REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2918/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Bilandžić, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BRANAL trgovina in storitve d.o.o., OIB 88008092197, Republika Slovenija, Postojna, Cankarjeva ulica 1, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik iz Jastrebarskog, Augusta Šenoe 2a/2, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1149/2022 od 16. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1149/2022 od 16. svibnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1149/2022 od 16. svibnja 2024. u točki III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1149/2022 od 16. svibnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 63.959,12 EUR / 481.900,00 kn, i u iznosu od 274.521,30 EUR, sve to sa zateznim kamatama od 20. ožujka 2019. do isplate, a sve kako je pobliže opisano i određeno u izreci (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 45.828,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 16. svibnja 2024. do isplate, a sve po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka II. izreke). Odbijen je djelomično kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška u iznosu od 5.092,00 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) . Ukratko, iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da nije utvrđeno da bi došlo do nepravilno i nezakonitog rada zbog čega nije ispunjena pretpostavka za odgovornost tuženika, a budući je Carinska uprava Rijeka imala pravo privremeno oduzeti vozila do okončanja prekršajnog postupka temeljem čl. 10. st. 9. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti („Narodne novine“ broj 61/11; dalje ZZSOND) i čl. 50. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“ broj: 68/13 i 30/14; ZCS). Isto tako donošenjem presude ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka budući presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, budući je sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava. Tužitelj je mišljenja da su ispunjene sve pretpostavke za odgovornost države za naknadu štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada – privremenog oduzimanja vozila registarske oznake [registarska oznaka], [registarska oznaka] [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka] i [registarska oznaka], dakle koji nije imao legitiman cilj i nije bilo razmjerno miješanju u tužiteljevo pravo vlasništva predmetnih vozila. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno predlaže preinačiti presudu. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 10.000,00 EUR i 25% PDV-a te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 2.000,00 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na točke I. i II. izreke presude; a u odnosu na točku III. izreke presude žalba je nedopuštena.

5. Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a žalba je nedopuštena, između ostaloga, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. U tom smislu, imajući u vidu citiranu odredbu čl. 358. st 3. ZPP-a valjalo je zaključiti da tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na onaj dio zahtjeva s kojim tuženik nije uspio. Budući da je u točki III. izreke odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška, tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na točku III. izreke presude, pa je u smislu čl. 358. st. 3. ZPP -a tuženikovu žalbu u tom dijelu valjalo ocijeniti nedopuštenom.

6. Zbog toga je na temelju čj. 367. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda u točkama I. i II. izreke pravilna i na zakonu osnovana.

8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na taj istaknuti žalbeni razlog, a suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa.

9. Potrebno je napomenuti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17; dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak,14/02, 1/06 i 13/17; dalje: Konvencija).

10. Sastavni element tog prava je i pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke, obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., t. 91., T protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev br. 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., t. 17., AC protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16).

11. Uvažavajući naprijed navedenog o pravu na obrazloženu sudsku odluku, ovaj sud smatra da u prvostupanjskoj presudi su izneseni dostatni razlozi o ključnim elementima spora, a na koje su stranke ukazivale tijekom postupka.

12. Utvrđujući činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu sud je proveo iscrpan dokazni postupak, raspravio i ispitao odlučnu činjenicu – je li tužitelj dokazao osnovanost svoj prava zahtijevati od tuženika naknadu štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave – te je u obrazloženju presude dao razloge kojima je u potpunosti opravdao uvjerenje proizašlo iz provedenog dokaznog postupka, a koji razlozi su prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda jasni, argumentirani i logični, te je njima vrlo detaljno obrazloženo koje činjenice važne za odluku sud smatra relevantnim i na čemu donesenu odluku zasniva. Zaključak je ovog drugostupanjskog suda da je sud u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

13. Iz podataka u spisu nesporno proizlazi da se tužitelj u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a, a prije pokretanja ovog predmetnog postupka, obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje predmetnog spora, međutim, isti nije prihvaćen u propisanom roku od tri mjeseca, a nakon proteka tog roka je podnesena tužba.

14. Predmet spora je tužiteljev zahtjev na ime naknade štete jer da je ista nastala nezakonitim odnosno nepravilnim radom Carinskog ureda Rijeka koji je nezakonito privremeno oduzeo vozila od tužitelja.

15. Članak 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 150/11 i 12/13; dalje: ZSDU) propisuje da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim poslovima državne uprave naknađuje Republika Hrvatska. Prema tome, da bi postojala tuženikova odgovornost za naknadu štete u smislu odredbe čl. 14. ZSDU-a moraju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke: nezakonit/nepravilan rad uprave, postojanje štete i uzročno posljedična veza između nezakonitog/nepravilnog rada i nastale štete. Uvidom u požurnicu (list 88. – 93. spisa) u odnosu na predmet Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž-3149/17, odnosno uvidom u dopise Prekršajnog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama (list 174. spisa) od 14. studenog 2018., te uvidom u odgovarajuće prometne dozvole, te ocjenom iskaza svjedoka PĐ, svjedokinje TĐ, iskaza Vladimira Rađenovića i zakonskog zastupnika tužitelja FĐ pravilno je sud zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Naime, u odnosu na visinu štete tužitelj je dostavio u spis račune o popravcima iz kojih proizlazi da ih je izdalo društvo BEBER SGV, servis gospodarskih vozil d.o.o. i to za vozilo [registarska oznaka] na iznos od 125.094,19 EUR, za vozilo [registarska oznaka] na iznos od 15.235,63 EUR, za vozilo [registarska oznaka] na iznos od 18.766,04 EUR, za vozilo [registarska oznaka] na iznos od 20.185,97 EUR, za vozilo [registarska oznaka] na iznos od 14.069,97 EUR; te su dostavljeni i računi koji se odnose za pomoć na cesti društva TRANSPORTI [obrt] s.p. i to šlepanje vozila registarske oznake [registarska oznaka] priključnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] iznos od 5.929,30 EUR, za vozilo [registarska oznaka] s priključnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] iznos od 4.611,60 EUR te za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] priključno vozilo [registarska oznaka] na iznos od 5.929,20 EUR te je iz potvrde o plaćanju vidljivo da je tužitelj te račune i platio.

16. Tijekom postupka je provedeno vještačenje po vještaku Igoru Jakupiću, dipl. ing., radi utvrđenja opravdanosti i visine popravka privremeno oduzetih vozila, te je vještak nalaz i mišljenje izradio sukladno dokumentaciji u spisu kao i u spisu poslovni broj R1-4/19 u kojem je provedeno osiguranje dokaza. Vještak je u nalazu i mišljenju zaključio kako predmetna vozila nakon oduzimanja nisu bila ispravno garažirana, konzervirana niti čuvana u cjelokupnom razdoblju dok su bila oduzeta. Vještak je utvrdio kako je ukupna šteta koja je nastala po dvije osnove tijekom razdoblja u kojem su vozila bila oduzeta se sastoji od umanjenja vrijednosti vozila zbog proteka vremena i zbog oštećenja i neispravnosti koja su nastala jer vozila nisu bila garažirana, konzervirana i održavana. Oštećenja i neispravnosti su u svom opsegu takva da popravak vozila nakon povrata nije bio isplativ i da je na sva tri vozila nastala ekonomska totalna šteta, tako da trošak popravka vozila koji tužitelj potražuje nije trebao uopće nastati. Procijenio je kako sveukupna šteta koju je tužitelj pretrpio zbog oduzimanja vozila MERCEDES ACTROS 26.58 6x4 registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), a koja se sastoji od umanjenja vrijednosti zbog proteka vremena i umanjenja vrijednosti jer vozilo nije bilo ispravno garažirano, konzervirano i održavano, bez uključenog PDV-a po stopi od 22% iznosi 17.789,00 EUR. Sveukupna šteta koju je tužitelj pretrpio zbog oduzimanja vozila MERCEDES ACTROS 33.50 6x6 registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), a koja se sastoji od umanjenja vrijednosti zbog proteka vremena i umanjenja vrijednosti jer vozilo nije bilo ispravno garažirano, konzervirano i održavano, bez uključenog PDV-a po stopi od 22% iznosi 24.302,00 EUR. Sveukupna šteta koju je tužitelj pretrpio zbog oduzimanja vozila SCANIA R500 registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), a koja se sastoji od umanjenja vrijednosti zbog proteka vremena i umanjenja vrijednosti jer vozilo nije bilo ispravno garažirano, konzervirano i održavano, bez uključenog PDV-a po stopi od 22% iznosi 23.463,00 EUR. Isti je nadalje utvrdio kako je u nalazu i mišljenju vještaka Srećka Hlišća navedeno da je opće stanje ocijenjeno zadovoljavajuće, no da on smatra kako se ista ocjena odnosi na stanje vozila kad je oduzeto, a ne na dan povrata, jer je vještak Hlišć prilikom pregleda vozila naveo da su sva tri vozila zatečena u nevoznom stanju, da nije moguće upaliti pogonski motor. Isti je također napravio procjenu troškova popravka te da je utvrdio kako oni premašuju 75% vrijednosti vozila pa da popravak nije bio isplativ ni za jedno vozilo. U odnosu na vozilo registarske oznake [registarska oznaka].50 6x6 registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) iznosi 16.663,64 EUR odnosno s PDV-om od 22% 20.329,64 EUR, u odnosu na vozilo vozila MERCEDES ACTROS 26.58 6x4 registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) iznosi 11.505,26 EUR odnosno s PDV-om od 22% 14.036,42 eura te u odnosu na vozilo SCANIA R500 reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) iznosi 19.878,60 EUR odnosno s PDV-om od 22% 24.251,89 EUR. Na ročištu 9. travnja 2024. vještak se očitovao na prigovore stranka navodeći kako je njegov zadatak bio utvrditi opravdanost popravka vozila te je utvrdio da popravak ovih vozila nije bio opravdan odnosno uopće nije bilo isplativo pristupiti procesu popravka predmetnih vozila te je to upravo i naveo u svom nalazu i mišljenju. Ukoliko bi iz određenih pravnih razloga se inzistiralo na popravku predmetnih vozila on je u prilogu nalaza i mišljenja dostavio i procjene popravka za svako vozilo. Vezano uz prigovor da nije dobro shvatio nalaz i mišljenje vještaka Hlišća u kojem isti navodi da su predmetna vozila bila u zadovoljavajućem stanju na dan njegovog pregleda naveo je da se zasigurno vozila čija vrijednost iznosi cca 19.000,00 EUR, a po tužiteljevim navodima je za jedno vozilo bio izvršen opravak od 103.000,00 EUR za takvo vozilo zasigurno ne može reći da je u zadovoljavajućem stanju. Nakon očitovanja vještaka stranke nisu imale daljnja pitanja za njega niti su imali daljnje prigovore stoga je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti kao i njegovo očitovanje, obzirom da je cijenio da su ista izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke te da je vještak svoje mišljenje iznio savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije; a sve u smislu čl. 252. – 260. ZPP-a.

17. U cijelosti se prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako je Carinski ured Rijeka kada je provodio inspekcijski nadzor zatekao tužitelja da obavlja neregistriranu djelatnost – prekrcaj tereta putem raznih vozila te je tužitelju bilo određeno da mjera zabrane obavljanja djelatnosti traje do uklanjanja utvrđenih nedostataka, a najkraće 30 dana računajući od dana izricanja usmenog rješenja. Vođeni su višestruki drugostupanjski i prvostupanjski upravni postupci odnosno upravni sporovi te je konačno obustavljen postupak budući je tužitelj otklonio nepravilnosti na način da je osnovao podružnicu u Republici Hrvatskoj, te je usporedno s tim upravnim postupcima carinski ured pokrenuo prekršajni postupak budući je tužitelj počinio prekršaje te je također privremeno oduzeo ranije navedena vozila, koja vozila su vraćena nakon pravomoćnog okončanja prekršajnog postupka.

18. Isto tako, tužitelj pogrešno smatra da ne postoje zakonske osnove koje carinskim inspektorima daju mogućnost da privremeno oduzmu predmete – vozila upotrijebljene za počinjenje prekršaja, a sve do okončanja prekršajnog postupka.

19. Prema čl. 15. st. 1. ZZSOND-a, obavljanjem neregistrirane djelatnosti smatraju se sljedeće aktivnosti: kad pravna osoba obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar, kad pravna osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti, kad fizička osoba obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela, kad fizička osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti, kad pravna ili fizička osoba obavlja djelatnosti unatoč zabrani obavljanja. Člankom 10. st. 1. i 2. ZSOND-a, propisano je da za obavljanje neregistrirane djelatnosti prekršajna sankcija te je tužitelj kao zakonski zastupnik tužitelja pravomoćno prekršajno osuđen za počinjenje istog prekršaja. Članak 10. st. 9. istog Zakona propisuje za ranije navedeni prekršaj kao zaštitnu mjeru, obvezno oduzimanje predmeta koji je bio namijenjen ili uporabljen za počinjenje prekršaja ili je nastao počinjenjem prekršaja. U konkretnom slučaju predmetna vozila su bila predmet kojima je počinjen prekršaj.

20. Prema odredbi čl. 50. ZCS-a ovlašteni carinski službenih pri obavljanju nadzora privremeno će oduzeti robu čiji je promet zabranjen ili ograničen ili za koju je propisana obvezatna mjera oduzimanja robe, odnosno da može pri obavljanju nadzora privremeno oduzeti i drugu robu koja je predmet nezakonitog postupanja, radi postupanja po posebnim propisima. Drugačije nije propisano posebnim Zakonom, roba iz stavka 2. toga članka može se privremeno oduzeti i radi osiguranja naplate javnih davanja nastalih kao posljedica nezakonitog postupanja s robom. Prema čl. 3. ZCS-a roba su sve stvari koje se mogu razvrstati u Carinsku tarifu, uključujući i sve pokretne stvari koje se mogu klasificirati sukladno posebnim propisima, a što predmetna vozila sigurno jesu.

21. Imajući u vidu prethodno izneseno, u cijelosti se prihvaća ocjena prvostupanjskog suda da nije utvrđeno da bi došlo do nepravilnog odnosno nezakonitog rada budući nije ispunjena pretpostavka za odgovornost tuženika. Naime, privremeno oduzimanje predmeta u svezi prekršajnog postupka u situaciji kada postoji osnovana sumnja u počinjenje prekršajnog djela – ne može se smatrati nezakonitim radom nego – odstupanjem u okviru ovlasti i u okviru zakona od strane odgovarajućih nadležnih državnih tijela. Isto tako, iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta vidljivo je da je tužitelju dan nalog da se brine o sigurnosti zapečačene robe te da je dužan obavijestiti odgovarajuće tijelo o svim stvarnim ili pravnim okolnostima u svezi robe koje se dogode ili se mogu dogoditi za vrijeme čuvanja predmetne robe. Dakle, iako se tužitelj nije mogao koristiti predmetnim vozilima, mogao je poduzeti određene radnje kako bi spriječio da dođe do oštećenja predmetnih vozila.

22. Isto tako, pogrešno se tužitelj poziva na odredbe čl. 51. i čl. 51.a Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13 i 157/13), a koje odredbe se odnose na izdavanje zaštitnih mjera; međutim Carinski ured Rijeka nije izrekao zaštitnu mjeru nego je privremeno oduzeo predmetna vozila pa se dakle radi o dva potpuno različita instituta.

23. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku kako po osnovi u smislu čl. 154. ZPP-a, tako i u odnosu na visinu odmjerenih troškova u smislu čl. 155. ZPP-a; a sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25). Isto tako, žalitelj u žalbi ni ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku. Stoga je zaključeno da je odluka o parničnom trošku pravilna i zakonita budući je ispitana kako kvalitativno tako kvantitativno.

24. Slijedom iznesenog, navodima žalbe žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude budući je sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio relevantne odredbe materijalnog prava.

25. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Maja Bilandžić