REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5540/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici KU, dipl. pravnici, protiv tuženika KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, zastupanog po punomoćniku EU, dipl. pravniku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.505,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. rujna 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu zakonske zatezne kamate iznos od 13.505,08 eura od 27. kolovoza 2025. do 27. rujna 2025. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo, u bitnom, da je osiguranica tužitelja ČU **.**.2007. doživjela ozljedu na radu kao djelatnica tuženika kada je zbog neispravnosti kliznih vrata na općoj kirurškoj intenzivnoj dobila udarac u glavu. Rješenjem tužitelja broj 742784 od 12. siječnja 2010. određena je ČU invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog predmetne ozljede na radu. Za prvo razdoblje isplate mirovine do 31. listopada 2010. tužitelj je povukao podnesenu tužbu, jer je tuženik u mirnom postupku u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu. Za naknadna razdoblja isplate mirovine od 1. listopada 2010. do 28. veljače 2017. tuženik je nadoknadio štetu tužitelju u mirnom postupku. Za razdoblje isplate mirovine do 30. rujna 2019. i do 31. kolovoza 2022. tužitelj je podnesenu tužbu povukao, jer je tuženik u mirnom postupku u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu. Isplatom navedene invalidske mirovine tužitelj trpi daljnju štetu. Tužitelj je u razdoblju od 1. rujna 2022. do 30. lipnja 2025. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 13.505,08 eura, što predstavlja štetu za tužitelja. Tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine temeljem odredaba čl. 161., a u vezi s čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. Stoga, tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju svotu od 13.505,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, osporavajući osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva naveo, u bitnom, da ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja. Ujedno je naveo da u tužbi nije navedena niti jedna činjenica iz koje bi proizlazilo da je tuženik odgovoran za štetu koju je pretrpjela osiguranica tužitelja ČU u štetnom događaju koji se dogodio 25. prosinca 2007., a posljedično tomu nije navedena ni niti jedna činjenica iz koje bi proizlazilo da je tuženik dužan tužitelju isplatiti utuženi iznos. Nadalje, činjenice na kojima se temelji visina tužbenog zahtjeva u suprotnosti su s dokazima koje je tužitelj podnio u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj tvrdi da je u razdoblju od 1. rujna 2022. do 30. lipnja 2025. (razdoblje od 34 mjeseca) svojoj osiguranici ČU isplatio ukupan iznos invalidske mirovine od 13.505,08 eura, dok je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 141-02/09-01, Urbroj: 341-25-05/3-09-106650 od 12.1.2011. odnosno rješenjem Klasa: 141-02/13-01/OB :03429546334, UrBroj: 341- 25-05/3-13-087793 od 2.9.2013. (dostavljena u privitku tužbe) utvrđeno da mjesečna invalidska mirovina osiguranice ČU iznosi 250,79 eura / 1.889,60 kuna. Slijedom navedenog, iz spomenutog rješenja tužitelja proizlazi da ukupna invalidska mirovina osiguranika tužitelja ŠU za razdoblje od 36 mjeseci iznosi 8.526,86 eura, a ne 13.505,08 eura, koliko to tužitelj navodi u tužbi.

4. Tužitelj je u odgovoru na odgovor na tužbu naveo, u bitnom, da tuženik pogrešno zaključuje kako je ovosudna tražbina u zastari. Za prvo razdoblje isplate mirovine do 31. listopada 2010. tužitelj je podnio tužbu i povukao je jer je tuženik u mirnom postupku u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu. Za naknadna razdoblja isplate mirovine od 1. listopada 2010. do 28. veljače 2017. tuženik je nadoknađivao štetu tužitelju u mirnom postupku. Za razdoblje isplate mirovine do 30. rujna 2019. i do 31. kolovoza 2022. tužitelj je podnio tužbu i povukao je, jer je tuženik u mirnom postupku u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu. Tužitelju šteta nastaje tek isplatom svake pojedine mirovine koje tužitelj mora isplatiti vlastitom osiguraniku, budući da je isti stekao pravo na mirovinu radi nastupanja štetne posljedice iz navedenog štetnog događaja. Predmetna šteta tužitelju je nastala sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine, pa je svaka mjesečna isplata za tužitelja predstavljala novu štetu. S obzirom da je tužba podnesena dana 27. kolovoza 2025. za razdoblje od 1. rujna 2022. do 30. lipnja 2025., zastara nikako nije mogla nastupiti. Nadalje je naveo da je u pogledu osporene odgovornosti tuženik već priznao svoju odgovornost plaćajući dosad tužitelju štetu u mirnom postupku u čak šest razdoblja, te ista do sada nije bila sporna, ali je tužitelj za svaki slučaj u tužbi predložio odgovarajuća dokaze za utvrđenje iste. Naveo je i da je uz tužbu dostavio obračune isplata navedenih mirovina koji predstavljaju javnu ispravu. Navedene obračune napravila je stručna služba tužitelja. Tužitelj je je jedina zakonom ovlaštena služba u Republici Hrvatskoj za provedbu Zakona o mirovinskom osiguranju, a time i za obračun i isplatu same mirovine, te je time ovlašten i izdavati potvrde o navedenome. Nadalje je naveo da mirovine isplaćuje nadležna stručna služba tužitelja kao ovlašteno tijelo dok su obračuni načinjeni na način da se vrši uvid u banku podataka umirovljenika (točnije banku podataka doznačenih mirovinskih primanja) u kojoj su precizno navedena sva mirovinska davanja izvršena prema osiguraniku u predmetnom razdoblju. Isto tako, obračuni ne bi mogli biti sačinjeni da navedena mirovinska primanja nisu doista izvršena. Stoga su navedeni obračuni prema članku 171. Zakona o općem upravnom postupku i prema članku 230. Zakona o parničnom postupku javna isprava o izvršenim isplatama. Tužitelj je uz tužbu dostavio i primjerak rješenja kojim je priznato pravo na mirovinu. Rješenje o priznanju prava na mirovinu jest također javna isprava, te predstavlja osnovu tužbenog zahtjeva. Navedeni obračuni bili bi javne isprave i temeljem članka 140a. Zakona o mirovinskom osiguranju. Iznos isplaćene mirovine se razlikuje od one određene rješenjem od 12. siječnja 2011. zbog aktualne vrijednosti mirovine koja se usklađuje dva puta godišnje.

5. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 4-7 spisa), rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu KLASA: 141-02/09-01 OB: 03429546334, URBROJ: 341-25-05/3-09-106650 od 12.1.2010. (str. 8-10 spisa), rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu KLASA: 141-02/13-01/OB: 03429546334, URBROJ: 341-25- 05/3-13-087793 od 2.9.2013. (str. 12-13 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 16.11.2009. (str. 14- 15 spisa), nalaz i mišljenje o invalidnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 2.11.2009. (str. 16-18 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj: P-2905/11 od 3.5.2011. (str. 20 spisa), izvješće o saldu duga od 24.4.2013. i 18.7.2017. (str. 22 i 26 spisa), dopis tuženika tužitelju od 25.3.2015. i uplatnicu (str. 24 i 25 spisa), potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje u kunama (str. 28 spisa) i obračun isplaćene mirovine (str. 30 spisa).

6. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 13.505,08 eura nastale tužitelju u razdoblju od 1. rujna 2022. do 30. lipnja 2025. i to isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja ČU, kojoj je zbog ozljede na radu 2. studenoga 2009. priznata invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

8. U predmetnom razdoblju od 1. rujna 2022. do 30. lipnja 2025. bio je na snazi Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO).

9. Odredbom čl. 161. st. 1. ZOMO-a propisano je da Zavod (tužitelj) ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a odredbom čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO propisano je da naknada stvarne štete predstavlja, među ostalim, i novčana davanja na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine (čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO).

10. Nadalje, odredbom čl. 162. st. 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, a odredbom čl. 162. st. 3. ZOMO-a propisano je da za štetu iz stavka 1. toga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

11. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi, u bitnom, da je osiguranica tužitelja ČU, koja je bila zaposlena kod tuženika kao viša medicinska sestra, ozlijeđena na radu 25. prosinca 2007. na način da su je klizna vrata, koja nisu bila ispravna, jer su bila bez optičkog senzora, udarila u glavu.

12. Iz nalaza i mišljenja o invalidnosti tužiteljeve područne službe u Zagrebu proizlazi, u bitnom, da je ovlašteni vještak dr. Ljerka Žubrinić-Orešković 2. studenoga 2009. iznijela mišljenje da se kod ČU radi o stanju iza ozljede glave i vratne kralježnice na radnom mjestu koje je zadobila pri automatskom zatvaranju teških metalnih vrata, prilikom čega je došlo do potresa mozga, protrusije diska iv. C4C5, te perzistirajućih sindroma vrata unatoč terapiji. Javile su se i psihičke smetnje depresivnog karaktera uz elemente PTSP-a. Liječena po psihijatru ambulantno, ali se postiže samo djelomična remisija. Temeljem kliničkog pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju utvrdila je da je ČU profesionalno nesposobna za rad.

13. Iz mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti tužiteljeve područne službe u Zagrebu od 16. studenoga 2009. proizlazi da je naprijed navedeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Ljerke Žubrinić-Orešković pravilno, te nije korigirano u dijelu u kojemu je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, već samo u dijelu medicinskih kontraindikacija (za odgovornije poslove, rad u smjenama i veća psihofizička naprezanja).

14. Iz rješenja tužiteljeve područne službe u Zagrebu od 12. siječnja 2010., koje je postalo pravomoćno 24. veljače 2010., proizlazi, u bitnom, da je osiguranici tužitelja ČU zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad i da joj je određena invalidska mirovina počevši od 2. studenoga 2009. u svoti od 1.145,67 kuna mjesečno.

15. Iz rješenja tužiteljeve područne službe u Zagrebu od 2. rujna 2013. proizlazi da je osiguranici tužitelja ČU određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad od 10. kolovoza 2013. u svoti od 1.813,57 kuna mjesečno.

16. Na temelju sadržaja naprijed navedene dokumentacije ovaj sud je utvrdio da je osiguranici tužitelja nastala profesionalna nesposobnost za rad zbog ozljeđivanja na radu, a što je za posljedicu imalo priznavanje prava na invalidsku mirovinu.

17. Isplata invalidske mirovine za tužitelja predstavlja štetu, sukladno odredbi naprijed navedenoj odredbi čl.162. st. 3. ZOMO-a, koju mu je dužan nadoknaditi tuženik, budući da je osiguranica tužitelja zadobila ozljedu na radu zbog neispravnih kliznih vrata (bez optičkog senzora), pa je jasno da tuženik nije proveo mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

18. Nadalje, iz isprave tužitelja od 18. srpnja 2025., koja ne predstavlja javnu ispravu, ali predstavlja dokaz kojim se može dokazivati visina isplaćenih mirovina (tako VSRH u presudi broj: Rev-163/2023-2 od 28.3.2023.), proizlazi da je tužitelj isplatio svojoj osiguranici ČU na ime invalidske mirovine:

- iznos od 1.318,96 eura za razdoblje od 1.9.2022. do 31.12.2022.,

- iznos od 2.147,34 eura za razdoblje od 1.1.2023. do 30.6.2023.,

- iznos od 2.327,28 eura za razdoblje od 1.7.2023. do 31.12.2023.,

- iznos od 2.424,18 eura za razdoblje od 1.1.2024. do 30.6.2024.,

- iznos od 2.604,12 eura za razdoblje od 1.7.2024. do 31.12.2024. i

- iznos od 2.683,20 eura za razdoblje od 1.1.2025. do 30.6.2025. godine.

19. Isticanjem same činjenice da je tužitelj ČU po osnovi invalidske mirovine isplatio veće iznose od 1.813,57 eura, a u kojem iznosu joj je određena invalidska mirovina naprijed spomenutim rješenjem tužitelja od 2. ruja 2013., tuženik nije doveo u sumnju pravilnost tužiteljevog obračuna mirovine, budući da je iz naprijed navedene isprave od 18. srpnja 2025. razvidno da je mirovina ČU rasla polugodišnje, dakle sukladno tužiteljevoj obvezi usklađivanja mirovina 1. siječnja i 1. srpnja svake godine (čl. 88. ZOMO-a). Pritom valja kazati da tuženik nije imao u vidu navedenu tužiteljevu obvezu polugodišnjeg usklađivanja mirovina, pa stoga nije ni tvrdio da je usklađenje mirovine pogrešno provedeno.

20. Budući da je tužitelj svojoj osiguranici ČU u razdoblju od 1. rujna 2022. do 30. lipnja 2025. isplatio invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 13.505,08 eura, to je ovaj sud zaključio da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju tu štetu isplatom istog iznosa od 13.505,08 eura.

21. Budući da tužitelj nije tvrdio da se obratio tuženiku s pozivom da mu nadoknadi štetu prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, to tuženik nije dužan isplatiti zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe, već od 27. rujna 2025., kao prvog dana nakon isteka 15 dana od dana dostave tužbe tuženiku (čl. 165. st. 3. ZOMO-a) pa do isplate.

22. Prethodno je ovaj sud ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare.

23. Naime, kako od 1. rujna 2022. (prvog dana razdoblja u kojemu je tužitelju nastala šteta) pa do 27. kolovoza 2025. (datum podnošenja tužbe u ovom predmetu) nije protekao trogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO-a), to nije zastario zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale mu u razdoblju od 1. rujna 2022. do 30. lipnja 2025. godine.

24. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. ZOO-a.

25. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Tužitelju

II. Tuženiku