Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-75/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznen ih djela iz čl. 139. st. 2. i čl. 117. st. 1., sve u vezi čl. 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci br. K-415/2021-40 od 19. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. CĆ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci br. K-415/2021-40 od 19. studenog 2024., proglašen je krivim opt. CĆ zbog kaznenog djela iz toč. 1. - kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisanog i kažnjivog po čl. 139. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela iz toč. 2. - kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesne ozljede, opisanog i kažnjivog po čl. 117. st. 1. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11, opt. CĆ je za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 117. st. 1. KZ/11 uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci, te je na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11, opt. CĆ će u izrečenu kaznu zatvora biti uračunato vrijeme uhićenja 27. veljače 2021. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci br. Kir-146/2021-3 od 28. veljače 2021., a od 28. veljače 2021. do 22. ožujka 2021.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1., 6. i 8. te st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08), opt. CĆ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 EUR (tristo eura), trošak svjedokinje MĆ u iznosu od 66,46 EUR (šezdesetišest eura i četrdesetišest centi) te trošak vještačenja po sudskom vještaku prof. dr. sc. Draženu Cuculiću u iznosu od 630,00 EUR (šestotrideset eura), kao i nužne izdatke oštećene/privatne tužiteljice te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećene/privatne tužiteljice odvjetnika Igora Hontića u visini kojeg troška će sud donijeti posebno rješenje sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08.

2. Protiv te presude žali se opt. CĆ putem branitelja Milenka Škrleca, odvj. iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 1. ZKP/08 i zbog odluke o kazni iz čl. 471. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine odnosno preinači na način da se optuženiku izrekne blaža vrsta sankcije.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da je pobijana presuda nezakonita jer se temelji isključivo na iskazu žrtve MĆ, te na iskazu svjedoka ŽĆ i ČĆ koji nemaju saznanja o događaju, odnosno iz okolnosti kontakta sa žrtvom, te da se presuda ne može temeljiti samo na jedinom dokazu - iskazu žrtve i da dani razlozi nisu valjani, te da je izreka presude u pogledu ozljeda nerazumljiva i u suprotnosti sa izvedenim dokazima.

6.1. Suprotno takvom žalbenom navodu, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire žalitelj. To stoga, što pobijana presuda, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sadrži valjane i provjerljive razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima, te je prvostupanjski sud sve izvedene dokaze na raspravi pravilno i pozorno ocijenio, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, te je naročito dana ocjena proturječnih dokaza. Pravilno je prvostupanjski sud vrednovao iskaz žrtve kao vjerodostojnim i koja je u bitnom na raspravi iskazivala kao i u prethodnom postupku u kojem je i detaljnije iskazivala, te da je navedeni iskaz potkrijepljen sadržajem iskaza svjedoka ŽĆ i ČĆ u pogledu izrečenih riječi prijetnji i fizičkog nasilja, te da su personalni dokazi u skladu sa materijalnom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka i njegovim iskazom na raspravi. Stoga nema opisanih povreda jer je prvostupanjski sud u obrazloženju dao valjane razloge, te izreka nije u suprotnosti sa provedenim medicinskim vještačenjem i iskazom vještaka na raspravi kojim je dopunio i pojasnio tjelesnu ozljedu koju je zadobila žrtva tempore criminis. Kraj takvog stanja stvari, nije ostvarena bitna povreda na koju ukazuje žalitelj.

7. Optuženik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi iznosi i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u osnovi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je odluku zasnivao isključivo na iskazu žrtve za koji iskaz smatraju da je neistinit, te da stoga ne postoje dokazi koji bi van svake realne sumnje potvrdili postojanje obilježja kaznenih djela koja se stavljaju na teret optuženiku. Nadalje, smatra da u svezi ozljede opisane u izreci presude pod toč. 2. nisu u skladu sa utvrđenim iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka, te da je u tom dijelu trebalo ispitati liječnika koji je pregledao žrtvu u pogledu postojanja vidljivih ozljeda, odnosno postojanja ozljeda koje nisu nove.

7.1. Suprotno takvog žalbenom navodu, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza personalnih i materijalnih, koje je pravilno ocijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi i pri čemu je naročito dana ocjena vjerodostojnosti izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na istaknuti prigovor. To stoga, što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio personalne dokaze iskaz žrtve MĆ kao vjerodostojan i istinit te konzistentan, a da je navedeni potkrijepljen iskazima ŽĆ konobara u pogledu nasilja ispred cafe bara kada je potvrdio iskaz od žrtve da je vidio kada je optuženik udario u lice žrtvu , te nadalje iz iskaza svjedoka ČĆ, koji je potvrdio iskaz žrtve da je optuženik sa njenog telefona nazvao njega, a vezano za okolnost iz opisa radnje pod toč. 1. kada su vozilom bili u šumskom dijelu na Učki da je čuo prijetnje smrću koju je izrekao optuženik žrtvi, te da je potvrdio da je čuo preko telefona galamu, da je žrtva skičala i da se po zvukovima čulo da optuženik tuče žrtvu. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i zaključio kada je utvrdio da je provedenim medicinskim vještačenjem medicinske dokumentacije žrtve i foto-dokumentacije očevida vidljivih ozljeda na tijelu žrtve, te iskaza na raspravi vještaka, da je vještak dao nalaz i mišljenje te iskaz u skladu s pravilima struke, te da je vještak ocijenio stare i nove ozljede i ostao kod svog nalaza da je kritične zgode žrtva zadobila tjelesne ozljede u vidu podljeva na stražnjem dijelu vrata, ramena i drugog prsta desne ruke, da su iste nastale upravo u predmetnom događaju, a prvostupanjski sud je, osim što je pravilno vrednovao i ocijenio navedeno, utvrdio da je sukladno i sa okolnosti da je žrtva neposredno nakon protupravnih radnji bila u bolnici radi pružanja medicinske skrbi, a potom u policiji kada je i sačinjen fotografski elaborat ozljeda. Kraj takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio personalne i materijalne dokaze kao vjerodostojne, dok je obranu optuženika pravilno ocijenio kao nevjerodostojnu jer je u suprotnosti sa izvedenim dokazima na raspravi. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio iz izvedenih dokaza da je optuženik ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11, za što je pravilno proglašen krivim, pa stoga nije ostvarena navedena povreda.

8. Optuženik se žali zbog odluke o kazni, navodeći da su utvrđene pojedinačne kazne za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11 prestroge, kao i ukupna jedinstvena izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Smatra da prvostupanjski sud nije ocijenio sve olakotne okolnosti, kao i činjenicu da je optuženik otac maloljetnog djeteta, te protek vremena od inkriminiranog događaja od šest godina, a da nakon toga nije činio nova protupravna djela. Smatra da i ozljede kod žrtve upućuju na minimum agresije, zbog kojih predlaže izricanje blaže vrste sankcije.

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno , i po ovom drugostupanjskom sudu, utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti o čemu je naveo valjane i provjerljive razloge, te je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjera kazne za optuženika. To stoga, što je pravilno vrednovao kao olakotnu okolnost dosadašnju neosuđivanost, a otegotno je pravilno ocijenjen način počinjenja protupravnih djela opisan ih pod toč. 1. i 2. izreke presude, iz kojih je pravilno zaključio da je optuženik pri počinjenju opisanih protupravnih radnji iskazao iznimno veliku upornost u činjenju opisanih radnji pred cafe barom, a nakon toga u tijeku vožnje i u šumi na Učki, kada je bez prestanka prijetio i fizički napadao žrtvu koja je zadobila i tjelesne ozljede, a kod žrtve su proizvele i posljedice u vidu da je žrtva stalno u strahu za svoj život, da se iznimno boji blizine optuženika, a što je utvrđeno i na samoj raspravi. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve navedene okolnosti, kao i ponašanje optuženika, te je pravilno optuženika osudio na kaznu zatvora od jedne godine za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 opisano pod toč. 1. izreke za koje je propisna kazna zatvora do tri godine, a za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11 opisano pod toč. 2. na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora do jedne godine. Pravilno je prvostupanjski sud, shodno čl. 51. st. 1. i 2. ZKP/08 osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca , koja kazna je i po ovom drugostupanjskom sudu primjerena opisanoj kriminalnoj količini i stupnju krivnje optuženika, te svrsi kažnjavanja. Jedinstvena kazna zatvora u navedenom trajanju ispunit će zadane ciljeve specijalne i generalne prevencije i u dovoljnoj mjeri izraziti društvenu osudu zbog počinjenih djela, te jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

9. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić