REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1808/2024-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku dr. sc. Šimi Saviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Ivici Ćosiću, odvjetniku iz Grgić & Partneri odvjetničkog društva d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Šime Savića, odvjetnika, i punomoćnika tuženika Ivice Ćosića, odvjetnika, 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, isplatiti tužitelju JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.924,05 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 27.154,05 EUR s pripadajućim kamatama.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.742,32 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih
. / .
postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 17. rujna 2024. podnio ovome sudu tužbu u kojoj navodi da se 24. ožujka 2024. u Zagrebu, na križanju Rudeške ceste i Listopadske ulice, dogodila prometna nesreća u kojoj je tužitelj kao pješak zadobio teške tjelesne ozljede na način da je na njega na pješačkom prijelazu naletio vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] koji je isključivo kriv za predmetnu prometnu nesreću, a osiguran je kod tuženika. Nadalje navodi da je uslijed predmetnog ozljeđivanja kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu 31.000,00 EUR (po kriteriju fizičkih bolova 4.000,00 EUR, po kriteriju straha 4.000,00 EUR, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenje životne aktivnosti 20.000,00 EUR i po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti 3.000,00 EUR), te naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 800,00 EUR i po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 1.278,05 EUR, što ukupno iznosi 33.078,05 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2024. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, međutim, osporava uzročno-posljedičnu vezu između oftalmoloških nalaza i predmetnog štetnog događaja, te osnovu i visinu štete, kao i zatraženi tijek zateznih kamata. Također navodi da je 19. rujna 2024. isplatio tužitelju nesporni dio naknade štete u iznosu od 6.000,00 EUR. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. U podnesku od 24. listopada 2025. tužitelj priznaje da mu je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio nesporni dio naknade štete u iznosu od 6.000,00 EUR, te smanjuje tužbeni zahtjev za navedeni iznos, pa konačno postavljenim zahtjevom u tom podnesku potražuje naknadu štete u iznosu od 27.078,05 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2024. do isplate.
4. U podnesku od 14. studenoga 2025. tuženik navodi da se protivi povlačenju tužbe za dio zahtjeva u iznosu od 6.000,00 EUR.
5. Imajući na umu pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. (Su IV-16/2021-8) prema kojem smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,
. / .
57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika, valjalo je odlučiti i o zahtjevu za isplatu iznosa od 6.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno valjalo je odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatom naknade štete u ukupnom iznosu od 33.078,05 EUR s pripadajućim kamatama. Ovo imajući u vidu da je tuženik u roku od 15 dana od primitka podneska od 24. listopada 2025. kojim je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 6.000,00 EUR, naveo da se protivi takvom djelomičnom povlačenju tužbe.
6. Na zadnjem ročištu tuženik priznaje postojanje uzročne veze između predmetnog štetnog događaja i nastale štete.
7. Na zadnjem ročištu stranke čine nespornim da su tužitelju pomoć i njegu pružali ukućani, te čine nespornim visinu naknade za jedan sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 EUR. Također čine nespornim da je tužitelj u utuženom razdoblju od 25. ožujka 2024. do 27. svibnja 2024. izgubio zaradu u iznosu od 1.000,00 EUR, te čine nespornim tijek zateznih kamata na navedeni iznos za razdoblje od 8. svibnja 2024. do isplate.
8. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u zapisnik o očevidu od 12. lipnja 2024. (str. 5-8 spisa), skicu mjesta događaja (str. 9 spisa), fotografski elaborat (str. 10-16 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 24. ožujka 2024. (str. 17 spisa), medicinsku dokumentaciju, ispis fotografija (str. 40, 41 i 102 spisa), potvrdu Porezne uprave od 17. lipnja 2024. (str. 42 spisa), odštetni zahtjev s preslikom potvrde Hrvatske pošte o primitku i preslikom povratnice (str. 43-46 spisa), dopis tuženika od 27. lipnja 2024. (str. 47 i 48 spisa), prigovor tužitelja od 8. srpnja 2024. (str. 49 spisa), dopis tuženika od 22. srpnja 2024. (str. 50 i 51 spisa), potvrdu o plaćanju od 19. rujna 2024. (str. 59 spisa) i uvid u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te medicinska vještačenja po stalnim sudskim vještacima dr. Ljiljani Kišur Stanušić, dr. LL i dr. Porinu Makariću. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.
9. Među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, uzročna veza između predmetnog štetnog događaja i nastale štete, činjenica da su tužitelju pomoć i njegu pružali ukućani, visina naknade za jedan sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 EUR, činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju od 25. ožujka 2024. do 27. svibnja 2024. izgubio zaradu u iznosu od 1.000,00 EUR, te tijek zateznih kamata na navedeni iznos od 1.000,00 EUR za razdoblje od 8. svibnja 2024. do isplate. Također nije sporno da je tuženik tijekom postupka (19. rujna 2024.) isplatio dio tužitelju dio naknade štete u iznosu od 6.000,00 EUR. Stoga na navedene okolnosti nije bilo potrebno izvoditi dokaze.
10. Sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva, pa je tijekom postupka valjalo riješiti ta sporna pitanja.
. / .
11. Radi donošenja odluke o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva izvedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te medicinskim vještačenjima po stalnim sudskim vještacima specijalistu neurologu dr. Ljiljani Kišur Stanušić, specijalistu kirurgu dr. LL i specijalistu psihijatru dr. Porinu Makariću.
12. Iz nalaza i mišljenja navedenih vještaka proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede: prijelom lijeve nadlaktične kosti, oštećenje lijevog radijalnog živca, natučenje i krvni podljev lijeve prednje strane glave i natučenje lijevog koljena, radi kojih ozljeda je tužitelj isti dan po štetnom događaju (24. ožujka 2024.) pregledan u KBC Sestre Milosrdnice, gdje je liječen do 28. ožujka 2024. Također proizlazi da je tužitelj na psihičkom planu razvio simptomatiku poremećaja prilagodbe, kao i elemente anksiozno-depresivnog poremećaja. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj uslijed predmetnog ozljeđivanja trpio fizičke bolove jakog intenziteta i trajnog karaktera sumarno 4 dana, srednjeg intenziteta i trajnog karaktera sumarno 14 dana i slabijeg intenziteta i trajnog karaktera sumarno 45 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti. Također je pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, nakon čega je trpio sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 4 dana, potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 10 dana, te potom slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana. Kod tužitelja je zaostao kasni povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Nadalje proizlazi da su kod tužitelja uslijed predmetnog ozljeđivanja zaostale trajne posljedice s neurološkog aspekta koje smanjuju životnu tužitelja za 5%, a očituju se u blažoj djelomičnoj parezi lijevog n. radijalisa (nedominantne ruke), a koja se očituje u minimalno oslabljenoj ekstenziji lijeve šake i nešto značajnijoj slabosti addukcije i ekstenzije V. prsta, te tremoru šake u antigravitacijskom položaju. Kod tužitelja su također zaostale trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja s kirurškog aspekta (uslijed zadobivene ozljede lijeve nadlaktice) koje mu smanjuju životnu aktivnost u opsegu od 10%, a očituju se u ograničenoj pokretljivosti i bolnosti lijevog ramena i lijevog lakta kod većih fizičkih naprezanja, uz kliničke znakove hipotrofija muskulature lijeve nadlaktice. Nadalje, kod tužitelja su zaostale i trajne posljedice s psihijatrijskog aspekta koje mu smanjuju životnu aktivnost za 5%. Nadalje proizlazi da je kod tužitelja zastao ožiljak u području lijeve nadlaktice dužine oko 20 cm, te mu je opseg lijeve nadlaktice u srednjem dijelu manji za 2,5 cm, te navedeno predstavlja naruženost na granici između lakog i srednjeg stupnja, koje je vidljivo kad tužitelj ne nosi odjeću dugih rukava. Konačno, proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 45 dana po 2 sata dnevno i potom još 45 dana po 1 sat dnevno, i to u početku pomoć pri oblačenju i održavanju osobne higijene, te za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu i u trgovinu i slično.
13. Tužitelj je prvotno naveo da prigovara nalazu i mišljenju vještaka neurologa i kirurga, s time da je nakon provođenja psihijatrijskog vještačenja naveo da nema značajnijih prigovora na nalaze i mišljenja vještaka, no predložio je da isti usmeno obrazlože i objedine svoje nalaze.
. / .
14. Stoga su se vještaci dr. Kišur Stanušić, dr. LL i dr. Makarić na ročištu 19. ožujka 2026. i usmeno očitovali, te su tom prilikom suglasno naveli da ukupno smanjenje životne aktivnosti s kirurškog, neurološkog i psihijatrijskog aspekta kod tužitelja iznosi 17,5%. Također su suglasno naveli da je utvrđena naruženost kod tužitelja srednjeg stupnja, a vidljiva je kad tužitelj nosi odjeću kratkih rukava odnosno kad je bez gornjeg dijela odjeće.
15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka dr. Kišur Stanušić, dr. LL i dr. Makarića, jer su jasni i detaljno obrazloženi, te sačinjeni u skladu s pravilima struke i na temelju cjelokupne relevantne medicinske dokumentacije, kao i pregleda tužitelja, tim više što su obje stranke nakon usmenog očitovanja vještaka i objedinjavanja njihovih nalaza i mišljenja na zadnjem ročištu, izričito navele da nemaju primjedbi na očitovanje vještaka, te u tom pravcu nisu stavljale daljnje dokazne prijedloge. Štoviše, obje su stranke i nakon upozorenja u smislu čl. 219. ZPP-a na zadnjem ročištu izričito izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih eventualno ranije predloženih, a neizvedenih dokaza.
16. Dakle, na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelju uslijed predmetnog ozljeđivanja povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) u svezi s čl. 1046. ZOO-a, a nije sporno da je navedena neimovinska šteta u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.
17. Utvrđena težina ozljeda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovoga suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO-a).
18. Sud je ocijenio da tužitelju, s obzirom na utvrđenu vrstu i težinu zadobivenih ozljeda, te trajanje i intenzitet bolova, zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 EUR.
19. Isto tako, imajući u vidu način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.800,00 EUR.
20. Nadalje, budući da je kod tužitelja uslijed predmetnog štetnog događaja trajno smanjena životna aktivnost u ukupnom opsegu od 17,5%, a imajući u vidu njegovu životnu dob (rođen 1965. godine), te prethodno opisane oblike u kojima se ispoljavaju trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja, sud smatra da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.000,00 EUR.
21. Nadalje, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka, kao i iz njihovog usmenog očitovanja, proizlazi da je kod tužitelja zaostala naruženost srednjeg stupnja u vidu ožiljka u području lijeve nadlaktice dužine oko 20 cm, te smanjenog opsega lijeve nadlaktice u srednjem dijelu za 2,5 cm, koja naruženost je vidljiva trećim osobama kad tužitelj ne nosi duge rukave, sud smatra da tužitelju za duševne boli zbog naruženosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.500,00 EUR.
. / .
22. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom opsegu od 156 sati, pa kako među strankama nije sporno da su pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani, te nije sporna visina naknade za jedan sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 EUR (navedeno su stranke učinile nespornim na zadnjem ročištu 19. ožujka 2026.), tako je utvrđeno da tužitelju po toj osnovi pripada novčana naknada u iznosu od 624,00 EUR, na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a.
23. Konačno, među strankama nije sporno da je tužitelj uslijed predmetnog događaja izgubio zaradu u utuženom razdoblju od 25. ožujka 2024. do 27. svibnja 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR, koji iznos tužitelju pripada na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a.
24. Slijedom svega navedenoga, utvrđeno je da tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu (fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti i naruženosti) pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 10.300,00 EUR, dok mu za imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege pripada novčana naknada u iznosu od 624,00 EUR i za imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade u iznosu od 1.000,00 EUR. Međutim, kako među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju dio naknade štete u iznosu od 6.000,00 EUR, tako je tužitelju valjalo dosuditi naknadu štete u ukupnom iznosu 5.924,00 EUR, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 27.154,05 EUR s pripadajućim kamatama.
25. Na tako dosuđen iznos od 5.924,00 EUR tužitelju su dosuđene i zatezne kamate tekuće za zatraženo razdoblje od 8. svibnja 2024. do isplate, na temelju odredbe čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/2009, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), a imajući u vidu da iz odštetnog zahtjeva i preslike potvrde Hrvatske pošte o primitku proizlazi da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku preporučeno putem pošte 7. svibnja 2024., što tuženik niti ne osporava, već u konačnici i čini nespornim tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos izgubljene zarade od 1.000,00 EUR upravo za razdoblje od 8. svibnja 2024. do isplate. Pritom samo uzgred valja napomenuti i da tuženik nije niti dokazao da bi zdravstveno stanje tužitelja bilo stabilizirano tek nakon podnošenja odštetnog zahtjeva. Visina zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO- a.
26. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredaba čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, a prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Pritom valja napomenuti da je smanjenje tužbenog zahtjeva, odnosno djelomično povlačenje tužbe, kojem se tuženik protivio, učinjeno unutar istog tarifnog razreda iz Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa). Kako uspjeh tužitelja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u sporu iznosi 61% (u pogledu visine 22%, a pogledu osnove 100%), dok uspjeh tuženika iznosi 39% (u pogledu visine 78%, a u pogledu osnove 0%), tako je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju trošak sukladno razlici omjera uspjeha stranaka u parnici, odnosno u omjeru od 22%.
. / .
27. Tužitelju je priznat zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi, a imajući u vidu troškovnik, i to kako slijedi: za sastavljanje tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 25. 2. 2025. i 19. 3. 2026. za svako po 250 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za sastavljanje podnesaka od 5. 11. 2024., 8. 7. 2025. i 24. 10. 2025. za svaki po 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), te za sastavljanje podneska od 10. 7. 2025. 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), što ukupno iznosi 1525 bodova , a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost iznosi 3.812,50 EUR. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 188,62 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 377,23 EUR. Razmjerno utvrđenoj razlici omjera uspjeha stranaka u parnici od 22%, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 963,24 EUR. Tužitelju je također kao nužan u cijelosti priznat trošak medicinskih vještačenja u ukupnom iznosu od 779,08 EUR (čl. 154. st. 3. ZPP).
28. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.742,32 EUR. Na tako dosuđen iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (24. ožujka 2026.) do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu 24. ožujka 2026.
Sutkinja
Petra Kušević Fraculj
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 377,23 EUR pun. tuženika
. / .