Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-363/2023-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KC, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-604/2021 od 17. ožujka 2023., u sjednici održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika KC kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu je, pod točkom I., temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavio izvan snage kazneni nalog izdan presudom tog suda broj K-604/2021 od 28. rujna 2021., a pod točkom II., proglasio je krivim okrivljenika KC, zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 62. st. 1. točka 1. KZ/11 okrivljeniku KC je uz izrečenu uvjetnu osudu naložena i posebna obveza da u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude naknadi oštećeniku Ministarstvu financija Republike Hrvatske iznos od 593,93 eura.

1.2. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 odlučeno je da se izrečena uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora ako okrivljenik ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri dosuđenu posebnu obvezu u roku od šest mjeseci.

1.3. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećeniku Ministarstvu financija Republike Hrvatske dosuđen je u cijelosti imovinskopravni zahtjev u iznosu od 593,93 eura, koji iznos je okrivljenik KC dužan platiti oštećeniku u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude.

1.4. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik KC je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 132,72 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik KC, po branitelju Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, s prijedlogom da se okrivljenikova žalba odbije kao neosnovana.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba okrivljenika KC je neosnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik KC kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a posebno oni razlozi koji se odnose na subjektivni element djela, pri čemu je istaknuto da se predmetno kazneno djelo može počiniti samo s izravnom namjerom.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati ili da bi izreka pobijane presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, pa se tako u pobijanoj presudi, suprotno žalbenim navodima, posebno u točci 11. obrazloženja, daju jasni i dostatni razlozi i o subjektivnom odnosu okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu, pri čemu je na jasan i razumljiv način istaknuto da je okrivljenik, inkriminirane prigode, postupao s izravnom namjerom, odnosno da je bio svjestan da udaranjem sa vozilom u metalnu rampu istu može razbiti (iskriviti i savinuti), ali da je svejedno to učinio i da je htio nastupanje štetne posljedice.

7. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U svojoj žalbi okrivljenik na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze izvedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi, između ostalog, kako okrivljenik nije postupao s namjerom da ošteti metalnu rampu u vlasništvu Ministarstva financija Republike Hrvatske, jer da bi tada postupao s namjerom da ošteti i svoje vozilo, što nije logično, već se ističe kako je ovdje došlo do prometne nezgode s materijalnom štetom u kojoj su oštećenici i on i Ministarstvo financija Republike Hrvatske. Navodi se da je do te nezgode došlo tako što je okrivljenik, ne prilagodivši brzinu uvjetima i stanju kolnika, udario u rampu pri čemu je nastala šteta na vozilu i rampi, tako da bi se ovdje radilo o prometnom prekršaju. U žalbi se navodi i kako se radilo o zimskim i noćnim uvjetima prometa jer se događaj zbio 13. siječnja 2021. u 23:20 sati kada je na cesti bilo poledice, tako da nije dokazano da je postojala namjera okrivljenika za počinjenjem kaznenog djela, već da se ovdje radilo o nehajnom postupanju od strane okrivljenika koje je prouzrokovalo prometnu nezgodu, odnosno prekršaj.

7.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je neuvjerljiva obrana okrivljenika KC kojom poriče počinjenje kaznenog djela. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

7.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik KC, inkriminirane prigode, oštetio tuđu stvar, čime je počinio predmetno kazneno djelo na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

7.5. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz snimke vozila od 13. siječnja 2021., zapisnika o očevidu od 13. siječnja 2021. i kriminalističko-tehničkog izvješća od 14. siječnja 2021., kao i iz nesporne činjenice, koju u svojoj obrani potvrđuje i sam okrivljenik, da se on nakon udaranja u rampu i ulaska na teritorij Bosne i Hercegovine vratio istim putem u Republiku Hrvatsku na način da je rampu opet udario, tako da iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi kako je dokazano da je okrivljenik, inkriminirane prigode, postupao s izravnom namjerom.

7.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik KC.

8. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, za koje je okrivljenik i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

9. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku povredu kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kaznenoj sankciji, ističući kako mu je izrečena prestroga uvjetna osuda s obzirom na postojanje niza olakotnih okolnosti, pri čemu da prvostupanjski sud nije cijenio olakotnim njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost.

11.1 Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

11.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, okrivljeniku KC, kao olakotnu okolnost, cijenio činjenicu da se radi o osobi mlađe životne dobi, a trebao mu je uzeti u obzir i činjenicu da je do sada kazneno neosuđivan, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio njegovu raniju višestruku prekršajnu osuđivanost zbog raznih prekršaja.

11.3. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti na strani okrivljenika ispravno ga je sud prvog stupnja osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od jedne godine, koja uvjetna osuda se, u konkretnom slučaju, ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

12. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika KC valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-26, presuđeno kao u izreci.

Split, 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj