RepublikaHrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-260/2019-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupan po punomoćniku Predragu Kralik, odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4 protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 16. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju JN, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 2.802,30 eura (slovima: dvijetisućeosamstodva eura trideset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 24,54 eura od 16.07.2014. godine

- na iznos od 63,02 eura od 16.08.2014. godine

- na iznos od 58,56 eura od 16.10.2014. godine

- na iznos od 11,20 eura od 16.11.2014. godine

- na iznos od 32,21 eura od 16.12.2014. godine

- na iznos od 61,62 eura od 16.01.2015. godine

- na iznos od 23,42 eura od 16.02.2015. godine

- na iznos od 12,88 eura od 16.03.2015. godine

- na iznos od 81,98 eura od 16.04.2015. godine

- na iznos od 87,84 eura od 16.05.2015. godine

- na iznos od 92,02 eura od 16.06.2015. godine

- na iznos od 17,57 eura od 16.07.2015. godine

- na iznos od 67,22 eura od 16.08.2015. godine

- na iznos od 12,27 eura od 16.09.2015. godine

- na iznos od 11,71 eura od 16.10.2015. godine

- na iznos od 117,63 eura od 16.01.2016. godine

- na iznos od 123,46 eura od 16.03.2016. godine

- na iznos od 74,19 eura od 16.05.2016. godine

- na iznos od 52,70 eura od 16.06.2016. godine

- na iznos od 0,73 eura od 16.07.2016. godine

- na iznos od 86,47 eura od 16.09.2016. godine

- na iznos od 58,56 eura od 16.10.2016. godine

- na iznos od 53,07 eura od 16.12.2016. godine

- na iznos od 100,28 eura od 16.01.2017. godine

- na iznos od 83,62 eura od 16.02.2017. godine

- na iznos od 3,28 eura od 16.03.2017. godine

- na iznos od 79,99 eura od 16.04.2017. godine

- na iznos od 105,13 eura od 16.05.2017. godine

- na iznos od 102,84 eura od 16.06.2017. godine

- na iznos od 71,68 eura od 16.07.2017. godine

- na iznos od 1,96 eura od 16.08.2017. godine

- na iznos od 35,69 eura od 16.09.2017. godine

- na iznos od 97,53 eura od 16.10.2017. godine

- na iznos od 63,97 eura od 16.11.2017. godine

- na iznos od 63,50 eura od 16.12.2017. godine

- na iznos od 30,92 eura od 16.01.2018. godine

- na iznos od 71,33 eura od 16.02.2018. godine

- na iznos od 13,67 eura od 16.03.2018. godine

- na iznos od 4,07 eura od 16.05.2018. godine

- na iznos od 26,38 eura od 16.06.2018. godine

- na iznos od 78,12 eura od 16.07.2018. godine

- na iznos od 87,00 eura od 16.08.2018. godine

- na iznos od 173,12 eura od 16.09.2018. godine

- na iznos od 6,84 eura od 16.10.2018. godine

- na iznos od 96,59 eura od 16.11.2018. godine

- na iznos od 26,02 eura od 16.12.2018. godine

- na iznos od 10,28 eura od 16.01.2019. godine

- na iznos od 53,17 eura od 16.02.2019. godine

- na iznos od 28,49 eura od 16.03.2019. godine

- na iznos od 31,76 eura od 16.04.2019. godine

- na iznos od 20,53 eura od 16.05.2019. godine

- na iznos od 9,67 eura od 16.06.2019. godine pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana

II.

Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 naknaditi tužitelju JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka isplatom iznosa 2.215,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 24. ožujka 2026. godine, pa do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlenik kod tuženika MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. Obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva slijedom čega ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima tuženika kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina tuženik nije isplaćivao tužitelju dodatak za posebne uvjete vojne službe sukladno propisima (Zakonom o radu, Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba) temeljem njegovog ukupnog ostvarenog radnog angažmana, već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužitelju pripada. U periodu od 28. lipnja 2014. godine pa do 28. lipnja 2019. godine zbog nepravilno obračunatog dodatka za posebne uvjete vojne službe na ukupno odrađene sate rada tužitelj smatra da je oštećen u prosjeku najmanje za iznos od okvirno bruto 200,00 kuna po svakom mjesecu utuženog razdoblja. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan. Obzirom na prezentirano činjenično stanje tužitelj predlaže Sudu da Sud, nakon zakazane i provedene rasprave, sukladno čl. 186.b ZPP-a donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava osnovanost osnove i visine tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Prema odluci Hrvatske kopnene vojske, klasa: 805-03/14-01/1, od 3. lipnja 2014. (koju je tužitelj priložio tužbi) proizlazi da je tužitelj kao djelatna vojna osoba Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, raspoređen u ustrojstvenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske, Gardijsku oklopno-mehaniziranu brigadu, 2. Mehaniziranu bojnu – Pume, 2. Mehaniziranu satniju, 3. mehanizirani vod, 3. desetinu, na ustrojstveno mjesto zapovjednik desetine, sa mjestom službe u Našicama, od 1. lipnja 2014. do 31. prosinca 2018.

4. Dakle, iz priložene odluke, kao i odluke Hrvatske kopnene vojske od 14. svibnja 2018. 9. studenog 2018. i 4. prosinca 2018., koje tuženik prilaže uz ovaj odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja bio zaposlen kod tuženika kao djelatna vojna osoba.

5. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu sukladno članku 186.b ZPP te postavio zahtjev na isplatu razlike plaće na ime dodataka za posebne uvjete vojne službe u razdoblju od 28. lipnja 2014. do 28. lipnja 2019. tvrdeći da mu tuženik nije isplaćivao dodatak na temelju njegovog ukupnog ostvarenog radnog angažmana, već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja mu pripada.

6. Međutim, tužitelj u tužbi ne navodi činjenice na kojima temelji zahtjev, koje tužba mora sadržavati sukladno članku 186. ZPP da bi se na temelju nje moglo postupati i da bi se tuženik mogao u cijelosti očitovati o pravno relevantnim činjenicama za utvrđenje osnovanosti osnove i visine tužbenog zahtjeva.

7. Stoga, tuženik smatra da je potrebno da sukladno članku 109. ZPP sud pozove tužitelja na dopunu tužbe u svezi članka 186. ZPP, radi navođenja činjenica na kojima tužitelj temelji zahtjev.

8. U tužbi tužitelj jedino ističe da mu dodatak za posebne uvjete vojne službe nije isplaćivan sukladno Zakonu o radu, Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske te Pravilniku o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba).

9. Prije svega, tuženik ističe prigovor zastare na dio tražbine koji se odnosi na razdoblje od 28. lipnja 2014. do 11. rujna 2014.

10. Naime, na konkretnu tražbinu ima se primijeniti članak 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. – dalje u tekstu: ZR), kojim je određeno da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako tim Zakonom ili drugim zakonom nije drukčije određeno, a čime je taj rok izjednačen za općim zastarnim rokom iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – dalje u tekstu: ZOO). Sukladno članku 238. stavku 2. ZOO ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

11. Tužitelj je zahtjev za mirno rješenje spora podnio 27. lipnja 2019. čime je sukladno članku 186.a stavku 3. ZPP zastarijevanje zastalo na tri mjeseca. Nakon isteka roka od tri mjeseca, koji rok predstavlja negativnu procesnu pretpostavku, jer prije isteka tog roka nije moguće podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, zastara je u ovom predmetu nastavila teći sve do podnošenja tužbe 11. prosinca 2019., kada je nastupio prekid zastare.

12. Prema tome, s obzirom na zastarni rok od pet godina i zastoj zastare na tri mjeseca, zastario je dio tražbine zaključno s 11. rujna 2014.

13. Nadalje, tuženik ističe da se na tužiteljev radno-pravni status mogu primijeniti isključivo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13., 75/15., 50/16., 30/18. – dalje u tekstu ZSOS/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. te podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona.

14. Ovakvo pravno stajalište zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, prema kojem propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. – dalje u tekstu ZSOS/02) imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i kolektivne ugovore zaključene u skladu s općim propisima o radu.

15. S obzirom na navedeno pravno stajalište, u odnosu na tužitelja u spornom razdoblju primjenjuje se odredbe sljedećih podzakonskih akata:

16. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14. - stupio na snagu 1. lipnja 2014., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15., 5/17., 116/17., 39/18 dalje u tekstu: Pravilnik o dodacima/14); Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14. – stupila na snagu 1. lipnja 2014., 23/15., 84/15., 106/17., 39/18. i 46/18. – dalje u tekstu: Odluke o rasporedu/14); Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi („Narodne novine“ broj 39/18. stupila na snagu 1. svibnja 2018., 54/19. – stupila na snagu 1. lipnja 2019., dalje u tekstu: Odluke o naknadi/18).

17. Navedenim propisima uređena su tri bitna pitanja glede predmeta tužbenog zahtjeva u konkretnom sporu i to prekovremeni rad, dodaci na plaću i posebni oblici rada djelatnih vojnih osoba.

18. U odnosu na prekovremeni rad djelatnih vojnih osoba, člankom 155. ZSOS/13 propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s člankom 139. toga Zakona. To znači da priznavanjem i isplatom odgovarajućeg vojnog dodatka, isključena je mogućnost uvećanja plaće za prekovremeni rad, rad, noću u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i sl.

19. Navedeno proizlazi i iz zauzetog stava Ustavnog suda Republike Hrvatske u Odluci broj: U-I-2776/17 od 19. prosinca 2017. u postupku ocjene ustavnosti i zakonitosti članka 155. ZSOS/13, koji je ocijenio da je navedena odredba Zakona u skladu s Ustavom Republike Hrvatske te izrazio pravno shvaćanje da djelatne vojne osobe nemaju pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, za rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu i slično, već im, upravo zbog posebne naravi njihovog posla, pripada pravo na posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ZSOS/13, odnosno pravo na dodatke za posebne uvjete rada vojne službe za deficitarna zvanja i struke.

20. Glede dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba, člankom 139. stavkom 1. ZSOS/13 propisano je da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjeta vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Istovjetno je propisano i člankom 3. stavkom 1. Pravilnika o dodacima/14.

21. Sukladno članku 139. stavku 2. ZSOS/13 dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe (članak 139. stavak 3. ZSOS/13), time da visina dodatka varira od 5% do 24% i utvrđuje se sukladno pripadnosti ustrojstvenoj cjelini, a dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada (članak 139. stavak 4. ZSOS/13). Prema članku 139. stavku 6. ZSOS/13 ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

22. Sukladno članku 139. stavku 5. ZSOS/13, dodaci za posebne uvjete vojne službe utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće, a istovjetno je propisano člankom 4. Pravilnika o dodacima/14. Osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe, jednaka je osnovici za obračun plaće državnih službenika i namještenika (članak 137. stavak 5. ZSOS). Visinu osnovice za obračun plaća državnih službenika i namještenika određuje Vlada svojom odlukom.

23. Dakle, dodatak za vojnu službu određuje se od osnovice, čija je visina fiksna. Važno je naglasiti, kako dodatak za vojnu službu u fiksnom iznosu, ni na koji način u proteklom razdoblju nije bio sporan.

24. Člankom 6. Pravilnika o dodacima/14 propisan je iznos dodatka i vrsta postrojbe za koju je određen, time da iznos dodatka raste s očekivanim ukupnim opterećenjem koje pripadnost određenoj postrojbi nosi te tako najniži dodatak od 5% imaju primjerice časnici i dočasnici u Glavnom stožeru, a najviši dodatak od 24% primjerice pripadnici specijalnih postrojbi.

25. U konkretnom predmetu, iz Odluka o rasporedu Hrvatske kopnene vojske (koje tuženik prilaže ovom odgovoru na tužbu) proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju od 28. lipnja 2014. (odnosno od 11. rujna 2014. – od kada potraživanje nije u zastari) do 30. studenog 2018. ostvarivao dodatak za vojnu službu od 19%, a u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 28. lipnja 2019 2019., ostvarivao dodatak za vojnu službu od 15%. Pritom su tužitelju, u navedenom razdoblju redovito isplaćivani pripadajući dodaci, a što je vidljivo iz isplatnih listi za tužitelja, koje tuženik prilaže uz ovaj odgovor na tužbu.

26. Kako se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće ovisno o ustrojstvenoj cjelini u koju je raspoređen, to je potpuno irelevantno, koliko je tužitelj ukupno odradio sati mjesečno. Iz tog razloga, potpuno je neprihvatljiv i apsolutno pogrešan, samo paušalno iznesen stav tužitelja, da mu nije pravilno obračunat dodatak za posebne uvjete vojne službe, jer da je obračun dodatka trebalo izvršiti prema ukupno ostvarenom radnom angažmanu tužitelja.

27. U odnosu na posebne oblike rada djelatnih vojnih osoba, bez obzira što tuženik smatra da način i oblik rada tužitelja u spornom razdoblju nije i ne može biti od značaja za meritum predmetnog zahtjeva tužitelja, radi razjašnjenja odlučnih činjenica, tuženik obrazlaže i taj vid dodataka.

28. Naime, točkom II. Odluke o rasporedu/14 propisano je da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe. Sukladno točci V. Odluke o rasporedu/14, redovno radno vrijeme, koje se u smislu te Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđeno je u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

29. Sukladno točci XIII. Odluke o rasporedu/14, radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugima aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe.

30. Prema dokumentaciji koju tuženik prilaže odgovoru na tužbu, proizlazi da je tijekom utuženog razdoblja, tužitelj pored redovnog radnog vremena, obavljao službu dežurstva, stražarsku službu te rad na terenu.

31. Odlukom o rasporedu/14 propisano je da za vrijeme obavljanja stražarske službe, službe dežurstva, kao i za vrijeme rada na terenu, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

32. Nadalje, člankom 149.a ZSOS/13 propisano je da djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi, a visinu, uvjete i način ostvarivanja prava na naknadu propisuje odlukom ministar obrane uz prethodnu suglasnost ministra financija. Sukladno članku 149.a stavku 2. ZSOS/13 posebni oblici rada u službi su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo.

33. Točkom III. Odluke o naknadi/18 određeno je da djelatnoj vojnoj osobi pripada sljedeća naknada:

- za rad u terenskim uvjetima djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada u visini od 100,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 120,00 kn neto (odnosno donošenjem Odluke o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi koja je na snazi od 1. lipnja 2019. - iznos od 130,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 150,00 kn neto po danu);

- za stražarsku službu u trajanju duljem od 12 sati, naknada u iznosu od 100,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 120,00 kn neto (odnosno donošenjem Odluke o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi koja je na snazi od 1. lipnja 2019. - iznos od 130,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 150,00 kn neto po danu);

- za dežurstvo u iznosu od 85,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 100,00 kn neto po danu (odnosno donošenjem Odluke o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi koja je na snazi od 1. lipnja 2019. - 100,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 130,00 kn neto po danu).

34. Za razliku od dodataka, čiji iznos prati pretpostavljeno opterećenje u pojedinoj postrojbi, naknada za posebne oblike rada se pak plaća svakomu tko ih provodi u istom iznosu te je jednaka za isti terenski rad ili stražu i pripadnicima primjerice tenkovskih posada i izvidnici u vojno-obavještajnoj satniji.

35. Tužitelju su navedene naknade također redovito isplaćivane sukladno broju ostvarenih dana na terenu, stražarskoj službi ili službi dežurstva, a što je vidljivo iz isplatnih listi i kartona primanja koje tuženik prilaže ovom odgovoru na tužbu.

36. Sukladno navedenom, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva okvirno određenog u iznosu 12.000,00 kn bruto na ime utužene razlike plaće.

37. S obzirom na vrijednost predmeta spora, tuženik smatra da nije oportuno provoditi dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, već da je nakon što tužitelj dopuni tužbu, tijekom postupka te činjenice moguće utvrditi na temelju izračuna financijske službe tuženika.

38. Tuženik potvrđuje da je prethodno podnošenju predmetne tužbe, sukladno članku 186.a ZPP tužitelj podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu zahtjev za mirno rješenje spora, zaprimljen 27. lipnja 2019. pod poslovnim brojem N- DO-73/2019, a koji zahtjev nije prihvaćen.

39. Ovo državno odvjetništvo uz odgovor na tužbu prilaže službenu dokumentaciju o radu tužitelja koju je zaprimilo od zastupanog tijela, a obvezuje se dostaviti i drugu dokumentaciju čim je zaprimi od zastupanog tijela, a sukladno dopunjenoj i ispravljenoj tužbi.

40. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud naloži tužitelju da dopuni tužbu, a ukoliko to tužitelj ne učini, da tužbu odbaci, odnosno kako se tuženik protivi osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare dijela tražbine, da tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovanu i naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

41. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora u Odluku o rasporedu od 3. lipnja 2014. godine, u dokumentaciji o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka te dopunu nalaza i mišljenja vještaka Ručević vještačenja d.o.o. te nalaz i mišljenje vještaka D&S d.o.o. Karlovac.

42. Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je našao za shodno odlučivati o tuženikovom istaknutom prigovoru zastare te utvrdio da je isti prigovor nije osnovan.

43. Naime, odredbama čl. 232 st. 2 Zakona o radu NN 93/14 propisano je kako se odredbe navedenog zakona vezano za zastaru potraživanja neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika kojima je rok zastare od 3 godine istekao prije stupanja na snagu ovoga zakona. Kako je novi Zakon o radu stupio na snagu 07. kolovoza 2014. godine to su zastarjela potraživanja iz radnog odnosa kojima je rok zastare od 3 godine istekao prije tog dana, odnosno sva potraživanja nastala prije 7. kolovoza 2011. godine.

44. Kako je tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora podnio 28. lipnja 2019. godine, uzevši u obzir odredbu o zastoju zastare na rok od 3 mjeseca sukladno čl. 186 st. 3 Zakona o parničnom postupku i odredbu o dospijeću plaće, a koja se odnosi i na razliku plaće iz čl. 84 Zakona o radu, to potraživanje tužitelja u razdoblju od 28. lipnja 2014. godine pa do 11. rujna 2014. godine, a na koje se poziva tužena nije u zastari.

45. Naime, kako plaća, pa tako i razlika plaće za lipanj 2014. godine dospijeva do 15. srpnja 2014. godine, a obzirom da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 28. lipnja 2014. godine, to je ovaj sud utvrdio da podnošenjem tužbe 11. prosinca 2019. godine najstarije potraživanje tužitelja nije u zastari.

46. Uvidom u Odluku o rasporedu tuženika od 03. lipnja 2014. godine ovaj sud je utvrdio da je istom tužitelj kao narednik raspoređen na ustrojbeno mjesto zapovjednika desetine u gardijsko oklopno mehaniziranoj brigadi sa mjestom službe u Našicama u razdoblju od 01. lipnja 2014. godine do 31. svibnja 2018. godine, dakle radi se o djelatnoj vojnoj osobi.

47. Odlučujući u gornjoj pravnoj stvari sud je utvrdio da su u utuženom razdoblju (od 28. lipnja 2014. godine do 28. lipnja 2019. godine), bili na snazi slijedeći propisi:

Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 -124/09) Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga RH (NN 33/14 i dr.) Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14 i dr.)

48. Ovaj sud je radi odlučivanja u gornjoj pravnoj stvari našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje te sačiniti obračun razlike plaće koju je tužitelj primio te iznosa koji bi mu pripadao da mu je tuženik dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunao i platio temeljem ukupno odrađenih sati rada i stvarne prisutnosti na radu za utuženi period od 28. lipnja 2014. godine pa do 28. lipnja 2019. godine, specificirano po mjesecima.

49. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tuženik u razdoblju od 28. lipnja 2014. do 28. lipnja 2019. godine isplatio tužitelju dodatak za vojnu službu u iznosu od 59.075,12 kuna (57.905,04 kune za ostvarene sate rada te 1.170,08 kuna za ostvarene sate bolovanja), prema stvarnom angažmanu tužitelju je u razdoblju od 28. lipnja 2014. do 28. lipnja 2019. godine trebao biti isplaćen dodatak za vojnu službu u iznosu od 80.189,35 kuna (79.019,27 kuna za ostvarene sate rada te 1.170,08 kuna za ostvarene sate bolovanja), pa slijedom navedenog, tužitelju bi po osnovu dodatka za vojnu službu pripadala razlika naknade plaće u iznosu od 21.114,23 kune, odnosno 2.802,30 eura.

50. Kako nije bilo prigovora na matematički izračun to ga je u potpunosti prihvatio i ovaj sud, time da je nakon specifikacije tužbenog zahtjeva sud temeljem odredaba Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga RH te Odluke o rasporedu radnog vremena dosudio takve iznose time da je na tako dosuđene iznose sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

51. Ovaj sud je u tom smislu odbio prigovor tuženika, jer ovaj sud smatra da utuženi dodatak nije kompenziran kroz slobodne dane, jer niti jednim propisom nije predviđena kompenzacija bilo kojih drugih dodataka osim dodataka za prekovremeni rad sa slobodnim danima.

52. Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 53/91 do 89/14, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 EUR, za sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 27. siječnja 2020. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 07. listopada 2023. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 12. veljače 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 19. siječnja 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 16. veljače 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, ukupno 1.625,00 EUR uz naknadu za provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 450,00 EUR, dakle sveukupno 2.215,15 EUR. Sud je ujedno na tako dosuđeni iznos parničnog postupka dosudio i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 ZOO- a počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 24. ožujka 2026. godine, pa sve do isplate.

53. Ovaj sud nije dosudio tužitelju trošak naknade za sastav podneska od 09. studenog 2023. godine, jer u istom ponavlja navode iz podneska od 07. listopada 2023. godine te se poziva na istu sudsku praksu, niti trošak sastava podneska od 16. prosinca 2024. godine kojim požuruje postupanje suda.

U Karlovcu 24. ožujka 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Predragu Kralik odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-178/2019