REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U SINJU
Broj: P-3312/2019-30
Petrovac 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
RJEŠENJE
I
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Željku Gusiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Balić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana p.p. TŽH i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ANIĆ & ANIĆ d.o.o. Split, Lovretska 14, temeljem generalne punomoći pohranjene kod Općinskog suda u Splitu pod brojem: Su-549/2021, radi isplate, na ročištu za objavu presude 25. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se preinaka tužbe u pravnoj stvari tužiteljice TŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, sukladno podnesku tužiteljice od 10. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e :
I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe sadržane u Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 77105/05 od 13.04.2005.g., potvrđen od JB Josipa Bradarića iz Sinja broj OU-29/2005 od 19.04.2005.g., sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora i to: - članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 39.000,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita, članak 10.a) i 10.d) u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća. - članak 11. u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamata promjenjiva, a utvrđuje se aktom kreditora.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici ukupan iznos od 6.353,18 € sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:
A/ - 1,08 € teku od 16.09.2005. godine,
- 0,25 € teku od 16.11.2005. godine,
- 1,62 € teku od 16.12.2005. godine,
- 3,49 € teku od 16.03.2007. godine,
- 3,44 € teku od 14.04.2007. godine,
- 3,38 € teku od 16.05.2007. godine,
- 3,38 € teku od 16.06.2007. godine,
- 3,36 € teku od 14.07.2007. godine,
- 3,40 € teku od 15.08.2007. godine,
- 3,40 € teku od 15.09.2007. godine,
- 3,33 € teku od 16.10.2007. godine,
- 3,41 € teku od 16.11.2007. godine,
- 3,34 € teku od 15.12.2007. godine,
- 3,46 € teku od 16.01.2008. godine,
- 3,44 € teku od 16.02.2008. godine,
- 3,54 € teku od 15.03.2008. godine,
- 3,52 € teku od 16.04.2008. godine,
- 3,41 € teku od 16.05.2008. godine,
- 3,44 € teku od 14.06.2008. godine,
- 3,43 € teku od 11.07.2008. godine,
- 3,41 € teku od 12.08.2008. godine,
- 3,43 € teku od 11.09.2008. godine,
- 3,53 € teku od 11.10.2008. godine,
- 7,17 € teku od 15.11.2008. godine,
- 3,53 € teku od 16.12.2008. godine,
- 14,06 € teku od 16.01.2009. godine,
- 20,49 € teku od 14.03.2009. godine,
- 18,36 € teku od 10.04.2009. godine,
- 17,75 € teku od 16.04.2009. godine,
- 16,90 € teku od 16.05.2009. godine,
- 14,68 € teku od 16.06.2009. godine,
- 16,02 € teku od 16.07.2009. godine,
- 13,51 € teku od 15.08.2009. godine,
- 15,35 € teku od 16.09.2009. godine,
- 12,88 € teku od 16.10.2009. godine,
- 15,00 € teku od 14.11.2009. godine,
- 14,11 € teku od 16.12.2009. godine,
- 23,74 € teku od 16.01.2010. godine,
- 27,21 € teku od 16.02.2010. godine,
- 26,72 € teku od 16.03.2010. godine,
- 30,25 € teku od 16.04.2010. godine,
- 34,95 € teku od 16.06.2010. godine,
- 44,93 € teku od 14.07.2010. godine,
- 44,02 € teku od 16.07.2010. godine,
- 43,25 € teku od 14.08.2010. godine,
- 56,05 € teku od 16.09.2010. godine,
- 47,62 € teku od 16.10.2010. godine,
- 49,75 € teku od 16.11.2010. godine,
- 60,03 € teku od 16.12.2010. godine,
- 60,75 € teku od 18.01.2011. godine,
- 54,94 € teku od 16.02.2011. godine,
- 57,59 € teku od 16.03.2011. godine,
- 56,51 € teku od 16.04.2011. godine,
- 63,29 € teku od 17.05.2011. godine,
- 73,15 € teku od 16.06.2011. godine,
- 87,19 € teku od 16.07.2011. godine,
- 104,65 € teku od 17.08.2011. godine,
- 79,44 € teku od 16.09.2011. godine,
- 71,21 € teku od 18.10.2011. godine,
- 72,13 € teku od 16.11.2011. godine,
- 73,62 € teku od 16.12.2011. godine,
- 79,70 € teku od 17.01.2012. godine,
- 82,04 € teku od 16.02.2012. godine,
- 80,10 € teku od 16.03.2012,. godine,
- 80,16 € teku od 17.04.2012. godine,
- 83,09 € teku od 18.05.2012. godine,
- 82,41 € teku od 13.06.2012. godine,
- 80,84 € teku od 11.07.2012. godine,
- 80,64 € teku od 11.08.2012. godine,
- 76,66 € teku od 11.09.2012. godine,
- 78,03 € teku od 11.10.2012. godine,
- 80,98 € teku od 13.11.2012. godine,
- 80,04 € teku od 11.12.2012. godine,
- 81,40 € teku od 11.01.2013. godine,
- 77,53 € teku od 12.02.2013. godine,
- 76,04 € teku od 12.03.2013. godine,
- 80,30 € teku od 11.04.2013. godine,
- 76,14 € teku od 11.05.2013. godine,
- 73,94 € teku od 11.06.2013. godine,
- 71,47 € teku od 11.07.2013. godine,
- 74,50 € teku od 13.08.2013. godine,
- 74,80 € teku od 12.09.2013. godine,
- 77,74 € teku od 11.10.2013. godine,
- 77,61 € teku od 13.11.2013. godine,
- 80,84 € teku od 13.12.2013. godine,
- 70,83 € teku od 11.01.2014. godine,
- 62,05 € teku od 11.02.2014. godine,
- 63,27 € teku od 11.03.2014. godine,
- 63,04 € teku od 11.04.2014. godine,
- 61,08 € teku od 13.05.2014. godine,
- 61,29 € teku od 13.06.2014. godine,
- 63,12 € teku od 12.07.2014, godine,
- 64,23 € teku od 12.08.2014. godine,
- 64,10 € teku od 12.09.2014. godine,
- 65,24 € teku od 11.10.2014. godine,
- 67,19 € teku od 12.11.2014. godine,
- 67,34 € teku od 12.12.2014. godine,
- 68,08 € teku od 13.01.2015. godine,
- 63,62 € teku od 11.02.2015. godine,
- 63,62 € teku od 12.03.2015. godine
- 63,62 € teku od 14.04.2015. godine
- 63,62 € teku od 23.05.2015. godine
- 63,62 € teku od 16.06.2015. godine
- 63,62 € teku od 14.07.2015. godine
- 63,62 € teku od 19.08.2015. godine
- 63,62 € teku od 19.09.2015. godine
- 63,62 € teku od 22.10.2015. godine
- 63,62 € teku od 26.11.2015. godine
- 63,62 € teku od 24.12.2015. godine
B/ - 1.311,21 € teku od 04.03.2016. godine, do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.400,00 eura u roku od 15 dana sa zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženo zahtjev odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika radi ništetnosti i isplate.
2. U tužbi se navodi da su tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tuženika HVB Splitska banka d. d., kao kreditor sklopili 13. 04. 2005. Ugovor o kreditu broj sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 77105/05 (Ugovor), da je tim Ugovorom tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 39.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok otplate od 180 mjeseci, s redovnom kamatnom stopom od 4,69 %, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Presudama i rješenjima Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014.g., Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-249/14 od 09.04.2015.g., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. i Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013.g. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita/tužitelja) jer je s istima zaključio ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tužitelj navodi u tužbi da s obzirom na navode iz tužbe jasnim proizlazi da su odredbe čl. 2., čl. 5., čl. 6., čl. 10., čl. 11., čl. 18. i čl. 19. Ugovora ništetne. Izravna posljedica ništetnosti tih odredbi Ugovora jest da je prednik tužitelja za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, a s osnove ništetnih odredbi kojima je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, kao i promjenjivoj kamatnoj stopi ovisnoj o odluci tuženika, preplatio poveći novčani iznos, sve uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče za svaki mjesec u odnosu na koji je preplata izvršena. Preplaćeni iznos tuženik je stekao bez ikakve osnove. Jasnim proizlazi da je obveza tužitelja kao korisnika kredita, ovisna o dva bitna (promjenjiva i neizvjesna) sastojka ugovora o kreditu, o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, zbog čega je znatno narušena ravnoteža među ugovornim stranama, što u konačnici ima posljedicu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nema pravnog osnova, a time niti interesa za vođenje ove parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva, u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) koji je stupio na snagu dana 30.09.2015.g., konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc. Tužitelj tvrdi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF ništetne, ignorirajući činjenicu da je provedenom konverzijom kredita, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF izmijenjen u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i to na način kao da je od početka bio sklopljen u EUR. Tuženik upućuje na odredbu članka 19. a st. 1. alineja 3. ZID ZPK koja određuje da se ovim Zakonom uređuje odnos između vjerovnika i potrošača „u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu, (podcrtao tuženik) denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, kada je tužitelj prihvatio ponudu tuženika i konvertirao CHF kredit, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je pravno prestao postojati i to kao da ga nikada nije ni bilo, a nastao je novi ugovorni odnos, tj. ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR s važenjem ex tunc, dakle, kao da je takav bio od samog početka. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj nema pravnog osnova i interesa za vođenje ove parnice jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF Također, u prilog tome da je tužitelj bio dobro informiran o kredit s valutnom klauzulom u CHF Također, u prilog tome da je tužitelj bio dobro informiran o načinu na koji će se konverzija provesti treba navesti činjenicu da je tuženik prije sklapanja Dodatka br. 1 dopisom od 09.11.2015.g. predočio tužitelju sve informacije i objašnjenja o tome što je konverzija i na koji način će se Ugovor o kreditu konvertirati, informativni izračun konverzije za potrebe provjere izračuna uz korisničko ime i lozinku putem koje tužitelj može pristupiti na internetsku stranicu banke, kontakt broj telefona za sve dodatne informacije, te pregled uplata po originalnom CHF kreditu, te simulirani otplatni plan kredita u valuti EUR na dan 30.09.2015.g. Tuženik posebno ističe da odredbe ZPK (NN 102/15) o konverziji kredita predstavljaju lex specialis, pa stoga imaju prednost pred drugim normama hrvatskog pravnog sustava, pa tako i općim odredbama ZOO-a o ništetnosti ugovora i bilo kojim drugim pravilima koja bi bila u izravnoj koliziji s pravilima ZPK o konverziji kredita. Ovo stoga što je zakonodavac radi ostvarenja zaštite korisnika CHF kredita to mogao postići donošenjem ovog Zakona i s retroaktivnom primjenom, a što je zakonodavac detaljno obrazložio u konačnom prijedlogu Zakona br. 899 od 10.09.2015.g. Kako dakle nije sporno da je između stranaka predmet ugovora o kreditu sklapanjem Dodatka br. 1 ugovoren na drugačiji način nego što je ugovoren osnovnim ugovorom i to s učincima od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, to sporazum stranaka o konverziji kredita predstavlja novu pravnu osnovu kojom su stranke odredile svoja uzajamna prava i obveze, pa stoga tužitelj nema osnova, pa time niti prava potraživati bilo kakvu isplatu temeljem osnovnog ugovora, pa iz tog razloga niti presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne mogu predstavljati pravni temelj za utuženo potraživanje. Tuženik posebno ističe da u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa, sudionici u prometu slobodno odlučuju o sklapanju ugovora i preuzimanju prava i obveza koja proizlaze iz sklopljenih ugovora, pa tako slobodno odlučuju i o izmjeni već sklopljenih ugovora. Iznimka od ovog načela predviđena je odredbom članka 248. st. 1. ZOO-a koja propisuje obvezno sklapanje i obvezni sadržaj ugovora. U skladu s tom odredbom ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. U ovom konkretnom slučaju tuženik je u skladu s odredbama ZPK bio obvezan tužitelju ponuditi sklapanje dodatka ugovora o konverziji kredita, a u slučaju prihvata VIII. Tuženik ističe da je postupak koji je prethodio sklapanju Dodatka br. 1 proveo u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) te da je sklapanjem ovog ugovora konverzija kredita provedena u skladu sa Zakonom na način da je dosljedno provedeno načelo konverzije kredita iz članka 19. b po kojem je položaj potrošača-ovdje tužitelja kao korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR
4. Tužbeni zahtjev je uređen podneskom tužitelja od 10. lipnja 2025. (list 227- 230 spisa) nakon provedenog financijskog vještačenja.
5. Podneskom od 24. lipnja 2025. tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva istakao prigovor preinake tužbenog zahtjeva u vidu povećanja visine vrijednosti predmeta spora, te u odnosu na novi preinačeni dio tužbenog zahtjeva tuženik ističe prigovor zastare.
6. Tijekom dokaznog postupka na glavnoj raspravi 28. siječnja 2026. koja je počela iznova zbog održavanja ročišta pred sudom u izmijenjenom sastavu sud je suglasnošću stranaka pročitao povijesni izvadak iz sudskog registra, Ugovor o kreditu, dokumentaciju priloženu uz tužbu i odgovor na tužbu, dodatak Ugovora o kreditu broj: 77105/05, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije računovodstvo i poreze Ines Lozić – Centar za vještačenja d. o. o. iz svibnja 2025., iskaz tužiteljice od 12. lipnja 2025.
7. Uzimajući u obzir da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja povećala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a u pogledu koje preinake nisu nastali posebni troškovi postupka, sud je temeljem članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku u („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP), dopustio preinaku tužbenog zahtjeva jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
8. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. u pogledu tijeka zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva zauzeto je pravno shvaćanje da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. S obzirom da je u konkretnom slučaju preinaka tužbe izvršena nakon provedenog vještačenja, te se temelji na istoj činjeničnoj osnovi, uzimajući u obzir navedeno pravno shvaćanje, podnošenjem tužbe u ovom sporu, prekinuta je zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbe (povećanje zahtjeva).
9. U provedenom postupku ovaj sud je utvrdio:
- da je između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika/pravnog prednika tuženika (Povijesni izvadak iz sudskog registra), kao kreditora, dana, 13. travnja 2005. godine sklopljen Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva,77105/05, kojim Ugovorom je prednik tuženika, kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita iznos od 39.000,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita, sa rokom otplate od 180 mjeseci sa nominalnom kamatnom stopom od 4,69 promjenljiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora,
- da su stranke 29. 02. 2016. sklopile Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu br. 77105/05 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, kojim Aneksom se sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane Korisnika kredita, tim Aneksom regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran s valutnom klauzulom u EUR, da su stranke tim Aneksom utvrdile stanje glavnice kredita, iznos preplate, da se iznos preplate koristi za namirenje budućih anuiteta, uz koji Aneks je korisniku kredita dostavljen i Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku,
- da je Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača, kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženici, kao trgovci, s korisnicima kreditnih usluga, kao potrošačima, nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, kao i ostale tužene banke, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,
- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena,
- daje presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je o tužbi Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka među kojima je i ovdje tuženik, odlučeno na način da je utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,
- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena,
10.Odredbom članka 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/09, dalje ZZP/09) dodan je članak 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP/14), koji je na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
12. U smislu odredbe članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu, što, po ocjeni ovoga Suda, uključuje i parnice zbog stjecanja bez osnove, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. jasno je izrazio stav kako je odluka u kolektivnom sporu temeljem odredbe članka 502.c ZPP obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima, odnosno sud je vezan za utvrđenja u kolektivnom sporu i dužan ih je primijeniti. Navedeno iz razloga, jer je svrha odredbe članka 118. ZZP/14 da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđeno da je došlo do povrede propisa o zaštiti potrošača, obligatorno primijeni u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu kako bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Samo utvrđenje ništetnosti u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača bilo bi bez konkretnog pravnog učinka kada potrošači ne bi svoja subjektivna prava mogli ostvariti u pojedinačnim postupcima.
14. Navedeni direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji obvezuje sudove proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.
15. Te presude su donesene na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje: ZZP/07), a temeljem odredbe čl. 138a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
16. Kako su spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, koja je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom jer da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora banka kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirala o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, stoga su i predmetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu izumeđu tužitelja i tuženika ništetne, pa na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
17. Prema tome tužiteljica se u ovom sporu može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u kojem je sudjelovao ovdje tuženik, sve u smislu odredbe članka 502.c. ZPP u vezi sa čl. 502.a. st. 1. ZPP
18. U nalazu i mišljenju vještaka Ines Lozić, stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i poreze, Centar za vještačenja d. o. o. Split iz svibnja 2025. se navodi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:
- Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita iznose 5.041,97 EUR, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 1.077,32 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 3.964,65 EUR.
- Ukupno je manje plaćen iznos od 400,56 EUR, od kojeg iznosa je zbog pada kamatne stope manje plaćen iznos od 88,32 EUR, a zbog pada tečaja ispod tečaja na dan isplate kredita iznos od 312,24 EUR.
Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 4.641,41 EUR i to:
- Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznosi ukupno 989,00 EUR,
- Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznosi ukupno 3.652,41 EUR.
Glavnica po kreditu u CHF, temeljem inicijalnog otplatnog plana, uzevši u obzir početnu kamatnu stopu i tečaj koje je vrijedio na dan isplate kredita bi na dan 03.03.2016.g. iznosila 65.988,68 kn dok je konverzijom utvrđena nedospjela glavnica u iznosu 76.512,09 kn. Slijedom navedenog, razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem početnog otplatnog plana i tečaja iznosi 1.396,70 EUR. Prilikom provođenja konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c., te utvrdio preplatu tužitelja u iznosu 85,49 EUR na dan izračuna konverzije kredita, odnosno na dan 30.09.2015. godine.
Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene kamatne stope i tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije dana 03.03.2016. godine ukupno iznose 1.888,30 EUR. Pod pretpostavkom da bi se vršio prijeboj zateznih kamata sa iznosom preplate priznate po konverziji, preostali iznos zateznih kamata na preplaćene mjesečne iznose obračunate do dana provođenja konverzije 03.03.2016.g. iznosio bi 1.802,81 EUR.
19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Ines Lozić jer je izrađeno u skladu sa pravilima struke na temelju svih potrebnih podataka i dokumenata za izradu vještva, te nalaz i mišljenje nisu proturječni.
20. Konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora, te eventualno do tada sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz članka 19. c toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR.
21. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope i valutne klauzule, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu te u ugovorima o kreditu ugovarale nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvan ugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.
22. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka br. 1. Ugovora o kreditu 29. 02. 2016. kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužiteljica u navedenom Aneksu odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
23. Stoga, tužiteljica unatoč sklopljenom Aneksu kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.
24. Takvo pravno shvaćanje, suprotno stajalištu tuženika koji iznosi u odgovoru na tužbu (str. 6. – odgovora na tužbu, list 82 spisa) u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., ŽŽ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.
25. Na navedeno pravno shvaćanje poziva se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022., a koje pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.
26. Slijedom navedenog proizlazi da među strankama nije sporno da je tuženik proveo konverziju sukladno zakonu, te tužitelj ne pobija Aneks kojim je izvršena konverzija i stoga isti obvezuje stranke.
27. Sklapanjem Sporazuma kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15, tužitelj nije izgubio pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te je zadržao pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana 13. 04. 2005. u pogledu ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o promjenjivosti kamate jednostranom odlukom tuženika, te o valutnoj klauzuli u CHF.
28. Kako je prema nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno da tužiteljica nije u potpunosti financijski obeštećena, te da se je za iznos obuhvaćen tužbenim zahtjevom od 6.353,18 EUR povećala imovina tuženika jer je tuženik navedeni iznos primio temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, isti je dužan vratiti temeljem odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. ZOO. Naime, vještak je u svom mišljenju decidirano i jasno naveo da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita iznose 5.041,97 EUR od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 1.077,32 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 3.964,65 EUR. Razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem početnog otplatnog plana i tečaja iznosi 1.396,70 EUR, te kako je tuženik konverzijom priznao pretplaćeni iznos od 85,49 EUR, e uz istaknuti prigovor prijeboja ostaje razlika koja iznosi 1.311,21 eur, što sa iznosom od 5.041,97 EUR čini sveukupno potraživanje tužitelja u iznosu od 6.353,18 EUR. 29 . U odnosu na prigovor zastare tuženika, sud je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
30. Stoga, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi na temelju članka 502.c ZPP, a u ovoj pravnoj stvari se kako je naprijed obrazloženo primjenjuje, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi i to odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope od 13. lipnja 2014., a odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba podnesena ovom sudu neposredno dana, 11. lipnja 2019., kako i proizlazi iz štambilja suda prijamne pisarnice, zastara nije nastupila, te stoga prigovor zastare sud smatra neosnovanim. Naime, zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamate počela bi teći od 13. lipnja 2014. i istekla bi 13. lipnja 2019., dok zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. i istekla bi 14. lipnja 2023.
31. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi sa tužiteljicom pregovarao o spornim ugovornim odredbama koje se odnose na valutu CHF, a niti da bi tužiteljicu upoznavao sa mogućim rizicima promjene tečaja valute na štetu tužiteljice, kao niti o promjeni kamatne stope i uvjetima promjene kamatne stope, jer iz iskaza tužiteljice saslušane pred ovim sudom 12. 06. 2025. proizlazi da je tužiteljica 2005. sklopila ugovor o kreditu sa tada Splitskom bankom, a sredstva kredita je iskoristila za dovršenje nekretnine koja je između ostaloga naznačena i u ugovoru o kreditu, a radi se o nekretnini u kojoj i dana danas stanuje. Došla je kod svog osobnog bankara i rekla mu kolika je njena plaća odnosno koliko opterećenje plaće po kreditu može financijski podnijeti, a on je preporučio da podigne kredit u „švicarcima“ jer je to tada bilo povoljno. Osobni bankar joj nije ponudio ugovor ni po kojoj drugoj valuti.
32. Uzimajući u obzir iskaz tužiteljice, te predmetni ugovor iz kojeg proizlazi da je namjena kredita za dovršenje nekretnine stana koji je služio za stanovanja tužiteljice i njezine obitelji, a za koji nije utvrđeno da bi služio zanimanju tužiteljice, njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, proizlazi da je u predmetnom postupku tužiteljica imala status potrošača sukladno odredbi članka 3. točka 1. ZPP/03, kojom je određeno, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP. Troškovi tužiteljice se odnose na zastupanje po odvjetniku: sastav tužbe 200 eur, sastav podnesaka od: 05. 11. 2019. (da se dostavi financijska dokumentacija sudu i prijedlog za donošenje rješenja) – 200 eur, 25. 05. 2020. (uređen tužbeni zahtjev) – 200 eur, 19. 02. 2025. (očitovanje na odgovor na tužbu) – 200 eur, 07. 04. 2025. (dostava uplatnice), 10. 06. 2025. (uređen tužbeni zahtjev) – 200 eur, pristup na ročište od 25. 03. 2025. (pripremno ročište) – 200 eur, 12. 06. 2025. (glavna rasprava) – 200 eur, 28. 01. 2026. (glavna rasprava) – 200 eur, što svukupno iznosi 1.400,00 EUR, sa PDV-om daje iznosi od 1.750,00 EUR,- trošak vještačenja – 650,00 EUR prema rješenju ovog suda P-3312/2019-22 od 15. 10. 2025., a koji iznos je tužiteljica i uplatila. Tako sveukupan trošak tužiteljice iznosi 2.400,00 EUR. Odbijen je zahtjev za plaćanje troška koji bi se odnosio na pristojbu tužbe jer nema dokaza da je taj trošak plaćen. Trošak za objavu-pristup na ročište za objavu presude je odbijen kao neosnovan jer punomoćnik tužiteljice nije pristupio na ročište za objavu presude. Nije osnovano zatražen trošak za podnesak od 07. 04. 2025., a ni potreban u ovom postupku jer je njime samo dostavljena uplatnica kao dokaz o uplati predujma za vještačenje za što nije potrebno posebno pravno znanje, te sud taj podatak dobije iz računovodstva suda. Troškovi tužiteljice su obračunati temeljem Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., 107/2025.).
U Sinju, 25. ožujka 2026. godine
Sudac:
Željko Gusić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
1. pun. tužiteljice,
2. pun. tuženika.
