RepublikaHrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: 11 Pr-9/2024-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupan po punomoćniku Predragu Kralik, odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4 protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 16. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi dana 24. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I.
Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju IR, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 212,86 eura (slovima: dvjestodvanaest eura osamdesetšest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:
- na iznos od 33,29 eura od 16.03.2019. godine
- na iznos od 79,27 eura od 16.04.2019. godine
- na iznos od 26,95 eura od 16.09.2019. godine
- na iznos od 1,80 eura od 16.10.2019. godine
- na iznos od 8,76 eura od 16.04.2020. godine
- na iznos od 14,02 eura od 16.05.2020. godine
- na iznos od 27,54 eura od 16.09.2020. godine
- na iznos od 20,93 eura od 16.04.2021. godine
- na iznos od 0,02 eura od 16.09.2021. godine
- na iznos od 0,02 eura od 16.09.2022. godine
- na iznos od 0,14 eura od 16.03.2023. godine
- na iznos od 0,12 eura od 16.06.2023. godine pa sve do isplate,
II.
Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju IR, na ime razlike plaće isplati neto iznos 779,19 eura (slovima: sedamstosedamdesetdevet eura devetnaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:
- na iznos od 16,10 eura od 16.03.2019. godine
- na iznos od 31,28 eura od 16.04.2019. godine
- na iznos od 153,80 eura od 16.09.2019. godine
- na iznos od 9,14 eura od 16.10.2019. godine
- na iznos od 31,37 eura od 16.04.2020. godine
- na iznos od 43,92 eura od 16.05.2020. godine
- na iznos od 62,57 eura od 16.09.2020. godine
- na iznos od 10,39 eura od 16.04.2021. godine
- na iznos od 62,74 eura od 16.09.2021. godine
- na iznos od 67,86 eura od 16.04.2022. godine
- na iznos od 51,71 eura od 16.09.2022. godine
- na iznos od 30,26 eura od 16.02.2023. godine
- na iznos od 40,34 eura od 16.03.2023. godine
- na iznos od 69,92 eura od 16.04.2023. godine
- na iznos od 23,22 eura od 16.05.2023. godine
- na iznos od 74,57 eura od 16.06.2023. godine pa do isplate,
kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 2.093,75 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 24. ožujka 2026. godine pa do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi je do odlaska u mirovinu dana 01. lipnja 2023. godine bio zaposlenik tuženog MORH –Hrvatska kopnena vojska (Bojna za opću logističku potporu), sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. Obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva slijedom čega ostvaruje dodatke na plaću, dodatke na plaću za posebne uvjete vojne službe kao i naknadu za posebne oblike rada u službi. U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina (a i ranije) tuženik nije isplaćivao tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima (Zakonom o radu, Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba) već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužitelju pripada. Zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor sukladno odredbama važećih propisa tužitelj smatra da je oštećen za iznos od najmanje bruto 200,00 EUR godišnje. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan. Obzirom na prezentirano tužitelj predlažu Sudu da Sud, nakon zakazane i provedene rasprave, sukladno čl. 186.b ZPP-a donese presudu kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tužena djelomično priznaje tužbeni zahtjev i to za iznos od 89,86 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos razlike neisplaćene naknade za godišnji odmor.
3. Tužena posebno napominje da je za razdoblje nakon 2021. godine naknada plaće za godišnji odmor tužitelju isplaćivana sukladno odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelanih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 70/18), odnosno u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca što nesporno proizlazi iz dokumentacije koju tužena dostavlja u privitku odgovora na tužbu.
4. Slijedom iznijetog tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže odbiti tužbu tužitelja uz naknadu tuženiku prouzročenog parničnog troška.
5. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, u odluku o rasporedu od 09. lipnja 2014. godine, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka te očitovanje vještaka.
6. Uvidom u odluku o rasporedu od 09. lipnja 2014. godine ovaj sud je utvrdio da je tužitelj kao nadnarednik bio raspoređen na ustrojbeno mjesto prvog dočasnika voda u razdoblju od 01. lipnja 2014. godine pa sve do 31. svibnja 2016. godine, dakle radi se o djelatnoj vojnoj osobi.
7. Odlučujući u gornjoj pravnoj stvari ovaj sud je imao u vidu odredbe čl. 64. ZID Zakona o službi u OS RH (NN 30/18 koji je stupio na snagu 7.4.2018. godine) kojim je propisano da vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.
8. Štoviše, prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba NN 70/18 (stupio na snagu 9.8.2018.) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.
9. Dajući nalog knjigovodstveno financijskom vještaku isti je prilikom izračuna primijenio metodologiju obračuna kako je propisano odredbama članka 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( NN 93/08) kojim je ugovorena visina naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, kao i zaključcima Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora sa sjednica na kojima se raspravljalo upravo o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora.
10. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da bi tužitelj u utuženom razdoblju od 29.9.2018. do 31.5.2023. godine:
- u varijanti 1 (u kojoj razliku naknade plaće za godišnji odmor računamo po satnici kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu) pripadala razlika naknade plaće u iznosu od 212,86 eura,
- u varijanti 2 (u kojoj razliku naknade plaće za godišnji odmor računamo temeljem prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca) tužitelju pripadala razlika naknade plaće u iznosu od 201,88 eura,
- prema podacima dostavljenim na spis predmeta tužitelju nisu vršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora za utuženo razdoblje,
- po osnovu naknada za rad na terenu, naknada za rad u stražarskoj službi te naknada za rad u službi dežurstva koje su isplaćene u neto iznosu, tužitelju pripada razlika neto plaće u iznosu od 210,32 eura.
11. Premda je tuženik prigovorio nalazu vještaka navodeći da se istom protivi posebice u dijelu gdje vještak obračun vrši kao naknadu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uračunava sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad tužitelja, pa tako i naknadu za rada na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi te naknadu za rad u službi dežurstva ovaj sud je isti prigovor odbio kao neosnovanim, jer se isplata naknada za posebne oblike rada u službi (a ne naknada materijalnih troškova vezanih uz rad), vrši u neto iznosu prema Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, što je bitna i odlučna razlika.
12. Naime, Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske predstavlja lex specialis propis, pa se za segment isplata takvih naknada njihov utjecaj na ukupnu naknadu plaće za godišnji odmor, odnosno razliku naknade plaće za godišnji odmor, može promatrati jedino u iznosu u kojem su sporne naknade i propisane, tj. za naknade za rad u terenskim uvjetima, za rad u stražarskoj službi kao i za rad u službi dežurstva kao neto iznosi.
13. Premda tuženik navodi da se predmetnom tužbom ne potražuje isplatu neisplaćene naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u dežurstvu već razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora radi čega ne postoji zakonsko uporište da se navedene naknade obračunavaju kao naknada plaće za godišnji odmor u neto iznosima ovaj sud smatra da okolnost što je naknada za prednje navedeni oblik rada u službi propisana u neto iznosu predstavlja odluku zakonodavca koja predstavlja novo kompenzacijsko proširenje prava glede rada tužitelja u koje ovaj sud ne ulazi.
14. Imajući u vidu da je vještak u svojoj dopuni nalaza i mišljenja pogrešno zbrojio pojedinačne mjesečne iznose (list 447 i 448 spisa), pa umjesto 210,32 EUR valja stajati iznos od 779,19 EUR to je ovaj sud prihvatio obje varijante nalaza i mišljenja vještaka i to kako razlike naknade plaće za godišnji odmor po satnici kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu u iznosu od 212,86 EUR, tako i u varijanti razlike naknade plaće za godišnji odmor izračunate temeljem prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca u iznosu od 779,19 EUR, pa je nakon specifikacije tužbenog zahtjeva sud temeljem citiranih odredaba članka 64. ZID Zakona o službi u OS RH i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba dosudio tužitelju takve iznose time da je na tako dosuđene iznose sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.
15. Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku, a koji parnični trošak se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 187,50 EUR, sastav tužbe u iznosu od 187,50 EUR, sastav podneska od 01. travnja 2024. godine u iznosu od 187,50 EUR, sastav podneska od 05. siječnja 2025. godine u iznosu od 187,50 EUR, sastav podneska od 27. svibnja 2025. godine u iznosu od 187,50 EUR, sastava podnesaka od 12. srpnja 2025. godine u iznosu od 187,50 EUR, sastav podneska od 30. siječnja 2026. godine u iznosu od 187,50 EUR, zastupanje na ročištu od 16. veljače 2026. godine u iznosu od 187,50 EUR, pristup ročištu radi objave odluke u iznosu od 93,75 EUR ukupno 1.593,75 EUR uz naknadu za provedeno vještačenje u iznosu od 500,00 EUR, sveukupno 2.093,75 EUR time da je na isti trošak sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počem od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 24. ožujka 2026. godine, pa sve do isplate.
16. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Karlovcu 24. ožujka 2026.
Sudac: Tomislav Maras
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
Dostavljeno:
1. Predragu Kralik odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4
2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-4/2024
