REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2960/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Ljerke Perica, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Osnovne škole "Petar Zrinski" iz Šenkovca, Maršala Tita 21, OIB: 28123620593, kojeg zastupa opunomoćenica Andreja Fileš- Ružić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Andreja Fileš-Ružić i Anamarija Varović Kanižaj iz Čakovca, Uska 1, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi povrata poreza i doprinosa, 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-411-10/22- 01/36, URBROJ: 513-04-24-2 od 9. svibnja 2024.

II Poništava se rješenje Ministarstva financija Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, Ispostave Čakovec KLASA: UP/I-416-02/2018-04/231, URBROJ: 513-07-20-01/2021-11 od 8. prosinca 2021.

III Nalaže se tijelu iz točke II izreke da u roku 60 (šezdeset) dana od dana dostave presude donese odluku o zahtjevu tužitelja u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju presude

IV Nalaže se tuženiku OIB: 18683136487 naknaditi tužitelju OIB: 28123620593 trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura ( dvijetisućepetsto eura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika čijim rješenjem KLASA: UP/II-411- 10/22-01/36, URBROJ: 513-04-24-2 od 9. svibnja 2024. je odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, Ispostave Čakovec KLASA: UP/I-416-02/2018-04/231, URBROJ: 513-07- 20-01/2021-11 od 8. prosinca 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 8. prosinca 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za povrat poreza i doprinosa u iznosu od 33.097,44 kn, plaćenih po sudskoj privremenoj mjeri obzirom na odbijanje tužbe u radnom sporu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužitelj u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 60 Gž R- 1607/2019 pravomoćno završen parnični postupak koji je pred Općinskim sudom u Čakovcu vođen pod brojem Pr-59/2016 radi povrata plaća isplaćenih bivšoj ravnateljici ČZ bez pravne osnove tj. temeljem pravne osnove koja je prestala postojati - rješenja o privremenoj mjeri koje je bilo ukinuto. Navodi da je u navedenoj presudi izričito navedeno da porezni obveznik ima pravo potraživati (i) od poreznog tijela povrat predmetnih iznosa koji su predmet ovoga postupka, koje je platio s osnova poreza, prireza i doprinosa temeljem osnove koja je kasnije otpala te da to pravo proizlazi iz članka 2. stavaka 1., 2., 3. i 8., članka 3., članka 19. stavaka 1. i 2. te članka 113. stavka 5. Općeg poreznog zakona. Ističe i da je pokušao putem ovrhe na novčanoj tražbini od ČZ naplatiti tražbinu koja je i predmet ovog postupka, međutim nije uspio iz razloga što ovršenica nema novčanih sredstava po računima niti ima druge imovine iz koje se može naplatiti tražbina tužitelja. Također, ista nema u vlasništvu vozilo, a nekretnine su joj opterećene hipotekama, tako da nema izgleda da se tražbina naplati. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, usvojiti tužiteljev zahtjev za povrat poreza i doprinosa uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da Sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 6. ZUS-a, s obzirom da je Sud na temelju stanja spisa utvrdio da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu nije tražio održavanje rasprave i nije predložio izvođenje dokaza.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 8. prosinca 2021. odbijen zahtjev tužitelja za povrat poreza i doprinosa u iznosu od 33.097,44 kn, plaćenih po sudskoj privremenoj mjeri obzirom na odbijanje tužbe u radnom sporu sa obrazloženjem da tužitelj navedeni iznos mora tražiti od ČZ, a ne od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, Ispostave Čakovec.

9. Rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Čakovcu broj P-215/10-0 od 8. ožujka 2010. donesenom u parničnom postupku broj P-215/10 vođenom po tužbi bivše ravnateljice ČZ protiv Osnovne škole „Petar Zrinski“, ovdje tužitelja, radi vraćanja na rad, bila određena privremena mjera kojom je obvezniku bilo naloženo da radi osiguranja nenovčane tražbine tada tužiteljice - predlagateljici osiguranja ČZ, koja se nenovčana tražbina odnosila na njezino vraćanje na rad, isplaćuje mjesečni iznos u iznosu od 12.537,09 na ime naknade plaće te je škola s osnova predmetnih naknada plaće isplatila iznos od 67.647,96 kn, od čega se na poreze, prirez i doprinose odnosi iznos od 33.097,44 kn.

10. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 60 Gž R- 1607/2019-2 od 19. listopada 2021. točkom II. izreke naloženo je ČZ naknaditi ovdje tužitelju iznos od 33.097,41 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Tuženik je odbio žalbu tužitelja sa obrazloženjem da je navedenom presudom jasno i nedvosmisleno dosuđeno da je povrat iznosa od 33.097,41 kn sa pripadajućim zateznim kamatama dužna izvršiti LZ, jer je po osnovi uplaćenog iznosa ostvarivala određena prava i koristi te uplaćeni iznos predstavlja njezinu imovinu.

12. Tužitelj je uz tužbu priložio zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne odluke suda za ovršenicu LZ, potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava, potvrdu o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje, uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Međimurske da LZ nije evidentirana kao vlasnica vozila, kao i zemljišnoknjižne izvatke iz kojih proizlazi da su joj nekretnine koje ima u suvlasništvu opterećene založnim pravom.

13. Među strankama nije sporno da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 33.097,44 kn za poreze, prirez i doprinose po navedenoj privremenoj mjeri.

14. Međutim, sporno je da li je tuženik obvezan tužitelju vratiti naveden i novčani iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obzirom da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 60 Gž R-1607/2019 od 19. listopada 2021. naloženo ČZ da navedeni iznos isplati tužitelju.

15. Sukladno članku 19. stavku 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine 147/2008, 18/2011, 78/2012, 136/2012, 73/2013, 26/2015, 44/2016, dalje: OPZ) porezno tijelo u porezno-dužničkom odnosu ima pravo na naplatu:

1. poreza,

2. kamata i novčanih kazni,

3. novčanih činidbi po osnovi odgovornosti iz poreznog jamstva.

Stavkom 2. istog članka propisano je da porezni obveznik ili osoba koja je preplatila porez ili od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na:

1. povrat preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove,

2. kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove.

16. Sukladno članku 26. stavku 1. Pravilnika o porezu na dohodak ( Narodne novine 10/2017, 128/2017, 106/2018, dalje: Pravilnik) radnik, umirovljenik i osoba koja ostvaruje primitke (plaću) iz članka 21. Zakona o porezu na dohodak je dužnik poreza na dohodak. Poslodavac i isplatitelj primitka (plaće) i mirovine je solidarni dužnik u postupku obračunavanja i plaćanja poreza na plaću i mirovinu, sukladno odredbama propisa kojim je uređen opći porezni postupak.

17. Sukladno članku 113. stavku 5. OPZ-a povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo dužno je vratiti osobi koja ga je platila, odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno.

18. Člankom 43. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

19. U ovom predmetu nesporno je utvrđeno da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 60 Gž R-1607/2019 od 19. listopada 2021. preinačena točka II. prvostupanjske presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Pr-59/16- 44 od 18. prosinca 2018. godine kojom je bio odbijen dio tužbenog zahtjeva ovdje tužitelja za isplatu naknade poreza i doprinosa plaćenih po ukinutoj privremenoj mjeri te je preinačenom točkom II. naloženo ondje tuženici ČZ isplatiti tužitelju (ovdje tužitelju) iznos od 33.097,41 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na poreze i doprinose plaćene po ukinutoj privremenoj mjeri, a što prvostupanjsko tijelo i tuženik niti ne spore.

20. Uzimajući u obzir odredbu članka 19. stavka 2. OPZ-a, prema stavu Suda, tužitelj je u ovom slučaju, osoba od koje je porez naplaćen bez pravne osnove i ima pravo na povrat iznosa koji je platio temeljem osnove koja je naknadno otpala.

21. Prvostupanjsko tijelo i tuženik smatraju da tužitelj predmetni novčani iznos mora tražiti od tuženice ČZ, jer se isto nalaže navedenom pravomoćnom presudom, a ne od prvostupanjskog tijela kojemu je podnesen zahtjev za povrat predmetnog iznosa.

22. Međutim, Sud ne prihvaća takvo stajalište. Uzimajući u obzir odredbu članka 26. Pravilnika dužnik poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primljene plaće je fizička osoba koja ostvaruje dohodak, a poslodavac je solidarni dužnik u postupku obračunavanja i plaćanja poreza na plaću. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, imaju se primijeniti odredbe ZOO-a koje se odnose na solidarne obveze.

23. Kod solidarnih obveza svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Shodno tome, tužitelj može zahtijevati ispunjenje svoje tražbine bilo od ČZ bilo od prvostupanjskog tijela, odnosno tuženika sve dok u cijelosti ne namiri svoju tražbinu.

24. Pritom se napominje tijelu da je i Županijski sud u Zagrebu u navedenoj pravomoćnoj presudi u točki 31. obrazloženja naveo da osim tužene ČZ i porezno tijelo može biti pasivno legitimirano u konkretnom slučaju.

25. Sud nije prihvatio prigovor tuženika da je povrat predmetnog iznosa dužna izvršiti isključivo LZ te da uplaćeni iznos predstavlja njezinu imovinu iz razloga što je u konkretnom slučaju radni odnos ČZ prestao, a poslodavac, ovdje tužitelj je platio poreze, prirez i doprinose izravno prvostupanjskom tijelu na ime naknade plaće temeljem rješenja o privremenoj mjeri, a koja osnova je naknadno otpala. Također, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje će brisati staž mirovinskog osiguranja radnika od dana prestanka ugovora o radu, temeljem dopuštenog otkaza poslodavca pa slijedom navedenog nije osnovan niti prigovor tuženika da dio iznosa koji je ČZ uplaćen u II. stup mirovinskog osiguranja predstavlja njenu imovinu.

26. Predmet je vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu koji će u ponovnom postupku odlučiti o zahtjevu tužitelja za povrat poreza i doprinosa pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedaba izraženim u točkama 20. do 25. obrazloženja ove presude.

27. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

28. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkama I, II i III izreke presude.

29. Budući da je tuženik izgubio spor dužan je tužitelju nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika. Tužitelju je kao opravdan izdatak u smislu odredbe članka 144. ZUS-a priznat trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 1.000,00 EUR i trošak podneska od 26. rujna 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR uvećano za pripadajući PDV, u sveukupnom iznosu od 2.500,00 EUR uz primjenu Tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

30. Stoga je, temeljem članka 148. stavka 4. odlučeno kao u točki IV izreke presude.

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točaka I, II i III izreke ove presude žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavku 1. ZUS-a.

Protiv točke IV ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Andreja Fileš-Ružić, Čakovec, Uska 1

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5

3. U spis