REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-2250/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Pleter-Usluge d.o.o., Zagreb, Čerinina ulica 23, OIB: 50056328499, kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sindikat djelatnika u vojsci i državnim službama, [adresa], OIB: 53467544386, kojeg zastupa Boris Guljaš, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Boris Guljaš i Ranko Lamza u Osijeku, radi nadomještaja suglasnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3.3.2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Dobriše Rubesa, odvjetnika i punomoćnika tuženika Borisa Gulaša, odvjetnika, dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nadomješta se suglasnost tuženika SINDIKATA DJELATNIKA U VOJSCI I DRŽAVNIM SLUŽBAMA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 53467544386 za donošenjem Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu radniku GE, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od 26. studenog 2025.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 625,00 eura uz zateznu kamatu tekuću od 24. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je GE zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu Voditelja restorana, a ujedno je isti i sindikalni povjerenik tuženika. Dana 19. studenog 2025. tužitelj je zaprimio izjavu radnice ZE, zaposlene na radnom mjestu voditelja kuhinje u Veteranskom centru u Petrinji u kojoj zaposlenica ZE jasno i okolnosno iznosi da je na radnom mjestu žrtva seksualnog zlostavljanja od strane GE. Detaljno opisuje u čemu se sastoji njegovo ponašanje i učestalost takvog ponašanja iz čega je tužitelj zaključio kako se radi o nedopuštenom i protupravnom ponašanju i da je njegova obveza zaštititi tjelesni integritet zaposlenice i njeno duševno zdravlje, te dostojanstvo. Obveza poslodavca je osigurati sigurnu i zdravu okolinu u kojoj će se radnici tretirati ravnopravno, a sve kako bi se neometano obavljao radni proces. Poslodavac je zaprimio i Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Sisku posl. broj: KP-DO-834/2025 od 15. studenog 2025. kojim su određene mjere opreze GE zabranom približavanja i zabranom uspostavljanja ili održavanja veze s žrtvom ZE, te je obavješten da je protiv GE podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz članka 156. stavka 1. Kaznenog zakona počinjenog na štetu ZE. Uvažavajući pisano očitovanje radnice kojim upozorava poslodavca na neprihvatljivo ponašanje GE i činjenicu da je protiv istog podnesena kaznena prijava i naposljetku je donesena mjera opreza, tužitelj nema razloga sumnjati u istinitost navoda iznesenih od strane radnice ZE. Poslodavac je zaprimio i prijavu gđe. OE pomoćnice ravnatelja Veteranskog centra - podružnica Petrinja u kojem ukazuje na neprimjereno ponašanje GE navodeći da je u više navrata izražavao svoje stavove na neprimjeren način, vičući i galameći, nerijetko i u alkoholiziranom stanju. Posljednji incident se dogodio 24.1 listopada 2025. kada je zaposlenik GE ozbiljno narušavao uhodani proces raspodjele obroka u Veteranskom centru, odbijao je podijeliti obroke, vikao na ostale djelatnike i neprimjereno im se obraćao, a što su mogli čuti svi korisnici koji su se u tom trenutku nalazili u restoranu kao i osoblje Veteranskog centra. Poslodavac je postupio u skladu sa člankom 119. stavkom 2. Zakona o radu i člankom 95. stavka 2. Pravilnika o radu, te dana 19. studenog 2025. pozvao radnika GE iznijeti obranu na gore iznesene okolnosti. Radnik GE iznio je obranu koju je poslodavac zaprimio 21. studenog 2025. Radnik u obrani iznosi niz neosnovanih tvrdnji kojima ukazuje na spregu između oštećene radnice ZE i pomoćnice ravnatelja VC – podružnica Petrinja u smislu da radnica preko svog obrta izvodi radove na izgradnji sjenice/paviljona u VTC Petrinja i da su po izjavi radnice ZE ugovoreni poslovi za sve veteranske centre. Smatra da su navodi radnice ZE neosnovani jer da se radi o osveti voditeljice kuhinje ZE uz podršku pomoćnice ravnatelja kako bi otklonili mogućnost nadzora rada kuhinje koji on vrši kao voditelj restorana i ostvarili financijsku korist. Navodi da je utvrdio manjak u skladištu o čemu je upozorio voditeljicu kuhinje. Tužitelj je kao poslodavac provjerio navode radnika GE i nije utvrdio apsolutno nikakve nepravilnosti na koje isti upućuje. Indikativno je zašto radnik GE nije pravovremeno upozorio poslodavca na nepravilnosti u vođenju objekta, već je poslodavca o tome obavijestio tek kada je protiv njega podnesena kaznena prijava i kada je poslodavac obavješten o njegovom neprihvatljivom ponašanju, a pogotovo kada je saznao da mu prijeti mogućnost otkaza ugovora o radu. Nakon razmatranja obrane radnika GE i provjere navoda iznesenih od strane ZE i OE tužitelj je i dalje ostao kod stava da je istome potrebno izvanredno otkazati ugovor o radu. Razlozi za otkaz ugovora o radu su detaljno iznijeti u Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Budući da je zaposlenik GE ujedno sindikalni povjerenik tužitelj se sukladno čl. 188. Zakona o radu obratio tuženiku zatraživši suglasnost za donošenjem otkaza ugovora o radu. Tuženik je tu suglasnost uskratio dopisom od 26. studenog 2025. kojeg je tužitelj tog dana i zaprimio elektronskom poštom. Tuženik u obrazloženju ukratko navodi da tužitelj nije dostavio dokaze temeljem kojih namjerava otkazati ugovor o radu, dovodi u pitanje istinitost navoda radnice ZE jer je godinama trpjela seksualno uznemiravanje, a da nije reagirala i pokrenula postupak zaštite dostojanstva, te umanjuje značaj ostalih povrede radnog odnosa počinjenih od strane GE. Tuženiku valja ukazati da, kod povrede koja se vrši u dužem neprekinutom trajanju kao što je seksualno uznemiravanje koje je trpjela ZE unatrag nekoliko godina, rok za izvanredni otkaz ne počinje teći sve dok traje takvo ponašanje radnika, odnosno sve do eventualnog prekida takvog stanja, jer upravo kontinuitet takvog postupanja u kršenju obveza iz rada opravdava mogućnost donošenja odluke o izvanrednom otkazu kroz čitavo postojanje takve povrede. Također, tuženiku valja ukazati i da se Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu radnika tereti za više povreda obveza iz radnog odnosa, a da je za postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu dovoljno da poslodavac dokaže postojanje jedne od više povreda, ako je riječ o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, a u konkretnom slučaju dokazi koji upućuju na seksualno uznemiravanje, pa i podnesena kaznena prijava, dovoljno su snažni da sami za sebe predstavljaju grubo kršenje obveza iz radnog odnosa. Konačno, pa i sama činjenica da je radniku GE izrečena mjera opreza zabrane približavanja i komuniciranja s radnicom ZE izravno utječe na obavljanje radnog procesa tužitelja. Tužitelj je poštovao zakonsku proceduru prije otkazivanja ugovora o radu. Cijenio je sve činjenice koje idu na štetu radniku GE, te je provjerio one na koje je ukazao. U svojoj obrani GE se nije pozvao na svjedoke koji bi potvrdili njegovu obranu i ukazali suprotno, stoga nije doveo u sumnju istinitost činjeničnih navoda zbog kojih mu poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu. Ishod kaznenog postupka protiv GE nije odlučan i nije od utjecaja na otkaz ugovora o radu. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom predlaže presudom nadomjestiti suglasnost tuženika na Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu radniku GE, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da mu tužitelj, osim šturog dopisa e-mailom i samog Prijedloga odluke o otkazu ugovora o radu, nije dostavio nikakve druge podatke, niti je na bilo koji način dodatno pojasnio razloge namjeravanog otkaza, konkretne činjenične navode, niti je naznačio koje je dokaze u postupku proveo. Člankom 150. Zakona o radu je propisano „Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.“ Iako se u ovom slučaju radi o traženju suglasnosti sindikata, a ne o savjetovanju s radničkim vijećem, tuženik smatra kako se gore navedena odredba ima primijeniti po analogiji – isti standard pune informiranosti nesumnjivo se mora primjenjivati i kada tužitelj kao poslodavac traži suglasnost za otkaz sindikalnom povjereniku. U konkretnom slučaju tuženiku nije dostavljen niti jedan dokument poput pisane obrane radnika, pisane prijave radnice koja se spominje u Odluci o otkazu, eventualne izjave drugih radnika koji se navode kao svjedoci, zapisnici o provedenim razgovorima i eventualnim provedenim postupcima zaštite dostojanstva i drugo. Umjesto toga, tuženiku je dostavljen isključivo Prijedlog odluke o izvanrednom otkazu, bez ijednog priloga. Tuženik stoga nije u bio mogućnosti provjeriti jesu li navodi iz Prijedloga odluke potkrijepljeni dokazima, na koji su način utvrđene odlučne činjenice, jesu li provedeni postupci propisani internim aktima, jesu li saslušane sve osobe koje se spominju u navodnim događajima, te je li radniku omogućena učinkovita obrana. Takav pristup je suprotan svrsi zaštite sindikalnih povjerenika iz članka 188. Zakona o radu, zbog čega tuženik u takvim okolnostima nije mogao dati traženu suglasnost. Navodi da tužitelj nije proveo propisani postupak zaštite dostojanstva radnika koji je propisan Pravilnikom o radu tužitelja u slučaju uznemiravanja i spolnog uznemiravanja. Radnica je datirala pisanu pritužbu (izjavu) 19. studenog 2025. Člankom 16. Pravilnika izričito je propisano da je ovlaštena osoba ili Uprava, nakon zaprimanja pritužbe, dužna zatražiti pisano ili usmeno očitovanje osobe na čije se ponašanje pritužba odnosi, kao i drugih radnika koji mogu rasvijetliti okolnosti slučaja, te po potrebi poduzeti privremene mjere radi sprječavanja daljnjeg uznemiravanja. U konkretnom slučaju, iz spisa ovog predmeta jasno proizlazi da tužitelj takav postupak nikada nije proveo. Da je tome tako, potvrđuje i činjenica da je radnica datirala pisanu pritužbu (izjavu) na dan 19. studeni 2025., a da je istoga dana tužitelj već dostavio sindikalnom povjereniku poziv na iznošenje obrane zbog mogućeg otkazivanja ugovora o radu. Dakle, tužitelj je u cijelosti zanemario odredbe Pravilnika o radu koje se odnose na postupak zaštite dostojanstva radnika te nije proveo propisani postupak ispitivanja pritužbe i očitovanja prijavljene osobe, nego je odmah pokrenuo postupak izvanrednog otkazivanja ugovora o radu. Tužitelj nije proveo postupak propisan Etičkim kodeksom. Tužitelj osim prijave spolnog uznemiravanja temelji svoju odluku na prijavi pomoćnice ravnatelja radi „neprimjerenog ponašanja“ sindikalnog povjerenika podnesenu dana 17.11.2025. godine. Tužitelj u svojoj odluci o otkazu u bitnome stavlja na teret sindikalnom povjereniku da je − „izražavao svoje stavove na neprimjeren način, vičući i galameći, nerijetko i u alkoholiziranom stanju.“ − „Problemi s radnikom su se nastavili pa se incident dogodio i 11.10.2025. godine (…) kojom prilikom je radnik na upit pomoćnice ravnatelja ponovno burno reagirao“ − „kada joj je prišao radnik i na vrlo neprimjeren način joj spočitavao zašto ruča s poslovnim kolegama u restoranu“ − „Posljednji incident se dogodio 24.10.2025. godine (…) radnik i pred korisnicima dnevnog boravka nepristojno počeo brojati komade hrane“. Etičkim kodeksom tužitelja uređena su pravila dobrog ponašanja radnika. Točkama 4. i 5. Etičkog kodeksa je propisano da se radnici moraju ponašati u skladu s etičkim načelima i vrijednostima Društva. Njihovo postupanje treba se temeljiti na međusobnom povjerenju, odanosti i poštivanju. Dužni su biti na raspolaganju korisnicima usluga, ljubazno se odnositi prema njima i svim drugim osobama, te voditi računa o profesionalnom nastupu. Točkom 14. Etičkog kodeksa propisano je da „Za provedbu i praćenje Etičkog kodeksa Društvo je imenovalo povjerenika za etiku“. „Povjerenik za etiku dužan je u primjerenom roku, a najduže u roku od 30 dana od primitka pritužbe, provesti postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe i dostaviti pisano izvješće direktoru Društva. Direktor Društva će pritužbu razmotriti te po potrebi pokrenuti postupak zbog povrede radnih obveza utvrđenih zakonom, drugim propisom ili odlukom Društva.“ U konkretnom slučaju, iz spisa ovog predmeta jasno proizlazi da tužitelj nije proveo postupak propisan Etičkim kodeksom. Iz svega gore navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao, pa čak niti učinio vjerojatnim, povrede radnih obveza koje se sindikalnom povjereniku stavljaju na teret, niti da se u ovom predmetu radi o takvim, osobito teškim povredama iz radnog odnosa koje bi opravdale donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Tuženik u potpunosti uvažava ozbiljnost svake tvrdnje o spolnom uznemiravanju, ali upravo zbog te ozbiljnosti smatra da takve tvrdnje moraju biti temeljito i nepristrano istražene te potkrijepljene jasnim i objektivnim dokazima. Međutim, u dostavljenoj Odluci o otkazu, kao i u spisu ovog postupka, na raspolaganju su tek međusobno suprotstavljene izjave radnice iz prijave uznemiravanja i izjave sindikalnog povjerenika iz njegove obrane, te nepravomoćno rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Sisku. Drugim riječima, ne raspolaže se objektivnim dokazima o eventualnom uznemiravanju (zapisnika o provedenom postupku zaštite dostojanstva, izjava svjedoka i sl.). Nepravomoćna odluka državnog odvjetništva sama po sebi ne može predstavljati dokaz počinjenja djela, niti zamjenjuje utvrđivanje činjenica u ovom radnopravnom postupku, pa stoga ne može biti odlučan temelj za izvanredni otkaz ugovora o radu. Što se tiče ostalih povreda iz radnog odnosa koje se sindikalnom povjereniku stavljaju na teret, a odnose se na navodno neetično i neprimjereno ponašanje, tuženik ističe da, čak i uz pretpostavku njihove istinitosti, opisani događaji ni približno ne dosežu razinu osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koja bi opravdala izvanredni otkaz bez otkaznog roka, osobito kada se radi o radniku s dugogodišnjim stažem i sindikalnom povjereniku. U takvim okolnostima nisu ispunjene stroge pretpostavke iz članka 116. Zakona o radu, zbog čega se ne može zamijeniti uskratu suglasnosti Sindikata na izvanredni otkaz ugovora o radu sindikalnom povjereniku. S obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev a podredno da tužbu i tužbeni zahtjev odbije, kao i da ga obveže na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, dok je odbio izvođenje personalnih dokaza, provođenje očevida, provođenje psihijatrijskog vještačenja ZE te pribavu daljnjih isprava kao suvišno za odlučivanje.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 148/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja (poslodavca) da se presudom nadomjesti suglasnost tuženika (sindikata) za otkazivanje ugovora o radu radniku GE.

6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu nije sporno:

- da je radnik GE zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu "Voditelj restorana" te da je istom moguće otkazati ugovor o radu samo uz prethodnu suglasnost sindikata jer je isti sindikalni povjerenik, sukladno odredbi čl. 188. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR),

- da je tužitelj dopisom od 21. studenog 2025. zatražio od tuženika suglasnost za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku GE te da je tuženik uskratio suglasnost na otkaz dopisom od 26. studenog 2025. nakon čega je tužitelj u smislu čl. 188. st. 3. ZR, u propisanom roku od 15 dana podnio tužbu (2. prosinca 2025.) kojom se traži da suglasnost nadomjesti sudska odluka,

- da je protiv GE podnesena kaznena prijava i od strane Općinskog državnog odvjetništva u Sisku predložena mjera opreza zabrana približavanja žrtvi

ZE,

- da je tužitelj pozvao GE na iznošenje obrane 19. studenog 2025. koju je isti podnio 21. studenog 2025.

7. Sporno je da je li suglasnost za otkazivanje pravilno uskraćena ili ne.

8. Odredbom čl. 188. st. 1. ZR propisano je da sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu, dok je st. 2. istog članka propisano da ako se sindikat u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasan s odlukom poslodavca. Odredbom st. 3. istog članka je propisano da ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.

9. U sporu kojim se zahtjeva nadomještanje suglasnosti na otkaz ugovora o radu, a takav je ovaj spor, potrebno je kumulativno ocijeniti slijedeće: namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje Zakon o radu kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza te upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu konkretnom radniku.

10. Nije sporno da tužitelj kao poslodavac namjerava izvanredno otkazati ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopio s radnikom GE zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Otkazivanje ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa je člankom 116. ZR regulirano kao dopušteni razlog za otkaz ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu).

11. Nadalje, u ovom postupku je trebalo utvrditi postoji li zabrana otkaza za radnika GE. U čl. 34. st. 1. ZR navodi se da poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od prava koja su navedena u toj odredbi za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi brige i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od 15 dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava. Iz spisa je razvidno da radnik GE ne ulazi niti u jednu kategoriju radnika na koje se poziva naprijed navedena odredba važećeg Zakona o radu, a za koje postoji zabrana otkaza. Prema tome, ne postoji zabrana otkaza za radnika GE.

12. Treći uvjet koji mora biti ispunjen da bi sud donio odluku kojom nadomješta suglasnost sindikata na otkaz ugovora o radu je da poslodavac navodima i predloženim dokazima mora uputiti na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

13. Uz tužbu je dostavljena Izjava radnice ZE od 19. studenog 2025. u kojoj radnica navodi kako kroz cijeli radni staž u trajanju od 5 godina kod poslodavca trpi seksualno i psihičko zlostavljanje njoj nadređenog radnika GE. Navodi da joj je GE prvi puta ponudio da zajedno odu u hotelsku sobu. To je napravio na način da joj je prišao i na mobitelu pokazao hotel koji je otvorio na Booking stranici rekavši joj da to ne mora utjecati na njezin posao, ali bi bilo lijepo da odu skupa, na što ga je ona odbila. GE ju je nastavio svakodnevno dodirivati po stražnjici dok je radila u časničkom restoranu, što je kako navodi vidjela i druga radnica DE koja je i sama trpjela takvo ponašanje GE. Nedolično ponašanje GE se nastavilo kada je radnica ZE dobila premještaj u drugu organizacijsku jedincu, u kojoj je sada, Veteranski centar-podružnica Petrinja. Isti ju je dodirivao po nogama dok je sjedila pored njega, te po grudima. Koristio je svaki trenutak da može biti s njom, zatvarajući vrata prostora kojeg su radnici koristili za odmor, odnosno dnevnu pauzu, govoreći joj kako bi to bilo da imaju seksualni odnos. Dalje u izjavi navodi da je GE često bio u alkoholiziranom stanju, kada je bio agresivan i vrijeđao radnike nazivajući ih nulama, te su ga se svi bojali. Često u Veteranskom centru konzumira alkohol koji ne plati pa onda radnici između sebe skupljaju novce kako bi to namirili, da ne budu u manjku. Navodi da je nakon toliko godina odlučila iznijeti istinu jer je psihički loše zbog ponašanja voditelja GE te traži zaštitu sebe i drugih radnika koji trpe psihičko i seksualno zlostavljanje istog.

15. Imajući na umu navedenu izjavu radnice, to je po mišljenju ovoga suda tužitelj učinio vjerojatnim na razini osnovane sumnje ostvarenje razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu radniku GE zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR navedeno predstavlja dopušten razlog za izvanredni otkaz.

16. S obzirom da sud u postupku nadomještanja suglasnosti, u kojemu su stranke poslodavac koji namjerava otkazati ugovor o radu i sindikat koji je uskratio suglasnost, nije ovlašten odlučivati o zakonitosti namjeravane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa odnosno utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti njegovog postojanja, to je valjalo odbiti daljnje dokazne prijedloge tužitelja i tuženika kao nepotrebne i neodlučne za rješavanje ove pravne stvari, te usmjerene ka odugovlačenju postupka za čije je rješenje propisan rok od 30 dana. Naime, izvođenjem predloženih dokaza sud bi se upustio u raspravljanje o zakonitosti otkaza, što može biti predmet isključivo naknadnog postupka u kojemu će radnik biti stranka. Iz istog razloga kao irelevantni za odlučivanje nisu posebno analizirani ostali navodi stranaka iz tužbe, odgovora na tužbu i kasnijih podnesaka.

17. Slijedom naprijed navedenog, ovaj sud smatra da su se ispunili svi uvjeti za donošenje odluke kojom sud nadomješta prethodnu suglasnost sindikata na namjeravanu odluku tužitelja da radniku GE izvanredno otkaže ugovor o radu.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. i 155. ZPP. Visina troškova određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023). Tužitelju je priznat trošak na ime jednokratne nagrade za cjelokupni postupak u iznosu od 500,00 eura (Tbr.7.2.) zajedno sa 25% PDV-a (Tbr. 46), što sve ukupno iznosi 625,00 eura.

19. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku