Poslovni broj: P-1197/2019-22

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika OTP banke Hrvatska d.d. Split, Ul. Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 zastupane po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Slavena Karabana i punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice EH, **.**.2026. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 79740/05. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom Banke o kamatnim stopama, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 60.000,00 CHF u protuvrijednosti u kn po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita i tužene banke te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II Utvrđuje se ništetnom odredba predmetnoga Ugovora o kreditu u dijelu kojim se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju kreditora tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu koji je zaključen između tužitelja i tužene banke.

III Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d. d., Split, da tužitelju BH iz [adresa], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita s osnova povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati ukupni novčani iznos od 5.061,12 eura sa zak. zat. kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od dana uplate preplaćenog iznosa do dana isplate - povrata, sa zak. zat. kamatama po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. a na dalje po stopi od 14% godišnje te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promijene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB-a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena a od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,12 eura počev od 10. srpnja 2005. g. do isplate,

- na iznos od 0,60 eura počev od 10. kolovoza 2005. g. do isplate,

- na iznos od 5,68 eura počev od 10. rujna 2005. g. do isplate

- na iznos od 3,43 eura počev od 10. listopada 2005. g. do isplate,

- na iznos od 4,35 eura počev od 10. studenoga 2005. g. do isplate,

- na iznos od 5,76 eura počev od 10. prosinca 2005. g. do isplate,

- na iznos od 4,11 eura počev od 10. siječnja 2006. g. do isplate,

- na iznos od 1,63 eura počev od 10. veljače 2006. g. do isplate,

- na iznos od 1,04 eura počev od 10. studenoga 2008. g. do isplate,

- na iznos od 11,46 eura počev od 10. siječnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 17,10 eura počev od 10. veljače 2009. g. do isplate,

- na iznos od 23,30 eura počev od 10. ožujka 2009. g. do isplate,

- na iznos od 12,41 eura počev od 10. travnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 10,48 eura počev od 10. svibnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 9,38 eura počev od 10. lipnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 11,58 eura počev od 10. srpnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 7,20 eura počev od 10. kolovoza 2009. g. do isplate,

- na iznos od 9,19 eura počev od 10. rujna 2009. g. do isplate,

- na iznos od 5,77 eura počev od 10. listopada 2009. g. do isplate,

- na iznos od 8,81 eura počev od 10. studenoga 2009. g. do isplate,

- na iznos od 7,07 eura počev od 10. prosinca 2009. g. do isplate,

- na iznos od 14,61 eura počev od 10. siječnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 19,41 eura počev od 10. veljače 2010. g. do isplate,

- na iznos od 18,39 eura počev od 10. ožujka 2010. g. do isplate,

- na iznos od 22,47 eura počev od 10. travnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 28,34 eura počev od 10. svibnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 33,57 eura počev od 10. lipnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 43,59 eura počev od 10. srpnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 33,79 eura počev od 10. kolovoza 2010. g. do isplate,

- na iznos od 58,70 eura počev od 10. rujna 2010. g. do isplate,

- na iznos od 45,63 eura počev od 10. listopada 2010. g. do isplate,

- na iznos od 48,16 eura počev od 10. studenoga 2010. g. do isplate,

- na iznos od 59,00 eura počev od 10. prosinca 2010. g. do isplate,

- na iznos od 73,32 eura počev od 10. siječnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 55,77 eura počev od 10. veljače 2011. g. do isplate,

- na iznos od 60,64 eura počev od 10. ožujka 2011. g. do isplate,

- na iznos od 53,75 eura počev od 10. travnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 69,35 eura počev od 10. svibnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 80,05 eura počev od 10. lipnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 84,90 eura počev od 10. srpnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 138,84 eura počev od 10. kolovoza 2011. g. do isplate,

- na iznos od 87,68 eura počev od 10. rujna 2011. g. do isplate,

- na iznos od 80,05 eura počev od 10. listopada 2011. g. do isplate,

- na iznos od 81,93 eura počev od 10. studenoga 2011. g. do isplate,

- na iznos od 81,23 eura počev od 10. prosinca 2011. g. do isplate,

- na iznos od 87,89 eura počev od 10. siječnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 92,55 eura počev od 10. veljače 2012. g. do isplate,

- na iznos od 93,98 eura počev od 10. ožujka 2012. g. do isplate,

- na iznos od 90,60 eura počev od 10. travnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 92,40 eura počev od 10. svibnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 94,27 eura počev od 10. lipnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 91,47 eura počev od 10. srpnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 91,21 eura počev od 10. kolovoza 2012. g. do isplate,

- na iznos od 85,97 eura počev od 10. rujna 2012. g. do isplate,

- na iznos od 87,75 eura počev od 10. listopada 2012. g. do isplate,

- na iznos od 91,67 eura počev od 10. studenoga 2012. g. do isplate,

- na iznos od 90,42 eura počev od 10. prosinca 2012. g. do isplate,

- na iznos od 92,21 eura počev od 10. siječnja 2013. g. do isplate,

- na iznos od 87,11 eura počev od 10. veljače 2013. g. do isplate,

- na iznos od 85,14 eura počev od 10. ožujka 2013. g. do isplate,

- na iznos od 90,76 eura počev od 10. travnja 2013. g. do isplate,

- na iznos od 85,26 eura počev od 10. svibnja 2013. g. do isplate,

- na iznos od 82,36 eura počev od 10. lipnja 2013. g. do isplate,

- na iznos od 79,09 eura počev od 10. srpnja 2013. g. do isplate,

- na iznos od 83,10 eura počev od 10. kolovoza 2013. g. do isplate,

- na iznos od 85,29 eura počev od 10. rujna 2013. g. do isplate,

- na iznos od 87,37 eura počev od 10. listopada 2013. g. do isplate,

- na iznos od 87,83 eura počev od 10. studenoga 2013. g. do isplate,

- na iznos od 90,59 eura počev od 10. prosinca 2013. g. do isplate,

- na iznos od 83,34 eura počev od 10. siječnja 2014. g. do isplate,

- na iznos od 78,48 eura počev od 10. veljače 2014. g. do isplate,

- na iznos od 79,97 eura počev od 10. ožujka 2014. g. do isplate,

- na iznos od 79,70 eura počev od 10. travnja 2014. g. do isplate

- na iznos od 77,30 eura počev od 10. svibnja 2014. g. do isplate,

- na iznos od 76,95 eura počev od 10. lipnja 2014. g. do isplate,

- na iznos od 79,03 eura počev od 10. srpnja 2014. g. do isplate,

- na iznos od 81,15 eura počev od 10. kolovoza 2014. g. do isplate,

- na iznos od 82,25 eura počev od 10. rujna 2014. g. do isplate,

- na iznos od 82,38 eura počev od 10. listopada 2014. g. do isplate,

- na iznos od 84,41 eura počev od 10. studenoga 2014. g. do isplate,

- na iznos od 85,04 eura počev od 10. prosinca 2014. g. do isplate,

- na iznos od 85,86 eura počev od 10. siječnja 2015. g. do isplate,

- na iznos od 80,40 eura počev od 10. veljače 2015. g. do isplate,

- na iznos od 80,40 eura počev od 10. ožujka 2015. g. do isplate,

- na iznos od 80,40 eura počev od 10. travnja 2015. g. do isplate,

- na iznos od 80,40 eura počev od 10. svibnja 2015. g. do isplate, IV Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d. d. Split da tužitelju BH iz [adresa], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog povećanja kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita od strane tužene Banke, isplati novčani iznos od 1.765,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od dana uplate preplaćenog iznosa do dana isplate - povrata, sa zak. zat. kamatama po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. a na dalje po stopi od 14% godišnje te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promijene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB- a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 5,98 eura počev od 10. ožujka 2007. g. do isplate,

- na iznos od 5,95 eura počev od 10. travnja 2007. g. do isplate,

- na iznos od 5,86 eura počev od 10. svibnja 2007. g. do isplate

- na iznos od 5,86 eura počev od 10. lipnja 2007. g. do isplate,

- na iznos od 5,80 eura počev od 10. srpnja 2007. g. do isplate,

- na iznos od 5,87 eura počev od 10. kolovoza 2007. g. do isplate,

- na iznos od 5,87 eura počev od 10. rujna 2007. g. do isplate,

- na iznos od 5,78 eura počev od 10. listopada 2007. g. do isplate,

- na iznos od 5,85 eura počev od 10. studenoga 2007. g. do isplate,

- na iznos od 5,82 eura počev od 10. prosinca 2007. g. do isplate,

- na iznos od 5,92 eura počev od 10. siječnja 2008. g. do isplate,

- na iznos od 5,99 eura počev od 10. veljače 2008. g. do isplate,

- na iznos od 6,11 eura počev od 10. ožujka 2008. g. do isplate,

- na iznos od 6,01 eura počev od 10. travnja 2008. g. do isplate,

- na iznos od 5,94 eura počev od 10. svibnja 2008. g. do isplate,

- na iznos od 5,93 eura počev od 10. lipnja 2008. g. do isplate,

- na iznos od 5,91 eura počev od 10. srpnja 2008. g. do isplate,

- na iznos od 5,88 eura počev od 10. kolovoza 2008. g. do isplate,

- na iznos od 5,89 eura počev od 10. rujna 2008. g. do isplate,

- na iznos od 6,07 eura počev od 10. listopada 2008. g. do isplate,

- na iznos od 6,22 eura počev od 10. studenoga 2008. g. do isplate,

- na iznos od 6,16 eura počev od 10. prosinca 2008. g. do isplate,

- na iznos od 6,47 eura počev od 10. siječnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 20,39 eura počev od 10. veljače 2009. g. do isplate,

- na iznos od 20,84 eura počev od 10. ožujka 2009. g. do isplate,

- na iznos od 20,06 eura počev od 10. travnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 19,92 eura počev od 10. svibnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 19,84 eura počev od 10. lipnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 20,00 eura počev od 10. srpnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 19,69 eura počev od 10. kolovoza 2009. g. do isplate,

- na iznos od 19,83 eura počev od 10. rujna 2009. g. do isplate,

- na iznos od 19,59 eura počev od 10. listopada 2009. g. do isplate,

- na iznos od 19,80 eura počev od 10. studenoga 2009. g. do isplate,

- na iznos od 19,68 eura počev od 10. prosinca 2009. g. do isplate,

- na iznos od 29,72 eura počev od 10. siječnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,20 eura počev od 10. veljače 2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,10 eura počev od 10. ožujka 2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,52 eura počev od 10. travnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 31,11 eura počev od 10. svibnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 31,64 eura počev od 10. lipnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 32,66 eura počev od 10. srpnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 31,67 eura počev od 10. kolovoza 2010. g. do isplate,

- na iznos od 34,20 eura počev od 10. rujna 2010. g. do isplate,

- na iznos od 32,87 eura počev od 10. listopada 2010. g. do isplate,

- na iznos od 33,12 eura počev od 10. studenoga 2010. g. do isplate,

- na iznos od 34,23 eura počev od 10. prosinca 2010. g. do isplate,

- na iznos od 35,68 eura počev od 10. siječnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 25,57 eura počev od 10. veljače 2011. g. do isplate,

- na iznos od 25,96 eura počev od 10. ožujka 2011. g. do isplate,

- na iznos od 25,42 eura počev od 10. travnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 26,64 eura počev od 10. svibnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 27,47 eura počev od 10. lipnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 27,85 eura počev od 10. srpnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 32,08 eura počev od 10. kolovoza 2011. g. do isplate,

- na iznos od 28,07 eura počev od 10. rujna 2011. g. do isplate,

- na iznos od 27,47 eura počev od 10. listopada 2011. g. do isplate,

- na iznos od 27,62 eura počev od 10. studenoga 2011. g. do isplate,

- na iznos od 27,57 eura počev od 10. prosinca 2011. g. do isplate,

- na iznos od 28,09 eura počev od 10. siječnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 28,45 eura počev od 10. veljače 2012. g. do isplate,

- na iznos od 28,57 eura počev od 10. ožujka 2012. g. do isplate,

- na iznos od 28,30 eura počev od 10. travnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 28,44 eura počev od 10. svibnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 28,59 eura počev od 10. lipnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 28,37 eura počev od 10. srpnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 28,35 eura počev od 10. kolovoza 2012. g. do isplate,

- na iznos od 27,94 eura počev od 10. rujna 2012. g. do isplate,

- na iznos od 28,08 eura počev od 10. listopada 2012. g. do isplate,

- na iznos od 28,38 eura počev od 10. studenoga 2012. g. do isplate,

- na iznos od 28,29 eura počev od 10. prosinca 2012. g. do isplate,

- na iznos od 28,43 eura počev od 10. siječnja 2013. g. do isplate,

- na iznos od 28,03 eura počev od 10. veljače 2013. g. do isplate,

- na iznos od 27,87 eura počev od 10. ožujka 2013. g. do isplate,

- na iznos od 28,31 eura počev od 10. travnja 2013. g. do isplate,

- na iznos od 27,88 eura počev od 10. svibnja 2013. g. do isplate,

- na iznos od 27,67 eura počev od 10. lipnja 2013. g. do isplate,

- na iznos od 27,40 eura počev od 10. srpnja 2013. g. do isplate,

- na iznos od 27,71 eura počev od 10. kolovoza 2013. g. do isplate,

- na iznos od 27,89 eura počev od 10. rujna 2013. g. do isplate,

- na iznos od 28,05 eura počev od 10. listopada 2013. g. do isplate,

- na iznos od 28,08 eura počev od 10. studenoga 2013. g. do isplate,

- na iznos od 28,30 eura počev od 10. prosinca 2013. g. do isplate,

- na iznos od 13,31 eura počev od 10. siječnja 2014. g. do isplate,

te da tužitelju naknadi i parnični trošak u iznosu od 2.275,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos parničnoga troška počev od donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

V Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 297,87 eura.

Obrazloženje

1. Tužbom od 14. lipnja 2019. godine tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koja se utvrđuje jednostranom odlukom banke. Dalje navodi da je tijekom razdoblja otplate kredita tužena značajno povećala ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu koja je u ugovoru bila neodređena ili neodrediva pa da je kao takva ništetna. Tužitelj navodi da je otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF prema otplatnom planu, a da je tijekom trajanja otplate tečaj CHF-a rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanja anuiteta, zbog čega smatra da je način na koji je odredba o valutnoj klauzuli ugovorena nepoštena, neodrediva te da izaziva neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača i da je kao takva ništetna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio u cijelosti tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor zastare potraživanja, osporavajući tužiteljev status potrošač navodeći da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenje iz kolektivne presude. Tuženik dalje navodi da je promjenjivost kamatne stope iz ugovora jasna uočljiva i lako razumljiva te da u tom smislu ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik također navodi da osporavana valutna klauzula također nije prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, kao i da je provedena valjana konverzija kredita kojom je uspostavljena nova pravna osnova budući je konverzijom tužitelju priznata i isplaćena pretplata po kreditu od strane tuženika prilikom provedbe konverzije kredita.

3. U tužbi tužitelj predlaže da se tuženiku pored utvrđenja ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, naloži tuženiku da mu isplati neodređeni novčani iznos na ime potpune restitucije zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu broj: 79740/05.

4. Tužitelj je nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 16. rujna 2025. godine i podneskom od 16. veljače 2026. godine postavio određen tužbeni zahtjev i to na način da pored utvrđenja ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zahtjeva isplatu odnosno povrat preplaćenih iznosa otplate kredita s osnova povećanja tečaja u iznosu od 5.358,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svako mjesečni iznos počev od dana uplate preplaćenog iznosa do povrata odnosno isplate, te na ime preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog povećanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita iznos od 1.765,00 eura s zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svako mjesečni iznos od izvršene uplate do povrata odnosno isplate navedenog iznosa.

5. U podnesku tuženika od 19. veljače 2026. godine tuženik se protivio preinaci tužbe uvećanjem kondemnatornog zahtjeva od prvotnog postavljenog.

6. Protivno navodima tuženika sud ocjenjuje da se ne radi o preinaci tužbe jer je tim podneskom tužba tek dopunjena, odnosno postavljen je određen tužbeni zahtjev koji je ranije bio neodređen, time da je iz sadržaja same tužbe vidljivo da tužitelj zahtjeva potpunu restituciji zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Međutim, sud je raspravnim rješenjem od 24. veljače 2026. godine dopustio uređeni tužbeni zahtjev kao preinaku tužbe učinjene podneskom od 16. rujna 2025. godine i podneskom 16. veljače 2026. godine u skladu s čl. 192. st. 2. ZPP-a jer bi podnescima tužitelja uređen tužbeni zahtjev u određenom smislu mogao predstavljati preinaku tužbe koja je svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, a do nje je došlo nakon provedenog financijskog vještačenja kada je tužitelj tek došao u poziciju precizno odrediti visinu tužbenog zahtjeva.

8. U postupku su provedeni dokazi te je sud izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 79740/05 od 18. svibnja 2005. godine, otplatnu tablicu, Dodatak ugovora o kreditu od 4. ožujka 2016. godine, knjigovodstvenu karticu, plan otplate te je proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću iz [adresa].

9. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 9/14, 70/19, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan na način kako je to navedeno u izreci.

10. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnost odredbi ugovora kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu te zahtjev radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništenih ugovornih odredbi.

11. Nije sporno da je tuženik OTP banka d.d. pravni slijednik prijašnje Splitske banke d.d.

12. Između stranaka nije sporno:

– da je tužitelj s tuženikom dana 18. svibnja 2005. godine sklopio ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj 79740/05 kojim je odobrio tužitelju kredit u iznosu od 60.000,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate od 240 mjeseci

– da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,89% godišnje

– da je kredit bio denominiran u kunama uz valutnu klauzulu u CHF

– da su tužitelj i tuženik sklopili dana 4. ožujka 2016. dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija odnosno izmjena valutne klauzule iz CHF u EUR

13. Između stranaka je sporno:

– sporno je prije svega jesu li ugovorne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ništetne

– je li nastupila zastara tužiteljevog restitucijskog zahtjeva

– posebno je sporno ima li tužitelj, s obzirom na provedenu konverziju, ikakva daljnja prava prema tuženiku po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

14. Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastre na temelju čl. 241. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO) zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene po toj tužbi, dakle od 13. lipnja 2014. godine.

15. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 14. lipnja 2019. godine putem pošte, preporučenom pošiljkom to u smislu čl. 215. st. 1. ZOO zatara počinje teći prvog slijedećeg dana kada je vjerovnik imao pravo zahtjevati ispunjenje obveze, a to je upravo 14. lipanj 2019.(jednako stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1046/24 od 17. rujna 2024.)

16. U tom smislu nije nastupila zastara niti restitucijskog zahtjeva za isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli jer je tužba podnesena 14. lipnja 2019. godine, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu povodom tužbe kolektivnih prava i interesa potrošača posl. Broj P-1041/2012 postala je pravomoćna u odnosu na ništetnost valutne klauzule dana 14. lipnja 2018. godine.

17. U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra TH i dr. protiv Banca Romaneasca SA. Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU) , a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

18. Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

19. Tužitelj je saslušan na ročištu dana 24. veljače 2026. godine. Na ročištu je tužitelj izjavio da je s tuženikom, tada Splitskom bankom, 18.5.2005. godine zaključio ugovor o kreditu za potrebe adaptacije obiteljske kuće. Izjavio je da je taj kredit zatvorio kod slijednika Splitske banke OTP banke ali se ne sjeća točno koje godine je to bilo. Nadalje je izjavio da je u Splitskoj banci podigao predmetni kredit jer je bio klijent te banke, imao je otvoren tekući račun i primao je plaću u toj banci. Također je izjavio da taj kredit koji mu je tada banka ponudila, bio je za njega povoljan i ispunjavao je sve uvjete za kreditiranje. Izjavio je da je razgovarao s osobnim bankarom koji mu je ponudio ovu vrstu kredita i raspitivao se o mogućnosti kreditiranja u drugim valutama, a međutim oni su mu sugerirali da uzme kredit s valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj je nadalje izjavio da tada nije u potpunosti shvaćao što to znači zaštitna valutna klauzula, ali mu je osobni bankar rekao da je to stabilna valuta. Tužitelj je izjavio da se banka rukovodila njegovim primanjima. Nadalje je izjavio i da je promjenjiva kamatna stopa od 4,89% bila za kredite u CHF dok je za EURO bila veća i za takav kredit tužitelj nije ispunjavao uvjete. Također je izjavio da nije dobio obavijest od banke o povećanju rate pa je prema tome znao da se radi o povećanju kamatne stope. Tužitelj je nadalje naveo da se raspitivao u banci zašto je došlo do povećanja, ali su mu oni odgovorili da je on to tako potpisao. Zbog povećanja kamata i tečaja CHF mjesečna rata mu je porasla više nego duplo. Početna rata je iznosila negdje oko 1700-1800 kuna, da bi najveća dosegnula iznos i do 3600 kuna. Izjavio je da su mu u banci rekli da bi pametno bilo konvertirati CHF kredit u EURO iako mu je rata i dalje ostala ista zapravo se konverzijom smanjila samo glavnica. Tužitelj je izjavio da je znao da će doći do tako značajnog povećanja rate kredita, da ne bi kredit uzeo zato što je njegova plaća u jednom trenutku bila manja od rate kredita kada je ona dosegnula maksimum. Naveo je da je otplatu kredita vršio je isključivo on zajedno sa suprugom. Također je izjavio da mu je osobni bankar predao pismeni ugovor i da je taj ugovor pročitao, ali neke stvari iz tog ugovora nije razumio ali mu se činilo, te je potom otišao kod javnog bilježnika ovjeriti taj ugovor. Kod javnog bilježnika je sačekao da ovjeri ugovor ali nije dobio nikakve upute osobno od javnog bilježnika.

Izjavio je da ga prilikom povećanja kamatne stope nitko nije kontaktirao niti tražio njegovu suglasnost te da sa osobnim bankarom nije mogao pregovarati o pojedinačnim odredbama ugovora već se to radilo o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora. Na poseban upit punomoćnika tuženika što je po zanimanju, tužitelj je odgovorio da je komercijalist te da je ugovor o konverziji sklopio vlastitom voljom jer su mu u banci rekli da bi to bilo pametno napraviti. Tužitelj je na kraju svog iskaza izjavio da je bio klijent te banke i imao je puno povjerenja u tu banka i danas je još uvijek klijent te banke.

20. Sud je iskaz tužitelja ocijenio istinitim jer je iskazivao logično i u skladu s dokumentacijom sadržanom u spisu, a ni tuženik takav iskaz nije osporio.

21. Sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 ČH i UH od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

22. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

23. Sud smatra kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nije razumljiva, obzirom kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je ista određena samo općenito, paušalno i neprecizno. Očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno bez pregovora o toj promjeni sa tužiteljem, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati i iz kojeg razloga. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, na taj način postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali jednostrano i bez pregovora s drugom stranom, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.

24. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u Ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

25. Tuženik je, prema stajalištu ovog suda, tužiteljici trebao objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno omogućiti tužitelju da može prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa. Tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja na cijenu, što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima.

26. Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti Informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).

27. Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik provedenim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama čl. 2., 7. i 8. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredbe zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 10.

28. Neutemeljeni su navodi tuženika da je sklapanjem konverzije za potrošače pa tako i za tužitelja otpao pravni interes za postavljanje bilo deklaratornog bilo kondemnatornog zahtjeva vezano za obeštećenje po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je konvertiran. Naime, sklapanjem Dodatka Ugovora nisu otklonjene posljedice eventualne ništetnosti spornih ugovornih odredaba koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a to stoga jer je predmetni Dodatak Ugovora samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi bio da je ugovorio kredit u valuti euro, pri čemu niti odredbama ZID ZPK na temelju kojih je zaključen Dodatak Ugovora nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredaba koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja sa korisnicima kredita same i nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Dodatkom Ugovora (konverzijom) nije riješeno pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije. (stav je Županijskog suda Rijeci u odluci posl.br. Gž-3948/2020 od 08.11.2023. godine).

29. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu , to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi tako i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14. 3. 2019., u predmetu MH protiv Erste Bank Hungary Zrt) koja daje odgovor na pitanja o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Isto tako je u odluci Vrhovnog suda Rev 18/2018 od 26. 5. 2020. izneseno stajalište da Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznos preostale neplaćene glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen. Slijedom navedenog sud je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,35 %, kao i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF. Za donošenje odluke o zahtjevu za plaćanje novčane svote na ime restitucije relevantno je, je li tužiteljevo pravo na restituciju prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljičine preplate. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO). Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora. 16. Ako sud nađe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Aneksa ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. Pravo na restituciju proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora. Iako Aneks ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.

30. Tužiteljevo pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.

31. Sud EU je u odluci u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

32. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu B protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem aneksa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

33. Sklapanjem aneksa ugovora kojim je izvršena konverzija kredita prema Odredba ZID ZKP/15 tužitelj nije izgubio pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa s obzirom na izvršenu konverziju ima pravo na eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora i svote koju je dobila u konverziji.

34. Naime, tužitelju konverzijom predmetnog stambenog kredita iz onog s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro obeštećenje u dijelu promjenjive kamatne stope nije provedeno jer tek nakon konverzije tužitelj je doveden u ravnopravni položaj s tuženikom što prije nije bilo slučaj, te je prema ocjeni ovoga suda tuženik u obvezi platiti tužitelju, do konverzije preplaćene iznose na ime ništetnih odredbi temeljenog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno presuđenjima iz kolektivnog spora, kao da konverzije po tom pravnom pitanju nije ni bilo i to obeštećenje treba biti do konverzije istovjetno onom kakvu su ostvarili pravomoćnim presudama potrošači koji svoje kredite nisu konvertirali.

35. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl. oec. stalni sudski vještak.

35.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je vještak uvidom u dostupnu dokumentaciju sadržanu u predmetnom spisu utvrdio da su tužena OTP banka Split d.d. kao Kreditor i BH kao korisnik kredita dana 18. svibnja 2005. godine zaključili Ugovor o kreditu broj 79740/05 kojim se tužitelju kao korisniku kredita stavlja na raspolaganje iznos od 60.000,00 CHF protuvrijednosti u HRK po važećem srednjem tečaju kreditora na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu, da je kredit odobren za kupovinu nekretnine. Otplata kredita ugovorena je s rokom od 240 mjeseci, odnosno 240 jednakih mjesečnih anuiteta s dospijećem početnog anuiteta u iznosu od 395,55 CHF svakog prvog u mjesecu sve po srednjem tečaju Kreditora. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 25.05.2005. godine za 1 CHF = 7,556 kn utvrđen je u visini od 142,93 eura, protuvrijednosti 1.076,94 kn svakomjesečnih razlika. Uzimajući u obzir uplaćena sredstva (uključujući i preplatu po izračunu konverzije u iznosu od 762,35 eura) i simulirane obveze po izračunu konverzije koji je proveden temeljem čl. 19 c ZIDZPK/15, na dan zaključenja Dodatka 1 ugovoru o kreditu 04.03.2016. godine utvrđeno je dugovanje korisnika kredita u iznosu od 783,17 eura za koji iznos će se uvećati buduća glavnica otplate kredita (utvrđena na dan 04.03.2016. godine u iznosu od 25.292,27 eura). Uzimajući u obzir više plaćene anuitete nastale uslijed promjena tečaja od početka otplate kredita do dana izvršene konverzije, tužitelj konverzijom kredita nije obeštećen u potpunosti. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju kamatna stopa s primjenom od 01.01.2014. utvrđena je u visini od 3,23 % na godišnjem nivou, dok je tečaj CHF s primjenom od 26.01.2015. godine utvrđen u visini od 6,39 kn za 1 CHF. Navedene zakonske odredbe uzete su u obzir u izračunima iskazanim u ovom vještačenju.

35.2. Dopunom nalaza vještak je utvrdio da ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjene (povećanja kamatnih stopa) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru utvrđen u visini od 1.765,00 eura svako mjesečnih razlika iskazanih u tablici 1 Nalaza, a da ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu iznosi 5.061,12 eura, protuvrijednosti razlika iskazanih u tablici 1 Nalaza.

36. Nalaz i mišljenje vještaka kao i dopunu istoga sud je ocijenio objektivnim i izrađenim u skladu s pravilima struke te isti prihvatio u cijelosti, a stranke na isti nisu imale značajnih primjedbi.

37. Tužitelj preciziranim tužbenim zahtjevom potražuje s naslova povrata preplaćenog iznosa razlike zakonskih zateznih kamata iznos od 1.765,00 eura te s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ukupan iznos 5.358,99 eura s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. do isplate, koji zahtjev je sud ocijenio djelomično osnovanim.

38. Iz dopunjenog nalaza i mišljenja vještaka proistječe da razlika anuiteta nastala uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate kredita od početka otplate do 30. rujna 2015. iznosi 1.765,00 eura dok razlika anuiteta uslijed promjene tečaja do 30. rujna 2015. iznosi 5.061,12 eura, što čini ukupan iznos od 6.826,12 eura.

39. Stoga je sud ocijenio tužbeni zahtjev glede povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o kamatnoj stopi u cijelosti osnovanim dok je tužbeni zahtjev glede povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli djelomično osnovan u iznosu od 5.061,12 eura.

40. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja reći da je time tuženik mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stoga koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 4,35% godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 4,35% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. 19 Poslovni broj: P-126/2025-13 Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

41. Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovani te je donio odluku kao u točkama I-IV izreke.

42. Preostali dio iznosa koji tužitelj potražuje na ime preplaćenog iznosa s osnova povećanja tečaja, a koji je veći za 297,87 eura od iznosa koji je vještak utvrdio kao ukupan iznos više plaćenih anuiteta, tužbeni zahtjev je odbijen na način da je zahtjev umanjen za pojedinačne iznose u periodu od 10. lipnja 2015. godine do 10. rujna 2015. godine.

43. Stoga je sud donio odluku kao u točci V izreke.

44. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 . i čl. 155. Zakona o parničnom postupku i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika (NN broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje OT), s obzirom da tužitelj nije uspio s manjim djelom konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a zbog kojeg nisu nastali dodatni troškovi. Tako je sud priznao tužitelju traženi trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, trošak za sastav dva obrazložena podneska svaki po 100 bodova, trošak pristupa na ročišta i to ročišta održana 29.10.2019.; 4.12.2019., 23.9.2025. i 24.2.2026. svako ročište po 100 bodova, te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50 bodova, što je sve ukupno 750 bodova odnosno 1.500,00 eura, što s uračunatim PDV-om od 25% iznosi 1.875,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura tako da ukupni troškovi iznose 2.275,00 eura uz pripadajuće zatezne kamate primjenom članka 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku po stopi određenoj člankom 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

U Vinkovcima, 24. ožujka 2026.

Sudac:

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST:

1. Odvjetnik Slaven Karaban iz Vinkovaca - punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnik Belizar Tomaić iz Osijeka - punomoćnik tuženika.