Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-126/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OPĆE BOLNICE NOVA GRADIŠKA, Nova Gradiška, Josipa Jurja Strossmayera 17A, OIB: 71630358814, zastupanog po punomoćniku ZV, dipl. iur., djelatniku tuženika, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 20. veljače 2026. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Sandre Petrović, odvjetnice iz Slavonskog Broda i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 25. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA NOVA GRADIŠKA da tužiteljici ŠV na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 341,98 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

⎯ na iznos od 84,32 EUR od 16. studenog 2017.

⎯ na iznos od 21,15 EUR od 16. prosinca 2017.

⎯ na iznos od 27,70 EUR od 16. siječnja 2018.

⎯ na iznos od 21,50 EUR od 16. veljače 2018.

⎯ na iznos od 34,90 EUR od 16. ožujka 2018.

⎯ na iznos od 6,46 EUR od 16. travnja 2018.

⎯ na iznos od 10,01 EUR od 16. svibnja 2018.

⎯ na iznos od 12,01 EUR od 16. lipnja 2018.

⎯ na iznos od 4,18 EUR od 16. srpnja 2018.

⎯ na iznos od 10,13 EUR od 16. kolovoza 2018.

⎯ na iznos od 3,43 EUR od 16. rujna 2018.

⎯ na iznos od 5,28 EUR od 16. listopada 2018.

⎯ na iznos od 5,31 EUR od 16. prosinca 2018.

⎯ na iznos od 18,09 EUR od 16. siječnja 2019.

⎯ na iznos od 4,75 EUR od 16. veljače 2019.

⎯ na iznos od 42,14 EUR od 16. ožujka 2019.

⎯ na iznos od 17,20 EUR od 16. travnja 2019.

⎯ na iznos od 13,42 EUR od 16. svibnja 2019.

izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.392,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje teku od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate razlike plaće, navodeći da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. U razdoblju od 1. listopada 2017. do 29. prosinca 2020. godine tuženik joj nije isplatio dodatke za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je te poslove obavljala u istim uvjetima kao i u redovnom radu. Tužiteljica se poziva na odredbe čl. 57. i 59.a Kolektivnog ugovora (KU/13) te čl. 55. i 58. KU/18.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini. Prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije za razdoblje od 29. prosinca 2015. do 30. rujna 2017. godine, navodeći da je u tom vremenskom razdoblju tuženik bio pripojen Općoj bolnici „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod te je bio brisan iz sudskog registra, zbog čega smatra da ne može biti stranka u postupku za navedeni period. Glede samog merituma spora, tuženik smatra da je tužiteljici, zaposlenoj na radnom mjestu medicinske sestre, pravilno obračunavao i isplaćivao plaću sukladno tada važećim propisima i tumačenjima. Tuženik tvrdi da se dodatci na plaću (za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi) ne mogu kumulirati s uvećanjem za prekovremeni rad. Poziva se na odredbe Kolektivnog ugovora (čl. 47. st. 3. KU/13), ističući da se svi dodatci i uvećanja obračunavaju isključivo na osnovnu plaću definiranu za redovan rad u punom radnom vremenu, a ne na satnicu koja je već uvećana za prekovremeni rad. Nadalje, tuženik naglašava da je u svom poslovanju primjenjivao obvezujuća tumačenja Zajedničkog povjerenstva te da su obračuni vršeni putem sustava Centralnog obračuna plaća (COP). Smatra da ugovorne strane pri sklapanju Kolektivnog ugovora nisu imale namjeru niti su u tekst ugovora unijele odredbe koje bi dopuštale "kombiniranje" i "kumuliranje" dodataka sa satima prekovremenog rada, pa se stoga odredbe moraju primjenjivati onako kako glase, sukladno članku 319. Zakona o obveznim odnosima. Zaključno navodi da je tužiteljica primala mjesečne obračunske liste (IP-1 obrasce) iz kojih je bila vidljiva metodologija obračuna na koju tada nije bilo primjedbi.

3. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, te da je u utuženim mjesecima radila prekovremeno. Sporno je pripadaju li tužiteljici predmetni dodatci i na ostvarenu plaću na temelju prekovremenog rada.

4. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu, evidencije o radnom vremenu te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Borisu Belunjaku.

5. Vještak je u svom nalazu utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila 161 prekovremeni sat rada na koje joj nisu obračunati i plaćeni dodaci za posebne uvjete rada i odgovornost. Ukupna razlika manje obračunate bruto plaće, uključujući i razliku naknade za godišnji odmor i bolovanja koja proistječe iz tih dodataka, iznosi 341,98 EUR (odnosno 2.576,67 HRK). Vještak je financijski izračun prikazao primjenjujući propise navedene u sudskom rješenju, koristeći podatke iz IP-1 obrazaca i evidencija o radnom vremenu.

6. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka, ocjenjujući ga stručnim, detaljnim i utemeljenim na materijalnim dokazima dostavljenim od strane tuženika. Stranke nisu iznijele utemeljene prigovore na matematički dio obračuna.

7. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

8. Pravna osnova tužbenog zahtjeva temelji se na Zakonu o radu (čl. 90. i 94.) te mjerodavnim Kolektivnim ugovorima. Sud se pri odlučivanju vodio pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019., prema kojem zdravstveni radnici imaju pravo na kumuliranje dodataka za posebne uvjete rada i odgovornost i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Što se tiče prigovora pasivne legitimacije, vještak je u nalazu razgraničio periode rada, ali je tužbeni zahtjev u cijelosti usmjeren prema tuženiku koji je preuzeo prava i obveze.

9. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Plaću isplaćuje poslodavac. Poslodavac tužitelja je Opća bolnica Nova Gradiška pa je za ovo razdoblje pasivno legitimirana u ovom sporu.

10. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,

- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,

- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća

11. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje). Vještak je sukladno rješenju suda utvrdio prosjek mjesečne plaće u tri mjeseca koja su prethodila tužiteljevom korištenju godišnjeg odmora i bolovanju, a prema plaći koja je trebala biti isplaćena tužitelju.

12. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Sud je tužiteljici priznao troškove prema priloženom troškovniku i to: za sastav tužbe iznos od 100,00 EUR, za sastav tri obrazložena podneska (od 30. ožujka 2021., 25. srpnja 2022. i 20. studenog 2024.) po 100,00 EUR (ukupno 300,00 EUR), za sastav podneska od 13. lipnja 2024. iznos od 50,00 EUR, za zastupanje na dva ročišta (09. svibnja 2024. i 20. veljače 2026.) po 100,00 EUR (ukupno 200,00 EUR), te trošak objave presude u iznosu od 50,00 EUR, što za odvjetničke usluge ukupno iznosi 700,00 EUR. Na navedeni iznos obračunat je porez na dodanu vrijednost (PDV) od 25% u iznosu od 175,00 EUR, a tužiteljici je priznat i stvarni trošak provedenog financijskog vještačenja vještaka Borisa Belunjaka u iznosu od 517,62 EUR. Ukupno priznati trošak parničnog postupka iznosi 1.392,62 EUR. Na dosuđeni iznos troškova postupka tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate 13. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tužena Opća Bolnica Nova Gradiška

3. Porezna uprava po pravomoćnosti