Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-18/2026-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja LB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Galešić, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Ante Galešića, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik za cijelo u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake Ćirina Dubrava, u naravi pašnjak ukupne površine 5013 m2, nastala od matične čestice oznake 2314/7 k. o. [katastarska općina], a sve prema Geodetskom elaboratu za diobu ili spajanje katastarskih čestica od dana 25.05.2022 godine, izrađenom od strane ovlaštenog inženjera GB, broj elaborata 60/2022.

II. Tuženica je dužna trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti ishodi u zemljišnim knjigama ovog suda uknjižbu vlasništva na označenoj nekretnini na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.950,00 EUR (tisućudevetstopedeset eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2026., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 4. listopada 2023. navodi da je stvarni, a izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake Ćirina Dubrava, u naravi pašnjak ukupne površine 5013 m2. Navodi da je nekretnina formirana od postojeće matične kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve prema geodetskom elaboratu za diobu ili spajanje katastarskih čestica od dana 25. svibnja 2022. izrađenom od strane ovlaštenog inženjera GB, broj elaborata 60/2022, a koji elaborat je potvrđen od strane Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru. Ističe da se nalazi u samostalnom i neometanom posjedu utužene nekretnine, a vlasništvo koje je stekao nasljeđivanjem svojih prednika, odnosno nasljeđivanjem bake ZB ud. RB, zatim oca MB te majke ŽB. ZB da je bila u braku sa ZB RB te da su imali petero djece, s tim da su se kćeri odrekle nasljedstva u korist braće i to: Ante, VB i MB, tako da je predmetna nekretnina pripala sinovima ZB, svakom za 1/3 dijela. Otac tužitelja je bio MB pok. RB, a njega je naslijedila supruga ĆB koja je umrla **.**.2005. Navodi da se sporna čestica ne spominje u rješenju o nasljeđivanju iza ĆB isključivo iz razloga što je ista ostala upisana kao posjed majke MB, odnosno ZB. ĆB i MB su imali dvojicu sinova, tužitelja i TB, a njihovom međusobnom podjelom ova nekretnina je pripala LB. Navodi da se tužitelj u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, osobno i putem svojih prednika nalazi već više od sto godina. O činjenici posjeda nekretnina govori i posjedovno stanje gdje je evidentirana baka tužitelja ZB koja umrla prije više od 40 godina. Na predmetnoj nekretnini i danas postoje masline koje su zasadili prednici tužitelja, a koje on neometano obrađuje. Posebno se ističe da je predmetna nekretnina većim dijelom ograđena suhozidom koji su izgradili prednici tužitelja. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica Republika Hrvatska se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da ukoliko tužitelj tvrdi da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao dosjelošću, da bi trebao dokazati posjed svojih prednika na predmetnoj nekretnini 40 godina prije 6. travnja 1941. (pravna pravila OGZ-a), a logično je za pretpostaviti, obzirom da se radi o duljem vremenskom periodu od prije više od sto godina, pa eventualno predloženi svjedoci ne mogu svjedočiti o bitnim činjenicama iz vlastitog opažanja. Tuženica nadalje osporava i poštenje posjeda. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu naknade parničnog troška tuženici.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu i to: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5-8), geodetski elaborat od 25. svibnja 2022. (list spisa 9-36), odluka Općinskog državnog odvjetništva, Građansko-upravni odjel broj N-DO-178-2023-6 od 31. kolovoza 2023. (list spisa 37), posjedovni list broj 110 k. o. [katastarska općina] (list spisa 38), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, iz Biograda na Moru broj O-138/05, UPP/OS-119/06 od 15. listopada 2006. (list spisa 39-42), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O.754/79 od 24. svibnja 1979. (list spisa 43- 44), izvod iz katastarskog plana (list spisa 45), povijest promjena DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 930- 04/23-05/108, urbroj: 541-24-04/8-23-2 od 21. srpnja 2023. (list spisa 46-55), fotografija (list spisa 56), povijest zk. upisa za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 71- 95), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 107- 110), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 104-106), saslušani su svjedoci: NB (list spisa 104,169), DB (list spisa 104, 170), TB (list spisa 104, 171), IB (list spisa 105, 171) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 115-116, 181).

4. U ovom predmetu dana 27. svibnja 2024. donesena je prvostupanjska presuda, pod ranijim poslovnim brojem: P-2342/2023-17 kojom je cijelosti prihvaćen osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva utužene nekretnine za cijelo.

5. Rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-449/2022-2 od 22. veljače 2023. ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženicu pod 3. Republiku Hrvatsku te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

5.1. Obrazlažući svoju odluku drugostupanjski sud je naveo da prvostupanjski sud nije obrazložio od kada je počelo vrijeme dosjelosti, odnosno trajanje tog posjeda kao i kvalitetu istog, pa da je nerazumljiv zaključak ovog suda da su se ispunile pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću sukladno odredbi članka 159. stavak 4. ZV-a.

5.2. U skladu s uputom drugostupanjskog suda, a radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je u ponovljenom postupku, uz suglasnost parničnih stranaka pročitao sve dokaze izvedene u ranije provedenom postupku te je ponovno saslušao svjedoke:

NB, DB, TB, IB te tužitelja LB.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je nastala od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve prema geodetskom elaboratu od 25. svibnja 2022., izrađenom od strane ovlaštenog inženjera GB, broj elaborata 60/2022, za cijelo te upis tog prava u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženice.

8. Među strankama nije sporno da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici utužene nekretnine upisani ranije tuženica ad.1. ĐB za 650/1182820 dijela, ranije tuženik ad.2. KB za 650/1182820 dijela te tuženica Republika Hrvatska za 1181520/1182820 dijela. Ujedno nije sporno da se tužitelj u skladu s odredbom članka 186.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru ( dalje u tekstu: ODO) zahtjevom za mirno rješenje spora, u odnosu na koji zahtjev je tuženica donijela državnoodvjetničku odluku broj N-DO-178/2023-6 od 31. kolovoza 2023. kojom je odbijen prijedlog za mirno rješenje spora (list spisa 37).

9. Među strankama je sporno je li tužitelj ispunio uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

10. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik EB, dipl. ing. geod. je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere prema zk. stanju, a sve prema parcelacijskom elaboratu. Nadalje opažanjem suda je utvrđeno da je predmet spora jednim dijelom ograđen suhozidom, u naravi da predstavlja krš i makiju, dok u južnom dijelu predmetna nekretnina predstavlja maslinik.

10.1. Vještak mjerničke struke je sačinio skicu sudskog očevida (list spisa 109) na kojoj je označio predmetnu nekretninu, na koju stranke nisu imale primjedbi.

11. Uvidom u geodetski elaborat broj 52/22 (list spisa 9-36) za diobu ili spajanje katastarskih čestica izrađenog po zahtjevu ovdje tužitelja potvrđenog od DGU, PUK Zadar, Odjela za katastar Biograd na Moru, klasa: 932-06/2022-02/197, ur.broj: 541- 24-04/5-22-3 od 8. lipnja 2020. godine proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] površine 5013m2 formirana od postojeće matične kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, iz Biograda na Moru broj O-138/05, UPP/OS-119/06 od 15. listopada 2006. (list spisa 39-42) proizlazi da su pok. ĆB, rođenu 1937., a umrlu 2005. naslijedili sinovi TB i LB. Nije razvidno da bi utužena nekretnina činila ostavinsku masu pok. ostaviteljice.

13. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O.754/79 od 24. svibnja 1979. (list spisa 43-44, 173-174) razvidno je da su RB pok. FB, rođenog 1903., a umrlog 1977. naslijedili zakonski nasljednici i to: ŠB, VB i MB, svaki za 1/3 dijela. Iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da su supruga ZB te kćeri ostavitelja svoje nasljedne dijelove ustupile sinovima ostavitelja: ŠB, VB i MB. Nije razvidno da bi utužena nekretnina činila ostavinsku imovinu pok. ostavitelja.

14. Uvidom u povijest promjena DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 930-04/23-05/108, urbroj: 541-24-04/8- 23-2 od 21. srpnja 2023. (list spisa 46-55) razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere. Pregledom najstarijih podataka za k. o. [katastarska općina], a koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1955/1956., kat. čest. [katastarska čestica] upisana je u ABC registar 424 i to kao posjed općenarodne imovine. Aerofogrametrijskim snimanjem 1974. kat. čest. [katastarska čestica] je upisana u ABC registar 107 i to kao posjed ZB ud. Marinka u površini od 18233 m[2] . Iskazom promjena 152/06 kat. čest. [katastarska čestica] mijenjala je oblik i površinu, ali nije mijenjala posjednika. Zaključno izvodom iz posjedovnog lista iz 2023. proizlazi da je kao posjednik navedene nekretnine i dalje upisana ZB.

15. Svjedok NB je u iskazu danom pred ovim sudom na licu mjesta 15. ožujka 2024. (list spisa 104) naveo da je baka ZB preminula 80-tih godina, da su je nasljedili sinovi: VB, MB i ŠB, između ostalog i predmetnu nekretninu pa je tako tužitelj LB nasljedio svog oca MB koji je preminuo oko 2000. a nakon njegove smrti istog je naslijedila supruga ĆB, a nakon njene smrti predmetnu nekretninu je nasljedio ovdje tužitelj. Baka ZB imala je tri kćerke i to L, G i Z koje su se odrekle svog nasljednog dijela u pogledu predmetne nekretnine. Otkad zna za sebe predmetna nekretnina je bila u posjedu obitelji ĆB i ista se obrađivala od strane obitelji te je na istima bio maslinik koji je dijelom i dan danas, a susjedne nekretnine od predmetne su ograđene suhozidom, da je jedan od međaša i vlasnik susjedne nekretnine koju je naslijedio od bake ZB.

15.1. Potom saslušan pred ovim sudom 3. ožujka 2026. ( list spisa 169) je iskazao da je mu je jako dobro poznat ovaj teren o kojem je ranije iskazivao. Naveo je da on i tužitelj imaju istu baku ZB koja je s djedom RB živjela u staroj kući u staroj kući koja se nalazi možda na udaljenosti od nekih 30-ak metara od ovog terena koji danas pripada LB. Kako su baka i djed u blizini živjeli, još kao dječak od možda 5-6 godina da je dolazio kod bake i djeda. Tako da zna da su baka ZB i djed na ovom terenu obrađivali masline, sadili luk, bob i ostalo povrće. Sjeća se da je taj teren bio i ograđen još tada s obzirom da se na tom terenu sadilo pa da blago ne ulazi na taj teren. Misli da je masline posadio još djed pokojni RB, samo zna da oduvijek pamti te masline, a ta stabla maslina se dan danas nalaze na terenu i danas ih obrađuje LB. Baka ZB je preminula možda 80-ih godina prošlog stoljeća, prešla je sedamdesetu godinu života, djed RB je preminuo nekoliko godina prije nje. Nakon bakine smrti ovaj teren je naslijedio stric, tužiteljev otac MB. Napominje da su pored MB i i oca VB, djed i baka imali još djecu: strica ŠB te tete G, R i Z. Tete se nisu prihvatile svog nasljednog dijela pa se zemlja dijelila na trojicu sinova. Oni su se mirno podijelili, tu nije bilo svađe i ovaj teren je pripao stricu MB. Poslije bakine smrti upravo stric MB je nastavio koristiti ovaj teren, nastavio je obrađivati masline, a sjeća se da su stric MB i strina ĆB sadili bob, luk, kao ranije baka i djed. MB i ĆB su umrli i ovaj teren je naslijedio LB. Pored LB imaju još jednog sina TB. Obojicu ih poznaje i sami su mu rekli da su se mirno podijelili. Po priči svog oca zna da je ovaj teren u posjedu MB još dok je pradjed pok. FB bio živ. Ono što zna sigurno i osobno da sam je tu dolazio još kao dječak od 5, 6 godina i od tada nije čuo za nikakve sporove.

16. Svjedok DB je u iskazu danom pred ovim sudom na licu mjesta 15. ožujka 2024. (list spisa 104) naveo da je baba ZB preminula 80-tih godina, bila je sestra njegovog pradjeda, da ju je osobno i poznavao, da su je nasljedili sinovi:

MB, VB i ŠB pa tako i u pogledu predmetne nekretnine koja je oduvijek bila maslinik, a ranije vinograd, dio je predstavljao smokovik. Danas predmetnu nekretninu obrađuje tužitelj koji je istu stekao od svog oca MB, a koji je preminuo oko 2000. a koji je inače sin babe ZB. U obitelji DB nikada nije bilo sporova oko predmetne nekretnine a niti je itko ikada ikome od obitelji DB osporavao posjed i njegovo vlasništvo

16.1. Potom saslušan pred ovim sudom 3. ožujka 2026. ( list spisa 170) je ostao kod svega što je ranije iznio. Dodatno je naveo da je to bio jedan veliki teren koji je otkad pamti ograđen sa svih strana suhozidom i bio je u posjedu tetke ZB i njezinog supruga RB. Poznato mu je da se nakon tetkine smrti, taj cijeli teren unutar suhozida dijelio na njezina tri sina: ŠB, VB i MB. Dobro ih je poznavao i oni su mu sami rekli, a to znaju svi u mjestu. Oni su se mirno podijelili nakon tetkine smrti i točno se zna koji dio je pripao kojem bratu. Na ovom dijelu koji je pripao upravo Milenkovom ocu pok. MB se nalaze stare masline koje pamti otkad je bio dijete. Sjeća se još kao dijete od 7, 8 godina da je viđao pok. RB i ZB na ovom terenu koji se krčio. Kad bi izvadili negdje kamen posadili bi bob, luk ili nešto slično. Misli da je taj suhozid gradio još pokojni FB, to zna po priči svojih roditelja, a i tetke ZB i MB. Odrastao je u [adresa], tako da se sjeća još kao dijete svega ovoga što je ispričao, kao dijete da je stalno prolazio pored ovog terena od Barešića. Ovaj teren je zagrađen zato što su se u ono vrijeme tereni ograđivali kako bi se spriječilo da tuđe blago ulazi u teren. Ističe da nikada nikakvih sporova nije bilo ranije pa ni sada. Zaključno je naveo na poseban upit da po priči zna da je ovaj teren u posjedu RB još otkad je bio živ pokojni djed FB, sigurno preko stotinu godina. LB je četvrta generacija u obitelji koja je u posjedu ovog terena.

17. Svjedok TB je u iskazu danom pred ovim sudom na licu mjesta 15. ožujka 2024. (list spisa 104) naveo da se se brat i on podijelili nakon smrti oca MB pa je predmetna nekretnina prešla u vlasništvo brata, dok je on dobio druge nekretnine, između njih nema spora. Naveo je da je otac predmetnu nekretninu stekao u diobi sa svojom braćom VB i ŠB, a oni nasljeđivanjem svoje majke ZB koja je preminula 80-tih, a koja je istu stekla od svog muža M. Predmetna nekretnina otkad je bio mali oduvijek je predstavljala maslinik, dio nekretnine su bile smokve, a dio nekretnine je bio vinograd koje je održavao dida. Predmetna nekretnina je oduvijek ograđena suhozidom sa svih strana, a njegov pradjed je s ostalim međašima istog i napravio. Nitko ih nikada nije ometao u posjedu nekretnina, a iste su u posjedu obitelji TB otkad zna za sebe.

17.1. Potom saslušan pred ovim sudom 3. ožujka 2026. ( list spisa 170) je iskazao da je taj teren preko stotinu godina u posjedu njihove obitelji, još od pokojnoga pradjeda SB. Pokojnoga pradjeda nije poznavao, ali to je čuo od dida RB. Djed mu je pričao također da je pradjed FB sagradio taj kameni suhozid koji ograđuje cijeli posjed koji je poslije podijeljen na tri dijela. Cijeli posjed je bio u vlasništvu bake ZB i djeda RB, dijelom su se obrađivale masline koje se i danas nalaze na terenu, a dijelom se sadio bob i slično. Baka ZB je preminula 80- ih godina prošlog stoljeća, dok je djed RB umro prije bake. Baku ZB su naslijedili sinovi ŠB, VB i otac MB, dok su se tetke G, Ž i V odrekle u korist braće. Poslije se otac podijelio sa stričevima na način da je ovaj teren pripao njemu. Otac MB je nastavio raditi na ovom terenu obrađivajući masline i slično, a poslije njegove smrti, brat i on da su podijelili i ovaj teren je pripao bratu LB. Nitko nikada im nije osporavao vlasništvo ovog terena, tako niti stričevima VB i ŠB.

18. Svjedok IB je u iskazu danom pred ovim sudom na licu mjesta 15. ožujka 2024. (list spisa 105) naveo da je predmetnu nekretninu obilazio dok je bio mali sa 5-6 godina budući da živi u susjedstvu, a da je predmetna nekretnina oduvijek bila u posjedu obitelji IB na kojoj je ranije bio zasađen vinograd jedan dio, a na drugom dijelu su bile smokve, a maslinik je zasađen prije 50 godina te su istog obrađivali Ć i žena mu ZB, a kasnije nakon njihove smrti istu nekretninu su stekli tri sina MB, VB i ŠB koji su tu veliku parcelu podijelili na tri dijela s tim da je Dragin dio nakon njegove smrti nasljedio ovdje tužitelj. Predmetna nekretnina u naravi je dijelom maslinik, a ograđena je suhozidima tako da nije čuo da postoji sporova s međašima, a niti je čuo da postoje sporovi unutar obitelji IB.

18.1. Potom saslušan pred ovim sudom 3. ožujka 2026. ( list spisa 170) je iskazao da je rođen u [adresa] gdje je živio sve do 1986. godine, a njegova obitelj ima teren koji graniči s ovim terenom. Tako da je sa svojim roditeljima odlazio na njihov teren još dok je bio dječak od pet godina. Jako dobro da je poznavao i RB i ZB koje je viđao svaki dan na ovom terenu, oni su obrađivali masline, sjeća se da je s jedne strane čak bio i vinograd, na jednom dijelu su sadili luk i slično. ZB je preminula negdje 1981. godine, dok je RB preminuo par godina prije nje. ZB je imala trojicu sinova:

ŠB, VB i MB. ZB je imala i tri kćeri, ali su se one odrekle u korist braće. Cijeli ovaj teren koji je ranije koristila Zorka je ograđen kamenim suhozidom. Poslije Zorkine smrti braća ŠB, VB i MB su se podijelila na način da je ovaj teren podijeljen na tri dijela. Upravo MB je pripao ovaj teren. MB je isto kao i ZB obrađivao masline, i danas njegov sin LB također obrađuje te stare masline. LB ima brata TB, oni su u dobrim odnosima, ne zna kako su se podijelili i jesu li uopće, ali nije čuo da bi bilo spora. To zna sigurno jer ih viđa obojicu svakodnevno. Zaključno je naveo da je ovaj posjed od IB unazad puno godina jer mu je djed koji je rođen 1891. godine pričao da je suhozid na ovoj nekretnini gradio još pok. FB.

19. U stranačkom iskazu tužitelj LB je naveo (list spisa 115-116) da je predmetnu nekretninu stekao od oca MB koji je preminuo 1999. a koji je istu stekao s svojom braćom VB i ŠB i to veliku nekretninu, a koja se podijelila na tri jednaka dijela, a koju su stekli nasljeđivanjem babe ZB odnosno svoje mame, a koja je zajedno s djedom Ć istu obrađivala te na njoj imali zasađen maslinik koji je i dan danas na terenu, a prije maslinika na istom mjestu se nalazio vinograd. Predmetna nekretnina je oduvijek bila ograđena suhozidom i kao takvu je pamti još dok je bio dijete i dolazio pomagati oko vinograda a kasnije maslinika.

19.1. Potom saslušan pred ovim sudom 3. ožujka 2026. ( list spisa 181) je u cijelosti ostao kod svog ranijeg iskaza, istaknuo je da nikada nije bilo nikakvih sporova. Roditelji su mu pričali da je ovaj teren još od pokojnog pradjeda SB i da ga je pradjed FB ogradio još prije sto godina.

20. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

21. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

21.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

21.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

22. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

23. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

24. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

25. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

26. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala tu nekretninu, a očito je da je predmetna nekretnina održavana te nije zapuštena i neprohodna, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice. Slijedom čega, suprotno navodu tuženice iznijetim u odgovoru na tužbu, po stavu ovog suda posjed tužitelja i njegovih prednika jest savjestan.

27. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: NB (rođen 1959.), DB (rođen 1961.), TB ( ođen 1962.) i IB ( rođen 1953.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, koji svoja saznanja crpe još od vremena kad su djed i baka tužitelja pok. RB i pok. ZB bili živi, da su suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično iskazivali, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnim dokazima u spisu. Prvenstveno sukladno povijesti promjena Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 930- 04/23-05/108, urbroj: 541-24-04/8-23-2 od 21. srpnja 2023. (list spisa 46-55), prema kojoj je je na utuženoj nekretnini evidentirana obitelj IB. Pa tako pok. ZB ud. RB pok. FB je evidentirana na kat. čest. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 18 233 m[2] i to aerofotogrametrijskim snimanjem 1974. godine koji podaci u pogledu posjednika se nisu mijenjali.

28. Stoga, iz iskaza saslušanih svjedoka koji su u vrijeme iskazivanja imali 67, 64, 63 i 72 godine, pa je logično i očekivano, a iz njihovih iskaza proizlazi da saznanja o predmetu spora imaju još dok su bili djeca, što bi značilo da unatrag 50-60 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojima su govorili odnosno o osobama koje su isto koristile, a potom i samog tužitelja. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti uživana po prednicima tužitelja nekretnine je još koristio djed pok. RB, rođen 1985., a umrlog 1977. i baka ZB koji su predmetnu nekretninu koristili dijelom za obrađivanje maslina, a dijelom u poljoprivredne svrhe, obrađivanjem sadnjom povrtlarskih kultura. Potom, predmetne nekretnine je nastavio posjedovati tužiteljev otac MB na isti način, a potom tužitelj. Stoga, cijeneći sve naprijed izvedene dokaze, sud je stava da posjed tužitelja na utuženoj nekretnini seže puno ranije nego što bi to proizlazilo iz Izvoda iz katastra zemljišta iz 1974. godine. Ujedno, iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelja i njegove pravne prednike itko ometao u posjedovanju odnosno korištenju nekretnine, pa je po stavu ovog suda predmetna nekretnina najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad su nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

29. Vezano za navode tuženice iznijetim u žalbenom postupku da iz priloženih rješenja o nasljeđivanju iz pok. RB i pok. ĆB nije obuhvaćena predmetna nekretnina, po stavu ovog suda nije pravno odlučno da je predmetna nekretnina obuhvaćena ostavinskom imovinom prednika tužitelja, budući da je dosjelost ( na koji pravni temelj se poziva tužitelj) pravni institut koji omogućava stjecanje prava vlasništva na temelju posjeda nekretnine tijekom određenog vremenskog razdoblja, pod uvjetom da posjednik ispunjava sve potrebne pretpostavke, uključujući zakonitost posjeda i savjesnost. Nadalje, nisu točni navodi tuženice kako tužitelj nije dokazao da bi evidentirana posjednica ZB bila baka tužitelja. Upravo iz obrazloženja priloženog rješenja o nasljeđivanju iza pok. RB pok. FB, jasno proizlazi da je supruga ostavitelja bila upravo ZB koja je svoj nasljedni dio zajedno sa svojim kćerima ustupila svojim sinovima. Pa je jasno, da je evidentirana posjednica u katastarskom operatu „ ZB ud. RB pok. FB“ upravo tužiteljeva baka, što su u konačnici potvrdili svi saslušani svjedoci.

30. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke presude.

31. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

31.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.500,00 EUR) priznat trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora - 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), za zastupanje na ročištima: 11. siječnja 2024, 15. ožujka 2024., 6. svibnja 2024., 19. ožujka 2026. i 3. ožujka 2026. - od po 100 bodova za svaku pojedinu radnju (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife ), ukupno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.400,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR Tužitelj je u troškovniku zatražio naknadu troška sudske pristojbe za tužbu i presudu po odluci suda. Budući da zahtjev u tom dijelu nije određeno postavljen u smislu odredbe članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a jer u tom dijelu nije određeno naveo u kojem iznosu potražuje naknadu troška, sud nije niti mogao odlučivati u tom dijelu o zahtjevu za naknadu troška.

31.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.950,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (25. ožujka 2026.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

Biograd na Moru, 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru,

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.