REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-1196/2019-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Tamari Došen kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZĆF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 12. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, objavljene 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, po osnovi preplate kamate u odnosu na početne uvjete s primjenom početno ugovorene kamatne stope, isplati iznos od 2.083,99 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 9,96 eura počev od 30. rujna 2007.

- na iznos od 9,93 eura počev od 31. listopada 2007.

- na iznos od 9,90 eura počev od 30. studenog 2007.

- na iznos od 9,87 eura počev od 31. prosinca 2007.

- na iznos od 9,83 eura počev od 02. veljače 2008.

- na iznos od 9,80 eura počev od 29. veljače 2008.

- na iznos od 36,84 eura počev od 31. ožujka 2008.

- na iznos od 36,73 eura počev od 02. svibnja 2008.

- na iznos od 36,60 eura počev od 04. lipnja 2008.

- na iznos od 36,49 eura počev od 30. lipnja 2008.

- na iznos od 36,36 eura počev od 01. kolovoza 2008.

- na iznos od 36,25 eura počev od 01. rujna 2008.

- na iznos od 36,12 eura počev od 02. listopada 2008.

- na iznos od 56,53 eura počev od 04. studenog 2008.

- na iznos od 56,33 eura počev od 01. prosinca 2008.

- na iznos od 56,14 eura počev od 31. prosinca 2008.

- na iznos od 43,07 eura počev od 31. siječnja 2009.

- na iznos od 42,91 eura počev od 28. veljače 2009.

- na iznos od 42,76 eura počev od 31. ožujka 2009.

- na iznos od 42,59 eura počev od 30. travnja 2009.

- na iznos od 42,42 eura počev od 31. svibnja 2009.

- na iznos od 42,26 eura počev od 30. lipnja 2009.

- na iznos od 42,09 eura počev od 31. srpnja 2009.

- na iznos od 41,92 eura počev od 01. rujna 2009.

- na iznos od 41,75 eura počev od 30. rujna 2009.

- na iznos od 41,58 eura počev od 31. listopada 2009.

- na iznos od 41,40 eura počev od 30. studenog 2009.

- na iznos od 41,23 eura počev od 02. siječnja 2010.

- na iznos od 41,05 eura počev od 01. ožujka 2010.

- na iznos od 40,87 eura počev od 01. ožujka 2010.

- na iznos od 40,68 eura počev od 31. ožujka 2010.

- na iznos od 40,50 eura počev od 30. travnja 2010.

- na iznos od 40,31 eura počev od 31. svibnja 2010.

- na iznos od 40,11 eura počev od 30. lipnja 2010.

- na iznos od 39,92 eura počev od 31. srpnja 2010.

- na iznos od 39,73 eura počev od 31. kolovoza 2011.

- na iznos od 39,53 eura počev od 02. listopada 2010.

- na iznos od 39,33 eura počev od 02. studenog 2010.

- na iznos od 39,13 eura počev od 30. studenog 2010.

- na iznos od 30,94 eura počev od 31. prosinca 2010.

- na iznos od 30,77 eura počev od 31. siječnja 2011.

- na iznos od 30,60 eura počev od 28. veljače 2011.

- na iznos od 30,43 eura počev od 31. ožujka 2011.

- na iznos od 30,26 eura počev od 30. travnja 2011.

- na iznos od 30,09 eura počev od 31. svibnja 2011.

- na iznos od 29,91 eura počev od 01. srpnja 2011.

- na iznos od 29,74 eura počev od 01. kolovoza 2011.

- na iznos od 29,56 eura počev od 31. kolovoza 2011.

- na iznos od 29,37 eura počev od 30. rujna 2011.

- na iznos od 14,36 eura počev od 31. listopada 2011.

- na iznos od 14,26 eura počev od 30. studenog 2011.

- na iznos od 14,17 eura počev od 03. siječnja 2012.

- na iznos od 14,07 eura počev od 31. siječnja 2012.

- na iznos od 13,97 eura počev od 01. ožujka 2012.

- na iznos od 13,87 eura počev od 31. ožujka 2012.

- na iznos od 13,77 eura počev od 30. travnja 2012.

- na iznos od 13,67 eura počev od 31. svibnja 2012.

- na iznos od 13,57 eura počev od 30. lipnja 2012.

- na iznos od 13,47 eura počev od 31. srpnja 2012.

- na iznos od 13,36 eura počev od 31. kolovoza 2012.

- na iznos od 13,26 eura počev od 30. rujna 2012.

- na iznos od 13,15 eura počev od 02. studenog 2012.

- na iznos od 13,04 eura počev od 30. studenog 2012.

- na iznos od 12,94 eura počev od 02. siječnja 2013.

- na iznos od 12,84 eura počev od 31. siječnja 2013.

- na iznos od 12,73 eura počev od 28. veljače 2013.

- na iznos od 12,61 eura počev od 05. travnja 2013.

- na iznos od 12,50 eura počev od 02. svibnja 2013.

- na iznos od 12,39 eura počev od 31. svibnja 2013.

- na iznos od 12,28 eura počev od 01. srpnja 2013.

- na iznos od 12,16 eura počev od 31. srpnja 2013.

- na iznos od 12,05 eura počev od 31. kolovoza 2013.

- na iznos od 11,93 eura počev od 30. rujna 2013.

- na iznos od 11,82 eura počev od 31. listopada 2013.

- na iznos od 11,69 eura počev od 03. prosinca 2013.

- na iznos od 11,57 eura počev od 04. siječnja 2014. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. prema odredbama Uredbe o visini kamatne stope, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, po osnovi preplate s osnova tečajnih razlika u odnosu na početni tečaj, isplati iznos od 7.396,68 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 10,69 eura počev od 30. studenog 2004.

- na iznos od 2,47 eura počev od 31. prosinca 2008.

- na iznos od 7,04 eura počev od 31. siječnja 2009.

- na iznos od 9,12 eura počev od 28. veljače 2009.

- na iznos od 3,38 eura počev od 31. ožujka 2009.

- na iznos od 4,48 eura počev od 30. travnja 2009.

- na iznos od 2,27 eura počev od 02. siječnja 2010.

- na iznos od 9,63 eura počev od 01. ožujka 2010.

- na iznos od 7,94 eura počev od 01. ožujka 2010.

- na iznos od 17,94 eura počev od 31. ožujka 2010.

- na iznos od 16,04 eura počev od 30. travnja 2010.

- na iznos od 19,74 eura počev od 31. svibnja 2010.

- na iznos od 51,73 eura počev od 30. lipnja 2010.

- na iznos od 45,14 eura počev od 31. srpnja 2010.

- na iznos od 65,26 eura počev od 31. kolovoza 2010.

- na iznos od 58,31 eura počev od 02. listopada 2010.

- na iznos od 47,13 eura počev od 02. studenog 2010.

- na iznos od 70,72 eura počev od 30. studenog 2010.

- na iznos od 99,71 eura počev od 31. prosinca 2010.

- na iznos od 78,67 eura počev od 31. siječnja 2011.

- na iznos od 86,77 eura počev od 28. veljače 2011.

- na iznos od 77,37 eura počev od 31. ožujka 2011.

- na iznos od 79,08 eura počev od 30. travnja 2011.

- na iznos od 118,84 eura počev od 31. svibnja 2011.

- na iznos od 122,71 eura počev od 01. srpnja 2011.

- na iznos od 155,92 eura počev od 01. kolovoza 2011.

- na iznos od 138,86 eura počev od 31. kolovoza 2011.

- na iznos od 120,19 eura počev od 30. rujna 2011.

- na iznos od 115,99 eura počev od 31. listopada 2011.

- na iznos od 114,58 eura počev od 30. studenog 2011.

- na iznos od 123,32 eura počev od 03. siječnja 2012.

- na iznos od 130,94 eura počev od 31. siječnja 2012.

- na iznos od 131,96 eura počev od 01. ožujka 2012.

- na iznos od 126,69 eura počev od 31. ožujka 2012.

- na iznos od 130,25 eura počev od 30. travnja 2012.

- na iznos od 132,69 eura počev od 31. svibnja 2012.

- na iznos od 128,59 eura počev od 30. lipnja 2012.

- na iznos od 129,67 eura počev od 31. srpnja 2012.

- na iznos od 126,59 eura počev od 31. kolovoza 2012.

- na iznos od 120,05 eura počev od 30. rujna 2012.

- na iznos od 127,13 eura počev od 02. studenog 2012.

- na iznos od 130,52 eura počev od 30. studenog 2012.

- na iznos od 128,05 eura počev od 02. siječnja 2013.

- na iznos od 114,70 eura počev od 31. siječnja 2013.

- na iznos od 126,04 eura počev od 28. veljače 2013.

- na iznos od 127,03 eura počev od 05. travnja 2013.

- na iznos od 122,59 eura počev od 02. svibnja 2013.

- na iznos od 108,76 eura počev od 31. svibnja 2013.

- na iznos od 108,41 eura počev od 01. srpnja 2013.

- na iznos od 111,80 eura počev od 31. srpnja 2013.

- na iznos od 117,25 eura počev od 31. kolovoza 2013.

- na iznos od 124,79 eura počev od 30. rujna 2013.

- na iznos od 120,90 eura počev od 31. listopada 2013.

- na iznos od 123,65 eura počev od 03. prosinca 2013.

- na iznos od 126,78 eura počev od 04. siječnja 2014.

- na iznos od 120,22 eura počev od 31. siječnja 2014.

- na iznos od 124,05 eura počev od 01. ožujka 2014.

- na iznos od 122,80 eura počev od 31. ožujka 2014.

- na iznos od 118,55 eura počev od 02. svibnja 2014.

- na iznos od 117,19 eura počev od 02. lipnja 2014.

- na iznos od 117,81 eura počev od 04. srpnja 2014.

- na iznos od 122,62 eura počev od 31. srpnja 2014.

- na iznos od 126,68 eura počev od 31. kolovoza 2014.

- na iznos od 125,84 eura počev od 30. rujna 2014.

- na iznos od 129,34 eura počev od 03. studenog 2014.

- na iznos od 131,72 eura počev od 01. prosinca 2014.

- na iznos od 130,32 eura počev od 05. siječnja 2015.

- na iznos od 130,71 eura počev od 31. siječnja 2015.

- na iznos od 130,71 eura počev od 03. ožujka 2015.

- na iznos od 130,71 eura počev od 31. ožujka 2015.

- na iznos od 130,71 eura počev od 02. svibnja 2015.

- na iznos od 130,71 eura počev od 01. lipnja 2015.

- na iznos od 130,71 eura počev od 30. lipnja 2015.

- na iznos od 130,71 eura počev od 31. srpnja 2015.

- na iznos od 130,71 eura počev od 31. kolovoza 2015. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. prema odredbama Uredbe o visini kamatne stope, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, po osnovi razlike u nedospjelim glavnicama u odnosu na početni tečaj, isplati iznos od 1.726,73 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog parničnog postupka od 2.639,09 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u cijelosti za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 12. lipnja 2019. tužiteljica navodi da je 18. listopada 2004. s tuženikovim prednikom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. zaključila ugovor o kreditu broj 406- 36/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteke za kupnju nekretnine u iznosu kunske protuvrijednosti 85.000,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u mjesečnim anuitetima od 683,30 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja, uz promjenjivu, godišnju, redovnu kamatu po stopi koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,25%, a utvrđuje se odlukama banke, da ugovorom nisu utvrđeni parametri i metode njihovog izračuna koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope zbog čega je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužitelja, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija, da ga u odnosu na valutnu klauzulu tuženik nije informirao o svim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, o mogućim posljedicama promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je ugovor o kreditu formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe već ga samo prihvatiti. S obzirom na ništetnost ugovornih odredbi zahtijeva povrat svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao, a podneskom od 8. prosinca 2025. usklađuje tužbeni zahtjev s nalazom vještaka i postavlja alternativni zahtjev.

2. Odgovorom tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer su stranke zaključile aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora, ističe prigovor zastare protekom trogodišnjeg roka od izvršenih uplata, podneskom od 29. prosinca 2025. se protivi preinaci zahtjeva osporava tijek zateznih kamata od dana preplate i postojanje razlike visine glavnice, te ističe prijeboj manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike i kamatne stope.

3. U dokaznom postupku je pročitan ugovor od 18. listopada 2004. (stranice 9-16 spisa), Aneks ugovoru o kreditu (stranice 54-58), provedeno je financijsko vještačenje (stranica 190-215 i 427-436) te saslušane svjedokinja ZĆ (strana 422) i tužiteljica (stranice 460).

3.1. Člankom 2. ugovora o kreditu broj 406-36/2004 od 18. listopada 2004. tužiteljici je odobren kredit za kupovinu stana u protuvrijednosti 85.000,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, određena je promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,25%, dogovorena je otplata u jednakim mjesečnim anuitetima od 683,30 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja, a dospijeće je zadnjeg dana u mjesecu i trajanje kredita do 31. listopada 2019.

3.2. Aneksom od 26. siječnja 2016. utvrđeno je da je tužiteljica na dan 30. rujna 2015. u preplati 8.836,37 kuna koji iznos će biti iskorišten za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

3.3. Financijsko vještačenje od 14. svibnja 2024. provedeno je po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš radi utvrđenja preplate po mjesecima za cijelo razdoblje otplate kredita, pozitivnu razliku zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja, umanjene za iznos preplate priznat konverzijom.

Utvrđena je na dan obračuna konverzije kredita, 30. rujna 2015.:

- mjesečna preplata zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i početni otplatni plan u ukupnom iznosu od 2.083,99 eura,

- mjesečna preplata zbog tečajne razlike između naplaćenih anuiteta u odnosu na anuitete po tečaju na dan isplate kredita u ukupnom iznosu od 7.396,68 anuiteta,

- razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita u CHF obračunate po početnom tečaju iznosi 1.726,73 eura i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji.

Budući da je tuženik u konverziji na dan 30. rujna 2015. utvrdio preplatu u iznosu od 1.172,79 eura, ukupna preplata u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj umanjena za priznatu preplatu iz konverzije ukupno iznosi 10.034,61 eura, od čega se 9.480,67 eura odnosi na preplatu u anuitetima dok se 553,94 eura odnosi na razliku u nedospjelim glavnicama u konverziji umanjenu za preplatu iz konverzije.

3.3.1. Dopunom vještačenja od 12. studenog 2025., utvrđeno je da do 30. rujna 2015.:

- zatezna kamata na pojedinačni iznos preplate s osnova promjene kamatne stope ukupno iznosi 1.395,73 eura,

- zatezna kamata na pojedinačni iznos preplate s osnova promjene tečaja (pozitivne tečajne razlike) ukupno iznosi 2.221,56 eura,

- ukupna zatezna kamata obračunata na svaki preplaćeni iznos (pozitivnu razliku) zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja iznosi 3.617,29 eura.

Na dan 30. rujna 2015. uzimajući u obzir pozitivne razlike, obračunatu zateznu kamatu i preplatu priznatu konverzijom postoji:

-preplata s osnova promjenjive kamatne stope od 2.083,99 eura,

-preplata s osnova promjene tečaja u anuitetima od 7.396,68 eura,

-zatezna kamata obračunata na svaki preplaćeni iznos umanjena za preplatu iz konverzije od 2.444,50 eura,

-razlika u glavnicama iznosi 1.726,73 eura.

3.4. ZĆ iskazuje da je 2004. bila zaposlena na radnom mjestu kreditnog referenta, da je tada Hypo Alpe Adria banka imala kredite u eurima i švicarskim francima, da je kamatna stopa za CHF bila niža dok je za kredite u eurima kamatna stopa mogla biti promjenjiva ili fiksna prvih pet godina pa nakon toga opet fiksna ili promjenjiva po izboru klijenta kojem nisu sugerirali odabir kredita, ugovore o kreditu je pisala pravna služba banke, bili su tipski, s klijetima se u poslovnici čitala i objasnila svaka stavka ugovora, objašnjeno je značenje valutne klauzule, klijent je upućen da prije potpisivanja ugovora pravne informacije može dobiti u uredu javnog bilježnika , o sadržaju ugovora klijenti pogotovo fizičke osobe nisu pregovarali, rijetko su pravne osobe tražile izmjene stavka ugovora ali je o njima odlučivala kreditna komisija, izmjene koje su tražile fizičke osobe zaprimili bi u Sisku i proslijedili u Zagreb, pa bi se pregovaralo što nije bilo često pa se sjeća jednog slučaja kada je fizička osoba tražila plaćanje u ratama, a ne anuitetima, ispregovarao je instrumente osiguranja i nižu kamatnu stopu jer je imao i pravnu osobu kao klijenta u banci, tužiteljice se sjeća ali se ne sjeća podignutog kredita, niti da li je tužiteljica imala posebne zahtjeve, podnosila zahtjev za promjenu ugovora, banka uvijek primi sve zahtjeve klijenata, zatvaranje postojećeg kredita s novim, promjenu valute ali nije sigurna što bi kreditna komisija u Zagrebu odobrila, nije imala informacije o budućem kretanju tečaja CHF niti ih je klijent tražio, rizik sklapanja kredita u pojedinoj valuti nisu objašnjavali već su naglašavali mogućnost promjene tečaja, klijentima je rečeno da kamatne stope ovise o odluci banke i HNB-a, a nije ime rečeno da svaka promjena tečaja može značiti povećanje ili smanjenje anuiteta.

3.5. Tužiteljica iskazuje da su zbog zdravlja djeteta preselili na more, za kupnju stna nisu imali novca već su obilazili više banaka i kod tuženika dobili najpovoljnije uvjete, a to znači da su na račun primanja supruga i nje mogli podići najviši iznos kredita, a preostalih 11.000,00 eura su posudili od prijatelja. Kod tuženika im je ZĆ izračunala da je kredit u CHF-u povoljniji od eura jer mogu dobiti veći iznos, a rekla je da sama ima takav kredit. Nije bilo rečeno da bi CHF mogao postati rizična valuta, štoviše, rečeno je da je bez rizika, a kriterij za promjenu kamatne stope nitko nije spominjao. S obzirom na okolnosti u kojima su podizali kredit nisu pomišljali da bi mogli utjecati na odredbe, već su ponuđeni ugovor potpisali. Provjerili su bitne elemente iznos kredita i visinu anuiteta. Kredit su otplaćivali, konverziju prihvatili s tim da joj je odgovoreno na dva prigovora na ponuđeni obračun, ali u ponudi ništa nije ponuđeno tako da na pitanje da li je išta mogla učiniti pri konverziji može decidirano odgovoriti da je prigovarala ali joj to nije uspjelo. Obračunom utvrđena preplata pri konverziji nije ni približno odgovarala njenom izračunu, a na konverziju je pristala zbog straha od rasta tečaja i činjenice da su dobili drugo dijete pa su im troškovi života bili veći. Osnovni ugovor je bio standardizirani obrazac tuženika, nije bilo govora da bi nešto mogli mijenjati. U kupljenom stanu stanuju još uvijek, nikada ga nisu iznajmljivali niti je na toj adresi prijavljen kakav obrt.

4. Utvrđeno je da:

- je tužiteljica s prednikom tuženika 18. listopada 2004. zaključila ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 406-36/2004 u iznosu kunske protuvrijednosti 85.000,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u mjesečnim obrocima od 693,30 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja,

- je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,25%, a utvrđuje se odlukama banke,

- se kamatna stopa promijenila 31. kolovoza 2007. na 5,50%, 29. veljače 2008. na 6,20%, 30. rujna 2008. na 6,75%, 31. prosinca 2008. na 6,40%, 30. studenog 2010. na 6,15%, 30. rujna 2011. na 5,65% i 31. prosinca 2013. na 3,23%;

- ukupna preplata anuiteta s osnova preplaćene kamate i preplaćenog tečaja iznosi 10.034,61 euro,

- preplata u anuitetima kao razlika stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i početne kunske kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit ukupno iznosi 2.083,99 eura,

- preplata u anuitetima kao razlika stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja CHF iznosi 7.396,68 eura,

- razlika između neotplaćene konvertirane EUR glavnice u kunskoj protuvrijednosti na dan obračuna konverzije 30.09.2015. i neotplaćene CHF glavnice po početnom tečaju iznosi 1.726,73 eura,

- da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,

- da ugovor ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- da ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope ,

- da je konverzijom utvrđena glavnica od 21.044,52 eura,

- da ukupna zatezna kamata obračunata na mjesečni iznos razlike anuiteta zbog promjene kamatne stope i tečaja iznosi 3.617,29 eura,

- da zatezna kamata obračunata na mjesečni iznos razlike anuiteta zbog promjene kamatne stope iznosi 1.395,73 eura

- da zatezna kamata obračunata na mjesečni iznos razlike anuiteta zbog promjene tečaja iznosi 2.221,56 eura.

5. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:

„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,

„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i

„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.

6. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 7129/13 od 13. lipnja 2014. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008.godine , a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82.i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske broj Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 01.06.2004.godine do 31.12.2008.godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004.godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Ustavni sud RH je odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021. odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke.

10. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).

Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

11. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).

12. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.

Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.

Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.

13. Nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.

Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.

14. Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim.

Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima

15. Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dodana je iza članka 19. glava IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ s ciljem da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pri čemu se kredit konvertira radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava na način određen člankom 19.c.

15.1. Izračun konverzije sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke, te da je na taj način tuženik utvrdio da je 30. rujna 2015. tužiteljica bila u preplati.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim uvjetima, kada je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja, a ugovor je ispunjen u cijelosti, koje propisuje članak 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

17. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

18. Prema odluci suda Europske unije broj C-452/18 od 09. srpnja 2020 potrošač bi se mogao, sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.

19. Tužitelj se sklapanjem Aneksa (dodatka) nije odrekao tih prava, niti je dao niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak, nije se odrekao prava na obeštećenje. Kada bi pristanak postojao ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku jer u vrijeme sklapanja dodatka valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom te tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čega bi se pristankom ili odricanjem odrekao.

Dodatkom se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, ne navodi se iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao, a konverzijom su primijenjene kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke.

20. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno članku 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, ali u manjoj mjeri.

21. Kamatna stopa određena Dodatkom ugovora je stopa koja je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, o kamatnoj stopi i njenoj promjeni nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika.

22. Konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je definiran budući ugovorni odnos stranaka.

23. Sporazum između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, niti Sporazumom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, način rješavanja eventualne ništetnosti zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu, pitanje preplaćenih kamata kroz utuženi period.

24. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv tužitelju treba vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe ukoliko prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi.

25. Prema zapisniku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Posl. br. Su IV – 162/2021 26. studenoga 2021. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

Sud smatra da je u odnosu na zahtjev postavljen podneskom od 8. prosinca 2025. kojim je zahtjev usklađen s izračunom financijskog vještaka riječ o preinaci koju tužitelj nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka za što nije on kriv te je u skladu s člankom 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) izmijenjenim člankom 39. u vezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19) te se odnosi na sve postupke u tijeku, raspravljanje dovršeno po preinačenom zahtjevu.

26. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P - 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.

Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

Budući da do podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina za preplaćenu kamatu računajući 13. lipnja 2014. ni za razliku tečaja računajući 14. lipanj 2018. prigovor zastare nije osnovan.

27. S obzirom da tužitelj ima pravo na potpuno obeštećenje sud je prihvatio zahtjev i dosudio razliku anuiteta nastalu promjenom kamatne stope, tečaja i iznos za koji glavnica konvertiranog kredita nije dovoljno umanjena.

28. Sud nije prihvatio prigovor tuženika radi umanjenja njegove obveze za iznos kada su kamate i tečaj bili manji od početnih jer je cijeli postupak ispravljanje posljedica povrede interesa potrošača, pa stoga vraćanje primljenog na temelju ništetnih odredbi kojima je povrijeđena ravnoteža na štetu potrošača ne podrazumijeva umanjenje tuženikove obveze isplate za onoliko koliko je tužitelj platio manje u vrijeme kada su kamatne stope ili tečaj CHF bili niži od početno ugovorenih , jer negativna razlika nije novčani iznos kojeg tužitelj duguje tuženiku te kao potraživanje ne postoji, a kada bi i postojao bio bi u zastari.

29. Zatezna kamata teče od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa utvrđenog nalazom vještaka do isplate, a određena je u skladu s člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke od 9%, a počevši od 30. lipnja 2011. od 7%, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te počevši od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

30. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 750,00 eura, pristojbe na tužbu od 139,09 eura (jer je plaćena), a prema visini tužbenog zahtjeva nagrada punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 22. lipnja 2024., 8. prosinca 2025., zastupanja na ročištu 21. studenog 2019., 23. rujna 2024., 17. lipnja 2025. i 12. veljače 2026. po 100 bodova, ukupno 700 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.st.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 1.750,00 eura.

30.1. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025).

30.2. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s člankom 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

31. Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa zbog čega tužitelj nije pozvan na uplatu pristojbe na presudu.

U Puli 25. ožujka 2026.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. punomoćnici tužiteljice Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici iz Pule

2. punomoćniku tuženika iz Odvjetničkog Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba