24 P-1621/2025
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu AlenkI Skubic, u pravnoj stvari tužiteljice ZR iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po odvjetnicima iz ZOU Darija Silov i Ivan Milin iz Šibenika, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupana po odvjetnicima iz OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. veljače 2026. godine, u nazočnosti tužiteljice s punomoćnikom i zamj. punomoćnika tuženika Anđele Blaće, odvj. vježb. po objavi odluke dana 25. ožujka 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od iznos od 2.008,42 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to kako slijedi:
- na iznos od 7,68 Eura od dana 15. studenog 2007. godine, pa do isplate;
- na iznos od 7,62 Eura od dana 15. prosinca 2007. godine, pa do isplate;
- na iznos od 7,64 Eura od dana 15. siječnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 7,54 Eura od dana 15. veljače 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 7,53 Eura od dana 15. ožujka 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 16,01 Eura od dana 15. travnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 16,00 Eura od dana 15. svibnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,90 Eura od dana 15. lipnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,84 Eura od dana 15. srpnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,75 Eura od dana 15. kolovoza 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,51 Eura od dana 15. rujna 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,65 Eura od dana 15. listopada 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,47 Eura od dana 15. studenog 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,57 Eura od dana 15. prosinca 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,84 Eura od dana 15. siječnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 16,04 Eura od dana 15. veljače 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,90 Eura od dana 15. ožujka 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,84 Eura od dana 15. travnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,71 Eura od dana 15. svibnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,53 Eura od dana 15. lipnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,60 Eura od dana 15. srpnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 33,36 Eura od dana 15. kolovoza 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 33,33 Eura od dana 15. rujna 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 32,90 Eura od dana 15. listopada 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 32,95 Eura od dana 15. studenog 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 32,86 Eura od dana 15. prosinca 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 32,80 Eura od dana 15. siječnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 33,83 Eura od dana 15. veljače 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 32,52 Eura od dana 15. ožujka 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 32.38 Eura od dana 15. travnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 32,26 Eura od dana 15. svibnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 28,00 Eura od dana 15. lipnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 27,65 Eura od dana 15. srpnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 27,70 Eura od dana 15. kolovoza 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 27,80 Eura od dana 15. rujna 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 27,90 Eura od dana 15. listopada 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 27,95 Eura od dana 15. studenog 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 27,99 Eura od dana 15. prosinca 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 27,90 Eura od dana 15. siječnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 27,83 Eura od dana 15. veljače 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 27,66 Eura od dana 15. ožujka 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 27,46 Eura od dana 15. travnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 27,39 Eura od dana 15. svibnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 27,39 Eura od dana 15. lipnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 27,43 Eura od dana 15. srpnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 23,31 Eura od dana 15. kolovoza 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 23,36 Eura od dana 15. rujna 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 23,22 Eura od dana 15. listopada 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 23,15 Eura od dana 15. studenog 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 23,10 Eura od dana 15. prosinca 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 23,15 Eura od dana 15. siječnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 23,18 Eura od dana 15. veljače 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 22,94 Eura od dana 15. ožujka 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 22,65 Eura od dana 15. travnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 22,63 Eura od dana 15. svibnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 22,69 Eura od dana 15. lipnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 22,38 Eura od dana 15. srpnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 22,22 Eura od dana 15. kolovoza 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 21,93 Eura od dana 15. rujna 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 22,11 Eura od dana 15. listopada 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 22,08 Eura od dana 15. studenog 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 21,93 Eura od dana 15. prosinca 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 21,99 Eura od dana 15. siječnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 21,90 Eura od dana 15. veljače 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 21,78 Eura od dana 15. ožujka 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 21,75 Eura od dana 15. travnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 21,49 Eura od dana 15. svibnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 21,12 Eura od dana 15. lipnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 21,19 Eura od dana 15. srpnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 20,48 Eura od dana 15. kolovoza 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 20,51 Eura od dana 15. rujna 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 20,45 Eura od dana 15. listopada 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 20,37 Eura od dana 15. studenog 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 20,29 Eura od dana 15. prosinca 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 20,14 Eura od dana 15. siječnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 17.36 Eura od dana 15. veljače 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 17,24 Eura od dana 15. ožujka 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 17,07 Eura od dana 15. travnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 16,86 Eura od dana 15. svibnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 16,74 Eura od dana 15. lipnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 16,67 Eura od dana 15. srpnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 13,25 Eura od dana 15. kolovoza 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 13,13 Eura od dana 15. rujna 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 13,08 Eura od dana 15. listopada 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 13.02 Eura od dana 15. studenog 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 12,93 Eura od dana 15. prosinca 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 12,83 Eura od dana 15. siječnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 10,20 Eura od dana 15. veljače 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 10,01 Eura od dana 15. ožujka 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 9,82 Eura/ od dana 15. travnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 9,74 Eura od dana 15. svibnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 9,65 Eura od dana 15. lipnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 9,57 Eura od dana 15. srpnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 7,20 Eura od dana 15. kolovoza 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 7,12 Eura od dana 15. rujna 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 7,13 Eura od dana 15. listopada 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 7,05 Eura od dana 15. studenog 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 7,00 Eura od dana 15. prosinca 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 6,95 Eura od dana 15. siječnja 2016. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,50 Eura od dana 15. veljače 2016. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,40 Eura od dana 15. ožujka 2016. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,30 Eura od dana 15. travnja 2016. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,27 Eura od dana 15. svibnja 2016. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,24 Eura od dana 15. lipnja 2016. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,16 Eura od dana 15. srpnja 2016. godine, pa do isplate;
- na iznos od 1,08 Eura od dana 15. kolovoza 2016. godine, pa do isplate;
- na iznos od 1,07 Eura od dana 15. rujna 2016. godine, pa do isplate;
- na iznos od 1,07 Eura od dana 15. listopada 2016. godine, pa do isplate;
- na iznos od 1,05 Eura od dana 15. studenog 2016. godine, pa do isplate;
- na iznos od 1,03 Eura od dana 15. prosinca 2016. godine, pa do isplate;
- na iznos od 1,02 Eura od dana 15. siječnja 2017. godine, pa do isplate; i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% koja stopa se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.427,36 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. dana 25. ožujka 2026. godine pa do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Obrazloženje
1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena presuda pod poslovnim brojem P- 1623/2019 od 14. ožujka 2023. godine kojom je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati ukupan iznos od 2.008,42 Eura, te naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.436,23 Eura.
2. Odlučujući povodom žalbe tuženika Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem broj Gž-2240/2023 od 2. rujna 2025. godine ukida presudu ovog suda broj P-1623/19 od 14. ožujka 2023. godine i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
3.U tužbi se navodi da je tužiteljica sa tuženikom dana 28. rujna 2006. godine u [adresa] sklopila Ugovor o namjenskom kreditu br. 3207529156/06, kreditna partija: 7103329410, potvrđen po javnom bilježniku Igoru Lučevu iz [adresa], broj: OU-728/06, kojim ugovorom da je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 25.000,00 EUR-a.
3.1.Navedeni ugovor da je sklopljen na razdoblje od 72 mjeseca.
3.2.Prvotno ugovorena kamatna stopa da je iznosila 5,70 % godišnje, promjenjiva, a na dan zaključenja Ugovora anuitet da je iznosio 205,02 EUR-a protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.
3.3.Standardizirani Ugovor o kreditu da sadrži u čl. 2. odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa da je promjenjiva sukladno odluci banke- tuženika, bez jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati, a o kojoj odredbi da se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik da je dakle, povrijedio potrošačko pravo tužiteljice tako što je u Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja odredba da je ništetna.
3.4. Ništetnost spornih odredbi da je utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine koju je potvrdio Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske svojom presudom posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, koje presude da su potvrđene i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, i to između ostalog i u dijelu kojim se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. u tom postupku 1. tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2018. godine, a koje povrede traju i na dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjivana u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
3.5. Tužiteljica navodi kako je razvidno da je predmetni Ugovor zaključen u navedenom razdoblju na koje razdoblje se presuda odnosi i u kojem razdoblju da je tuženik u odnosu na tužiteljicu povećavao kamatnu stopu, a što je vidljivo pregledom Ugovora o kreditu, te da iz navedenog proizlazi protupravnost takvog postupanja tuženika.
3.6. Tužiteljica ističe da je u predmetnom Ugovoru o kreditu, kamatna stopa ugovorena na jednak način kako su se ugovarale kamatne stope u kreditima s valutnom klauzulom CHF, stoga presuda u slučaju franak da se odnosi i na kredite s valutnom klauzulom euro kada je u pitanju ugovorna odredba.
3.7. Naime, odlukom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-6632/17 od 4. srpnja 2013. godine da je decidirano i nedvojbeno utvrđeno da se kolektivna presuda u slučaju franak odnosi i na euro i kunske kredite u dijelu koji se tiče kamatne stope.
3.8. Naprijed navedena presuda u toč. 3. da je donesena povodom kolektivne tužbe podnesene sukladno čl. 502.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14).
3.9. Tužiteljica je naglasila da je člankom 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) propisano da je sud prilikom odlučivanja u pojedinačnim slučajevima vezan pravnim utvrđenjima presuda koje su donesene povodom kolektivnih tužbi pa da je tako i sud koji će odlučivati u ovom postupku vezan za pravomoćnim utvrđenjima suda da su navedene ugovorne odredbe ništetne.
3.10. Iz navedenog proizlazi da je tuženik na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist, a koja da se ogleda u razlici obračunatih i plaćenih iznosa kamata u mjesečnim anuitetima koje je tuženik zaračunavao uslijed protupravnih (ništetnih) promjena kamatnih stopa u odnosu na iznose koje je tužitelj zapravo bio dužan plaćati sukladno početno ugovorenoj nominalnoj kamatnoj stopi.
3.11. Tužiteljica navodi kako nastale razlike više obračunatih i plaćenih iznosa kamata u mjesečnim anuitetima uslijed nevaljane promjene kamatnih stopa iznose ukupno 2.256,29 Eura, odnosno taj iznos tužiteljica da je preplatila po navedenoj osnovi, na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od kada je tužiteljica izvršila preplate.
3.12. Podneskom od 25. ožujka 2020. godine, sukladno izračunu razlike preplaćene kamate temeljem promjene kamatne stope od dana 3. kolovoza 2019. godine, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da sada od tuženika zahtjeva iznos od 1.979,45 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate.
4.Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to s više osnova.
4.1. Tuženik u odnosu na potraživanje tužiteljice ističe prigovor zastare, te upućuje na odluku Županijskog suda u Rijeci, posl.br. Gž-2260/18 od 12. lipnja 2019. godine, a u kojoj odluci sud navodi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da se na tužiteljicu odnose učinci kolektivne tužbe, jer kako je tužiteljica uzela kredit u kunama, a ne u valuti CHF, na nju se automatski ne odnose učinci kolektivne tužbe. Dodatno, Županijski sud posebno napominje da, budući da se na tužiteljicu ne odnose učinci kolektivne tužbe, o tome prvostupanjski sud mora voditi računa i prilikom odlučivanja o istaknutom prigovoru zastare. Takav stav iznosi i Županijski sud u Bjelovaru u odluci Gž-486/2019 od 28. studenog 2019. godine.
4.2.Analognom primjenom ovih odluka na konkretni slučaj i ugovor o kreditu očito je da se učinci kolektivne tužbe ne mogu primijeniti i na sve ostale valute koje nisu CHF, a što bi značilo i valutu EUR. S tim u vezi, tuženik ističe da, budući da se na tužitelja u ovom postupku isto tako ne odnose učinci kolektivne tužbe, to bi značilo da u odnosu na ovaj konkretni ugovor o kreditu i plaćanja koja je tužitelj vršio nije došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe, pa bi stoga uzimajući u obzir da je tužiteljica tužbu podnijela 12. lipnja 2019. sva potraživanja tužiteljice dospjela prije 12. lipnja 2014. godine da su bila u zastari.
4.3. U odnosu na pozivanje tužiteljice na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/2014, a time posredno i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13, te presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tuženik ističe da se tužiteljica nema osnove pozivati na citiranu presudu donesenu u sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, kao ni ostvarivati prava koja bi mu pripadala temeljem čl. 118. ZZP-a. Naime, u izreci presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 jasno da je navedeno kako se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute – odnosno u predmetnom slučaju na valutu EUR. Upravo takvo tumačenje da je zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju posl.br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine, na koje se poziva tužiteljica, navodeći u obrazloženju istog “Kako izreka pobijane presude čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute, to nema nikakve sumnje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu, pa i u tom smislu nema govora o nejasnoći i nerazumljivosti pobijane presude."
4.4. Nadalje, tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik da je, naime, prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08,) tuženik da je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan, što da je tuženik u ovoj stvari uredno činio.
4.5. Tuženik ističe da je tužiteljici pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 4. listopada 2012. (dalje u tekstu ZIDZPK 112/12). Naime, sukladno navedenoj noveli ZIDZPK 112/12 tuženik da je kao banka bio u obvezi definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Tuženik da je postupio sukladno navedenoj obvezi, te donio nove Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (Opći uvjeti), koji su stupili na snagu 1.siječnja 2013., a koji Opći uvjeti su se primjenjivali i na predmetni ugovorni odnos.
4.6.Tuženik navodi da deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari da je usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa.
4.7.Tuženik spori da bi na strani tužiteljice nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužiteljici. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13, potrošača u skladu sa praksom suda Europske unije, definira kao dobro informiranu, razumnu, pažljivu i opreznu osobu. Tužiteljica da se stoga ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće "nametnuti" Ugovor određenog sadržaja, na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, niti je to životno logično i uvjerljivo. Tužiteljicu nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom, već da je to isključivo rezultat njezine slobodne volje.
4.8. U ovoj stvari da nije sporno da je tuženik kao pružatelj financijskih usluga, u smislu spomenute odredbe Priloga Direktive i ranije navedenih zakona, u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužiteljicu o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome tužiteljica imala pravo na raskid ugovora. Takvo držanje sud bi ipak trebao odgovarajuće cijeniti, budući da su sadašnji navodi i prijašnje postupanje tužiteljice dijametralno suprotni. Stoga, sve i da je na strani tužiteljice nastala šteta, njezin doprinos takvoj šteti da je više nego očigledan.
4.9. Nadalje, Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14) odredbom čl. 118., odnosno 138.a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZZP) jasno definira pravni osnov tužbenih zahtjeva za osobe koje protiv tuženika iz kolektivnog spora temeljem iste odredbe pokreću pojedinačne postupke s osnove presude donesene u kolektivnom sporu, a to je naknada štete. Takva pravna osnova da je jasna budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, temeljem koje je tuženik stekao iznose koji su ovdje predmetom zahtjeva za isplatu nije otpala, već i dalje egzistira.
4.10. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbene zahtjeve tužiteljice kao neosnovane, te naloži tužiteljici da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.
5. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207529156/06 s prilozima, tabličnog pregleda promjena kamatne stope po predmetnom kreditu, pisanog nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljasa od 18. listopada 2022. godine, čitanjem iskaza tužiteljice.
6. . Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.
7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, a zbog povećanja redovne kamate za razdoblje od studenog 2007. godine do siječnja 2017. godine.
9. Nesporno je među strankama da su dana 28. rujna 2006. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207529156/06, a kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužiteljici iznos od 25.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, da je odredbom članka 2. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa bez definiranih parametara promjene, odnosno promjenjiva sukladno Odluci tuženika, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,70%.
10. Saslušana u svrhu dokazivanja, tužiteljica ZR iskazala je kako r adi kupnje stana je trebala uzeti kredit zbog čega je otišla u Zagrebačku banku, a u kojoj banci se vodi njen tekući račun. Uzela je kredit u visini od 25.000,00 Eura, jer je to od strane banke bilo ponuđeno kao najbolja opcija kredita, ona da je ugovor pročitala, a nekih posebnih pregovora i razgovora nije bilo vezano za promjenu kamatne stope, već da joj je bilo rečeno da ta promjena kamatne stope ne bi utjecala na visinu mjesečne rate kredita. Međutim, da se mjesečna rata kredita značajno povećala, točno kada ne može se sjetiti, ali rekla bi nakon neke 4 godine od uzimanja kredita. Bez obzira na to, ona da je redovito plaćala mjesečne rate kredita. Kredit je redovno otplaćen. U vrijeme uzimanja i otplate kredita da nije imala na sebi nikakav obrt, niti udio u nekom trgovačkom društvu, bila je onda kao i sada trgovac u dućanu.
10.1. Tužiteljica je iskazala da joj nije bilo omogućeno da pregovara oko visine kamatne stope, te da za vrijeme kad se mijenjala kamatna stopa nikakve obavijesti od banke nije primala.
10.2. Također, tužiteljica je iskazala da je razumjela značenje pojma promjenjiva kamatna stopa u ugovoru, ali da nije bilo naznaka da bi se toliko mijenjala kamatna stopa.
11. Iz predmetnog Ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba i za vlastite potrebe. Isto proizlazi i iz same namjene Ugovora o kreditu, koji je odobren za kupnju stana. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/2003) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima, kao tipizirani ugovor.
12. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužiteljice po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku, ali do prekida zastare je došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, slijedom čega zastara u ovom predmetu da nije nastupila (presuda Vrhovnog suda RH broj rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to od 13. lipnja 2014. godine do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke posl. broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, a takav je stav izražen i u pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. godine. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.
13. U ovom postupku je utvrđeno da su dana 28. rujna 2006. godine stranke zaključile Ugovoru o kreditu broj: 3207529156/06, kreditna partija: 7103329410, kojim je tuženik odobrio tužiteljici namjenski kredit u iznosu od 25.000,00 EUR-a, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, na rok od 15 godina.
14. Mjesečni iznos anuiteta da iznosi 205,02 EUR obračunato prema srednjem tečaju HNB-a uz dospijeće anuiteta 1. dana u mjesecu.
15. Sukladno čl. 2. Ugovora, redovna kamatna stopa je ugovorena kao promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,70 godišnje.
16. Dakle, iz kreditne dokumentacije, je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnom kreditu.
17. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.
18. Trgovački sud u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrdio, između ostalog, da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o sklapanju pravnog posla, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio protivno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno Zakonu o obveznim odnosima.
19. Vrhovni sud Republike Hrvatske je pod poslovnim brojem Revt-249/14 9. travnja 2015. godine donio presudu kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13 lipnja 2014. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.
20. Valja reći da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio novu presudu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.
21. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
22. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
23. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 41/14, 110/15, 14/19) , ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.
24. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatne stope su se stalno mijenjale i to na način da se povećavale, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužiteljice.
25. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.
26. Nije sporno da ugovorna kamata u ugovoru u kreditu je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu. Stoga, ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima.
27. Unošenje u ugovore u kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, a kako je to činila tužena banka je očito bilo suprotno načelima obveznog prava i time je od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je navedena u ugovoru o kreditu bila takva da je potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva.
28. Dakle, ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošač, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste, te je u skladu sa čl. 323. ZOO-a i obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog pravnog posla.
29. Naime, sve naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio imajući u vidu i postojeću sudsku praksu pa tako i Odluku Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14.
30. Prema tome, kako je bila nepoštena odredba o ugovornoj kamati u ugovoru o namjenskom kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/03, 46/07, 79/07), ta ugovorna odredba je ništetna.
31. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatih prema ugovorenoj promjenjivoj kamati na dan plaćanja tijekom trajanja ugovora nastala šteta u smislu umanjenja imovine, dok je tuženik stekao nepripadnu korist temeljem ništetnih odredbi.
32. Sud smatra da ugovor o kreditu egzistira i bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle, samo s ugovorenom kamatnom stopom od 5,70% godišnje.
33. Sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovai koja je utvrđena ništetnom. U slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna je vratiti drugoj strani sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, pa je stoga tuženik dužan tužiteljici vratiti novčane iznose koje je primio temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta.
34. Kako je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužiteljice, a odredbe ugovora kojima su ugovorene promjenjive kamatne stope utvrđene su ništetnima, to je za tužiteljicu jedina kamatna stopa s kojom je bila upoznata, te koja je bila razumljiva i određena, ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora.
35. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužiteljica na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.
36. Radi utvrđivanja i izračuna visine eventualnih preplaćenih kamata nastalih uslijed promjene kamatne stope po predmetnom Ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Goranu Miljasu dipl. oecc.
37. U Nalazu i mišljenju vještak Miljas navodi da je izračun anuiteta u početnom otplatnom planu izvršen temeljem Odluke HNB-a o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite („Narodne Novine“ 56/2001, dopune u 87/2001, i 111/2001) kao i temeljem Odluke o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija, te ugovaranju usluga s potrošačima („Narodne Novine“ 1/2009 i 41/2009).
37.1. Veštak Miljas navodi da su kamate unutar anuiteta izračunate po konformnoj metodi do 31. listopada 2007. godine, a iza tog datuma po proporcionalnoj metodi.
37.2.Cjelokupan pregled kamatnih stopa po utuženom kreditu, prenesen iz dokumenta Zagrebačke banke "Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103329410, od dana 24. svibnja 2021. godine vještak Miljas je dao u tabličnom prikazu (str. 3. Nalaza).
37.3. Nadalje, vještak Miljas navodi da je izračun razlike između kreditne obveze tužiteljice po promjenjivim kamatama i kreditne obveze po ugovorenoj kamati prikazan u tabličnom obliku na str. 5. do 8. Nalaza.
37.4. Vještak Miljas navodi da nakon svake promjene kamatne stope na više, odnosno povećanja kamatne stope, u izmijenjenom otplatnom planu da se mijenja struktura mjesečnih anuiteta, na način da se strukturno više izdvaja za podmirenje kamata u odnosu na glavnicu nego li u inicijalnom otplatnom planu što da rezultira razlikama u (preplaćenim) kamatama koje obuhvaćaju utuženo razdoblje.
37.5. Nadalje, vještak navodi da mjesečne razlike kamata imaju dospijeće na dan plaćanja, odnosno kada je obveza dužnika (tužiteljice) prema banci bila ispunjena, tj. na dan kada je banka mogla raspolagati uplaćenim novčanim sredstvima.
37.6. Tužiteljica da je primjereno uredno i u roku dospijeća plaćala dospjele obveze prema banci.
37.7. Na temelju izvršenog izračuna razlike kamata, vještak Goran Miljas je mišljenja da je razlika kamata po utuženom Ugovoru o kreditu br. 3207529156/06 (kreditna partija 7103329410) nastala uslijed povećanja i smanjenja ugovorene kamatne stope, a koja da obuhvaća pozitivne i negativne razlike, u utuženom razdoblju da iznosi 1.770,25 EUR.
37.8. Pozitivne razlike (preplaćena kamata) nastale uslijed povećanja ugovorene kamatne stope da iznose ukupno 2.008,42 EUR.
38. Tužiteljica nema primjedbi na naprijed navedeno financijsko vještačenje vještaka Gorana Miljasa dipl.oec., navodeći kako je razvidno da je istovjetno s obračunom kojeg je tužiteljica dostavila tijekom postupka, i u skladu s kojim je postavljen tužbeni zahtjev. Tužiteljica ističe kako je iz financijskog vještačenja razvidno kako je ista zbog ništetnih jednostranih promjena kamatnih stopa po utuženom Ugovoru, izvršila preplatu u ukupnom iznosu od 2.008,42 EUR-a, te je podneskom od 13. siječnja 2013. godine uredila tužbeni zahtjev.
39. U odnosu na predmetni nalaz i mišljenje vještaka, i to u dijelu u kojem vještak iskazuje navodne preplate po osnovi navodno nišetetnih ugovornih odredbi o načinu podešavanja kamatne stope, tuženik ističe da ne prigovara samom matematičkom izračun vještaka, međutim i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja.
40. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa valja reći da je sud isti prihvatio kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke, posebno jer je u većem dijelu u skladu sa zadatkom koji mu je odredio sud, te da su prigovori tuženika neosnovani i da u konkretnom slučaju u nalazu i mišljenju nema nelogičnosti i nedostataka, niti sumnje u pravilnost danog mišljenja.
41. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s zateznom kamatom. Tuženik je nepošteni stjecatelj od dana stjecanja, budući da je navedene iznose stekao temeljem nepoštene ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom.
42. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 2.008,42 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene svake pojedinačne uplate.
43. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP.
44. Tužiteljici je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 Eura prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištu dana 27. siječnja 2021. godine, 9. veljače 2021., 24. siječnja 2023., 11. studenog 2025. i 25. veljače 2026. za svako u iznosu od 200,00 Eura prema Tbr. 9.t.1., za sastav podneska od 8. siječnja 2021. i 13. siječnja 2023. za svako u iznosu od 200,00 Eura prema Tbr. 8.t.1., sve uvećano za 25% PDV-a, za sudske pristojbe tužbe u iznosu 69,00 Eura, sudske pristojbe presude u iznosu od 66,36 Eura, kojeg valja uvećati za još 292,00 Eura na ime troška financijskog vještačenja jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 2.427,36 Eura.
Šibenik, 25. ožujka 2026.
Sudac:
Alenka Skubic
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dn-a:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženika
