Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2054/22-25

10000 Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 116, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. ožujka 2026. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 25. ožujka 2026. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju TS, iz [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 06.10.2021., iznos od neto 1.482,33 € (slovima: tisućučetiristoosamdesetdva eura i tridesettri centa) sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 25.01.2022. do isplate, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju TS, iz [adresa], zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.592,67 € za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 25.01.2022. do dana plaćanja 02.02.2022., po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“,

kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.511,58 €, sa zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2026., do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 21.10.2022. navodi da je dana 06.10.2021. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ prehrambena industrija d.d., Zagreb, Ravnice 48, prilikom ručnog prenošenja odnosno premještanja ugostiteljskog stola. Prilikom prenošenja stola stol je tužitelju iskliznuo iz desne ruke, a podešavajuća ručica na metalnom postolju mu je zapela za mali, V. prst desne ruke, te ga ozlijedila. Poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta, jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca, pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 25.01.2022., a tuženik mu je u predmetu IMOD 314 2022 isplatio na ime naknade štete iznos od 12.000,00 kn i to 10.000,00 kn dana 26.01.2022., a 2.000,00 kn dana 02.02.2022. koji tužitelj ne smatra pravičnom novčanom naknadom. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer mu je stol „potegnuo“ V. prst desne šake zbog čega mu je prst natekao i bio bolan, te je uslijed toga trpio intenzivne bolove i strah. Tužitelj potražuje za pretrpljene fizičke bolove 9.000,00 kn, za pretrpljeni strah 7.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 6.000,00 kn, za tuđu pomoć 2.000,00 kn odnosno ukupno 24.000,00 kn, umanjeno za nesporno plaćenih 12.000,00 kn odnosno 12.000,00 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn iznosi 1.592,68 € sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 25.01.2022. do isplate, te trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužitelj tvrdi da mu je tuženik nesporni iznos platio sa zakašnjenjem, te potražuje i isplatu zateznih kamata na plaćeni iznos naknade štete od 12.000,00 kn odnosno na iznos od 1.327,23 € / 10.000,00 kn tekućim od 25.01.2022. do dana isplate 26.01.2022. i na iznos od 265,45 € / 2.000,00 kn tekućim od 25.01.2022. do dana isplate 02.02.2022.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Žarku Rašiću, kirurgu, tužitelj je podneskom od 21.01.2026. (str. 108-109 spisa), postavio konačan tužbeni zahtjev. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje za pretrpljene fizičke bolove 1.300,00 €, za pretrpljeni strah 1.000,00 €, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 400,00 €, za tuđu pomoć (75 sati x 5,00 € / h) iznos od 375,00 €, odnosno ukupno 3.075 €, umanjeno za nesporno plaćenih 1.592,67 €, odnosno konačno potražuje isplatu iznosa od 1.482,33 €. Nadalje, tužitelj potražuje isplatu zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 1.592,67 € / 12.000,00 kn za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 25.01.2022. do dana plaćanja 02.02.2022. U preostalom dijelu prvotno postavljeni tužbeni zahtjev je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da je dana 06.10.2021. tužitelj zadobio ozljedu malog, V. prsta desne ruke kod poslodavca KRAŠ prehrambena industrija d.d. premještajući ugostiteljski stol. Nije sporno da je tužitelj podnio odštetni zahtjev 25.01.2022., a tuženik je odmah sljedećeg dana 26.01.2022. isplatio tužitelju nesporni iznos od 10.000,00 kn, a potom još 2.000,00 kn dana 02.02.2022., sve na ime neimovinske i s njome povezane imovinske štete. Tuženik smatra da je isplaćenim iznosom u cijelosti nadoknađena šteta tužitelju sukladno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a osobito imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha koje je tužitelj pretrpio, te cilju kojemu služi naknada. Tuženik ističe da je sporna visina štete, kako u ukupnom iznosu, tako i po pojedinim utuženim vidovima štete, kao i zatraženi tijek zateznih kamata. Opreza radi, tuženik prigovara i zatraženom tijeku zateznih kamata na isplaćeni iznos od 10.000,00 kn s obzirom da je odštetni zahtjev podnesen 25.01.2022., a da je predmetni nesporni iznos isplaćen sljedeći dan 26.01.2022., kao i zatraženi tijek zateznih kamata na dodatni nesporni iznos od 2.000,00 kn koji je isplaćen 02.02.2022. Nesporno je da je tuženik odštetni zahtjev obradio, a nesporni iznos isplatio tužitelju u najkraćem mogućem roku. Tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 5-9, 27-87 spisa), u prijavu o ozljedi na radu (str. 10-13 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Žarku Rašiću, kirurgu (str. 101-102 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu kod poslodavca KRAŠ prehrambena industrija d.d., Zagreb, Ravnice 48.

9. U odgovoru na tužbu tuženik nije sporio da je tužitelj dana 06.10.2021. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ prehrambena industrija d.d., Zagreb, Ravnice 48. Nadalje, tuženik nije sporio niti svoju pasivnu legitimaciju.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 06.10.2021. isplatio iznos od ukupno 12.000,00 kn, odnosno iznos od 10.000,00 kn dana 26.01.2022. te iznos od 2.000,00 kn dana 02.02.2022. Prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, iznos od 10.000,00 kn izražen u eurima iznosi 1.327,23 eura, a iznos od 2.000,00 kn izražen u eurima iznosi 265,44 eura. To zbrojeno iznosi ukupno 1.592,67 eura.

11. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva. Tuženik se protivi visini postavljenog tužbenog zahtjeva smatrajući isti previsoko postavljenim i neprimjerenim pretrpljenoj ozljedi kod tužitelja kao i posljedici iste.

12. Među strankama je sporno pripada li tužitelju zatezna kamata na nesporno isplaćene iznose štete po odštetnom zahtjevu tužitelja i to: za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 25.01.2022. do dana isplate nesporno plaćenog iznosa, tj. do 02.02.2022., kako to tužitelj potražuje u konačno uređenom tužbenom zahtjevu.

13. U čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom. Tužitelj se ozlijedio tijekom svog radnog vremena. Tužitelj se ozlijedio na radu, te u svezi s radom, te poslodavac tužitelja – osiguranik tuženika, odgovara tužitelju, kao radniku, za pretrpljenu ozljedu po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno kogentnoj pravnoj normi i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) u kojoj se navodi da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Tuženik u odgovoru na tužbu nije sporio svoju odgovornost. Odgovornost tuženika - osiguratelja temelji se i na članu 964. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23). Slijedom navedenog, tuženik je odgovoran za naknadu štete tužitelju koju je pretrpio u štetnom događaju od 06.10.2021.

14. S obzirom na utvrđenu odgovornost valjalo je tužbeni zahtjev cijeniti i s obzirom na visinu.

15. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Međutim, opće poznata je činjenica da je u periodu od posljednje izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH (lipanj 2020. do danas) značajno porasla stopa inflacije, te da ista sukladno javno dostupnim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku za period od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosi čak 32,6%. Vrijednost (kupovna moć) novčanog iznosa pravične novčane naknade koju bi oštećenik za istu ozljedu ostvario "na današnji dan" temeljem spomenuti Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. u ovom je trenutku za više od 32% manja od vrijednosti/kupovne moći tog istog novčanog iznosa naknade štete koju bi tužitelj za tu istu ozljedu ostvario da mu se naknada štete isplatila, primjerice u lipnju 2020. odnosno u trenutku kada je stupila na snagu Odluka Vrhovnog suda RH o povišenju Orijentacijskih kriterija (lipanj 2020.). Samim time, oštećenik za isti iznos novčanih sredstava (broj i vrijednost novčanih jedinica) u ovom trenutku može kupiti trećinu manje dobara i usluga i drugih potrepština nego li što je to oštećenik za isti novčani iznos mogao učiniti/kupiti u trenutku kada je Vrhovni sud RH donio Odluku o povišenju Orijentacijskih kriterija za određivanje visine naknade štete kod povrede prava osobnosti, a kod nekih proizvoda i usluga zasigurno je došlo do porasta cijena i više od 50%, a ponegdje i do 100%. S obzirom na navedeno Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH ne mogu biti "puka matematička formula" koja bi se trebala "doslovce", mehanički te na istovjetan način primjenjivati u svim postupcima naknade štete, već je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti i specifičnosti konkretnog slučaja, pa je tako potrebno i osnovano uzeti u obzir i opće poznat i svima u svakodnevnom životu lako prepoznatljiv značajan porast stope inflacije. Navedeno je verificirano i u mnogobrojnoj praksi I-stupanjskih i II-stupanjskih sudskih odluka.

17. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka kirurga dr. sc. Žarka Rašića – kirurga (str. 101-102 spisa), vidljivo je da je tužitelj u štetnom događaju od 06.10.2021. pretrpio tjelesnu ozljedu natučenja malog prsta desne šake i prijelom početnog članka malog prsta desne šake. Vještak je naveo da je tužitelj, kao posljedicu ozljeđivanja u štetnom događaju, trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 7 dana. Bolovi slabijeg intenziteta, trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 42 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tužitelj nije trpio tzv. primarni strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja. Sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija, tužitelj je trpio kumulativno 2 dana jačeg intenziteta, kumulativno 5 dana srednjeg intenziteta i kumulativno 15 dana manjeg intenziteta. U navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio natučenje malog prsta desne šake uz prijelom početnog članka malog prsta desne šake. Navedena ozljeda malog prsta desne šake dovela je do smanjenja životnih aktivnosti trajno od 2% koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti malog prsta u početnom zglobu malog prsta, između V. kosti doručja i početnog članka, te početnog i srednjeg članka malog prsta desne šake. Nakon predmetnog štetnog događaja, tužitelju je bila potrebna tuđa, nestručna pomoć u trajanju sumarno 30 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po jedan sat dnevno, za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično. Pri tome je uzeto u obzir da je tužitelj nosio imobilizaciju, te da je dešnjak. Klinički nema znaka naruženja.

18. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka stranke nisu imale primjedbi.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog medicinskog vještaka dr. sc. Žarka Rašića kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi. U nalazu i mišljenju vještaka nema kontradiktornosti. Nalaz i mišljenje vještaka sačinjen je u skladu s pravilima struke.

20. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja (39 godina starosti) ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u visini od 1.300,00 €, uzevši pritom u obzir i naprijed spomenutu stopu inflacije (32,6%).

21. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužitelja, ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u visini od 1.000,00 €, uzevši u obzir i spomenutu stopu inflacije (32,6%).

22. Kao posljedica štetnog događaja, kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti trajno od 2% koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti malog prsta u početnom zglobu malog prsta, između V. kosti doručja i početnog članka, te početno srednjeg članka malog prsta desne šake. Imajući u vidu naprijed navedeno, orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH i naprijed navedenu stopu inflacije, ovaj sud smatra da tužitelju s navedene osnove pripada pravična novčana naknada u visini od zatraženih 400,00 €.

23. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 30 sata po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično. Tužitelj je nosio imobilizaciju. Tužitelj je dešnjak. Na pripremnom ročištu održanom 15.02.2023. (str. 20 spisa), punomoćnici stranaka su suglasno naveli da su tužitelju tuđu pomoć nakon štetnog događaja pružali članovi obitelji, odnosno ukućani. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada mu tuđu pomoć pružaju članovi obitelji što je ovdje slučaj. Ovaj sud smatra da tužitelju na ime imovinske štete - tuđe pomoći, pripada iznos od zatraženih 375,00 € (75 sati x 5,00 €/1h), odnosno smatra iznos od 5,00 € po jednom satu primjerenim iznosom, imajući u vidu trenutnu sudsku praksu i sve naprijed navedeno.

24. Kod tužitelja nije nastupilo naruženje.

25. Slijedom naprijed navedenog tužitelju bi pripadalo: na ime pretrpljenih fizičkih bolova 1.300,00 €; na ime pretrpljenog straha 1.000,00 €; za duševne boli zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti 400,00 €, te na ime tuđe pomoći 375,00 €, što zbrojeno iznosi ukupno 3.075,00 €. Budući da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 1.592,67 €, sud je u konačnici tužitelju dosudio na ime naknade neimovinske i imovinske štete u ovom predmetu iznos od 1.482,33 €, odnosno donio je odluku kao u izreci pod I.

26. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj na dosuđenu glavnicu neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć) potražuje zatezne kamate od 25.01.2022., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku. Navedeno je u skladu sa čl. 1103. ZOO, pa je na glavnicu dosuđena zatezna kamata koja teče od 25.01.2022. do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

27. Tužitelj potražuje u tužbi i zatezne kamate na iznos koji je tuženik isplatio kao nesporan tužitelju, a radi se o iznosu od 12.000,00 kn što prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn iznosi 1.592,67 €, zbog zakašnjenja i to za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku tj. od 25.01.2022. do dana plaćanja nespornog iznosa, odnosno do 02.02.2022. U čl. 183 st. 1. ZOO / 05 navodi se, da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. U Općim uvjetima tuženika za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, koji je u primjeni od 26.10.2021. godine, točnije u čl. 31. st. 1. i 2. navodi se da je osiguratelj dužan isplatiti osigurninu u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 (četrnaest) dana računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezine visine potrebno određeno vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. U konkretnom slučaju odštetni zahtjev je podnesen 25.01.2022., a nesporni iznos štete tuženik je tužitelju isplatio, prvi veći dio (10.000,00 kn) dana 26.01.2022., te drugi manji dio (2.000,00 kn) dana 02.02.2022.. Iz naprijed navedenog vidljivo je da je tuženik tužitelju isplatio cijeli nesporni iznos u roku od 8 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (od 25.01.2022. do 02.02.2022. proteklo je 8 dana). Iz navedenog je vidljivo da je tuženik tužitelju isplatio nesporni iznos u roku koji je kraći od 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, pa tuženik nije došao u zakašnjenje. Stoga je taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja, odbijen kao pravno neosnovan, odnosno donesena je odluka kao u izreci ove presude pod II.

28. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a koji propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je imala protivna stranka, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

29. Tužitelja je tijekom postupka zastupala odvjetnica koja je do zaključenja glavne rasprave postavila zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživala je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na strani 116.

30. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik, koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, prema troškovniku koji prileži spisu na strani 119.

31. S obzirom na navedeno pod točkom 28. ovog obrazloženja, tuženik je obvezan da tužitelju naknadi sav prouzročeni parnični trošak.

32. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). U pogledu pravne osnove tužitelj je uspio u sporu sa 100%, a tuženik sa 0%. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 100%, a tuženik sa 0%. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat sljedeći parnični trošak: za sastav tužbe u visini od 100 bodova; za sastav obrazloženog podneska od 21.01.2026. u visini od 100 bodova; za sastav podnesaka od 17.02.2023., 12.06.2024. i 27.06.2025., za svaki u visini od 25 bodova; za zastupanje na ročištima od 15.02.2023. i 10.03.2026., za svako ročište u visini od 100 bodova; za pristup na ročište za objavu presude 25.03.2026. u visini od 50 bodova. To ukupno iznosi 525 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.050,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 262,50 €. Tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja u visini od 199,08 € u cijelosti, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužitelju priznat parnični trošak u iznosu od 1.511,58 €.

33. Tužitelj je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužitelja je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 25. ožujka 2026., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

34. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 25. ožujka 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvj. Marija Jukić Jurišić iz Zagreba

- pun. tuženika odv. Mate Kačan iz Zagreba