Poslovni broj: P-3593/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Mateu Peranu, odvj. u Kaštel Starom, protiv tuženika ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Solinu, radi utvrđenja prava vlasništva, na ročištu za objavu presude, dana 25. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  je

I. Utvrđuje se u odnosu na tuženika JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da je tužitelji HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Novi Sad, Republika Srbija suvlasnik za po 21/48 dijela na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica], upisanoj u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], Katastarska općina [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], upisanim u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], Katastarska općina [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], upisanim u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], Katastarska općina [katastarska općina], pa je tužitelji HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Novi Sad, Republika Srbija ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za suvlasnčki dio od 21/48 dijela cjeline nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve Katastarska općina [katastarska općina], uz istodobno razmjerno brisanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama s imena tuženika JK ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.073,00 Eura, uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

obrazloženje

1. U tužbi se u bitnome navodi da su predmetne nekretnine upisane na ime tuženika (tada tuženika ad. 1., 2. i 3.) temeljem Rješenja iz pojedinačnog ispravnog postupka Rz-37/15 , Z-32150/17 od 28.09.2017. u kojem postupku su se tuženici pozvali na Ugovor o diobi sklopljen u Primorskom Dolcu 13.02.2015. između nasljednika pok. LK pok. OK i to VK, AK, OK i ŠK, te ZK, ŠK (Ivice) Šustića i MK. Predmetne nekretnine da su ranije bile za cijelo vlasništvo pok. NK pok. H koji je preminuo **.**.2017. i kojeg su temeljem Dosudnice Kotarskog suda u Trogiru Fbr- 877/18 naslijedili unuci, djeca ranije preminulog sina ZK i to: OK pok. ZK, LK pok. ZK i CK pok. ZK svaki za po 7/24, te kći ŽK za 3/24 dijela. Dalje su braća LK i OK naslijedili CK, zatim je tužiteljica naslijedila LK pok. ZK, a OK njegova djeca ZK (Jozo), NK (Z) i LK, te MK. LK pok. OK su naslijedili VK (tada tuženik ad. 2), AK (tada tužena ad. 3), OK i ŠK.

Prednik tužiteljice LK pok. ZK kao ni sama tužiteljica da nisu sudjelovali u sklapanju Ugovora o diobi nekretnina od 20.02.2015., a kojeg su kao jedini osnov stjecanja prava vlasništva tuženici naveli u pojedinačnom ispravnom postupku. Tuženici da nisu mogli valjano raspolagati udjelom prednika tužiteljice od 21/48 dijela cjeline.

1.1. Podneskom od 17.01.2025. tužiteljica je povukla tužbu u odnosu na tuženike ad. 2. i 3. nakon što ej sa njima postigla dogovor, te uredila tužbeni zahtjev samo u odnosu na tuženika ad. 1, a sud je na ročištu od 23.siejčnja 2025. god. donio rješenje kojim se tužba u odnosu na tuženike ad. 2.i 3. smatra povučenom.

2. Tuženik ad. 1. protivi se tužbenom zahtjevu navodeći prije svega da je tužiteljica bila na vrijeme obaviještena da se pokreće pojedinačni ispravni postupak i pozvana da se očituje što daje svjesno propustila učiniti, pa je tuženik nakon što nitko nije istaknuo prigovor izvršio upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Na pripremnom ročištu od 23.01.2025. ističe da iz tužbe nije jasna pravna osnova na kojoj tužiteljica temelji tužbeni zahtjev, da su tuženici od 1962. god. upisani kao posjednici predmetnih nekretnina u posjedovnom listu br. 177 k. o. [katastarska općina], da se tužiteljica nigdje ne vodi kao posjednica nekretnina u Primorskom Dolcu i da u rješenju o nasljeđivanju iza njenog prednika, oca pok. LK nisu unijete ove nekretnine.

3. Tužiteljica je na istom pripremnom ročištu istaknula da je osnov stjecanja predmetnih nekretnina koji je i u tužbi naznačen, nasljeđivanje od pravnih prednika, a da nekretnine nisu uvrštene u sastav ostavinske mase iza LK pok. ZK iz razloga jer uredujuća Javna bilježnica iste nekretnine nije htjela uvrstiti u sastav njegove ostavine i to samo prema kazivanju nasljednika bez prilaganja odgovarajućih isprava, izvatka iz ZK ili posjedovnog lista, a koje njegovi nasljednici među kojima je i ovdje tužiteljica, nisu mogli priložiti budući su predmetne nekretnine već prethodno temeljem rješenja donesenim u pojedinačnom ispravnom postupku vođenim red ovim sudom pod r. RZ-37/15 upisane na ime tuženika.

4. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu i svi izvedeni dokazi, saslušani svjedoci i stranke, te pregledani spisi ovog suda O-3696/19 i Rz-37/15.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na predmetnim nekretninama, koje vlasništvo da je stekla nasljeđivanjem iza pok. oca LK pok. ZK. Sporno je je li uknjižba naime tuženika izvršena temeljem Rješenja u pojedinačnom ispravnom postupku Rz-37/15 valjana, odnosno je li Ugovor o diobi nekretnina od 20.02.2015. koji je bio osnov za donošenje spomenutog rješenja obuhvatio i je li mogao obuhvatiti i vlasnički udio kojeg je na ovim nekretninama imao prednik tužiteljice.

7. Da bi se prednje razjasnilo treba poći od rodoslovlja obitelji LK, koje je utvrđeno pregledom sve pisane dokumentacije u spisu, spisa O-3696/19 iza pok. LK pok. ZK i spisa Rz-37/15.

7.1. Iz prednjeg proizlazi da su stranke imale zajedničkog prednika NK pok. H, koji je imao sina ZK koji je preminuo prije njega. Tako su temeljem Dosudnice Kotarskog suda u Trogiru Dbr-877/18 NK pok. H naslijedili unuci, Josipova djeca i to: OK, LK, CK za po 7/24 svaki i unuka ŽK za 3/24 dijela.

7.2. RK koji je umro **.**.1940. naslijedili su braća UK OK pok. ZK za ½ i RK LK pok. ZK za ½ dijela temeljem Rješenja o naknadno pronađenoj imovini O-370/40 Općinskog suda u Trogiru.

7.3. OK pok. ZK temeljem Rješenja o nasljeđivanju O-631/83 od 05.09.1983. Općinskog suda u Splitu naslijedili su djeca ZK(Jozo) Šustić, NK (Ivica) Šusitć, LK i MK.

**.**.2007. LK pok. OK koji je umro 2001. god. naslijedili su temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-1124/2001 supruga AK, sin VK i kći ŠK.

8. Iz prednjeg se već zaključuje da su tužiteljica i tuženik ZK pok. OK prvi rođaci, djeca dva brata.

9. Pregledan je Ugovor o diobi nekretnina od 13.02.2015. kojim bi predmetne nekretnine pripale tuženiku ad. 1., a koji ugovor je sačinjen između VK, AK, OK, UK, NK, ZK i MK, dakle, kada se uzme u obzir pod točkom 7 (do 7.3.1.) navedeno rodoslovlje, između nasljednika pok. OK pok. ZK. Ovim ugovorom o diobi nekretnina nisu obuhvaćeni Josipov brat LK, prednik tužiteljice, odnosno sama tužiteljica, kao ni ČK pok. ZK odnosno njeni nasljednici. Ovdje treba imati na umu da su CK naslijedili po pola braća OK (prednik tuženika) i LK (prednik tužiteljice)

.

10. Kao svjedok saslušan raniji tuženik ad. 2. VK, iskazao je da je tužiteljicu tek nedavno upoznao iako mu je rodica. Navodi da su 2015. godine izvršili podjelu nekretnina, njegova dva strica, ZK i Z i on na način da im je odvjetnik dao popis svih zemalja i stričevi su sa odvjetnikom dogovarali i utvrđivali što je koja zemlja i gdje se nalazi. On zapravo da i nije u tim prethodnim dogovorima sudjelovao, a niti znao većinu tih zemalja, čak i danas još ima problema oko toga što ne zna šta je koja zemlja. U konačnici su dogovorili što će kome pripasti pa su onda tako sastavili i napisali kod odvjetnika njihovu podjelu i tako se knjižili. Cijelo to vrijeme zapravo da nije ni znao za rođake, HK i njenog oca LK, jer svakako da mu nije bio ni cilj, ni interes nekoga izostaviti iz podjele, da je on dosta mlađi, da su njegovi stričevi bili više upoznati s tom situacijom. Faktički tek kada je dobio ovu tužbu da je stekao uvid u situaciju i zapravo upoznao rodicu HK i zbog toga su se on i njegova majka AK s njom dogovorili. Dogovorili su se tako da zemlja koju su dobili po diobi ostaje njima, a rodicu su isplatili za njezin suvlasnički udio. Navodi da je predmet diobe bila obiteljska zemlja koju su njegov otac i njegova braća naslijedila od svog oca, svjedokovog djeda OK, a on da je bio mali kada je djed umro. Nekretnine iz diobe da su uglavnom poljoprivredne ali se godinama nisu obrađivale, od kuća u diobi da je njemu pripala stara obiteljska kuća, u kojoj je bio ostao njegov otac dok su stričevi svaki sebi izgradili kuće. Na pitanje suda je li upoznat s pojedinačnim ispravnim postupkom Rz-37/15 odgovara ako je to bio postupak nakon njihove diobe kada je sud došao na teren onda jest. Za predmetnu tužbu da je saznao tek kada mu je to kazao rođak J. Majka da mu je ispričala o tome tko je LK, tko je tužiteljica, ali tek nakon što je sve ovo krenulo. Rekla je da je to djedov brat i da su oni išli živjeti u Novi Sad. Tužiteljicu da je isplatio htio povlačiti po sudovima i htio sam riješiti tu situaciju.

11. Saslušana je i PK, ranije tužena ad. 3., majka svjedoka VK, koja je navela da se dogovorila s tužiteljicom vezano za predmet ove tužbe i to iz razloga što ona ima pravo na svoj dio, a nije bila obaviještena o raspodjeli nekretnina koja se radila 2015. godine. Upitana zbog čega je nije tada obavijestila da se vodi postupak podjele nekretnina navodi da ona nije sudjelovala u samom postupku raspodjele već je to vodio njen sin sa svojim stričevima i nije joj dao da se u to petlja, uglavnom su to vodili L i Z, koji su sa njenim sinom VK dogovorili podjelu. Kada je dobila papir i popis obaviještenih osoba, vidjela je da tu nema HK pa je pitala L je li ona obaviještena i zna li što o tome, a on joj je rekao da je obaviještena kako treba. Kada kaže L da misli na ZK, brata svog pok. supruga. Z je pravo ime NK. Što se tiče nekretnina iz diobe uglavnom su poljoprivredne i sve su neobrađene, a također tu je stara obiteljska kuća sa dimnom kužinom i štalom, koju je dobio njen sin VK. Dok su bili živi roditelji pok. supruga da su tu često dolazili, i Nevenkin pok. otac je tu često dolazio dok mu je brat bio živ. Navodi da bi tužiteljica imala prava na udio u svim nekretninama koje su bile predmet podjele jer su bila vlasništva od dva brata i to Nevenkinog oca LK i njenog pok. svekra OK. Na pitanje pun. tuženika zbog čega je ona potpisala ugovor o diobi iz 2015. u kojem nije navedena HK, a obzirom da navodi kako HK imao udio u svim nekretninama, odgovara da ga je potpisala jer je to tada napravljeno, a nije znala što točno slijedi iza toga. Svakako nakon toga da je pokrenut sudski postupak, ivica i L su uzeli odvjetnika i pokrenuli sudski postupak, na teren su došli na ove zemlje sa sucem, misli da je i nju isti odvjetnik zastupao. Kada je saznala za ovu tužbu da se čula s HK koja je bila u Splitu, pokazala joj je sve svoje papire i vidjela je da HK ima pravo na sve udjele, imala je rješenje o nasljeđivanu iza oca. Ona da se s njom dogovorila da ću prema njoj izvršiti svoju obavezu, a da me ne tuži i da ne idem na sud, pa je tužiteljicu isplatila za njen udio.

12. U vezi s iskazima ovih svjedoka treba promatrati iskaz tuženika. On je naveo da je nakon Drugog svjetskog rata njegov stric LK Nevenkin otac, otišao živjeti u [adresa] u Srbiji, a tuženikov otac je prodao stoku da mu osigura novce za život. Od kada je otišao LK je možda dva puta dolazio u selo Šustiće i nikada nije pitao za imanje. Nije ikada pitala ni HK. Godine 2017. došla je sa mužem i kćeri na ljetovanje na Čiovo, kralj lipnja ili početkom srpnja i javila mu se, htjela je obići selo pa ih je on svojim autom provezao kroz selo. Niti tada nije HK postavljala nikakva pitanja odnosno pokazivala interes za melju, zapravo sve do ove tužbe. Inače, njegov otac OK bio je najstariji, od braće i sestara, imao je brata LK, koji je Nevenkin otac, brata H koji je mlad umro, barem misli da se zvao H (zapravo je CK) i sestru O koja se udala i otišla. Njihov otac umro je kada je njegovom ocu OK bilo samo 7 godina, tako dje on kao mlad već dosta toga preuzeo na sebe i što se uzemlje tiče o svemu je on vodio računa, tako da je koliko je bio informiran zemlja njemu pripala, s time da je navodno tuženikov otac isplatio brata LK. O tome je postojao i neki papir, ali da ga on nije vidio, to mu je rekao nećak VK, sin od AK i brata mu, LK. Upitan je li u se u njegovoj obitelji među njegovim prednicima, između njegovog oca i očevog brata i sestre, dijelila imovina, odgovara da nije, a poslije smrti njegova oca sva zemlja je prepisana na njegovu djecu, to su on, brat LK, NK i sestra MK i V, s tim da se V odrekla nasljedstva.

Iako najprije navodi da on, braća i sestre nisu proveli diobu te da nisu na sudu vodili nikakve postupke u vezi zemlje, osim ostavinskog postupka iza oca, ali potom dodaje da su on, braća i sestra, oko 2015. počeli razgovarati o diobi nekretnina koje su naslijedili od oca jer je brat NK već sebi uzeo jednu zemlju 2010. Nakon što je brat sebi uzeo zemlju da je on počeo na drugim nekretninama raditi, a bratu LK su ostale kuće u selu i još neke zemlje i onda je inicirao da sve to stave na papir, misli da je to bilo 2015. Potom su kod javnog bilježnika potpisali i on je predao na uknjižbu. Ne zna točno kako je dalje išlo ali sjeća se da je njihov odvjetnik tada rekao da je sve u redu. Zna da je rodica u Švicarskoj bila obaviještena o tome, pa ne zna kako to da HK nije. Tek kasnije kada se HK javila, da je pitao odvjetnika je li ona obaviještena, a on nije rekao niti da jest niti da nije. Upitan naveo je da su tom diobom podijelili sve što je bilo iza pok. djeda ZK. Oni koji su živjeli tu, na tom imanju, dakle njegov otac i oni kao njegova djeca su uvijek mislili da je to njihovo, a stric LK nikada nije ni dolazio i koliko su znali on je bio isplaćen. Predmetne nekretnine da nisu bile obrađene.

Na pitanje pun. tužiteljice u vrijeme kada su vođeni ispravni postupci pred sudom, je li ga AK, supruga pok. brata LK, pitala je li obavijestio HK o postupcima koji su pokrenuti, odgovara da nije, da nije s njom o tome ni riječ progovorio, da ni AK ni nećak mu VK prilikom potpisivanja Ugovora o diobi nisu spominjali HK, da ju nitko nije spominjao. On da je cijelo vrijeme znao da postoji njegova rodica HK. Na pitanje od kuda je upoznat s tim da je LK, otac HK, isplaćen, odgovara nećak VK je svima govorio da on ima papri na kojem to piše, a to je znala njegova majka AK, ali da on nije nikada taj dokument vidio.

13. Dakle, iskaz svjedoka VK i njegovog strica ZK, tuženika se potpuno razlikuju u pogledu njihovih saznanja za postojanje rodice HK, obavještavanja iste, odnosno postojanje dokaza o tome daje navodno otac tužiteljice isplaćen za njegov dio nekretnina. Tako VK navodi da za rodicu HK nije ni znao (osim što ju je davno jednom, ako mali bio vidio), da nije znao za njenu ulogu u dijelu vlasništva nekretnina, da je zapravo o tome saznao tek nakon Ugovora o diobi i to tako da mu je o njoj majka ispričala, a da su oko diobe i pojedinačnog ispravnog postupka glavnu riječ vodili njegovi stričevi ZK i NK. Njegov iskaz u tom dijelu je logičan jer je on daleko mlađi od tuženika i drugog strica, pa je jasno da manje poznaje rodbinu, rodbinske odnose, kao i nekretnine u vlasništvu obitelji odnosno stečene od prednika. Logično je i životno da stariji, posebno muški članovi obitelji u ovako malim i tradicionalnim sredinama, vode glavnu riječ prilikom diobe obiteljskih nekretnina i u tom je smislu i iskaz svjedoka logičan i uvjerljiv. Stoga iskaz tuženika zvuči neuvjerljivo i nelogično kad navodi da mu je baš nećak VK kazao da ima dokument na kojem piše da je otac tužiteljice LK isplaćen za svoj udio u nekretninama.

13. Svakako i sam je tuženik naveo da sve ako je nećak VK i govorio da ima takav papir, a u što sud sumnja, da ga on osobno nije nikada vidio. Dakle, neki pisani trag, dokument o tome da bi prednik tužiteljice bio isplaćen za svoj udio u nekretninama naslijeđenim od oca ZK i da se stoga istih odrekao ili pak prepustio braći nije vidio tuženik, nije dokazano njegovo postojanje, nije ga uopće spomenuo ni svjedok VK, niti svjedokinja AK, naprotiv svjedoci, posebno AK smatraju da tužiteljici pripada pravo na udio u vlasništvu predmetnih nekretnina slijedom nasljeđivanja iza pok. oca LK.

14. LK preminuo je u Srbiji u Novom Sadu 1990. god. dana 29.08.2019. zaprimljen je prijedlog njegove kćeri, tužiteljice za provođenjem ostavinskog postupka u Hrvatskoj, pred ovim sudom iza njegove smrti. Javni bilježnik u Kaštel Starom Tatjana Perić donijela je rješenje o nasljeđivanju O-3696/2019 od 30.10.2019. kojim je utvrdila da nekretnine na kojima je za određene udjele tada bio u zemljišnim knjigama upisan pok. LK nasljeđuje tužiteljica, a obzirom se Božin sin ZK odrekao nasljedstva. U tom trenutku vlasništvo predmetnih nekretnina već je bilo temeljem rješenja iz pojedinačnog ispravnog postupka Rz-37/15 uknjiženo na tuženika, pa ga javna bilješkinja nije mogla rasporediti kao ostavinsku imovinu pok. LK na tužiteljicu kao njegovu nasljednicu.

14.1. Odredba čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN) propisuje da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. U tom smislu rješenje o nasljeđivanju ima samo deklaratorni karakter.

15. Tužiteljica je trenutkom očeve smrti postala vlasnica predmetnih nekretnina na kojima je on tada još bio uknjižen kao vlasnik, a koje su ga i slijedom nasljeđivana od sa tuženikom zajedničkog prednika ZK pripadale.

15.1. Naime, čl. 5. st. 2. i 3. ZN-a propisuju da Ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo. Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.

16. Kako proizlazi iz svega utvrđenog u postupku, otac tužiteljice LK je baš kao i njegov brat, a prednik tuženika OK vlasništvo predmetnih nekretnina stekao nasljeđivanjem od zajedničkih prednika ZK i RK te je bio uknjižen kao vlasnik, LK se nije odrekao prava vlasništva predmetnih nekretnina, odnosno nije dokazano da bi bio od strane prednika tuženika ili samog tuženika isplaćen za svoj udio, LK odnosno njegova slijednica, tužiteljica nije sudjelovao u sklapanju Ugovora o diobi nekretnina 2015. god., niti sa njime bio/bila upoznata, pa tako nije bilo osnova da udio vlasništva sada pok. LK prijeđe na tuženika, te na kraju, tužiteljica je u času smrti svog oca LK kao njegova sveopća pravna slijednica postala vlasnica predmetnih nekretnina za udio na kojem je bio uknjižen njen prednik.

16.1. Obzirom na sve naprijed navedeno tužbeni zahtjev se ukazuje osnovanim, pa je odlučeno kao u izreci presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

17.1. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav tužbe i podneska od 17.01.2025., te zastupanje na ročištima od 23.01.2025., 14.05.2025., 19.09.2025. i 12.02.2026. sve po 250 bodova, ukupno 1500 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura daje 3.000,00 Eura, uvećano za iznos pristojbe tužbe od 73,00 eura daje 3.073,00 eura, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Splitu, 25. ožujka 2026. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika