Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-1151/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika OPĆE BOLNICE NOVA GRADIŠKA, Nova Gradiška, Josipa Jurja Strossmayera 17A, OIB: 71630358814, zastupanog po punomoćniku IŽ, dipl. iur., djelatniku tuženika, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 20. veljače 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Sandre Petrović, odvjetnice iz Slavonskog Broda i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA NOVA GRADIŠKA da tužiteljici VŽ na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 321,81 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

⎯ na iznos od 17,88 EUR od 16. studenog 2017.

⎯ na iznos od 20,84 EUR od 16. prosinca 2017.

⎯ na iznos od 18,53 EUR od 16. siječnja 2018.

⎯ na iznos od 6,76 EUR od 16. veljače 2018.

⎯ na iznos od 7,78 EUR od 16. ožujka 2018.

⎯ na iznos od 3,54 EUR od 16. travnja 2018.

⎯ na iznos od 7,71 EUR od 16. svibnja 2018.

⎯ na iznos od 5,81 EUR od 16. lipnja 2018.

⎯ na iznos od 10,85 EUR od 16. srpnja 2018.

⎯ na iznos od 14,14 EUR od 16. kolovoza 2018.

⎯ na iznos od 2,68 EUR od 16. rujna 2018.

⎯ na iznos od 19,53 EUR od 16. listopada 2018.

⎯ na iznos od 1,58 EUR od 16. studenog 2018.

⎯ na iznos od 12,27 EUR od 16. prosinca 2018.

⎯ na iznos od 18,60 EUR od 16. siječnja 2019.

⎯ na iznos od 2,62 EUR od 16. veljače 2019.

⎯ na iznos od 9,27 EUR od 16. ožujka 2019.

⎯ na iznos od 18,20 EUR od 16. travnja 2019.

⎯ na iznos od 8,07 EUR od 16. svibnja 2019.

⎯ na iznos od 15,05 EUR od 16. srpnja 2019.

⎯ na iznos od 0,33 EUR od 16. kolovoza 2019.

⎯ na iznos od 10,08 EUR od 16. rujna 2019.

⎯ na iznos od 22,41 EUR od 16. listopada 2019.

⎯ na iznos od 1,21 EUR od 16. studenog 2019.

⎯ na iznos od 16,35 EUR od 16. prosinca 2019.

⎯ na iznos od 23,23 EUR od 16. siječnja 2020.

⎯ na iznos od 14,39 EUR od 16. veljače 2020.

⎯ na iznos od 4,38 EUR od 16. ožujka 2020.

⎯ na iznos od 7,68 EUR od 16. travnja 2020.

izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati troškove parničnog postupka u iznosu od 923,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate razlike plaće, navodeći da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na bolničkom odjelu (Interna). U razdoblju od 24. veljače 2016. do 24. veljače 2021. godine tuženik joj nije isplatio dodatke za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je te poslove obavljala u istim uvjetima kao i u redovnom radu. Tužiteljica se poziva na odredbe Kolektivnih ugovora (KU/13 i KU/18).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije za razdoblje od 24. veljače 2016. do 30. rujna 2017. godine, navodeći da je u tom periodu tužiteljica bila zaposlenica Opće bolnice „Dr. Josip Benčević“ u Slavonskom Brodu, s obzirom na to da je tuženik u tom vremenu bio pripojen navedenoj bolnici. Nadalje, tuženik tvrdi da je tužiteljici pravilno obračunavao i isplaćivao plaću sukladno odredbama mjerodavnih kolektivnih ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama te popratnih uredbi. Posebno naglašava da se prema odredbama Kolektivnog ugovora iz 2013. godine dodaci za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost ne mogu kumulirati s uvećanjem za prekovremeni rad, već se obračunavaju isključivo na osnovnu plaću za redoviti rad. Tuženik se u obrani poziva na zajedničku namjeru ugovornih strana i obvezujuća tumačenja Zajedničkog povjerenstva, konkretno zaključke broj 58, 95 i 106, prema kojima se ovi dodaci ne primjenjuju na sate prekovremenog rada. Također pojašnjava da koeficijenti složenosti poslova već obuhvaćaju rad pod uobičajenim radnim uvjetima, dok se ugovoreni dodaci odnose na točno određene sate rada u redovnom radnom vremenu, te da bi svako drugačije tumačenje bilo protivno volji potpisnika kolektivnog ugovora. Slijedom toga, smatra da tužiteljica nema pravne osnove niti za potraživanje razlike naknade za godišnji odmor jer je ista obračunata temeljem isplaćenog punog iznosa plaće u skladu sa zakonom. Tuženik zaključno navodi da uredno vodi evidenciju o radnom vremenu svih radnika, pa tako i tužiteljice, te da su svi podaci uneseni u registar zaposlenih na temelju kojeg Centralni obračun plaća (COP) izrađuje mjesečne obračune 3. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 12. rujna 2024., prema kojem potražuje bruto iznos od 321,81 EUR, što se odnosi na razdoblje nakon 01. listopada 2017. kada je poslodavac tužiteljice postao tuženik.

4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme, da je radila prekovremeno, te da joj tuženik nije isplaćivao utužene dodatke na sate prekovremenog rada u razdoblju do 31. ožujka 2020.

5. U postupku je među strankama prvenstveno sporno ima li tužiteljica pravo na isplatu dodataka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i na sate ostvarene u prekovremenom radu za razdoblje od 24. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. godine. Nadalje, tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije za razdoblje od 24. veljače 2016. do 30. rujna 2017. godine, tvrdeći da je u tom periodu poslodavac tužiteljice bila Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod zbog tadašnjeg pripajanja ustanova. Također, sporno je pravno pitanje kumuliranja navedenih dodataka s uvećanjem za prekovremeni rad, budući da tuženik, pozivajući se na tumačenja Zajedničkog povjerenstva, smatra kako se ti dodaci ne mogu obračunavati na sate prekovremenog rada, što posljedično dovodi i do spora oko izračuna razlika naknada za godišnji odmor i bolovanje koje bi tužiteljici pripadale da su joj ovi dodaci pravilno obračunati.

6. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u pribavljenu dokumentaciju od tuženika i odluke o plaći, ugovor o radu, te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Borisu Belunjak.

7. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Borisu Belunjaku. Vještak je u svom nalazu utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila 352 sata prekovremenog rada na koje nisu obračunati dodaci. Za razdoblje u kojem je tuženik pasivno legitimiran (od 01. listopada 2017. nadalje), ukupna razlika bruto plaće iznosi 321,81 EUR. Vještak je također izračunao razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana koja proistječe iz ovih dodataka. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka. Nalaz je izrađen stručno i detaljno na temelju IP-1 obrazaca i evidencija radnog vremena.

8. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

9. Pravna osnova tužbenog zahtjeva temelji se na Zakonu o radu (čl. 90. i 94.) te mjerodavnim Kolektivnim ugovorima. Sud se pri odlučivanju vodio pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019., prema kojem zdravstveni radnici imaju pravo na kumuliranje dodataka za posebne uvjete rada i odgovornost i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Što se tiče prigovora pasivne legitimacije, vještak je u nalazu razgraničio periode rada, ali je tužbeni zahtjev u cijelosti usmjeren prema tuženiku koji je preuzeo prava i obveze.

10. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Plaću isplaćuje poslodavac. Poslodavac tužitelja je Opća bolnica Nova Gradiška pa je za ovo razdoblje pasivno legitimirana u ovom sporu.

11. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,

- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,

- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća

12. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđu je i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje). Vještak je sukladno rješenju suda utvrdio prosjek mjesečne plaće u tri mjeseca koja su prethodila tužiteljevom korištenju godišnjeg odmora i bolovanju, a prema plaći koja je trebala biti isplaćena tužitelju.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Sud je tužiteljici priznao troškove prema priloženom troškovniku u ukupnom iznosu od 923,87 EUR. Navedeni iznos obuhvaća trošak sastava tužbe (50,00 EUR), sastava tri obrazložena podneska od 25. srpnja 2022., 18. lipnja 2024. i 12. rujna 2024. (ukupno 150,00 EUR), zastupanja na dva ročišta održana 09. svibnja 2024. i 20. veljače 2026. (ukupno 100,00 EUR) te trošak objave presude (25,00 EUR). Na ove stavke u visini od 325,00 EUR obračunat je pripadajući PDV od 25% u iznosu od 81,25 EUR. Nadalje, tužiteljici je priznat i stvarni trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 517,62 EUR. Na dosuđeni trošak parničnog postupka tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata koja teče od dana presuđenja (25. ožujka 2026.) do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena

14. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tužena Opća Bolnica Nova Gradiška

3. Porezna uprava po pravomoćnosti