REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-550/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Bilandžić, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AT, vlasnika obrta [obrt] spajanja plastičnih cijevi, niskogradnja i usluge u poljoprivredi, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lisak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OPĆINA HUM NA SUTLI, OIB 61743726362, Hum na Sutli 175, Hum na Sutli, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Narančić, odvjetnica u Krapini, radi isplate iznosa od 49.194,93 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-541/2019-112 od 9. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-541/2019-112 od 9. siječnja 2026. u točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-541/2019-112 od 9. siječnja 2026. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije poslovni broj Ovrv-506/2009 od 9. listopada 2009., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 49.194,93 EUR sa zateznim kamatama od 4. listopada 2006. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovrhe sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po kamatnoj stopi propisanoj za ostale odnose te je tužiteljev tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 20.000,00 EUR (točka II. izreke). Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.788,00 EUR kao neosnovan (točka III. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 39.503,63 EUR kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredaba članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 221.a ZPP-a. U obrazloženju presude prvostupanjski sud iznosi zaključak da tužitelj nije dokazao da je izveo radove koji su obračunati u okončanoj situaciji i računu broj 3/2006.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točkama I., II. i IV. izreke. Smatra da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Tvrdi da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja, povrijedio načelo neposrednosti, načelo slobodne ocjene dokaza i raspravno načelo te načelo savjesnog korištenja procesnim pravima. Ukazuje da je predmet ovog spora okončana situacija, a ne VII. privremena situacija. Ističe da se protivio da se u ovom postupku koristi nalaz i mišljenje vještaka Eter jer se taj nalaz i mišljenje odnosi na VII. privremenu situaciju, koja je predmet drugog postupka koji se vodi između stranaka pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalnoj službi u Samoboru, pod poslovnim brojem P-7/2015. Stoga smatra da je predmetni nalaz i mišljenje irelevantan u ovoj pravnoj stvari. Ističe da prvostupanjski sud ne ocjenjuje okolnost da tuženik nije dostavio u spis građevinsku knjigu i dnevnik za okončanu situaciju iako je prvostupanjski sud utvrdio da su predmetne isprave u posjedu tuženika. Ukazuje da prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da je tuženik neopravdano odbio dostaviti građevinsku knjigu za okončanu situaciju u smislu odredbe članka 233. ZPP-a, odnosno donijeti zaključak o osnovanosti tužiteljevog tužbenog zahtjeva. Navodi da sud nije niti pokušao ocijeniti od kakvog je značenja činjenica da tuženik posjeduje građevinsku knjigu za okončanu situaciju, a nije ju dostavio u spis po nalogu suda, zbog čega u konačnici nije bilo moguće provesti građevinsko vještačenje. Ističe da je nadzorni inženjer IT zaprimio 4 primjerka okončane situacije i građevinsku knjigu, nije ih osporio niti dostavio prigovor bilo koje naravi, a što je bio dužan učiniti u skladu s odredbom članka 3. ugovora sklopljenog između stranaka te sukladno Uzancama o građenju koje se primjenjuju u konkretnom slučaju. Ukazuje da građevinska knjiga u spomenutom sudskom predmetu poslovni broj P-7/2015 ne sadrži izvedene radove obuhvaćene okončanom situacijom. Tvrdi da su predmet okončane situacije radovi izvedeni u razdoblju od 11. studenog 2005. do 6. srpnja 2006., kao i neki drugi radovi izvedeni prije 11. studenog 2005. koji zbog dinamike izvođenja radova nisu bili obračunati ranije te taksativno navodi isprave u spisu iz kojih to, prema njegovom mišljenju, proizlazi. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti prihvati tužiteljev tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 604,76 EUR, odnosno ukupno 2.167,26 EUR sa zateznim kamatama.

4. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu, koju u cijelosti smatra neosnovanom stoga predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 EUR (uključujući PDV od 25%).

5. Žalba je neosnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP -a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 49.194,93 EUR na ime izvedenih radova obračunatih u okončanoj situaciji – R2.

8. Iz spisa proizlazi:

- da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora od 18. studenog 2003. (list 34. do 36. spisa) s pripadajućim aneksima ( list 46. do 48. spisa), kojim je tužitelj preuzeo izvođenje radova na izgradnji nogometnog igrališta u Lastinama u općini [adresa];

- da je između stranaka nesporno da je predmetni ugovor raskinut 6. srpnja 2006. te da su radovi na izgradnji predmetnog nogometnog igrališta dovršeni po drugom izvođaču;

- da je na temelju predmetnog ugovora tužitelj izdao tuženiku VII. privremenih situacija i okončanu situaciju – R2 (list 37. spisa), koja je predmet ovog spora;

- da je tužitelj izdao tuženiku račun broj 3/06 od 4. listopada 2006. (list 38. spisa) za obavljene radove iz okončane situacije – R2, a da je tuženik vratio tužitelju predmetni račun i odbio ga platiti;

- da predmetna okončana situacija nije ovjerena od strane nadzornog inženjera. Prema odredbi članka 16. Ugovora nadzor za naručitelja vršio je TABOR d.o.o. Direktor TABOR d.o.o., IT, dipl. ing. arh., faktički je vršio nadzor nad obavljenim radovima i ovjeravao količine i kvalitetu obračunatih radova na temelju podataka iz građevinskih knjiga;

- da se pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalnoj službi u Samoboru pod poslovnim brojem P-7/2015 između istih stranaka vodi parnični postupak;

- da je predmet navedenog spora VII. privremena situacija, a ne okončana situacija povodom koje se vodi ovaj postupak;

- da se u odnosu na radove obuhvaćene VII. privremenom situacijom vodila posebna građevinska knjiga, dok se u odnosu na radove obračunate u okončanoj situaciji vodila zasebna građevinska knjiga;

- da se u građevinskoj knjizi navode stvarne mjere (količine) izvedenih radova, a da se u građevinski dnevnik upisuje samo opis radova;

- da je nadzorni inženjer IT, dipl. ing. arh. (TABOR d.o.o.) zaprimio 4 primjerka okončane situacije i građevinsku knjigu 9. rujna 2006.

(povratnica na listu 107. spisa);

- da iz iskaza svjedoka IT, nadzornog inženjera proizlazi da je zaprimio okončanu situaciju, ali da ju nije vratio tužitelju s obzirom na to da ju nije niti obrađivao (list 142. spisa) budući da je u to vrijeme ugovor već bio raskinut, dok negira da je zaprimio građevinsku knjigu (list 1162. spisa);

- da je u ovoj pravnoj stvari provedeno građevinsko vještačenje po vještaku Marijanu Antunu Kantoci iz Vještačenje Kantoci d.o.o. (list 679. do 685. spisa, list 733. spisa, list 735. do 737. spisa i list 766. spisa);

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da na temelju dokumentacije u spisu ne može utvrditi je li tužitelj izveo radove koje je obračunao u okončanoj situaciji i da bez građevinske knjige radova u koje se upisuju količine stvarno izvedenih radova ne može provesti vještačenje, odnosno utvrditi je li tužitelj izveo sporne radove u količini u kojoj je tužitelj obračunao;

- da tužitelj tvrdi da se građevinska knjiga koja se odnosi na okončanu situaciju – R2 nalazi kod tuženika i da je, na prijedlog tužitelja, tuženik pozvan od strane suda da dostavi predmetnu građevinsku knjigu u spis predmeta;

- da tuženik tvrdi da nije u mogućnosti dostaviti predmetnu građevinsku knjigu u spis predmeta iz razloga što se ta knjiga ne nalazi kod njega, a da ju eventualno posjeduje nadzorni inženjer IT.

9. Nedvojbeno je da predmetna okončana situacija – R2 nije ovjerena od strane nadzornog inženjera IT. U takvoj situaciji, na tužitelju je teret dokazivanja da su sporni radovi izvedeni i to kako je obračunato u predmetnoj okončanoj situaciji.

10. U skladu s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Njihova je dužnost predložiti sudu odgovarajuća dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. U skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

11. Detaljnom analizom cjelokupnog spisa predmeta te imajući u vidu rezultate svih izvedenih dokaza, ovaj sud ocjenjuje da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je izveo predmetne radove kako je obračunao u predmetnoj okončanoj situaciji. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, to ne proizlazi iz dokumentacije u spisu. Navedeno potvrđuje i vještak Kantoci kada zaključuje da ne može na temelju dokumentacije u spisu utvrditi je li tužitelj izveo sporne radove kako je obračunao u okončanoj situaciji – R2. Na temelju rezultata izvedenih dokaza ne može se sa sigurnošću zaključiti koje je to točno radove, odnosno u kojoj količini i kada izveo tužitelj i obračunao u predmetnoj okončanoj situaciji.

12. Neosnovani su tužiteljevi žalbeni navodi da je prvostupanjski sud trebao u njegovu korist u smislu odredbe članka 233. ZPP-a cijeniti okolnost da tuženik odbija dostaviti u spis građevinsku knjigu koja se odnosi na spornu okončanu situaciju – R2. Naime, kako je gore navedeno, iz povratnice na listu 107. spisa proizlazi da je nadzorni inženjer IT (TABOR d.o.o.) zaprimio 4 primjerka okončane situacije i građevinsku knjigu. Svjedok IT poriče da je predmetna pošiljka sadržavala građevinsku knjigu. Međutim, ako je nadzorni inženjer IT i zaprimio spornu građevinsku knjigu, iz spisa ne proizlazi da je dostavio, odnosno predao predmetnu građevinsku knjigu tuženiku. Također, iz spisa ne proizlazi da je tužitelj dostavio predmetnu građevinsku knjigu tuženiku niti tužitelj to tvrdi. Iz spisa također ne proizlazi da bi se građevinska knjiga ikad nalazila kod tuženika niti na koji način je eventualno predana tuženiku. Stoga ovaj sud ne može prihvatiti zaključak tužitelja da to što je građevinska knjiga za spornu okončanu situaciju eventualno dostavljena 9. rujna 2006. nadzornom inženjeru IT znači da tuženik posjeduje predmetnu građevinsku knjigu i da ju je u mogućnosti dostaviti u spis.

13. Pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju tužitelj upire u žalbi. Točno je da je prvostupanjski sud analizirao nalaz i mišljenje vještaka Etera iz postupka poslovni broj P-7/2015, koji se odnosi na VII. privremenu situaciju iako je to bilo nepotrebno i bespredmetno budući da se ovaj spor odnosi na okončanu situaciju – R2. Međutim, prema ocjeni ovog suda to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost presude. Naime, kako je gore izneseno, na temelju rezultata svih ostalih izvedenih dokaza, ne može se sa sigurnošću utvrditi je li tužitelj izveo radove koji su obračunati u okončanoj situaciji, niti se može zaključiti u kojoj količini je izveo predmetne radove pa da bi se mogla utvrditi osnovanost visine predmetnog tužbenog zahtjeva. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, primjenom pravila o teretu dokazivanja, utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost osnove i visine predmetnog tužbenog zahtjeva.

14. Tužitelj pobija i odluku o parničnom trošku, međutim uopće ne obrazlaže razloge zbog kojih pobija tu odluku. Ovaj sud nije utvrdio da u odnosu na odluku o parničnom trošku postoje žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude stoga je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Na temelju odredbe članka 166. ZPP-a u vezi s odredbama članaka 154. i 155. ZPP-a odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Maja Bilandžić