do isplate;
50,70 EUR s naslova razlike uzdržavanja za travanj 2018. godine, tekućim od 30. travnja 2018. godine do isplate;
50,70 EUR s naslova razlike uzdržavanja za svibanj 2018. godine, tekućim od 31. svibnja 2018. godine do isplate;
50,70 EUR s naslova razlike uzdržavanja za lipanj 2018. godine, tekućim od 30. lipnja 2018. godine do isplate;
50,70 EUR s naslova razlike uzdržavanja za srpanj 2018. godine, tekućim od 31. srpnja 2018. godine do isplate;
50,70 EUR s naslova razlike uzdržavanja za kolovoz 2018. godine, tekućim od 31. kolovoza 2018. godine do isplate;
50,70 EUR s naslova razlike uzdržavanja za rujan 2018. godine, tekućim od 30. rujna 2018. godine do isplate;
50,70 EUR s naslova razlike uzdržavanja za listopad 2018. godine, tekućim od 31. listopada 2018. godine do isplate;
50,70 EUR s naslova razlike uzdržavanja za studeni 2018. godine, tekućim od 30. studenog 2018. godine do isplate;
50,70 EUR s naslova razlike uzdržavanja za prosinac 2018. godine, tekućim od 31. prosinca 2018. godine do isplate;
58,13 EUR s naslova razlike uzdržavanja za siječanj 2019. godine, tekućim od 31. siječnja 2019. godine do isplate;
58,13 EUR s naslova razlike uzdržavanja za veljaču 2019. godine, tekućim od 28. veljače 2019. godine do isplate;
58,13 EUR s naslova razlike uzdržavanja za ožujak 2019. godine, tekućim od 31. ožujka 2019. godine do isplate;
58,13 EUR s naslova razlike uzdržavanja za travanj 2019. godine, tekućim od 30. travnja 2019. godine do isplate;
58,13 EUR s naslova razlike uzdržavanja za svibanj 2019. godine, tekućim od 31. svibnja 2019. godine do isplate;
58,13 EUR s naslova razlike uzdržavanja za lipanj 2019. godine, tekućim od 30. lipnja 2019. godine do isplate;
58,13 EUR s naslova razlike uzdržavanja za srpanj 2019. godine, tekućim od 31. srpnja 2019. godine do isplate;
58,13 EUR s naslova razlike uzdržavanja za kolovoz 2019. godine, tekućim od 31. kolovoza 2019. godine do isplate;
58,13 EUR s naslova razlike uzdržavanja za rujan 2019. godine, tekućim od 30. rujna 2019. godine do isplate;
58,13 EUR s naslova razlike uzdržavanja za listopad 2019. godine, tekućim od 31. listopada 2019. godine do isplate;
58,13 EUR s naslova razlike uzdržavanja za studeni 2019. godine, tekućim od 30. studenog 2019. godine do isplate;
58,13 EUR s naslova razlike uzdržavanja za prosinac 2019. godine, tekućim od 31. prosinca 2019. godine do isplate;
64,37 EUR s naslova razlike uzdržavanja za siječanj 2020. godine, tekućim od 31. siječnja 2020. godine do isplate;
64,37 EUR s naslova razlike uzdržavanja za veljaču 2020. godine, tekućim od 28. veljače 2020. godine do isplate;
64,37 EUR s naslova razlike uzdržavanja za ožujak 2020. godine, tekućim od 31. ožujka 2020. godine do isplate;
64,37 EUR s naslova razlike uzdržavanja za travanj 2020. godine, tekućim od 30. travnja 2020. godine do isplate;
64,37 EUR s naslova razlike uzdržavanja za svibanj 2020. godine, tekućim od 31. svibnja 2020. godine do isplate;
64,37 EUR s naslova razlike uzdržavanja za lipanj 2020. godine, tekućim od 30. lipnja 2020. godine do isplate;
64,37 EUR s naslova razlike uzdržavanja za srpanj 2020. godine, tekućim od 31. srpnja 2020. godine do isplate; u roku od 15 (petnaest) dana.
2. Nalaže se tuženiku, MH, s prebivalištem na adresi [adresa] – [adresa], 52100 Vodnjan, OIB: [osobni identifikacijski broj], da LH, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužiteljici, naknadi trošak ovog parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos tog troška od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljedne glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizlašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.“,
kao neosnovan.
II. Tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 562,50 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2026. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu 21. veljače 2025. tužbu protiv tuženika radi uzdržavanja u kojoj navodi kako je Općinski sud u Zagrebu 17. veljače 2000. donio presudu poslovnog broja P2-1219/1999 čijom je točkom I/ izreke bio razveden brak sklopljen između majke tužiteljice, gđe EH i oca tužiteljice, g. MH, ovdje tuženika, čijom je točkom II/ izreke bilo određeno kako će zajednička djeca majke tužiteljice i oca tužiteljice, ovdje tuženika, tada mlt. LH, ovdje tužiteljica i mlt. FH, živjeti s majkom, čijom je točkom III/ izreke bilo određeno kako će tuženik za uzdržavanje zajedničke djece doprinositi pojedinačnim mjesečnim iznosom od 20% njegove plaće koju ostvaruje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu počevši od 1. ožujka 2000. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi, te čijom je točkom IV/ izreke bio određen način održavanja susreta između tuženika i tada mlt. LH i mlt. FH. Predmetna je presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja P2-1219/1999 od 17. veljače 2000. postala pravomoćna s danom njena donošenja. U vrijeme donošenja predmetne presude tuženik je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu ostvarivao mjesečnu plaću u iznosu od 4.675,00 HRK, iz čega proizlazi kako je obveza tuženika s osnove uzdržavanja tužiteljice, uzimajući u obzir točku III/ izreke naprijed navedene presude nominalno iznosila 935,00 HRK / 124,10 EUR mjesečno. Nakon donošenja presude tuženik svoje obveze iz iste nije ispunjavao dobrovoljno, a niti je navedena potraživanja u tome trenutku bilo moguće naplatiti prisilnim putem, budući da je tuženiku nakon donošenja predmetne presude prestao radni odnos na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nakon čega tuženik nije zasnivao trajniji radni odnos, te je zbog navedenog, te učestalih izmjena prebivališta tuženika, predmetnu tražbinu bilo otežano naplatiti prisilnim putem. Međutim, 22. siječnja 2008. tada mlt. LH, ovdje tužiteljica i mlt. FH su protiv tuženika inicirali ovršni postupak radi prisilne naplate neplaćenih iznosa uzdržavanja utvrđenih predmetnom presudom, s čime u vezi je Općinski sud u Bujama 8. veljače 2008. donio rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovr-555/07-11, koja je ovrha međutim presudom Općinskog suda u Bujama poslovnog broja P-76/2010-31 (ranije oznake P117/2008) od 28. siječnja 2011. proglašena nedopuštenom, iz razloga što je majka tužiteljice, gđa LHM, **.**.2002. od tuženika zaprimila iznos od 30.000,00 EUR, prema njezinim tvrdnjama s osnove podjele bračne stečevine, međutim, prema stavu Općinskog suda u Bujama izraženog u presudi poslovnog broja P76/2010-31 od 28. siječnja 2011., s osnove uzdržavanja zajedničke maloljetne djece, mlt. FH i mlt. LH. Tijekom trajanja postupka u predmetu koji se pri Općinskom sudu u Bujama vodio pod poslovnim brojem P- 76/2010 (ranije P-117/2008), tuženik je izrijekom na raspravi održanoj u predmetnom spisu 25. rujna 2008. izjavio kako je uplatom iznosa od 30.000,00 EUR podmirio obvezu uzdržavanja kako mu je ista bila naložena presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja P2-1219/1999 od 17. veljače 2000. i to za njegovog sina, mlt. FH od dana 1. ožujka 2000. do njegove punoljetnosti, odnosno, za njegovu kći, mlt. LH, ovdje tužiteljicu, od dana 1. ožujka 2000. do njezinih navršenih 16 godina života. Nastavno na navedeno te unatoč činjenici što je tužiteljica 31. srpnja 2010. navršila 16 godina života, tuženik niti u jednome trenutku otada nadalje, nije u korist tužiteljice započeo izvršavati svoje obveze uzdržavanja, a kako su mu iste bile utvrđene presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja P2-1219/1999 od 17. veljače 2000. Štoviše, a s obzirom na činjenicu da je u trenutku donošenja presude Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja P2-1219/1999 od 17. veljače 2000. tužiteljica imala 6 godina, to je nesporno kako su se protekom godina potrebe tužiteljice bile povećavale obzirom da je tužiteljica u periodu od 2001. do 2007. pohađala Osnovnu školu Pantovčak, u periodu od 2007. do 2009. pohađala
Osnovnu školu Josipa Jurja Strossmayera, u periodu od 2009. do 2013. pohađala XV. gimnaziju u Zagrebu te od 2013. do 2021. bila redovan student na Sveučilištu u Zagrebu, Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, na kojem je sveučilištu diplomirala 27. svibnja 2021. te stekla akademski naziv magistra nutricionizma. Odredbom članka 290. st. 1. Obiteljskog je zakona (Narodne novine br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.) propisano kako su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta. Budući da je tuženik, sukladno naprijed navedenom, isplatom iznosa od 30.000,00 EUR prema tužiteljici podmirio obvezu uzdržavanja kako mu je ista bila naložena presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja P2-1219/1999 od 17. veljače 2000. za period od dana 1. ožujka 2000. do navršenih 16 godina života tužiteljice, budući da je tužiteljica 16 godina života bila navršila dana 31. srpnja 2010., obzirom da je na Sveučilištu u Zagrebu, Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu tužiteljica diplomirala 27. svibnja 2021., odnosno, da je 26 godina života navršila 31. srpnja 2020., to tužiteljica ima prema tuženiku potraživanje s osnove neplaćenog uzdržavanja za period od 1. kolovoza 2010. do 31. srpnja 2020. Budući da tuženik u naprijed navedenom periodu vremena ni na koji način nije doprinosio za uzdržavanje tužiteljice te budući da tužiteljica nije bila u mogućnosti s tuženikom postići nikakav dogovor s time u vezi, to je tužiteljica primorana podnijeti tužbu u ovoj pravnoj stvari. Slijedom naprijed navedenog, tužiteljica predlaže donijeti presudu kao po točkom I. izreke ove presude.
2. Tuženik se podneskom od 11. kolovoza 2025. (str. 62-66 sudskog spisa) očitovao na tužbu navodeći kako je tužiteljica 21. veljače 2025., u 31. godini života, podnijela tužbu protiv tuženika radi uzdržavanja djeteta za razdoblje od kolovoza 2010. do srpnja 2020. Tuženik se protivi osnovi i visini tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe se prigovor zastare prava i prigovor zastare potraživanja. Netočni su navodi iz tužbe da tuženik svoje obveze iz presude P2- 1219/99 nije ispunjavao dobrovoljno. Tuženik je nakon prestanka bračne zajednice od 1998. davao iznose za uzdržavanje tužiteljice na ruke njezinoj majci EH. Iako je obveza plaćanja po presudi počela od 1. ožujka 2000., tuženik je do tada majci tužiteljice na ime uzdržavanja djece dao 6.000,00 kuna i 1.700,00 njemačkih maraka od prodaje slika. Još prije presude o brakorazvodu broj P2-1219/99 od 17. veljače 2000., zbog neprestanih zahtjevanja majke tužiteljice, tuženik je radi uzdržavanja djece počeo plaćati iznose na račun majke tužiteljice, EH. U prilogu odgovora na tužbu je dostavio uplatnicu od 6.8.1999. na iznos od 1.000,00 kn, uplatnicu od 10.09.1999. na iznos od 1.300,00 kn, uplatnicu od 8.11.1999. na iznos od 1.000,00 kn, uplatnicu od 23.11.1999. na iznos od 300,00 kn, uplatnicu od 26.11.1999. na iznos od 400,00 kn, uplatnicu od 2.12.1999. na iznos od 400,00 kn, uplatnicu od 10.2.2000. na iznos od 1.000,00 kn, uplatnicu od 18.2.2000. na iznos od 1.000,00 kn, uplatnica od 29.2.2000. na iznos od 700,00 kn. Navedenim uplatama u iznosu od 7.100,00 kn tuženik je na dan 1. ožujak 2000. bio u preplati jer navedenim iznosima je platio i slijedećih 5 mjeseci i 8 dana. Nakon 1. ožujka 2000. tuženik postaje nezaposlen te zbog zdravstvenih razloga završava na bolovanju te je sukladno mogućnostima uplatio još 1.500,00 kn. U privitku je dostavio uplatnicu od 17.3.2000. na iznos od 500,00 kn, uplatnicu od 10.4.2000. na iznos od 500,00 kn, uplatnicu od 17.5.2000. na iznos od 500,00 kn. Tuženik je od 1. listopada 2000. nezaposlen te dobiva novčanu naknadu od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u iznosu od 900,00 kn pa je za uzdržavanje djece bio dužan davati 360,00 kn, a uplaćivao je po 600,00 kn mjesečno. Tuženik je tako do rujna 2001. uplatio još 9.000,00 kn. Dana 10.1.2002. tuženik je uplatio još 500,00 kuna. Tuženik je dakle plaćao uzdržavanje za tužiteljicu sukladno svojim mogućnostima s obzirom na bolest i nezaposlenost. Dana 17. prosinca 2002. u dogovoru s majkom tada maloljetne tužiteljice, tuženik je na ime uzdržavanja djece isplatio iznos od 30.000,00 eura čime su bile podmirene sve obveze na ime uzdržavanja tužiteljice. Ova činjenica je nesporno utvrđena presudom Općinskog suda Buje broj P-76/2010 od 28. siječnja 2011. koju je dostavila i tužiteljica. Unatoč isplati iznosa od 30.000,00 eura, protiv tuženika je bio pokrenut ovršni postupak koji je završio na način da je ovrha proglašena nedopuštenom. Naime, zbog urednog ispunjenja obveze uzdržavanja i plaćanja uzdržavanja za djecu, ovrha koju su sin tuženika FH i tužiteljica, tada zastupani po majci i zakonskoj zastupnici LHM pokrenuli kod Općinskog suda Buje pod brojem Ovr-555/07, proglašena je po tužbi tuženika nedopuštenom presudom Općinskog suda Buje broj P-76/2010 od 28. siječnja 2011. Tuženiku je 2009. zbog bolesti priznata opća nesposobnost za rad i invalidska mirovina od 28. svibnja 2009.. S invalidskom mirovinom od 1.529,78 kn / 203,04 Eura mjesečno, tuženik jedva uspijeva preživjeti. Temeljem navedenog, radi se o presuđenoj stvari, jer je evidentno da je tuženik za uzdržavanje tada maloljetne tužiteljice davao iznose za uzdržavanje te se o tome ne može ponovno suditi. Tuženik predlaže da sud donese rješenje kojim se tužba tužiteljice odbacuje kao nedopuštena. S obzirom da je po presudi radi nedopuštenosti ovrhe tuženik bio u preplati, Općinski sud Pazin, Stalna službe Buje- Buie, donio je temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda Buje – Buie broj P-76/10-31 od 28. siječnja 2011. rješenje broj Ovr-1324/19 od 18. veljače 2020. prema kojem rješenju sin tuženika FH i tužiteljica, tuženiku trebaju vratiti iznos od 70.660,00 kuna. Tužiteljica i njezin brat nikada nisu postupili po navedenom sudskom rješenju Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje – Buie broj Ovr- 1324/19 od 18. veljače 2020. S obzirom na navedeno, tužiteljica nije aktivno legitimirana da pokreće ovaj postupak protiv tuženika 2025. u tridesetprvoj godini života. Pravo tužiteljice proizlazi iz ovršne presude Općinskog suda Zagreb broj P2- 1219/1999 od 17. veljače 2000. Potraživanja iz ove ovršne isprave su u zastari jer je od presude prošlo više od 10 godina, a nastupila je i zastara za povremena potraživanja koja proistječu iz navedene sudske odluke. Iz dostavljene presude Općinskog suda Zagreb broj P2-1219/99 od 17. veljače 2000. vidljivo je da je tužiteljica rođena **.**.1994. Iz priložene diplome Prehrambeno biotehnološkog fakulteta od 4. lipnja 2022., proizlazilo bi da je tužiteljica završila školovanje 27. svibnja 2021. nakon što je 2020. navršila 26 godina života. Tužiteljica je podnijela ovu tužbu 5 godina nakon toga. S obzirom na navedeno, tužiteljica do navršene 26. godine života nije završila redovno školovanje i nije protiv tuženika pokretala nikakav sudski postupak radi davanja uzdržavanja te je stoga nastupila zastara prava njezinog potraživanja temeljem čl. 227. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik osporava činjenicu da se tužiteljica do 26. godine života uopće redovito školovala jer ta činjenica nije dokazana, niti su priložene vjerodostojne isprave u originalu. Zastara tražbine tužiteljice je nastupila i zbog toga jer tužiteljica kao osoba koja je postala punoljetna 31. srpnja 2012. nije zahtjevala davanje uzdržavanja za vrijeme od 5 godina od dana nastanka obveze. Zastara povremenih tražbina nastupila je temeljem čl. 226. Zakona o obveznim odnosima temeljem kojeg zastara tražbina povremenih davanja, pa i tražbina na ime uzdržavanja, zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Stoga je navodno potraživanje tužiteljice u cijelosti u zastari. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodnog potraživanja tužiteljice koje nije obrazloženo (kako se došlo do iznosa od 5.049,11 eura) te je isto u cijelosti neosnovano i nedokazano. Ujedno, tuženik ističe da u presudi P2-1219/99 od 17. veljače 2000. nije vidljivo dospjeće pojedinih iznosa, a također nisu dosuđene zakonske zatezne kamate. Također, prema presudi P2-1219/99 pravo i visina iznosa uzdržavanja je određena za dvoje djece, a ne samo za tužiteljicu, zbog čega je osnova i visina također nedokazana i neosnovana. Temeljem svega navedenog, tuženik je uredno ispunjavao svoje obveze na ime uzdržavanja tužiteljice te nema nikakvog dugovanja prema tužiteljici. Tuženik predlaže da naslovljeni sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, a tužiteljicu obveže da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na te troškove od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu te je odbio sve daljnje dokazne prijedloge stranaka smatrajući da iste nije potrebno provoditi jer je riječ o pravnom pitanju.
4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
5. Tužiteljica u podnesku od 8. rujna 2025. (str. 95-97) navodi kako je tuženik isplatom iznosa od 30.000,00 EUR prema tužiteljici podmirio obvezu uzdržavanja kako mu je ista bila naložena presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja P2-1219/1999 od 17. veljače 2000. za period od 1. ožujka 2000. do navršenih 16 godina života tužiteljice, obzirom da je tužiteljica 16 godina života bila navršila dana 31. srpnja 2010., budući da je na Sveučilištu u Zagrebu, Prehrambeno biotehnološkom fakultetu tužiteljica diplomirala 27. svibnja 2021., odnosno da je 26 godina života bila navršila dana 31. srpnja 2020., to tužiteljica nesporno ima prema tuženiku potraživanje s osnove uzdržavanja za period od 1. kolovoza 2010. do 31. srpnja 2020., a slijedom čega su svi prigovori izneseni u odgovoru na tužbu tuženika od 11. kolovoza 2025. posve paušalni, neosnovani i neutemeljeni. Daljnje navode tuženika iz njegovog odgovora na tužbu od 11. kolovoza 2025. kojima, kao i dokumentacijom priležećoj istom, pokušava dokazati da je i prije donošenja presude Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja P2-1219/1999 od 17. veljače 2000., kao i nakon donošenja iste, poimenice naznačenim uplatama doprinosio uzdržavanju tužiteljice, tužiteljica otklanja kao netočne i bespredmetne, obzirom da iz predmetnih uplata nije moguće utvrditi da bi se radilo o podmirenju obveza uzdržavanja, međutim, čak i da je navedeno moguće, takve su tvrdnje dijametralno suprotne ranijim navodima tuženika, budući da se postavlja pitanje uslijed čega bi tuženik u okolnostima postojanja navodne preplate, pristao zakonskoj zastupnici tužiteljice isplatiti iznos od 30.000,00 EUR na ime uzdržavanja tužiteljice i mlt. FH, obzirom da bi takovo postupanje tuženika bilo suprotno njegovim ekonomskim i pravnim interesima. Međutim, tužiteljica ističe kako predmet postupka u ovoj pravnoj stvari nije uzdržavanje tužiteljice utvrđeno presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja P2-1219/1999 od 17. veljače 2000., već razlika između navedenih dosuđenih iznosa uzdržavanja i minimalnih novčanih iznosa potrebnih za mjesečno uzdržavanje djeteta, koje podatke svake kalendarske godine temeljem odredbe članka 314. Obiteljskog zakona objavljuje Ministarstvo socijalne politike i mladih, primjenjivih u utuženom periodu vremena od 1. kolovoza 2010. do 31. srpnja 2020. Slijedom navedenog, tvrdnja tuženika kako se radi o presuđenoj stvari (res iudicata), te kako tužiteljica nije aktivno legimirana na pokretanje navedenog postupka, su posve neosnovane i pravno neutemeljene, kao i tvrdnje o zastari tražbine iz ovršne isprave (presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja P2-1219/1999 od 17. veljače 2000., op.a.), obzirom da tužiteljica prema tuženiku u ovome predmetu ne potražuje davanja utvrđena presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja P2-1219/1999 od 17. veljače 2000., već razliku pripadajućih prava, sve kako je prethodno opisano, a uslijed čega se i istaknuti prigovor presuđene stvari, prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare ukazuju u potpunosti neosnovanima i pravno neutemeljenima. Daljnje navode i tvrdnje tuženika iz njegovog odgovora na tužbu od 11. kolovoza 2025. kojima tuženik spori činjenicu da bi se tužiteljica u utuženom periodu vremena bila redovno školovala, iako su uz samu tužbu tužiteljice priložene javne isprave kojima tužiteljica dokazuje navedene tvrdnje, tužiteljica u cijelosti otklanja kao posve paušalne i neutemeljene, kao i daljnje navode tuženika o njegovim navodno lošim egzistencijalnim prilikama, iako iz odgovora na tužbu priležeće dokumentacije proizlazi da tuženik ostvaruje redovna primanja, odnosno, kako je tuženik ostvario pravo na primitak mirovine od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, tim više što u pogledu nesporno stečenog prava na primitak mirovine tuženik svom odgovoru na tužbu od 11. kolovoza 2025. godine prilaže rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 30. rujna 2009., dakle rješenje doneseno prije 16 godina, iako je nesporno kako se navedeni iznos mirovine svih ovih godina bio usklađivao i mijenjao, osobito uslijed uvođenja nove valute plaćanja u Republici Hrvatskoj.
6. Podneskom od 28. siječnja 2026. (str. 101-102) tuženik navodi kako navodna izjava tuženika u predmetu Općinskog suda Buje broj P-76/2010 (ranije P-117/2008), ne može biti nikakav dokaz u ovom predmetu te se ista osporava kao irelevantna za ovaj postupak. Tuženik je u cijelosti izvršio svoju obvezu uzdržavanja prema sinu FH koji niti ne potražuje ništa od oca. Tužiteljica je također u cijelosti namirena i nikada nakon stjecanja punoljetnosti 31. srpnja 2012. nije ništa potraživala od tuženika. Stoga je bilo kakav zahtjev za isplatu postavljen 2025. godine u cijelosti u zastari te se ističe prigovor zastare kako je i obrazloženo u odgovoru na tužbu. Tužiteljica u svom podnesku doslovno navodi: „tužiteljica u ovom predmetu ne potražuje davanja utvrđena presudom Općinskog suda Zagreb poslovnog broja P2-1219/1999 od 17.veljače 2000. godine, već razliku pripadajućih prava…“ Tužiteljica ničim ne dokazuje da sva njezina prava nisu bila obuhvaćena presudom P2-1219/1999 od 17.2.2000. Tužiteljica neosnovano 2025. tvrdi da postoji razlika između minimalnog zakonskog određenog iznosa za uzdržavanje i iznosa po presudi P2-1219/1999 od 17.2.2000. te u 31. godini života traži povišenje uzdržavanja nakon što je postala punoljetna 31. srpnja 2012. i nakon što je 2020. navršila 26 godina života. Tužiteljica navodi da potražuje mjesečne iznose za razdoblje od 1. kolovoza 2010. do 31. srpnja 2020. U svakom slučaju, radi se o povremenim davanjima, a zastara povremenih tražbina nastupila je temeljem čl. 226. Zakona o obveznim odnosima, temeljem kojeg zastara tražbina povremenih davanja, pa i tražbina na ime uzdržavanja, zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Stoga je navodno potraživanje tužiteljice u cijelosti u zastari. Dospijeće zadnjeg iznosa u tužbenom zahtjevu je 31. srpanj 2020. Tuženik ističe prigovor zastare, zastare prava i na ovako obrazloženi tužbeni zahtjev te ustraje kod prigovora presuđene stvari, prigovora nedostatka aktivne legitimacije, prigovora zastare i ostalih navoda iz odgovora na tužbu.
7. Na ročištu održanom 9. veljače 2025. punomoćnica tužiteljice je pojasnila kako tužiteljica smatra da ima pravo na uzdržavanje za utuženo razdoblje od 1. kolovoza 2010. do zaključno 31.srpnja 2020. U odnosu na uzdržavanje donesena je presuda ovog suda poslovni broj P2-1219/1999 u kojoj je odlučeno o uzdržavanju te je radi naplate navedenih iznosa uzdržavanja pokrenut i ovršni postupak te je i doneseno rješenje o ovrsi, a u ovom postupku tužiteljica potražuje razliku između ranije dosuđenog iznosa te minimalnih iznosa uzdržavanja prema odlukama o visini uzdržavanja za te godine. Navela je da se radi o povećanju uzdržavanja. Na istom ročištu punomoćnik tuženika i nadalje smatra da se radi o zastari o čemu odlučuje sud. Također ističe da je u potpunosti nejasan iznos traženog uzdržavanja.
8. U postupku je nesporno utvrđeno da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1219/99, između ostalog, određeno da je ovdje tuženik dužan za uzdržavanje tada mlt. AH, ovdje tužiteljice, doprinositi mjesečnim iznosom od 20% plaće koju ostvaruje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu počevši od 1. ožujka 2000. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi. Navedeno proizlazi iz navoda obje stranke te iz navedene presude koja se nalazi na str. 12 do 14 sudskog spisa.
9. Predmet ovog tužbenog zahtjeva je, prema navodima same tužiteljice, razlika između navedenih dosuđenih iznosa uzdržavanja i minimalnih novčanih iznosa potrebnih za mjesečno uzdržavanje djeteta, primjenjivih u utuženom periodu od 1. kolovoza 2010. do 31. srpnja 2020. (od tužiteljičine šesnaeste godine života do njezinih 26 godina), odnosno predmet tužbenog zahtjeva je povećanje iznosa uzdržavanja, a kako je to tužiteljica pojasnila na održanom ročištu 9. veljače 2025.
10. U postupku je također nesporno utvrđeno da je tužiteljica rođena **.**.1994. te je postala punoljetna 31. srpnja 2012., odnosno nesporno je da je u vrijeme podnošenja ove tužbe tužiteljica u dobi od nepunih 31 godinu života.
11. Temeljem čl. 306. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49,23, 156/23; dalje ObZ-a) je propisano da se uzdržavanje može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje.
12. Tužiteljica podnosi tužbeni zahtjev za povećanje iznosa uzdržavanja za razdoblje od 1. kolovoza 2010. do 31. srpnja 2020., što je protivno odredbi čl. 306. ObZ-a. Tužiteljica nije ovlaštena retroaktivno podnositi tužbu za povišenje uzdržavanja s obzirom da je čl. 306. ObZ-a jasno propisano da se uzdržavanje može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje. Nadalje, čl. 289. st. 1. i 3. ObZ-a je propisano da roditelj koji ne stanuje s mlt. djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje mlt. dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe, a tražbina djeteta zastarijeva za vrijeme od pet godina od nastanka obveze. Dakle, niti po navedenoj odredbi tužiteljica nije ovlaštena na tužbu koju je podnijela u ovom predmetu s obzirom da pravo na uskraćeno uzdržavanje ima samo mlt. dijete, a kako je tužiteljica postala punoljetna 31. srpnja 2012. razvidno je kako je njena tražbina za razdoblje njene maloljetnosti zastarjela. Napominje se kako je tužiteljica od svog oca, ovdje tuženika, imala dosuđeno uzdržavanje pravomoćnom presudom po kojoj je tuženik dužan plaćati za njezino uzdržavanje (presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1219/99) za razdoblje od 1. ožujka 2000. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi te je u slučaju ne postupanja tuženika po istoj mogla pokrenuti ovršni postupak, a ukoliko je smatrala da ima uvjeta za povećanje iznosa uzdržavanje bila je ovlaštena (u doba maloljetnosti zastupana po majci s kojom je stanovala, a u punoljetnosti samostalno) tražiti izmjenu ranije odluke o uzdržavanju na način da potražuje više iznose uzdržavanja koji se mogu odrediti za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, sukladno čl. 306. ObZ-a.
13. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ-a, čl. 154. st. 1. ZPP- a, troškovniku tuženika te Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje Tarifa). Tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu sukladno Tbr.8.1. Tarife 100 bodova, sastava podneska od 28. siječnja 2026. sukladno Tbr. 8.4. Tarife 25 bodova te trošak zastupanja na ročištu 9. veljače 2026. sukladno Tbr. 9.1. Tarife 100 bodova, dakle ukupno 225 bodova. Vrijednost boda je 2 eura pa je stoga tuženiku priznat trošak u iznosu od 450 eur, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 562,50 eura. Tuženiku su priznate i zatezne kamate na trošak od dana donošenja presude s obzirom da je isto i zatražio, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Sud je o troškovima postupka odlučio slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, odnosno činjenici da je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku pa je u ovakvim okolnostima tužiteljica dužna istome nadoknaditi nastale troškove postupka.
15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 25. ožujka 2026.
Sutkinja:
Katarina Perjanec Prstec
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.
O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. pun. tužiteljice
2. pun. tuženika
