Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2546/2026
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Marija Soljačića, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PIK d.d. i okrivljene odgovorne osobe ČŠ, koje brani Dejan Režić, odvjetnik u Rijeci, zbog djela prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 6. Zakona o trgovini ("Narodne novine" broj 87/08., 96/08., 116/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20. i 33/23., dalje Zakon o trgovini) povodom žalbe okrivljene pravne osobe PIK d.d. i okrivljene odgovorne osobe ČŠ na presudu Općinskog suda u Rijeci od 17. lipnja 2025., broj: Pp-1321/2023-8, na sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe PIK d.d. i okrivljene odgovorne osobe ČŠ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda
II. Okrivljena pravna osoba PIK d.d. i okrivljena odgovorna osoba SŠ se obvezuju naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR, svaki u roku od 30 (trideset) dana, po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba PIK d.d. i okrivljena odgovorna osoba SŠ su zbog djela prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 6. Zakona o trgovini, proglašeni krivima i kažnjeni, pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, a odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 530,00 eura.
2. Istom odlukom su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.
3. Protiv presude okrivljenici su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava.
4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17., 118/18 i 114/22), ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te je u konkretnom slučaju našao da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti te da nije nastupila zastara prekršajnog progona koja nastupa u roku od četiri godine od počinjenja djela prekršaja, a koje je počinjeno 25. ožujka 2022. kada su okrivljenici prema optuženju i obavljali djelatnost trgovine u spornom objektu i to bez odgovarajućeg rješenja.
7. Prvostupanjski sud je u potpunosti i točno utvrdio sve odlučne činjenice iz kojih proizlaze sva bitna obilježja inkriminiranog djela prekršaja a to su da su okrivljenici u vrijeme inspekcijskog nadzora obavljali djelatnost trgovine u objektu za koji nadležno upravno tijelo županije nije izdalo rješenje kojim se utvrđuje da prodajni objekt, oprema i sredstva ispunjavaju propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine.
8. Na odlučne činjenice iz kojih proizlaze sva bitna obilježja inkriminiranog djela prekršaja sud je valjano primijenio zakon te je odlučnim činjenicama u obrazloženju svoje odluke dao jasne razloge s kojima se u cijelosti slaže ovaj Sud.
9. Okrivljenici u žalbi objektivno i argumentirano ne dovode u pitanje odlučna činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda već u žalbi ponavljaju iste razloge kao u svojoj obrani tijekom postupka da je okrivljena pravna osoba Ugovorom o kupoprodaji od 30. siječnja 2014. kupila predmetni kiosk, površine 36 m2, od JŠ, s pripadajućom dokumentacijom – Rješenjem Ureda za gospodarstvo o udovoljavanju uvjetima za obavljanje trgovačke djelatnosti. S Gradom Rijeka je okrivljena pravna osoba sklopila Ugovor o davanju na korištenje lokacije u Rijeci na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 51,42 m2 za predmetni kiosk. U Rješenju KLASA: UP/I-330-01/93-01/787/P.A. Županije primorsko-goranske, Sekretarijata za privredu i poduzetništvo u Rijeci od 9. prosinca 1993., je utvrđeno da predmetni kiosk udovoljava uvjetima u pogledu tehničke opremljenosti, zaštite na radu, zaštite i unaprjeđenja životne okoline i drugim propisanim uvjetima za obavljanje djelatnosti: - živežnih namirnica i predmeta za kućne potrebe, voća i povrća te dnevnog tiska, tako da su imali Rješenje za obavljanje djelatnosti, te su obavljali djelatnost sukladno izdanom Rješenju. Površina prodajnog objekta povećana je s 15 m² na 28,47 m², ali je to napravljeno prije nego što je okrivljena pravna osoba postala vlasnikom kioska. Eventualna obveza traženja novog rješenja odnosila na prijašnju vlasnicu kioska JŠ, odnosno tvrtku Euromodul d.o.o. iz Rijeke, koje je ranije obavljalo djelatnost u kiosku, ishodilo Rješenje, te izvršilo i promjene u kiosku, a sve prije 2014. godine kada je kiosk stekao i preuzeo PIK d.d.
10. Međutim, prvostupanjski sud je odgovorio na navode iz obrane koji se ponavljaju u žalbi i valjano obrazložio da je u članku 13. stavku 5. Zakona o trgovini, propisano da se djelatnost trgovine ne može započeti obavljati prije nego što nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo izda rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te druge uvjete propisane posebnim propisima. Prema stavku 6. toga članka, u prodajnom objektu se ne smije obavljati oblik trgovine za koji nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo nije izdao rješenje. Prema stavku 9. istoga članka, iznimno od stavka 6. ovoga članka, bez novog rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine, djelatnost trgovine može se obavljati u prodajnim objektima sukladno odredbama ovoga Zakona, ukoliko je za isti prodajni objekt već izdano rješenje nadležnog tijela o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine ako se radi o nastavku obavljanja djelatnosti trgovine, a u međuvremenu nije došlo do bitnih promjena vezanih uz prodajni objekt, opremu i sredstva kojima se obavlja djelatnost trgovine.
11. Prvostupanjski sud je obrazložio zašto je u međuvremenu, nakon donošenja rješenja o minimalno-tehničkim uvjetima, došlo do bitnih promjena vezanih za prodajni objekt, opremu i sredstva kojima se obavlja djelatnost trgovine, i to u pogledu znatnog povećanja površine te okolnosti da se više ne radi o objektu tipa kioska u smislu članka 22. Pravilnika o klasifikaciji prodavaonica i drugih oblika prodaje na malo („Narodne novine“ broj 39/09., 46/15.). Slijedom navedenog, za obavljanje djelatnosti trgovine u takvom objektu, sukladno citiranim odredbama članka 13. Zakona o trgovini, bilo je potrebno ishoditi novo, odgovarajuće rješenje nadležnoga tijela.
12. Neosnovani su navodi iz žalbe da se radilo isključivo o propustu subjekta koji je djelatnost obavljao u predmetnom objektu prije okrivljene pravne osobe, odnosno koji je izvršio promjene na objektu jer moguća prekršajna odgovornost ranijeg trgovca ne oslobađa od odgovornosti okrivljenike, koji su, postupajući kao dobri gospodarstvenici bili dužni provjeriti jesu li ispunjeni svi potrebni uvjeti za zakonito poslovanje u predmetnom objektu, uključujući i je li izdano odgovarajuće rješenje i to neovisno o navodima iz ugovora o kupoprodaji u kojem je navedeno da se kiosk prodaje s pripadajućom dokumentacijom (Rješenje Ureda za gospodarstvo o udovoljavanju uvjetima za obavljanje trgovačke djelatnosti).
13. Nadalje, slijedom navoda žalbe ovaj Sud ne nalazi osnova za ublažavanje izrečenih novčanih kazni jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve okolnosti članka 36. Prekršajnog zakona i okrivljenicima izrekao novčane kazne na donjoj granici zakonom propisanih minimuma za počinjeno djelo prekršaj
14. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.
15. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
16. Kako je ovaj Sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, obvezao okrivljenike na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka ovog Suda u iznosu od po 50,00 EUR, u roku od 30 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.
U Zagrebu, 24. ožujka 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
RŠ, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
