REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2261/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Bilandžić, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DOMIZIL KRUPP d.o.o., OIB 87198737094, Vukovarska 19, Poreč, kojeg zastupa punomoćnica Edviga Sušenj Janjatović, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika PODPEŠKI GAJ d.o.o., Na jami 14, Ljubljana, Republika Slovenija, radi isplate iznosa od 130.000,00 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-147/2024-19 od 7. ožujka 2025., 24. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-147/2024-19 od 7. ožujka 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-147/2024-19 od 7. ožujka 2025. odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev da mu tuženik plati iznos od 130.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Odbijen je u cijelosti tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška (točka II. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da su stranke 23. rujna 2020. sklopile Ugovor o zajedničkom ulaganju u svrhu izgradnje stambeno – poslovnih objekata na području Grada Rovinja. U svrhu realizacije predmetnog ugovora, stranke su se obvezale da će svaka isplatiti iznos od 300.000,00 EUR na žiro-račun tužitelja najkasnije do 31. prosinca 2020. Također, ugovoreno je da će tužitelj biti nositelj projekta te da će se u njegovoj knjigovodstvenoj evidenciji projekt voditi kao zaseban profitni centar. Navodi da je tuženik djelomično ispunio preuzetu novčanu obvezu na način da je na žiro račun tužitelja uplatio ukupan iznos od 170.000,00 EUR, dok preostali iznos od 130.000,00 EUR, koji tužitelj potražuje u ovom postupku, tuženik nije uplatio. Utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je do 31. prosinca 2020. izvršio svoju obvezu, odnosno prenio iznos od 300.000,00 EUR u zaseban profitni centar u svojoj knjigovodstvenoj evidenciji. Stoga zaključuje da tužitelj ne može s uspjehom zahtijevati od tuženika da ispuni svoju obvezu u smislu odredbe članka 358. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u cijelosti. Smatra da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Ukazuje da tuženik nije odgovorio na predmetnu tužbu slijedom čega je prvostupanjski sud u skladu s odredbom članka 331.b ZPP-a trebao prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno donijeti presudu zbog ogluhe. Ukazuje da je tuženik djelomičnim ispunjenjem obveze u smislu odredbe članka 240. stavka 2. ZOO-a priznao predmetni dug. Ističe da iz elektroničke korespondencije između stranaka jasno proizlazi da tuženik priznaje dug i obrazlaže razloge zbog kojih nije u mogućnosti ispuniti predmetnu obvezu. Smatra da u takvoj situaciji kada tuženik svjesno nije ispunio svoju obvezu i priznaje dug, nema potrebe za utvrđivanjem je li tužitelj ispunio svoju obvezu. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP -a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda nepravilna i nezakonita.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 130.000,00 EUR na ime ispunjenja preostale tuženikove novčane obveze preuzete Ugovorom o zajedničkom ulaganju sklopljenom između stranaka 23. rujna 2020.

7. Točno je da je tuženik zaprimio tužbu i da je propustio u ostavljenom roku dati svoj odgovor na tužbu.

8. U skladu s odredbom članka 331.b ZPP-a ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako kumulativno bude udovoljeno sljedećim uvjetima: 1.) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2.) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3.) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4.) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

9. Međutim, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je stajališta da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi stoga nije donio presudu zbog ogluhe iz odredbe članka 331.b ZPP-a.

10. Iz tužbe i isprava priloženih uz tužbu proizlazi kako slijedi. U skladu s odredbom članka 4. u vezi s odredbom članka 6. predmetnog Ugovora o zajedničkom ulaganju tuženik i tužitelj su se u svrhu realizacije zajedničkog cilja (izgradnje stambeno – poslovnih objekata na području Grada Rovinja) obvezali svaki uložiti iznos od 300.000,00 EUR, koji treba biti uplaćen na označeni žiro račun tužitelja najkasnije do 31. prosinca 2020. Ugovoreno je da će tužitelj biti nositelj projekta i u svojoj knjigovodstvenoj kartici voditi projekt kao zaseban profitni centar. Tuženik je djelomično ispunio svoju ugovornu obvezu uplatom iznosa od 170.000,00 EUR. Iz dostupne e-mail korespondencije između stranaka proizlazi da tuženik zbog financijskih problema izazvanih pandemijom COVID-19 nije bio u mogućnosti izvršiti ostatak preuzete ugovorne obveze te da je pokušavao dobiti kredit ili zajam od trećih osoba. U skladu s odredbom članka 8. predmetnog ugovora, ugovor je sklopljen na neodređeno vremensko razdoblje u kojem će zajednički projekt biti izgrađen i prodan u cijelosti. Niti jedna strana nije raskinula predmetni ugovor o zajedničkom ulaganju.

11. Tužitelj, u konkretnom slučaju, a kako je istaknuo u tužbi i na ročištu održanom 30. siječnja 20025., u smislu odredbe članka 360. ZOO -a u vezi s odredbama članaka 9. i 358. ZOO-a, od tuženika zahtijeva ispunjenje ugovorne obveze s obzirom na to da niti jedna stranka nije raskinula predmetni Ugovor o zajedničkom ulaganju.

12. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je ispunio svoju obvezu i uplatio iznos od 300.000,00 EUR na svoj račun, odnosno prenio navedeni iznos najkasnije do 31. prosinca 2020. pod knjigovodstvenu stavku „zaseban profitni centar“. Slijedom navedenog, zaključuje da tužitelj ne može s uspjehom zahtijevati ispunjenje preostale tuženikove obveze u smislu odredbe članka 358. stavka 1. ZOO-a.

13. U skladu s odredbama članka 358. ZOO-a u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla (stavak 1.) Ali ako u sudskom postupku jedna strana istakne da nije dužna ispuniti svoju obvezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud će joj narediti da ispuni svoju obvezu kad i druga strana ispuni svoju (stavak 2.).

14. Točno je da tužitelj u tužbi nije izričito naveo da je ispunio svoju obvezu niti je u spis dostavio o tome dokaz. Međutim, to u ovoj situaciji kada je tuženik zaprimio tužbu i nije dao odgovor na tužbu, odnosno nije niti prigovorio da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu, nije bilo potrebno utvrđivati niti analizirati, sve s obzirom na to da iz spisa proizlazi da je tužitelj spreman i dalje zajednički ulagati u svrhu realizacije zajedničkog cilja te da niti jedna strana nije raskinula predmetni ugovor. Stoga je ovaj sud mišljenja da je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 358. ZOO-a i da je tužbeni zahtjev zbog toga neosnovan preuranjen, sve imajući u vidu da je tužitelj predložio saslušanje svog zastupnika po zakonu, a koji dokazni prijedlog nije proveden.

15. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, a kako je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti presudu i u dijelu odluke o parničnom trošku.

16. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će imati na umu primjedbe iznesene u ovom drugostupanjskom rješenju, po potrebi dopuniti dokazni postupak te donijeti pravilnu i zakonitu presudu, koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe članka 338. stavka 4. ZPP-a.

Zagreb, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Maja Bilandžić