P-1252/2022-39

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Sandri Rotar, u pravnoj stvari tužitelja PRASCO S.p.A. sa sjedištem u [adresa] (TO), Via Volpiano 53, Italija, talijanski OIB IT05478570012 (hrvatski OIB 35993937435), kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Grenac, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirna Peršić Kučalo, odvjetnica iz Zagreba, nakon javne glavne rasprave zaključene 9. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, s danom objave 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EB iz [adresa], da plati tužitelju PRASCO S.p.A. sa sjedištem u [adresa] (TO), Via Volpiano 53, Italija, iznos od 24.042,38 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 6. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku EB iz [adresa], da plati tužitelju PRASCO S.p.A. sa sjedištem u [adresa] (TO), Via Volpiano 53, Italija, - iznos od 11.396,58 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 6. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- zatezne kamate na iznos od 24.042,38 EUR koje teku od 6. srpnja 2022. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki I. izreke ove presude,

- zatezne kamate na iznos od 35.438,96 EUR koje teku od 1. travnja 2020. do 5. srpnja 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

sve u roku od 15 dana.“

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Tužitelj-protutuženik PRASCO S.p.A. sa sjedištem u [adresa] (TO), Via Volpiano 53, Italija, talijanski OIB: IT05478570012 (hrvatski OIB: 35993937435) / stjecatelj potraživanja od likvidiranog društva i brisanog iz registra ADVANTA d.o.o. Zagreb, Rapska 46b, OIB: 60301544795, kao protutuženik, dužan je tuženiku-protutužitelju EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 177.452,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 4.283,29 EUR od dana 15. ožujka 2017.,

- na iznos od 6.589,68 EUR od dana 15. travnja .2017.,

- na iznos od 6.589,68 EUR od dana 15. svibnja 2017.,

- na iznos od 6.589,68 EUR od dana 15. lipnja 2017.,

- na iznos od 6.589,68 EUR od dana 15. srpnja 2017.,

- na iznos od 6.589,68 EUR od dana 15. kolovoza 2017.,

- na iznos od 2.005,55 EUR od dana 15. rujna 2017.,

- na iznos od 92.255,62 EUR od dana 15. ožujka 2017.,

- na iznos od 42.906,54 EUR od dana 18. veljače 2017.,

- na iznos od 1.990,84 EUR od dana 18. veljače 2017.,

- na iznos od 1.061,78 EUR od dana 18. veljače 2017.,

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđu je Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od

15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

IV. Nalaže se tuženiku EB iz [adresa], da tužitelju PRASCO S.p.A. sa sjedištem u [adresa] (TO), Via Volpiano 53, Italija, naknadi parnični trošak u svezi s tužbenim zahtjevom u iznosu od 5.014,25 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u svezi s tužbenim zahtjevom u iznosu od 41.596,86 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te za isplatu zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 5.014,25 EUR tekućih od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi preko stope dosuđene točkom IV. izreke ove presude.

VI. Nalaže se tuženiku EB iz [adresa], da tužitelju PRASCO S.p.A. sa sjedištem u [adresa] (TO), Via Volpiano 53, Italija, naknadi parnični trošak u svezi s protutužbenim zahtjevom u iznosu od 28.560,38 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak u svezi s protutužbenim zahtjevom u iznosu od 28.560,38 EUR tekućih od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi preko stope dosuđene točkom VI. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 35.438,96 EUR / 267.014,85 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje potraživanje je tužitelj stekao od društva ADVANTA d.o.o. u likvidaciji na temelju Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine sklopljenog 31. ožujka 2020. Radi se o potraživanju s osnove obračunatih zateznih kamata na iznos od 158.551,58 EUR / 1.179.905,68 kn koji je ustupitelj ADVANTA d.o.o. u likvidaciji na ime naknade štete potraživao od tuženika radi povrede pozornosti i odgovornosti tuženika kao člana uprave toga društva. Iznos utuženih obračunatih zateznih kamata od 267.014,85 kn sastoji se od nepravovremeno plaćenih poreznih obveza po osnovi poreza na dobit u ukupnom iznosu od 120.643,97 kn i po osnovi poreza na dodanu vrijednost (šifra 1201) u ukupnom iznosu od 146.370,88 kn, koje je Porezna uprava naplatila od društva ADVANTA d.o.o. (tada u likvidaciji) dana 4. ožujka 2020. U kaznenom postupku koji je vođen protiv tuženika pred Županijskim sudom u Zagrebu donesena je pravomoćna presuda na temelju sporazuma stranaka br. K-Us-21/2022-2 od 27. travnja 2022. kojom je utvrđeno da je tuženik kao direktor - odgovorna osoba društva ADVANTA d.o.o. na štetu toga društva počinio kaznena djela protiv gospodarstva radi čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz izricanje uvjetne osude. Istom presudom tužitelju kao primatelju ustupljenog potraživanja od društva ADVANTA d.o.o. je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.179.905,48 kn, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 35.438,96 EUR / 267.014,85 kn tužitelj upućen na parnicu. Tužitelj obrazlaže da je tuženik u ime društva ADVANTA d.o.o. plaćao fiktivne račune trećih osoba koji su od tako uplaćenih iznosa zadržavali proviziju, a preostale uplaćene iznose vraćali tuženiku te da su evidentiranjem takvih neistinitih poslovnih događaja uskraćena dužna porezna davanja u korist Državnog proračuna.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev pozivajući se činjenicu da je između društva ADVANTA d.o.o. i tuženika sklopljen Sporazum od 9. veljače 2016. kojim oni sporazumno raskidaju Ugovor o radu od 30. prosinca 2011. i u kojem je, uz ostalo, u čl. 3.4. utvrđeno da poslodavac prema radniku nema ni po kojoj pravnoj osnovi niti po osnovi naknade sadašnje ili eventualne buduće štete, nikakvih dospjelih i/ili nedospjelih potraživanja temeljem Ugovora i/ili pravilnika o radu i/ili važećeg kolektivnog ugovora i/ili Zakona o radu i/ili Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, Stečajnog zakona, Poreznog zakona, Zakona o porezu na dohodak, Zakona o porezu na dobit, Zakona o porezu na dodanu vrijednost i/ili po bilo kojoj drugoj pravnoj osnovi. Dakle, tuženik se poziva na činjenicu da su svi međusobni imovinskopravni odnosi društva ADVANTA d.o.o. i tuženika tim Sporazumom riješeni te da nije postojala nikakva obveza tuženika prema društvu u kojem je bio direktor i zaposlenik, pa tako ni tražbina toga društva prema tuženiku koja je mogla biti predmet ustupa između društva ADVANTA d.o.o. i tužitelja. Nadalje tuženik navodi da ukoliko tužitelj ovom parnicom, unatoč sklopljenom Sporazumu od 9. veljače 2016., aktivira neko svoje nepostojeće pravo, da je tada i pravo tuženika da aktivira svoje pravo prema tužitelju koje bi mu pripadalo na temelju Ugovora o radu od 30. prosinca 2011., a koje se sastoji u novčanom potraživanju u ukupnom iznosu od 177.452,89 EUR / 1.337.012,77 kn kojega potraživanja se tuženik Sporazumom od 9. veljače 2016. odrekao. Ujedno navodi da je tuženik bio direktor društva ADVANTA d.o.o., ali da je u razdoblju od 10. veljače 2012. do 5. listopada 2017. direktor bio i E' EBR koji je društvo zastupao pojedinačno i samostalno, kao i da tuženik nije bio obaviješten o ustupanju tražbine na temelju Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine sklopljenog 31. ožujka 2020. Stoga osporava tužbeni zahtjev te ujedno podnosi protutužbu sa zahtjevom za isplatu iznosa od 177.452,89 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tužitelj je u odgovoru na protutužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare te je osporio osnovu i visinu protutužbenog zahtjeva.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvadak po transakcijskom računu od 4.3.2020.(list 4 spisa), obračun zateznih kamata na nepravovremeno plaćene porezne obveze poreza na dobit (list 5 do 7 spisa), obračun zateznih kamata na nepravovremeno plaćene porezne obveze poreza na dodanu vrijednost (list 8 do 11 spisa), izvadak po transakcijskom računu od 2.12.2020.(list 12 spisa), Ugovor o ustupu i prijenosu tražbine (list 13 do 15 spisa), presuda na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-21/2022-2 (list 17 do 28 spisa), Sporazum od 9.2.2026.g. o prestanku Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 30.12.2011.g. (list 42 do 44 spisa), Ugovor o radu (list 45 do 52 spisa), obračun zateznih kamata Admoneo grupe d.o.o. (list 53 spisa), račun br.241-20-642 (list 54 spisa), dopis pun. tuženika od 9.6.2022.g. s povratnicom (list 55 do 57 spisa), Ugovor o prijenosu poslovnih udjela (list 67 do 69 spisa), dopis pun. tužitelja podnesen Županijskom sudu u Zagrebu 29.03.2023.g. (list 83 i 84 spisa), imovinsko pravni zahtjev od 22.3.2021. g.(list 242 i 242 spisa), presliku dijelova optužnice Uskoka (list 243 do 415 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka KB (list 91 do 95 spisa), tuženika EB (list 95 do 97 spisa), svjedoka AB (list 97 do 100 spisa), svjedoka DB (list 109 i 110 spisa), svjedoka OB (list 119 do 121 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, dok protutužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nisu sporne sljedeće pravno odlučne činjenice:

- da je tuženik u razdoblju od veljače 2009. bio član uprave-direktor, a od 1. siječnja 2012. do 9. veljače 2017. i zaposlenik društva ADVANTA d.o.o. čija su prava i obveze bila regulirana na temelju Ugovora o radu od 30. prosinca 2011.,

- da je na temelju Sporazuma sklopljenog između ADVANTA d.o.o. i tuženika 9. veljače 2016. tuženik prestao biti član uprave-direktor i zaposlenik društva ADVANTA d.o.o.,

- da je protiv tuženika 21. prosinca 2018. podignuta optužnica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) zbog kaznenih djela protiv gospodarstva i to zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju i utajom poreza ili carine,

- da je društvo ADVANTA d.o.o. u likvidaciji dana 31. ožujka 2020. sklopilo s ovdje tužiteljem Ugovor o ustupu i prijenosu tražbine kojim je tužitelju ustupilo tražbinu prema tuženiku u iznosu od 1.179.905,68 kn s osnove naknade štete te tražbinu u iznosu od 267.014,85 kn s osnove zateznih kamata na navedeni iznos od 1.179.905,68 kn, uz utvrđenje da se navedene tražbine temelje na optužnici USKOK-a od 21. prosinca 2018.,

- da je Porezna uprava 3. ožujka 2020. sačinila obračun zateznih kamata na nepravovremeno plaćene porezne obveze društva ADVANTA d.o.o. u likvidaciji zaključno s datumom 20. veljače 2020. koje su ukupno iznosile 267.014,85 kn, od čega dio u iznosu od 120.643,97 kn s osnove poreza na dobit te dio u iznosu od 146.370,88 kn s osnove poreza na dodanu vrijednost,

- da je Porezna uprava dana 4. ožujka 2020. od društva ADVANTA d.o.o. u likvidaciji naplatila navedene zatezne kamate u iznosima od 120.643,97 kn i od 146.370,88 kn, što ukupno iznosi 267.014,85 kn,

- da je u navedenom kaznenom postupku koji je vođen protiv tuženika i drugih osoba pred Županijskim sudom u Zagrebu utvrđeno da je tuženik u ime društva ADVANTA d.o.o. plaćao fiktivne račune trećih osoba koji su od tako uplaćenih iznosa zadržavali proviziju, a preostale uplaćene iznose vraćali tuženiku te da su evidentiranjem takvih neistinitih poslovnih događaja uskraćena dužna porezna davanja u korist Državnog proračuna,

- da je u navedenom kaznenom postupku tužitelj dana 22. ožujka 2021. na temelju Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 31. ožujka 2020. podnio imovinskopravni zahtjev za naknadu štete prema tuženiku u iznosu 1.446.920,53 kn (1.179.905,68 kn + 267.014,85 kn),

- da je tuženik za ustupanje tražbine na temelju Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 31. ožujka 2020. saznao u tijeku vođenja kaznenog postupka,

- da je u navedenom kaznenom postupku donesena presuda na temelju sporazuma stranaka br. K-Us-21/2022-2 od 27. travnja 2022. kojom je tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela protiv gospodarstva i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz izricanje uvjetne osude,

- da je istom presudom u kaznenom postupku tužitelju kao primatelju ustupljenog potraživanja od društva ADVANTA d.o.o. dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.179.905,48 kn, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 35.438,96 EUR / 267.014,85 kn tužitelj upućen u parnicu,

- da se tuženik odrekao žalbe protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. K-Us- 21/2022-2 od 27. travnja 2022. tako da je ona istoga dana postala pravomoćna.

7. U svezi s tužbenim zahtjevom sporno je postojanje ustupljene tražbine tužitelja prema tuženiku s osnove naknade štete u vidu iznosa koje je Porezna uprava naplatila od društva ADVANTA d.o.o. u likvidaciji po osnovi obračunatih kamata na nepravovremeno plaćene porezne obveze, s obzirom na sadržaj čl. 3.4. Sporazuma sklopljenog između ADVANTA d.o.o. i tuženika 9. veljače 2016. tj. je li se društvo ADVANTA d.o.o. u likvidaciji tim Sporazumom odreklo prava na naknadu navedene štete te valjanost ustupanja s obzirom na to da tuženik nije obaviješten o ustupanju, već je za njega saznao u tijeku vođenja kaznenog postupka . U svezi s protutužbenim zahtjevom sporne su aktivna i pasivna legitimacije, osnova i visina protutužbenog zahtjeva te je li za potraživanje utuženo protutužbenim zahtjevom nastupila zastara.

8. Tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda prema utvrđenju suda nije osnovan jer se nadležnost ovoga suda temelji na odredbi čl. 34.b t. 4. ZPP-a.

9. Iz čl. 61. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", br. 101/2017, 67/2023, dalje: ZMPP) proizlazi da se od obveze polaganja aktorske kaucije kao tužitelji izuzimaju državljani EU-a i hrvatski državljani, što vrijedi i za takve tužitelje koji su pravne osobe. Stoga sud utvrđuje da tuženikov zahtjev za osiguranje parničnih troškova nije osnovan.

10. Tuženik je u odgovoru na tužbu i u podnesku od 12. prosinca 2022. uz ostalo ustvrdio da nije bio obaviješten o ustupanju tražbine na temelju Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 31. ožujka 2020., nego da je za to ustupanje saznao tek nakon sporazuma stranaka u kaznenom predmetu br. K-Us-21/2022 vođenom pred Županijskim sudom u Zagrebu, a koju činjenicu neobavještavanja tuženika o ustupu tražbine tužitelj nije osporio. U odnosu na navedeni tuženikov prigovor valja reći da prema čl. 82. ZOO-a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika te da je obavijest o ustupanju bitna za dužnika samo kako bi znao kome je dužan ispuniti obvezu jer ako nije znao za ustupanje, tada njegova obveza prema ustupitelju ostaje i on ju je prema njemu dužan ispuniti. Međutim, u konkretnom slučaju, neovisno o neobavještavanju tuženika o ustupanju tražbine, tuženik obvezu prema ustupitelju nije ispunio pa ustupanjem tražbine tuženiku nije nastala nikakva šteta. Pored toga sud utvrđuje da tuženik, pored činjenice da nije bio obaviješten o ustupu tražbine, time nije onemogućen u isticanju prigovora prema tužitelju kao primatelju ustupa u smislu čl. 84. ZOO-a, jer tuženik u ovoj parnici upravo to i čini.

11. Kako je naprijed u obrazloženju ove presude navedeno, među strankama nije sporno da je tuženik, osim što je bio član uprave-direktor društva ADVANTA d.o.o. bio i u radnom odnosu kod toga društva. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da su i tuženikov radni odnos u društvu ADVANTA d.o.o. i njegova funkcija člana uprave-direktora toga društva, na temelju Sporazuma od 9. veljače 2016. prestali s danom 9. veljače 2017.

12. Iz iskaza svjedoka KB, pravnog zastupnika tuženika prilikom sklapanja Sporazuma od 9. veljače 2016., ne proizlazi da bi stranke tim Sporazumom regulirale i pitanje štete koja je društvu ADVANTA d.o.o. prouzročena kaznenim djelom jer u razdoblju sklapanja Sporazuma od 9. veljače 2016. nikakav kazneni postupak protiv tuženika nije bio pokrenut. Za činjenicu vođenja kaznenog postupka protiv tuženika taj je svjedok saznao tek naknadno, u jednom telefonskom razgovoru s tuženikom koji je vođen nakon donošenja presude u kaznenom postupku protiv tuženika na temelju sporazuma stranaka od 27. travnja 2022. Dakle, svjedok je iskazao da prilikom sklapanja Sporazuma nije bilo nikakvog govora o eventualnoj šteti prouzročenoj kaznenim djelom jer nije bilo nikakvog govora o kaznenim djelima, opisu istih niti vremenskom razdoblju njihova počinjenja.

13. Iz iskaza svjedoka AB, pravnog zastupnika društva ADVANTA d.o.o. u vrijeme sklapanja Sporazuma od 9. veljače 2016., proizlazi da on u to vrijeme nije imao saznanja ni o kakvim tuženikovim malverzacijama radi kojih je protiv njega naknadno vođen kazneni postupak, već da su se iste pokazale tek naknadno, kao i da nije imao saznanja niti o vođenju kaznenog postupka protiv tuženika.

14. Naposljetku, iz iskaza tuženika proizlazi kako su u vrijeme sklapanja Sporazuma od 9. veljače 2016., prema njegovom osobnom saznanju, u tijeku bile samo izvidne radnje koje su prethodile pokretanju kaznenog postupka, ali da nije znao na što se one odnose tako da o istima prilikom sklapanja Sporazuma nije ni mogao govoriti.

15. Slijedom navedenih iskaza koji su u tom dijelu suglasni, sud zaključuje da u vrijeme sklapanja Sporazuma od 9. veljače 2016. šteta u iznosu od 1.179.905,48 kn koju tuženik u kaznenom postupku protiv tuženika nije osporio i o kojoj je u kaznenom postupku sklopljen sporazum stranaka toga postupka o imovinskopravnom zahtjevu za njezinu naknadu, nije postojala te strankama nije bila poznata niti predvidiva pa se one stoga nisu mogle valjano niti nagoditi o tome da se društvo ADVANTA d.o.o. unaprijed odrekne navedene štete. Isto se odnosi i na obračunate zatezne kamate na navedeni iznos od 1.179.905,48 kn, koje ukupno iznose 35.438,96 EUR / 267.014,85 kn, a koji iznos je Porezna uprava naplatila od društva ADVANTA d.o.o. u likvidaciji dana 4. ožujka 2020. Dakle, sud utvrđuje da se članak 3.4. Sporazuma od 9. veljače 2016. na tu štetu ne odnosi.

16. Stoga sud nije povjerovao iskazu tuženikove supruge DB da joj je svjedok AB rekao da se pojam sadašnje i/ili eventualne buduće štete odnosi i na štetu koja bi se istražnim radnjama tek trebala utvrditi.

17. Okolnost da je društvo ADVANTA d.o.o. u jednom dijelu razdoblja u kojem je tuženik bio član uprave-direktor, paralelno imalo još jednoga člana uprave-direktora K' EBR, ne oslobađa tuženika odgovornosti za štetu s osnove povrede pozornosti i odgovornosti tuženika kao člana uprave toga društva. Ovo stoga jer tuženik niti je tvrdio, a niti dokazivao da bi EBR imao ikakav udio u nastaloj šteti.

18. Prema utvrđenju ovoga suda, tuženikova odgovornost za navedenu štetu temelji se na odredbi čl. 430. u svezi čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024) jer je tuženik nepravovremenim plaćanjem poreznih obveza postupao protivno obvezi da poslove društva vodi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, a suprotno tuženik tijekom postupka nije dokazao, čime su ostvarene sve pretpostavke odgovornosti za štetu.

19. Međutim, s obzirom na to da je tuženikova funkcija člana uprave-tuženika prestala s danom 9. veljače 2017., sud utvrđuje da tuženik nije odgovoran za štetu u vidu naplaćenih zateznih kamata koje su tekle na nepravovremeno plaćene porezne obveze počevši od 9. veljače 2017. do 4. ožujka 2020. kao dana njihove naplate. Stoga je sud prihvatio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na kamate naplaćene na sve iznose osnovica, ali samo na one kamate koje su tekle do 8. veljače 2017. Tako je na primjeru osnovice od 25.639,73 kn u razdoblju obračuna koje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. obuhvaća 181 dan, zahtjev za isplatu kamata osnovan za razdoblje od 39 dana što za to razdoblje obračuna iznosi 210,21 kn (976,47 kn : 181 dan = 5,39 kn/dan x 39 dana = 210,21 kn).

20. Dakle, sud utvrđuje da je zahtjev tužitelja za isplatu osnovan u dijelu i to: na osnovicu u iznosu od 25.639,73 kn za dio kamata u iznosu od 19.894,85 kn, na osnovicu u iznosu od 32.279,66 kn za dio kamata u iznosu od 20.528,03 kn, na osnovicu u iznosu od 33.455,12 kn za dio kamata u iznosu od 17.139,98 kn, na osnovicu u iznosu od 37.321,56 kn za dio kamata u iznosu od 14.650,38 kn, na osnovicu u iznosu od 30.683,40 kn za dio kamata u iznosu od 8.362,84 kn, na osnovicu u iznosu od 18.456,12 kn za dio kamata u iznosu od 2.815,30 kn, što zajedno iznosi 83.391,38 kn odnosno 11.067,94 EUR s osnove zateznih kamata na porez na dobit, te

na osnovicu u iznosu od 28.252,43 kn za dio kamata u iznosu od 22.246,57 kn, na osnovicu u iznosu od 37.121,60 kn za dio kamata u iznosu od 23.607,25 kn, na osnovicu u iznosu od 38.473,38 kn za dio kamata u iznosu od 19.711,13 kn, na osnovicu u iznosu od 46.272,80 kn za dio kamata u iznosu od 18.164,43 kn, na osnovicu u iznosu od 38.354,16 kn za dio kamata u iznosu od 10.453,34 kn, na osnovicu u iznosu od 23.070,21 kn za dio kamata u iznosu od 2.605,21 kn, na osnovicu u iznosu od 15.753,05 kn za dio kamata u iznosu od 967,97 kn, što zajedno iznosi 97.755,90 kn odnosno 12.974,44 EUR s osnove zateznih kamata na porez na dodanu vrijednost,

što ukupno iznosi 24.042,38 EUR. Na taj iznos tužitelju na temelju čl. 31. st. 2. ZOO-a pripadaju i zatezne kamate od dana 6. srpnja 2022. kao dana podnošenja zahtjeva (tužbe) do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

21. O preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji je sud utvrdio neosnovanim , odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

22. Protutužbeni zahtjev prema utvrđenju ovoga suda nije osnovan jer se odnosi na zahtjev kojega se tuženik prema društvu ADVANTA d.o.o. na temelju Sporazuma od 9. veljače 2016. sklopljenog s tim društvom, koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o nagodbi, odrekao. Radi se o tražbini tuženika s osnove radnog odnosa i ugovorenih prava iz ugovora o radu s društvom ADVANTA d.o.o. Prema čl. 336. ZOO- a ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane te ima učinak i za univerzalne pravne sljednike ugovornih strana. Međutim, tužitelj u ovoj parnici nije stranka toga ugovora niti univerzalni pravni sljednik društva ADVANTA d.o.o. pa tužitelj glede protutužbenog zahtjeva osnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Drugim riječima, tuženik ne može prema tužitelju isticati zahtjeve koji se odnose na ugovorni odnos s društvom ADVANTA d.o.o. S tim u svezi sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za financijsko vještačenje i za prometno vještačenje koji su predloženi radi utvrđivanja činjenica vezanih za tražbinu tuženika prema tužitelju po osnovi radnoga odnosa koja je predmet protutužbenog zahtjeva jer te dokaze ne smatra važnima za odluku. Stoga je o protutužbenom zahtjevu odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

23. Tužitelj je prema vrijednosti predmeta spora tužbenog zahtjeva u iznosu od 35.438,96 EUR u sporu uspio u omjeru od 68%, a tuženik u omjeru od 32%. Tužitelju u trošak parničnog postupka valja priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 995,42 EUR, sastav podnesaka od 31. listopada 2022., od 23. siječnja 2023., od 29. ožujka 2023. i od 28. siječnja 2026., svih po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 1.000,00 EUR po podnesku te zastupanje na ročištima 24. svibnja 2023., 6. rujna 2023., 10. studenoga 2023., 22. ožujka 2024., 17. listopada 2024., 26. studenoga 2025. i 9. veljače 2026., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 1.000,00 EUR po ročištu što zajedno iznosi 11.995,42 EUR i što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 14.994,28 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,42 EUR, što ukupno iznosi 15.194,70 EUR. Primjenom postotka od 33% (68% - 32%), tužitelju pripada parnični trošak u iznosu od 5.014,25 EUR, a na taj iznos mu pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

24. Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u vezi s tužbenim zahtjevom je odbijen kao neosnovan u odnosu na sve priznate parnične radnje izuzev sastava tužbe u ukupnom preostalom iznosu od 25.133,13 EUR što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 31.416,41 EUR te za iznos od 10.180,45 EUR za koji nije uspio u parnici (15.194,70 EUR - 5.014,25 EUR), što ukupno iznosi 41.596,86 EUR s pripadajućim zatraženim zateznim kamatama, te za zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 5.014,25 EUR po stopi preko stope dosuđene točkom IV. izreke ove presude, slijedom čega je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

25. Tužitelj je prema vrijednosti predmeta spora protutužbenog zahtjeva u iznosu od 177.452,89 EUR u sporu uspio u cijelosti. Stoga mu u trošak parničnog postupka valja priznati trošak sastava odgovora na protutužbu po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 2.284,83 EUR, sastav podnesaka od 29. ožujka 2023. i od 28. siječnja 2026., oba po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 2.284,83 EUR po podnesku te zastupanje na ročištima 24. svibnja 2023., 6. rujna 2023., 10. studenoga 2023., 22. ožujka 2024., 17. listopada 2024., 26. studenoga 2025. i 9. veljače 2026., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 2.284,83 EUR po ročištu što zajedno iznosi 22.848,30 EUR i što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 28.560,38 EUR na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki VI. izreke ove presude.

26. Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u vezi s protutužbenim zahtjevom je odbijen kao neosnovan u odnosu na zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 28.560,38 EUR po stopi preko stope dosuđene točkom V I. izreke ove presude, slijedom čega je odlučeno kao u točki VII. izreke ove presude.

Zagreb, 24. ožujka 2026.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.