Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Kž-612/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marie Majić kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČC, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika ČC, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K- 494/2021-14, od 25. listopada 2022., u sjednici održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomice žalba okrivljenika ČC te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni ČC za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11, za koje je proglašen krivim u izreci prvostupanjske presude, na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. U preostalom dijelu žalba okrivljenika ČC odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika ČC, zbog počinjena kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11 te mu je, na temelju te odredbe, izrečena (ispravno bi bilo da je okrivljenik osuđen) kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11, od okrivljenog su trajno oduzeti predmeti, koje je od njega privremeno oduzeo MUP, PUZ, IV PP 23. siječnja 2020., pod brojem 511-19-20/3-336/20, potvrdama brojeva 01313004, 01313005, 01313006, 01313007, 01313008 i 01313009, a koji predmeti će se uništiti.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni je na ime troškova kaznenog postupka obvezan isplatiti iznos od 6.400,00 kuna/849,43 eura, na ime troškova toksikološkog vještačenja te paušalnu svotu sudu u iznosu od 3.767,25 kuna/500,00 eura.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni ČC, po svojoj braniteljici Marini Sršić, odvjetnici u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i okrivljenika oslobodi optužbe, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred izmijenjenim vijećem, a u žalbi je zatraženo da se braniteljica okrivljenika izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Sjednica vijeća je, sukladno odredbi članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), održana u odsutnosti uredno izviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, okrivljenika ČC i njegove braniteljice, odvjetnice Marine Sršić.

8. Žalba okrivljenika ČC je djelomično osnovana.

9. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljeni je u žalbi pravno označio kao povredu iz članka 367. stavka 2. (očito se misli na članak 468. stavak 2. ZKP/08) jer se presuda temelji na nezakonitim dokazima iz "članka 9. stavka 2. ZKP-a" (očito se misli na članak 10. stavak 2. ZKP/08), u okviru koje se ponovno detaljno elaborira pitanje pretrage vozila kojim se koristio okrivljenik te se ponovno iznose razlozi zbog kojih okrivljenik smatra da se radilo o nezakonitoj pretrazi te da su svi predmeti koji su tom prigodom pronađeni nezakoniti dokazi koje je trebalo izdvojiti iz spisa. Vezano za te žalbene navode potrebno je kazati da je u pitanju zakonitosti provedene pretrage i, posljedično tome, dokaza koji su tom pretragom pribavljeni, već pravomoćno odlučeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Kž-895/2020-3, od 21. prosinca 2020., kojim je, kao neosnovana, odbijena žalba okrivljenog ČC, izjavljena protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja Kov-1064/2020, od 16. studenog 2020., a kojim je odbijen prijedlog obrane da se iz spisa izdvoje nalog o pretrazi pokretne stvari Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broj Kir-d-25/2020, od 21. siječnja 2020., zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sredstava , od 23. siječnja 2020., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, kao i zapisnik o ispitivanju svjedoka UC, od 15. srpnja 2020. Dakle, s obzirom na to da je na ovaj način pravomoćno odlučeno o prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza , promašeni su žalbeni navodi okrivljenika u kojima sada ponovno ističe sve one razloge koje je već do sada naveo u prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza , kao i žalbi na odluku optužnog vijeća Općinskog kaznenog suda u Zagrebu , kojim je taj njegov prijedlog odbijen.

10. Nadalje, u svojoj žalbi okrivljenik ukazuje na još jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, koju pravno označava kao povredu iz "članka 368. stavka 1. točka 11. ZKP-a" (očito se misli na odredbu članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08), navodeći kako je izreka presude nerazumljiva. U tom dijelu okrivljenik navodi kako je proglašen krivim zbog toga što je postupao s ciljem daljnje distribucije opojne droge, a u daljnjem tekstu izreke da se navodi kako je to bilo radi daljnje preprodaje nakon čega se elaborira značenje riječi distribucija, u odnosu na značenje riječi preprodaja, međutim, suprotno žalbenim navodima, ni na taj način nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer se ne radi o takvom proturječju radi kojega se čitava presuda ne bi mogla ispitati, a razlika između značenje riječi distribucija i riječi pretprodaja je u kontekstu činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim minimalna i nema takvu važnost kakvu joj se neopravdano pridaje u žalbi okrivljenika.

11. Isto tako, okolnost da se u činjeničnom opisu kaznenog djela navodi kako je okrivljenik 23. siječnja 2020. držao veću količinu droge marihuane u vozilu, a on da je uhićen 19. siječnja 2020., kada mu je bio određen istražni zatvor, zbog čega 23. siječnja 2020. da nije mogao biti u posjedu marihuane također nema takvo značenje kakvo se želi prikazati u žabi okrivljenika jer je očigledno da je datum 23. siječnja 2020. stavljen stoga što je tog dana obavljena pretraga vozila kojom se koristio okrivljenik, bez obzira što je on već bio uhićen. Stoga se ni u tom dijelu ne radi o proturječnosti u znatnoj mjeri u pogledu odlučnih činjenica, zbog kojih se čitava presuda ne bi mogla ispitati pa ni na ovaj način nije počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka kako se to ističe u žalbi. Ista stvar se može navesti i za navod da je okrivljenik ovu drogu držao u Zagrebu na adresi [adresa] jer je to adresa na koju je vozilo okrivljenika bilo dovedeno u svrhu pretrage i na kojoj je pretragom pronađena droga za koju se okrivljenik tereti optužnicom.

12. Osim u pravcu žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud je povodom žalbe okrivljenika pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti i po službenoj dužnosti, u smislu odredbi članaka 476. stavka 1. ZKP/08 -26, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koji sadrži ta odredba pa se stoga okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

13. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi okrivljenika se ponovno potenciraju određene nepreciznosti u činjeničnom opisu kaznenog djela te se opetovano ističe kako je okrivljenik u istražni zatvor dospio 19. siječnja 2020., radi čega da 23. siječnja 2020. nije mogao nabaviti drogu te se iznova analiziraju dokazi koji su tijekom postupka izvedeni i naglašava okolnost da je okrivljenik šef gradilišta na kojem rukovodi s 50 ljudi, da on ima u vlasništvu i svoje osobno vozilo, koje vozi vikendom pa se u konačnici postavlja pitanje da koja bi normalna osoba u službeno vozilo koj im ide na posao i kojim se i drugi zaposlenici koriste, stavio drogu i to u tolikoj količini, nakon čega se ponovno pokušava prikazati kako se radilo o nezakonitoj pretrazi, s konačnim prijedlogom da se okrivljenika oslobodi optužbe.

14. Međutim, ni ovim dijelom svoje žalbe okrivljenik nije s uspjehom osporio pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica od stane prvostupanjskog suda, koji je o svim svojim utvrđenjima dao logične, uvjerljive i valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući da su utemeljeni na dokazima u spisu. Prvostupanjski sud je u točkama 7. do 7.3. iznio argumentirane i detaljne razloge zbog čega smatra da je droga koja je pronađena u vozilu Škoda Fabia reg. oznake [registarska oznaka] pripadala okrivljeniku, a isto tako je obrazložio zbog čega i na temelju kojih dokaza drži dokazanim da je on tu drogu držao s ciljem daljnje prodaje, pri čemu je posebno za naglasiti kako je potpuno ispravno taj zaključak prvostupanjski sud utemeljio, ne samo na količini pronađene marihuane, već isto tako i na pronalasku vage s tragovima marihuane te više raznih staklenki s tragovima marihuane, metalne kutijice i drobilice, što potpuno opravdano upućuje na zaključak da je okrivljenik tu drogu držao s namjerom daljnje prodaje na ilegalnom tržištu. Također, prvostupanjski sud je u točkama 7.1. do 7.3. presude obrazložio zbog čega smatra da je neuvjerljiva obrana okrivljenika da bi mu netko podmetnuo drogu u službeni automobil, potpuno ispravno ukazujući na iskaz svjedoka UC koji je kao predstavnik pravne osobe koja je vlasnik predmetnog vozila, bio pozvan i bio prisutan i pečaćenju vozila i kasnije otpečaćivanju i pretrazi istog koji je jasno naveo kako je vozilo dulje vrijeme pa sve do pronalaska droge, koristio isključivo okrivljenik te kako nije primijetio nikakve nepravilnosti u postupanju policije. Kod takvog stanja stvari potpuno je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je u ovom postupku bilo na nedvojben i potpuno izvjestan način dokazano da je okrivljenik svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, nakon čega je pravilno primijenio i Kazneni zakon kada je okrivljenika ČC kao ubrojivog počinitelja, koji je ovo kazneno djelo počinio s izravnom namjerom i svjestan protupravnosti svog ponašanja te kod nepostojanja niti jednog ispričavajućeg razloga proglasio krivim. Stoga se okrivljeni neosnovano žali i zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Vezano za žalbenu osnovu odluke o kazni, okrivljenik je u svojoj žalbi naveo samo to kako je on sada bio nekažnjavana osoba i kazneno i prekršajno te da je kazna na koju je osuđen prestroga, navodeći pri tome kako je netočan navod da je kažnjavan zbog "oglašavanja u vezi s drogom. Međutim, suprotno žalbenim navodima, iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa proizlazi da je okrivljenik kažnjavan zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, kao i zbog prekršaja iz članka 53. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok nije osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela . Što se tiče okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije, za istaknuti je kako je prvostupanjski sud u potpunosti pravilno utvrdio sve te okolnosti pa je tako ispravno kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu što je okrivljenik otac maloljetnog djeteta i što je do sada bio kazneno neosuđivan, dok je također pravilno otegotnim cijenio okolnost što je okrivljenik prekršajno kažnjavan, jednom i zbog prekršaja iz oblasti Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, međutim pri tome ih nije adekvatno vrednovao, prvenstveno okolnost da se u konkretnom slučaju radilo o ne baš velikoj količini marihuane te raniju kaznenu neosuđivanost okrivljenika, što je po ocijeni ovog suda rezultiralo prestrogom kaznom.

15.1. Uzimajući u obzir sve okolnosti utvrđene na strani okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju u obzir dolazi isključivo zatvorska kazna, međutim s obzirom na postojeće olakotne okolnosti i činjenicu da se nije radilo o nekoj znatnijoj količini droge, da je opravdano okrivljenika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja je najniža mjera kazne koju zakon propisuje za ovo kazneno djelo, a koja kazna je prilagođena stupnju krivnje okrivljenika i svrsi kažnjavanja, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovog kaznenog djela , kao i osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika. Uvjerenje je ovog drugostupanjskog suda da će se upravo ovakvom kaznenopravnom sankcijom uspješno ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, a osobito da će se i na taj način izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela , kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo. Stoga je preinačena prvostupanjska presuda na način da je okrivljeniku za počinjeno kazneno djelo odmjerena kazna zatvora u trajanju od (1) jedne godine,

16. Okrivljeni se neosnovano žali zbog odluke o troškovima , u pogledu koje žalbene osnove naveo da su troškovi toksikološkog vještačenja i paušalna svota previsoko odmjereni, međutim trošak toksikološkog vještačenja je dosuđen prema izdanom računu, a paušalna svota u visini od 500,00 eura je adekvatna duljina trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka te imovinskim prilikama okrivljenika. Ipak, ukoliko bi nakon donošenja presude bilo utvrđeno da bi, zbog lošeg imovinskog stanja okrivljenika, plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba o kojima je on dužan skrbiti, predsjednik vijeća ga u smislu članka 148. stavka 6. ZKP/08-26, može posebnim rješenjem osloboditi dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

17. Slijedom svega navedenog, djelomice je prihvaćena žalba okrivljenika te je preinačena prvostupanjska presuda na način opisan na izreci točkom I. , sukladno članku 486. stavka 1. ZKP/08-26, dok je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda, sukladno članku 482. ZKP/08 -26.

Split, 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Maria Majić