REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: P-108/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Bjelovaru, po sutkinji toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Meliti Babić, odvjetnici iz Bjelovara, Ivana Viteza Trnskog 9E, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. [adresa], OIB: 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti, temeljem odredbe čl. 331b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP-a), dana 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka toč. 10. Ugovora o kreditu broj 51400607-5103923913 od 18. travnja 2008., sklopljenog između tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, kao kreditora i tužitelja BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita koja nosi naziv „Naknada „ u dijelu koji glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,00 % platiti u iznosu od 1,00 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK ( dvjesto HRK), obračunatu s datumom Ugovora o kreditu.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, da tužitelju BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 329,65 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2026., kao od dana donošenja presude, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ST podnio je tužbu protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. dana 12. veljače 2026., koja je zaprimljena kod ovoga suda 13. veljače 2026., radi utvrđenja ništetnosti čl. 10 Ugovora o kreditu broj 51400607-5103923913 od 18. travnja 2008., kojim je ugovornom odredbom ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobrenja kredita.

U tužbi navodi da su stranke sklopile predmetni Ugovor, a kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu od 112.000,00 CHF, sve u protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke odnosno kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom otplate od 300 mjeseci (25 godina), od prijenosa kredita u otplatu.

2. Navodi da je čl. 10 Ugovora o kreditu propisana je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a koju naknadu je korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti u iznosu od 1,00 % ( jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunatu s datumom Ugovora o kreditu, a radi se o standardiziranom (tipskom) ugovoru koji je unaprijed sročen i priređen od strane tuženika, a kojeg tužitelj kao korisnik kredita može ili potpisati ili ne.

3. Tužitelj ističe da Ugovor o kreditu sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje prije korištenja kredita platiti tuženiku naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 1,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora te da je isti, nadalje, suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.

Tužitelj napominje da istom, u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, o navedenoj odredbi Ugovora tuženik ni na koji način nije pružio mogućnost pregovaranja niti mu je ista odredba predočena uz potrebno razjašnjenje značenja i smisla iste, a sve kako je predmetni Ugovor već bio unaprijed pripremljen od strane tuženika.

Stoga tužitelj prilikom sklapanja predmetnog Ugovora nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj navedene odredbe, niti mu je ista bila objašnjena od strane tuženika, a što je, s obzirom na položaj tužitelja kao potrošača i apsolutnog laika, nesporno bilo potrebno. Takvim postupanjem tuženika prouzročena je neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

4. Tužitelj nadalje ističe, da plaćanje naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 1,00 % (jedan posto) naknade na iznos kredita uzrokuje očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača , budući da je tuženik, nakon terećenja po osnovi ulazne naknade iz odobrenog kreditnog iznosa, tužitelju obračunavao i zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, iako je istom faktički isplatio drugi, manji iznos kredita za 1,00 %.

5. Tužitelj se nadalje poziva i na odredbu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007 nadalje u tekstu: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, a kojom je odredbom propisano da potrošač odnosno fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti već u stambenu svrhu odnosno radi kupovine nekretnine , a kako to i proizlazi iz točke 3. Ugovora o kreditu. Slijedom navedenog, tužitelj nije imao pravnih znanja koja bi mu bila potrebna da bi istom odredba o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita bila jasna i lako razumljiva, za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog ugovora pristupio u okviru svoje djelatnosti.

6. Tužitelj je kao fizička osoba koja je Ugovor o kreditu sklapala i kao potrošač, a u odnosu na pravnog prednika tuženika kao banku koji postupa u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nesporno bio u podređenom, slabijem položaju, kako u pogledu pregovaračke moći, tako i zbog činjenice da ne posjeduje pravna ili financijska znanja potrebna za razumijevanje navedene odredbe Ugovora o kreditu. Sve navedeno dovelo je do pristanka tužitelja na odredbu predmetnog ugovora koji je u cijelosti bio unaprijed sastavljen od strane pravnog prednika tuženika. Tim isto, tuženik je izravno postupio protivno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i protivno načelu savjesnosti i poštenja.

7. Nadalje, tužitelj se poziva i na odredbu čl. 96. st. 1. ZZP/07, kojom je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. istog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, kao što to i jest slučaj s Ugovorom o kreditu sklopljenim između tužitelja i tuženika. Uzimajući u obzir sve navedeno, ugovorna odredba o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita jest nepoštena ugovorna odredba te je ista, sukladno čl. 102. st. 1. Z ZP/07 , ništetna.

8. U tom smislu, odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993 . (nadalje u tekstu: Direktiva) također je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Nadalje, tužitelj ističe kako je Ugovor o kreditu sklopljen na način da je pravni prednik tuženika koristio nepoštenu poslovnu praksu i, kao jača ugovorna strana, što svakako jest budući da je financijska institucija i profesionalno dioničko društvo, korisnika kredita doveo u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed formuliranog ugovora. Ugovor o kreditu nesporno je sklopljen u obliku unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, ovdje pravnog prednika tuženika, a koji ugovor je predstavljao tzv. „uzmi ili ostavi” ponudu, ne ostavljajući korisniku kredita mogućnost i slobodu da na bilo koji način utječe il i intervenira u sadržaj istog.

9. Shodno tome, prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo, dok je kod predmetnog Ugovora o kreditu nejasno koji su parametri uopće korišteni prilikom izračuna naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita. Tužitelj ističe da je nejasno zašto visina naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita izravno ovisi o iznosu odobrenog kredita. Pritom tuženik u Ugovoru o kreditu samo paušalno navodi da se naknada naplaćuje „za obradu zahtjeva i odobravanje kredita”, ne spominjući što točno te radnje obuhvaćaju, a što tužitelju kao potrošaču, definitivno nije trebalo biti jasno niti poznato.

10. U prilog osnovanosti navoda tužbe, tužitelj se poziva i na recentnu sudsku praksu i to presude Županijskog suda u Splitu, posl.br.: Gž-617/2022-3 od dana 25. svibnja 2022., Županijskog suda u Zagrebu, posl.br.: Gž-2154/2022-2 od dana 12. srpnja 2022., Županijskog suda u Zagrebu, posl.br.: Gž-2047/2022-2 od dana 8. studenog 2022., u kojima je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva te je tuženicima naloženo isplatiti iznos naplaćen na ime naknada za obradu kreditnog zahtjeva, a sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Također, ističe da je i Sud Europske unije je svojim presudama C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni, i konačno, koji su neproporcionalni.

11. Slijedom svega navedenog, obzirom da se o navedenoj odredbi Ugovora o kreditu, a sadržanoj u samom Ugovoru o kreditu koji je već prethodno bio pripremljen od strane tuženika, po prirodi stvari nije moglo pojedinačno pregovarati znači da je ista odredba ništetna. Usto, očito je i nesporno da je naknada za obradu, koju je tužitelj platio prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja, a iz kojeg razloga je, sukladno čl. 96. st.1. i 2. ZZP/07, sve u smislu odredbe čl. 102 st.1 ZZP/07, riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi.

12. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Tužitelj predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.

13. Sud je sukladno odredbi čl. 284. ZPP-a tuženiku dostavio tužbu s prilozima uz popratni dopis od 13. veljače 2026., na odgovor da u roku od 30 dana od primitka tužbe zajedno s prilozima podnese sudu pisano odgovor na tužbu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranku, da priloži isprave na koje se poziva, ako je to moguće. Nadalje, pozvan je tuženik da se u pisanom roku očituje o zahtjevima i navodima iz tužbe, da iznese sve bitne činjenice i predloži sve dokaze kojima pobija navode i dokaze tužitelja. Upozoren je da se nakon zaključenja prethodnog postupka ne može iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako ih stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 284. st. 3. i čl., 299. st. 2. ZPP-a). Isto tako, tuženik je upozoren da ukoliko ne podnese odgovor na tužbu, sud će donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331b ZPP-a.

14. Tuženik je tužbu s prilozima primio dana 18. veljače 2026. (dostavnica list 26, uvid u e-spis), od kada mu je počeo teći rok od 30 dana iz čl. 285. st. 2. ZPP-a, radi davanja odgovora na tužbu. Iako je tuženik uredno primio dopis kojim je pozvan radi davanja odgovora na tužbu, odgovor nije podnio, a bio je upozoren na zakonske posljedice propisane čl. 331b ZPP-a, sud je ocijenio da su ispunjeni uvjeti propisani citiranom zakonskom odredbom, jer prema ocijeni ovoga suda, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica koje su navedene u tužbi, koje nisu u protivnosti s predloženim dokazima i pisanom dokumentacijom priloženom uz tužbu (list 8-24).

15. Kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sud je temeljem odredbe čl. 331b st. 1. ZPP-a donio presudu zbog ogluhe, kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a kako je presuđeno pod točkom I. izreke presude.

16. Prema ocijeni ovoga suda dispozicije stranaka nisu u protivnosti s prisilnim propisima iz odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Troškovi postupka temelje se na odredbi čl. 154 st. 1 u svezi čl. 155 ZPP-a. Priznati troškovi tužitelja sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troška PDV-a u iznosu od 50,00 eura, pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura (tbr. 1 t. 1 ), pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,56 eura (tbr. 2 t. 2), u ukupnom iznosu od 329,65 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2026., kao od dana donošenja presude, prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 dalje OZ), po stopi prema čl. 29 st. 2 ZOO-a, a koji su troškovi odmjereni temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, 107/25), a troškovi sudske pristojbe prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23).

18. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Naredba:

Presudu zbog ogluhe dostavi:

- punomoćniku tužitelja Meliti Babić, e-komunikacijom

- tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. [adresa], e-komunikacijom Tužitelj po punomoćniku u obvezi platiti pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 eura (tbr. 1 toč. 1) i presudu zbog ogluhe u iznos od 26,56 eura (tbr. 2. toč. 2.).