Posl.broj P-24/2019

Posl.broj P-24/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužitelja ŽV OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić- Vrdoljak&Partneri d.o.o. Split, Sukojišanska 4., protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10., OIB:92963223473, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija Zagreb, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, r

adi utvrđenja

ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 20. studenoga 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĐV, dana 25. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev i sudi:

1.Utvrđuje se da su ništetne i ne proizvode pravne učinke odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tužene kao kreditora, broj:7102926577 dana 9.studenog 2005.godine, a koji ugovor je sloemniziran kod javnog bilježnika u Sinju, Vladimira Delonge, pod brojem OU-166/05, kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, odnosno kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima, te kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke, pa te odredbe tih članaka ne proizvode pravne učinke za ugovorne stranke niti za sudužnike.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 2.672.65 Eur-a uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 15,73 od dana 01.01.2009.

- na iznos od 28,68 od dana 01.03.2009.

- na iznos od 11,82 od dana 01.04.2009.

- na iznos od 7,97 od dana 01.05.2009.

- na iznos od 7,21 od dana 01.06.2009.

- na iznos od 7,18 od dana 01.07.2009.

- na iznos od 12,02 od dana 01.08.2009.

- na iznos od 11,27 od dana 01.09.2009.

- na iznos od 10,23 od dana 01.10.2009.

- na iznos od 11,06 od dana 01.11.2009.

- na iznos od 11,37 od dana 01.12.2009.

- na iznos od 14,00 od dana 01.01.2010.

- na iznos od 15,67 od dana 01.02.2010.

- na iznos od 15,15 od dana 01.03.2010.

- na iznos od 17,79 od dana 01.04.2010.

- na iznos od 17,79 od dana 01.05.2010.

- na iznos od 20,71 od dana 01.06.2010.

- na iznos od 27,08 od dana 01.07.2010.

- na iznos od 22,57 od dana 01.08.2010.

- na iznos od 33,32 od dana 01.09.2010.

- na iznos od 28,08 od dana 01.10.2010.

- na iznos od 29,34 od dana 01.11.2010.

- na iznos od 33,46 od dana 01.12.2010.

- na iznos od 40,49 od dana 01.01.2011.

- na iznos od 30,86 od dana 01.02.2011.

- na iznos od 33,32 od dana 01.03.2011.

- na iznos od 32,44 od dana 01.04.2011.

- na iznos od 39,25 od dana 01.05.2011.

- na iznos od 45,67 od dana 01.06.2011.

- na iznos od 43,28 od dana 01.07.2011.

- na iznos od 65,37 od dana 01.08.2011.

- na iznos od 45,40 od dana 01.09.2011.

- na iznos od 41,95 od dana 01.10.2011.

- na iznos od 41,76 od dana 01.11.2011.

- na iznos od 42,03 od dana 01.12.2011.

- na iznos od 45,99 od dana 01.01.2012.

- na iznos od 47,12 od dana 01.02.2012.

- na iznos od 47,34 od dana 01.03.2012.

- na iznos od 0,06 od dana 01.06.2012.

- na iznos od 0,21 od dana 01.07.2012.

- na iznos od 0,63 od dana 01.08.2012.

- na iznos od 44,87 od dana 01.10.2012.

- na iznos od 46,99 od dana 01.11.2012.

- na iznos od 46,33 od dana 01.12.2012.

- na iznos od 46,73 od dana 01.01.2013.

- na iznos od 42,90 od dana 01.02.2013.

- na iznos od 43,03 od dana 01.03.2013.

- na iznos od 46,56 od dana 01.04.2013.

- na iznos od 50,38 od dana 01.05.2013.

- na iznos od 42,51 od dana 01.06.2013.

- na iznos od 34,17 od dana 01.07.2013.

- na iznos od 42,22 od dana 01.08.2013.

- na iznos od 44,12 od dana 01.09.2013.

- na iznos od 45,67 od dana 01.10.2013.

- na iznos od 44,07 od dana 01.11.2013.

- na iznos od 46,99 od dana 01.12.2013.

- na iznos od 44,24 od dana 01.01.2014.

- na iznos od 35,72 od dana 01.02.2014.

- na iznos od 36,73 od dana 01.03.2014.

- na iznos od 36,64 od dana 01.04.2014.

- na iznos od 34,27 od dana 01.05.2014.

- na iznos od 34,77 od dana 01.06.2014.

- na iznos od 35,95 od dana 01.07.2014.

- na iznos od 36,91 od dana 01.08.2014.

- na iznos od 37,04 od dana 01.09.2014.

- na iznos od 36,76 od dana 01.10.2014.

- na iznos od 38,50 od dana 01.11.2014.

- na iznos od 38,76 od dana 01.12.2014.

- na iznos od 38,88 od dana 01.01.2015.

- na iznos od 39,00 od dana 01.02.2015.

- na iznos od 39,03 od dana 01.03.2015.

- na iznos od 39,03 od dana 01.04.2015.

- na iznos od 38,69 od dana 01.05.2015.

- na iznos od 39,03 od dana 01.06.2015.

- na iznos od 38,90 od dana 01.07.2015.

- na iznos od 38,90 od dana 01.08.2015.

- na iznos od 39,03 od dana 01.09.2015.

- na iznos od 38,83 od dana 01.10.2015.

- na iznos od 38,94 od dana 01.11.2015.

- na iznos od 38,86 od dana 01.12.2015.

- na iznos od 39,03 od dana 01.01.2016. pa do isplate, obračunatim po kamatnoj stopi od 15 % do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Utvrđuje se da su ništetne i ne proizvode pravne učinke odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tužene kao kreditora, broj:7102942368 dana 6.prosinca 2005.godine, a koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika u Sinju, Vladimira Delonge, pod brojem OU-169/05, kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, odnosno kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima, te kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke, pa te odredbe tih članaka ne proizvode pravne učinke za ugovorne stranke, niti za sudužnike.

4. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 3.682,67 Eur-a uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 57,81 od dana 01.08.2007.

- na iznos od 2,60 od dana 01.03.2008.

- na iznos od 5,23 od dana 01.04.2008.

- na iznos od 0,63 od dana 01.05.2008.

- na iznos od 0,72 od dana 01.06.2008.

- na iznos od 1,78 od dana 01.07.2008.

- na iznos od 1,25 od dana 01.10.2008.

- na iznos od 7,89 od dana 01.11.2008.

- na iznos od 6,97 od dana 01.12.2008.

- na iznos od 11,74 od dana 01.01.2009.

- na iznos od 19,50 od dana 01.02.2009.

- na iznos od 18,41 od dana 01.03.2009.

- na iznos od 15,88 od dana 01.04.2009.

- na iznos od 15,37 od dana 01.05.2009.

- na iznos od 12,91 od dana 01.06.2009.

- na iznos od 10,55 od dana 01.07.2009.

- na iznos od 14,69 od dana 01.08.2009.

- na iznos od 16,31 od dana 01.09.2009.

- na iznos od 13,88 od dana 01.10.2009.

- na iznos od 15,08 od dana 01.11.2009.

- na iznos od 14,92 od dana 01.12.2009.

- na iznos od 18,69 od dana 01.01.2010.

- na iznos od 21,19 od dana 01.02.2010.

- na iznos od 20,63 od dana 01.03.2010.

- na iznos od 23,87 od dana 01.04.2010.

- na iznos od 24,74 od dana 01.05.2010.

- na iznos od 25,80 od dana 01.06.2010.

- na iznos od 34,36 od dana 01.07.2010.

- na iznos od 30,43 od dana 01.08.2010.

- na iznos od 41,72 od dana 01.09.2010.

- na iznos od 36,95 od dana 01.10.2010.

- na iznos od 38,81 od dana 01.11.2010.

- na iznos od 44,93 od dana 01.12.2010.

- na iznos od 53,90 od dana 01.01.2011.

- na iznos od 43,99 od dana 01.02.2011.

- na iznos od 46,54 od dana 01.03.2011.

- na iznos od 42,50 od dana 01.04.2011.

- na iznos od 59,19 od dana 01.05.2011.

- na iznos od 61,51 od dana 01.06.2011.

- na iznos od 59,91 od dana 01.07.2011.

- na iznos od 81,45 od dana 01.08.2011.

- na iznos od 61,64 od dana 01.09.2011.

- na iznos od 56,33 od dana 01.10.2011.

- na iznos od 56,27 od dana 01.11.2011.

- na iznos od 56,86 od dana 01.12.2011.

- na iznos od 62,08 od dana 01.01.2012.

- na iznos od 63,66 od dana 01.02.2012.

- na iznos od 63,73 od dana 01.03.2012.

- na iznos od 60,54 od dana 01.10.2012.

- na iznos od 62,97 od dana 01.11.2012.

- na iznos od 62,49 od dana 01.12.2012.

- na iznos od 63,50 od dana 01.01.2013.

- na iznos od 60,02 od dana 01.02.2013.

- na iznos od 59,20 od dana 01.03.2013.

- na iznos od 62,78 od dana 01.04.2013.

- na iznos od 57,70 od dana 01.05.2013.

- na iznos od 57,15 od dana 01.06.2013.

- na iznos od 56,34 od dana 01.07.2013.

- na iznos od 56,62 od dana 01.08.2013.

- na iznos od 59,16 od dana 01.09.2013.

- na iznos od 61,85 od dana 01.10.2013.

- na iznos od 60,73 od dana 01.11.2013.

- na iznos od 62,93 od dana 01.12.2013.

- na iznos od 60,60 od dana 01.01.2014.

- na iznos od 47,84 od dana 01.02.2014.

- na iznos od 49,00 od dana 01.03.2014.

- na iznos od 48,65 od dana 01.04.2014.

- na iznos od 46,78 od dana 01.05.2014.

- na iznos od 46,70 od dana 01.06.2014.

- na iznos od 48,33 od dana 01.07.2014.

- na iznos od 49,52 od dana 01.08.2014.

- na iznos od 49,72 od dana 01.09.2014.

- na iznos od 50,17 od dana 01.10.2014.

- na iznos od 51,74 od dana 01.11.2014.

- na iznos od 52,13 od dana 01.12.2014.

- na iznos od 52,54 od dana 01.01.2015.

- na iznos od 52,43 od dana 01.02.2015.

- na iznos od 52,43 od dana 01.03.2015.

- na iznos od 52,43 od dana 01.04.2015.

- na iznos od 52,43 od dana 01.05.2015.

- na iznos od 52,43 od dana 01.06.2015.

- na iznos od 52,43 od dana 01.07.2015.

- na iznos od 52,43 od dana 01.08.2015.

- na iznos od 52,48 od dana 01.09.2015.

- na iznos od 52,38 od dana 01.10.2015.

- na iznos od 52,43 od dana 01.11.2015.

- na iznos od 52,43 od dana 01.12.2015.

- na iznos od 52,43 od dana 01.01.2016. pa do isplate, obračunatim po kamatnoj stopi od 15 % do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

i

r i j e š i o  j e

I.

I.

Utvrđuje se da je povučen glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je povučen glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tuženika broj7102926577 dana 9.studenog 2005.godine, koji je solemniziran kod javnog bilježnika u Sinju, Vladimira Delonge, pod brojem OU-166/05, pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne stranke, a slijedom ovog utvrđenja tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 95.150,55 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 9. studenoga 2005. godine pa do isplate.

2. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tuženika broj7102942368 dana 6.prosinca 2005.godine, koji je solemniziran istog dana kod Vladimira Delonge, javnog bilježnika u Sinju, pod brojem OU- 169/05, a slijedom ovog utvrđenja tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 124.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 6. prosinca 2005. godine pa do isplate. Dužan je tuženik platiti tužitelju parnični trošak ovog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnični trošak u visini od 6.372,65 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 25. ožujka 2026. godine do isplate obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovore o namjenskom kreditu i to Ugovor o namjenskom kreditu broj 7102926577 od 9. studenoga 2005. godine i Ugovor o namjenskom kreditu broj 7102942368 od 6. prosinca 2005. godine, kojim ugovorima je kreditiranje i povrat kredita vezan uz valutu švicarski franak.

1.1. Budući je ugovorena valutna klauzula u CHF i otplata kredita vezana za tu valutu, te promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostrano odlukom tuženika, te budući ga tuženik prilikom ugovaranja kredita nije informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja navedene valutne klauzule, te obzirom da je odredba kojom isključivo jedna ugovorna strana jednostrano određuje visinu kamatne stope ništetna, kako je to presuđeno od strane Visokog trgovačkog suda RH pravomoćnim sudskim presudama broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. godine i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018.godine, te kako je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tuženika, stoga postavljeni glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu i podredni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, te naveo da su oba kredita konvertirana sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju na način da su stranke sklopile dana 29. siječnja 2016. godine i 27. siječnja 2016. godine aneks Ugovoru o kreditu kojima je izvršena konverzija predmetnih kredita u CHF u kredit u EUR, te da je tužitelj pravilnost izračuna konverzije potvrdio potpisom aneksa.

3. Tužitelj je u podnesku od 12. lipnja 2019. godine postavio tužbeni zahtjev na način da istim sada traži utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu, ali ne i ništetnost cijelih Ugovora o kreditu.

3.1. Tuženik je naveo da tužitelj tim podneskom nije "uredio" tužbeni zahtjev, već je povukao glavne tužbene zahtjeve, kojem povlačenju se tuženik ne protivi, ali traži da se trošak dosudi razmjerno uspjehu stranaka u sporu, imajući u vidu vrijednost spora u vrijeme podnošenja tužbe.

4.Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj 7102926577 od 9. studenoga 2005. godine, Ugovora o namjenskom kreditu broj 7102942368 od 6. prosinca 2005. godine, Dodataka Ugovoru o kreditu, prometa po kreditu, saslušanjem tužitelja, te financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještakinji Matiji Trogrlić.

5. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj 7102926577 utvrđeno je da je zaključen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita na iznos od 19.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem deviznom tečaju HNB-a, na rok otplate od 144 mjeseca i redovnom kamatnom stopom od 4,90 %, promjenjivom, u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana, dok je uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj 7102942368 utvrđeno da je zaključen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita na iznos od 26.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem deviznom tečaju HNB-a, na rok otplate od 144 mjeseca i redovnom kamatnom stopom od 4,90 %, promjenjivom, u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana.

6. Vještakinja Matija Trogrlić u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 7102926577 na dan konverzije i prijevremene otplate kredita u cijelosti 29. siječnja 2016. godine s osnova glavnice platio 26.072,81 kn, što je za 7.484,65 kn više od preostale glavnice od 18.588,16 kn utvrđene uz izračun po kamatnoj stopi od 4,90% i tečaju na dan isplate kredita.

Nadalje, da je tužitelj po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 7102942368 na dan konverzije i prijevremene otplate kredita u cijelosti 29. siječnja 2016. godine s osnova glavnice platio 36.378,11 kn, što je za 10.421,32 kn više od preostale glavnice utvrđene uz izračun po kamatnoj stopi od 4,90% i tečaju na dan isplate kredita.

7. Među strankama je sporno da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile poštene i da li je tuženik u obvezi prema tužitelju.

8. U provedenom postupku utvrđeno je:

- da su između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljena dva ugovora o kreditu i to Ugovor o namjenskom kreditu broj 7102926577 od 9. studenoga 2005. godine i Ugovor o namjenskom kreditu broj 7102942368 od 6. prosinca 2005. godine,

- da je Ugovorom o namjenskom kreditu broj 7102926577 tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 19.300,00 CHF, dok je Ugovorom o namjenskom kreditu broj 7102942368 tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 26.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti,

- da je rok otplate oba kredita 144 mjeseca, te da je redovna kamatna stopa promjenljiva i iznosi 4,90 % godišnje,

- da su između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita dana 29. siječnja 2016. godine i 27. siječnja 2016. godine sklopljeni aneksi Ugovoru o kreditu,

- da je tim Dodatkom ugovoreno da je korisnik kredita temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) pristao na konverziju kredita radi promjene valute (kredit denominiran u CHF ili denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u EUR odnosno kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR) i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, te je slijedom toga došlo do promjene valute ugovora, visine kamatne stope i iznosa anuiteta,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Matije Trogrlić proizlazi da je tužitelj po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 7102926577 na dan konverzije i prijevremene otplate kredita u cijelosti 29. siječnja 2016. godine s osnova glavnice platio 26.072,81 kn, što je za 7.484,65 kn više od preostale glavnice od 18.588,16 kn utvrđene uz izračun po kamatnoj stopi od 4,90% i tečaju na dan isplate kredita, te da je po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 7102942368 na dan konverzije i prijevremene otplate kredita u cijelosti 29. siječnja 2016. godine s osnova glavnice platio 36.378,11 kn, što je za 10.421,32 kn više od preostale glavnice utvrđene uz izračun po kamatnoj stopi od 4,90% i tečaju na dan isplate kredita.

- da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.g. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.g. u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 01. srpnja 2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima,

- da je odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.g. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene po žalbi presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., te po reviziji presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. utvrđeno da su odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sastavni dio standardnih ugovora o kreditu unaprijed sastavljenih od banaka, o kojima se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, te da je tim odredbama suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i da je to uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača s jedne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu protivno načelima obveznog prava, radi čega su te odredbe nepoštene i primjenom čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) ništetne,

- da je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. izraženo stajalište da su banke prilikom ugovaranja kamatne stope koristile "visokostručnu" terminologiju nerazumljivu prosječnom potrošaču, a da su bile dužne informirati potrošače o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, što nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, nego su u unaprijed formuliranim standardnim ugovorima koristile nedorečene i nerazumljive formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva i na taj su način potrošačima nametnuli obvezu koju nisu mogli sagledati kao cjelinu, koja je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita.

9. Navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje: ZZP/07) a temeljem odredbe čl. 138 a. istog zakonskog propisa, odluka kojom sud usvaja tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14., 110/15) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Kako su spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, koja je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom jer da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora banka kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirala o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, stoga su i predmetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika ništetne, pa na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

12. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

13. Prema tome tužitelj se u ovom sporu može pozvati na pravna utvrđenja iz presude donesene u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u kojem je sudjelovao ovdje tuženik, sve u smislu odredbe članka 502.c. ZPP u vezi sa čl. 502.a. st. 1. ZPP.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Matije Trogrlić jer je izrađen stručno i na temelju dokumentacije priložene spisu.

15. U ovom postupku je sporno i da li na navedeno tužiteljevo restitucijsko pravo ima utjecaja okolnost što su stranke zaključile Dodatak ugovorima kojima je izvršena konverzija kredita.

16. Po ocjeni ovog suda, okolnost što su stranke zaključile Dodatak Ugovorima o kreditu kojima su predmetni krediti konvertirani iz valute CHF u valutu Eur nema pravno relevantnog značaja za ocjenu pravnog interesa za pokretanje i vođenje predmetne parnice u kojoj tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu zaključenog u valuti CHF.

16. 1. Naime, činjenica da su stranke zaključile dodatak ugovorima o kreditu na temelju ZID ZPK/15, kojima je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim su u prethodno zaključenim ugovorima o kreditu izmijenile odredbe glede valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita i kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne. To iz razloga što korisnik kredita i nadalje tvrdi da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe.

16.2. Dakle, tužitelj neovisno o zaključenim sporazumima o konverziji ima pravni interes za pokretanje predmetne parnice, odnosno ovlašten je u istoj pozivati se na ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario zaštitu povrijeđenih prava za koja smatra da mu pripadaju, odnosno kako bi ostvario pravo na obeštećenje zbog primjene tih ništetnih odredbi. Takav zaključak ima i uporište u pravnim shvaćanjem izraženim i u odluci Suda EU, donesenoj 14. ožujka 2019. godine u predmetu C-118/17 (D. protiv E. B. H.), a prema kojem shvaćanju odredbu čl.6.st.1. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama uvijek treba tumačiti na način da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače, kao da nikada nisu postojale tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, sve to s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.

16.3.Polazeći od navedenog pravnog shvaćanja, iz kojeg proizlazi pravo na potpuno obeštećenje od posljedica ništetnosti neke ugovorne odredbe, u situaciji kada su nepoštene ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene drugim odredbama sa ciljem kako bi se neki ugovor održao na snazi, i to ne samo onda kada do toga dođe izravnom intervencijom zakonodavca kako to neutemeljeno smatra tužena, već i onda kada do toga dođe intervencijom ugovornih strana izvršenom temeljem neke zakonske odredbe, kao što je to ovdje slučaj, nikako ne može imati za posljedicu smanjenje zajamčene pravne zaštite potrošača. To znači da potrošač u svakoj situaciji, pa tako i u konkretnom slučaju tužitelj, mora imati mogućnost uspostave činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da takva nepoštena odredba nije postojala, a osobito mora imati mogućnost ostvarivanja povrata koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

16.4. Dakle, potrošač, neovisno o konverziji kredita, ima pravo na potpuno obeštećenje od posljedica koje su za njega proizvele ništetne ugovorne odredbe, kako ona o promjenjivosti ugovorne kamate u valuti CHF, tako i ona o vezanju otplate kredita uz valutu CHF.

16.5. Navedeno pravo tužitelja kao potrošača u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda EU izraženim u odluci od 09. srpnja 2020. godine u predmetu C-452/18. Naime, nepoštene odredbe u ugovoru koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu niti postojale i ne mogu imati učinak prema potrošaču. Posljedično navedenom iste se izuzimaju od primjene osim ako se potrošač tome usprotivi, jer pravo na djelotvornu zaštitu potrošača podrazumijeva i njegovu mogućnost da odustane od ostvarenja svojih prava tako da se, ako je to slučaj, mora uzeti u obzir volja potrošača kada on, svjestan neobvezujuće naravi nepoštene ugovorne odredbe i posljedica koje je proizvela, ipak izjavi da se protivi isključenju njene primjene, čime daje slobodan i informiran pristanak na odredbu o kojoj je riječ. To bi nadalje značilo da se tužitelj mogao odreći isticanja nepoštenosti odredbi osnovnog ugovora u naknadno sklopljenom ugovoru kojim se mijenjaju ništetne odredbe osnovnog ugovora, kao što se mogao odreći i učinaka do kojih bi dovelo proglašavanje tih odredbi nepoštenima, ali sve to pod uvjetom da je to učinio na temelju slobodnog i informiranog pristanka. Međutim, iz sadržaja predmetnog Dodatka ugovoru o kreditu proizlazi da u njemu nema izjave kojom se tužitelj odriče isticanja nepoštenosti predmetnih ugovornih odredbi, kao ni od pravnih učinaka koji bi iz toga mogli proizaći za njega.

17. Tužitelju, temeljem odredbe čl.1115. ZOO/05, na vještačenjem utvrđene iznose preplate pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu, i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta u kojem je sadržana preplata, budući se u konkretnom slučaju tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, jer je naplatio od tužitelja nešto što mu ne pripada, a to je učinio na temelju ništetnih ugovornih odredbi koje je sam unio u ugovor o kreditu, pri čemu tužitelj na takve odredbe i na njihovu primjenu nije mogao ni na koji način utjecati.

18. Slijedom navedenog, kako tuženik nije istaknuo prigovor radi prebijanja, to je podredni tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

19. Budući je tužitelj povukao glavni tužbeni zahtjev, kojem povlačenju se tuženik nije protivio, odlučeno je kao u izreci rješenja.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) time da je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava tužbe 250 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 28. veljače 2019.g.,11. travnja 2019.g. i 5. lipnja 2019.g. po 125 bodova, ročištu od 10. rujna 2019.g. 250 bodova, ročištu od 2. rujna 2020.g. 125 bodova, ročištima od 2. prosinca 2020.g. i 11. ožujka 2021.g. po 250 bodova, ročištu od 29. rujna 2021.g. 125 bodova, ročištima od 14. prosinca 2021.g., 30. ožujka 2023.g., 29. studenoga 2023.g., 4. srpnja 2024.g., 3. travnja 2025.g., 10. rujna 2025.g. i 20. studenoga 2025.g. po 250 bodova, plus sastav četiri obrazložena podneska po 250 bodova, dakle ukupno 4.375 bodova, odnosno 8.750,00 eura, plus PDV 2.187,50 eura i trošak vještačenja 398,16 eura pa parnični trošak tužitelja iznosi 11.335,66 eura.

21. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava odgovora na tužbu 250 bodova, te trošak zastupanja na ročištima od 11. ožujka 2021.g., 14. prosinca 2021.g. 30. ožujka 2023.g., 29. studenoga 2023.g., 4. srpnja 2024.g., 3. travnja 2025.g., 10. rujna 2025.g. i 20. studenoga 2025.g. po 250 bodova, plus sastav četiri obrazložena podneska po 250 bodova, dakle ukupno 3.250,00 bodova, odnosno 6.500,00 eura, plus PDV 1.625,00 eura i trošak vještačenja 332,72 eura, pa parnični trošak tuženika iznosi 5.207,72 eura.

22. Tužitelj je u postupku, cijeneći osnovu i visinu potraživanja uspio sa 70 %, pa mu je na ime troška priznat iznos od 7.934,96 eura, dok je tuženiku priznat iznos od 1.562,31 euro, pa kada se navedeni iznosi prebiju, preostaje da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak u visini od 6.372,65 eura.

U Sinju, dana 25. ožujka 2026. godine

SUDAC

Jagoda Matić

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste preko ovog suda za Županijski sud. Podnosi se pisano u tri primjerka.

DN-a:

1. Odvjetničko društvo Ljubičić-Vrdoljak&Partneri d.o.o. Split, Sukojišanska

2. Odvjetničko društvo Porobija&Porobija Zagreb, Galleria Importanne,

Iblerov trg 10/VII