REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-2/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika AL, zbog kaznenog djela iz članka 335. stavak 5. u svezi s stavkom 1. Kaznenog zakona Republike Kosovo, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Kv I-41/2026-33 od 30. siječnja 2026., u sjednici održanoj 24. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
Žalba izručenika AL odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj Kv I-41/2026-33 od 30. siječnja 2026. utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje AL [adresa], radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela prijevare iz članka 335. stavak 5. u svezi s stavkom 1. Kaznenog zakonika Republike Kosovo.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik NL, po branitelju Damiru Krpanu, odvjetniku u Umagu, „...zbog bitne povrede postupka...“, tvrdeći da ...nema niti jednog jedinog dokaza da je tijelo koje vodi kazneni postupak u Republici Kosovo na bilo koji način uputilo poziv izručeniku da se dragovoljno javi i time omogući da se kazneni postupak protiv njega provede..., da državna tijela Kosova znaju da izručenik već 7 godina prebiva na poznatoj adresi u Republici Hrvatskoj, na koju adresu izručeniku nikada nije pristigao nikakav poziv i/ili zahtjev Republike Kosovo za provođenje kaznenog postupka. Time nedostaje ona temeljna pretpostavka da bi se izručenje uopće moglo tražiti i dopuštanjem izručenja prekršila bi se temeljna ljudska prava izručenika koji nije imao nikakvo saznanje da je kazneno prijavljen u svojoj zemlji...“.
3. Sukladno odredbi članka 81. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. - dalje: ZOMPO), u svezi sa člankom 495. sve u svezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP) prije dostave sucu izvjestitelju spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalba se podnosi „...zbog bitne povrede postupka...“, a da se pritom uopće ne navodi koju bi to bitnu povredu postupka počinio prvostupanjski sud pa se ovaj žalbeni navod nije mogao ispitati.
6. Podnositelj tvrdi da državna tijela Kosova znaju da izručenik već 7 godina prebiva na poznatoj adresi u Republici Hrvatskoj, na koju adresu izručeniku nikada nije pristigao nikakav poziv Republike Kosovo za provođenje kaznenog postupka. Time da nedostaje temeljna pretpostavka da bi se izručenje uopće moglo tražiti, a dopuštanjem izručenja da bi se prekršila temeljna ljudska prava izručenika koji nije imao nikakvo saznanje da je kazneno prijavljen u svojoj zemlji.
6.1. Međutim, prvostupanjski sud razmotrio je i taj prigovor pod točkom 7. pobijane odluke, uz obrazloženje da iz dopisa Osnovnog tužilaštva (u Prizrenu) proizlazi da je izručenik od 2020., nedostupan tijelima gonjenja, da je izdana naredba za uhićenje, a potom i međunarodna tjeralica te da je radi daljnjeg vođenja postupka nužno osigurati njegovu prisutnost, a eventualne procesne nepravilnosti u postupku države moliteljice da mogu biti predmetom prigovora pred tim sudom, ali same po sebi da nisu zapreka za izručenje, koje razloge prihvaća i ovaj Vrhovni sud osobito i stoga što se ne radi o razlozima za odbijanje izručenja iz članka 35. ZOMPO-a.
7. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 494. stavak 4. ZKP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi pobijano rješenje donijelo neovlašteno tijelo, niti da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, a niti da bi na štetu izručenika bio povrijeđen kazneni zakon.
8. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP-a, valjalo je žalbu izručenika odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 24. ožujka 2026.
Predsjednik Vijeća:
Damir Kos
