REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-75/2023-35

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆEU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženice ĆE OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Davor Domijan, odvjetnik iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, 24. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženica ĆE iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) **.**.2023. smetala tužiteljicu ĆEU iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu dijela nekretnine koju čini kuća i zemljišta na kojem je sagrađena kuća, i to na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara z.k.č 1917/12 u naravi – kuća i dvorište u [adresa], površine 292 m2, upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je tuženica ĆE iz [adresa] (OIB. [osobni identifikacijski broj]), osobno ili putem trećih osoba kojima je dala nalog, pokosila travu i sitno bilje te korov na dijelu opisane nekretnine u površini od otprilike

m2 koji se proteže uz istočnu među nekretnine u dužini od __ m te u

širini od 4 m prema zapadu od međe, čim je uznemiravala posjed tužiteljice na navedenom dijelu nekretnine te se tuženici zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje posjeda, pod prijetnjom izricanja novčane kazne."

II./ Odbija se zahtjev tužiteljice ĆEU za naknadu troška parničnog postupka.

III./ Nalaže se tužiteljici ĆEU OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici ĆE OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĆEU podnijela je ovome sudu 5. srpnja 2023. tužbu radi smetanja posjeda, protiv tuženice ĆE te postavila tužbeni zahtjev citiran pod točkom I./ izreke ove presude.

1.2 Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na sljedećim u tužbi i tijekom postupka izloženim tvrdnjama:

- da je tužiteljica suvlasnica i suposjednica nekretnine opisane u točki I./ izreke ove presude,

- da je tuženica ovlaštenica prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine opisane u točki I./ tužbenog zahtjeva, u širini od tri metra te

-da je tuženica 17. lipnja 2023. uklonila bilje i korov na predmetnoj nekretnini, cijelom dužinom parcele te u širini od približno četiri metra od istočne međe.

1.3 Tužiteljica tvrdi da je uklanjanjem korova i bilja tuženica svojatala posjed poslužne nekretnine, vršenjem radnji koje osim što ne ulaze u sadržaj prava služnosti prolaza i provoza, u danim okolnostima nisu bile nužne da bi izvršavanje prava služnosti bilo moguće te nadalje da je tuženica korov i bilje uklonila i na dijelu nekretnine na kojemu nije ustanovljeno pravo služnosti. Na taj način tuženica je onemogućila tužiteljici bilje koje je uklonila tuženica tretirati hebricidnim sredstvom, s ciljem trajnog uklanjanja korova. Naime, nakon što je tuženica korov pokosila, nije moguće trajno otkloniti problem jer herbicid treba aplicirati na biljku koja je u rastu, tako da je tuženica uklanjanjem istoga onemogućila tužiteljicu na trajan i efikasan način održavati dio nekretnine koji stranke imaju u suposjedu, a svojim postupanjem tuženica je zahvatila i dio nekretnine na kojem nije ustanovljeno pravo služnosti koje je tuženica ovlaštena izvršavati. Stoga tužiteljica u ovoj parnici traži posjedovnu zaštitu, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i potražuje naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe da nije smetala tužiteljicu u posjedu. Čini nespornim da je na poslužnoj nekretnini uklonila korov. Ističe da ni tužiteljica niti bilo tko od ostalih suvlasnika poslužne nekretnine ne izvršava svoju zakonsku obvezu redovnog održavanja dijela dvorišta poslužne nekretnine na kojem je uspostavljeno pravo stvarne služnosti te da upravo tuženica održava i čisti dio poslužne nekretnine na kojem je pravo služnosti ustanovljeno, i to otkad sa svojom obitelji živi na toj adresi, već 27 godina. Stoga tuženica predlaže tužbeni zahtjev odbiti i potražuje naknadu troška parničnog postupka.

3. Tijekom postupka pregledane su sve isprave u spisu te su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka ĐE i saslušanjem stranaka.

4. Prvenstveno treba reći da je tužiteljica tijekom postupka, postupajući po rješenju suda kojim joj je naloženo postaviti jasan i određen tužbeni zahtjev, podoban za ovrhu, pod prijetnjom posljedica iz odredbe čl. 109. st.1-4 ZPP, postavila tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno pod točkom I./ izreke ove presude. Tuženica se tako postavljenom zahtjevu protivila, navodeći da se radi o nedopuštenoj preinaci tužbe. Međutim, tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila postupajući po rješenju suda, donesenom nakon prethodnog ispitivanja tužbe, što znači da navodi tuženice da je tužba preinačena nisu osnovani. Tuženica je prethodno predlagala tužbu odbaciti, navodeći da je o identičnom tužbenom zahtjevu već odlučeno, u parnici koja se kod ovoga suda vodila pod posl. br. Psp-141/23, no čitanjem rješenja donesenog u postupku na koji tuženica upućuje, utvrđeno je da se to rješenje odnosilo na događaj od 13. listopada 2023., dok je predmet ove parnice događaj od 17. lipnja 2023., što znači da se ne radi o presuđenoj stvari. Slijedom izloženoga, nema procesnih prepreka za meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

4. Između stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica suvlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zkč. navedena u tužbenom zahtjevu);

- da tuženica izvršava pravo služnosti prolaza i provoza preko navedene nekretnine, koje je tužiteljica jedan od suvlasnika, što znači da su parnične stranke u suposjedu dijela nekretnine opisane u točki I./ izreke ove presude, koji suposjed tužiteljica izvršava na temelju prava (su)vlasništva, dok ga tuženica izvršava kao ovlaštenica prava stvarne služnosti ustanovljenog u korist susjedne nekretnine

te

- da je tuženica 17. lipnja 2023. počupala korov i sitno bilje na poslužnom dijelu nekretnine u suvlasništvu tužiteljice.

5. Između stranaka je sporno predstavlja li postupanje tuženice smetanje posjeda. Nadalje je sporno je li tuženica radnju za koju tužiteljica tvrdi da predstavlja čin smetanja posjeda izvršila samo na dijelu nekretnine na kojemu je ustanovljeno pravo služnosti (tvrdnja tuženice) ili je korov i sitno bilje tuženica uklonila i na dodatnih 1,5 m izvan pojasa na kojem tuženica vrši služnost (tvrdnja tužiteljice).

6. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ĐE i saslušanjem stranaka.

6.1 U svojim iskazima stranke i svjedok ĐE, saslušan na prijedlog tužiteljice, iskazivali su u skladu s gore izloženim činjeničnim tvrdnjama na kojima tužiteljica tužbeni zahtjev temelji, a tuženica mu se protivi. Dakle, odlučne činjenice – da je tuženica 17. lipnja 2023. uklonila korov i vlati trave koje rastu između kocki kojima je popločena poslužna nekretnina (fotografija na listu 35 spisa) koje je tužiteljica suvlasnica te na kojoj je ustanovljeno pravo služnosti prolaza i provoza, kao na poslužnoj nekretnini, a koje pravo izvršava tuženica - nisu između stranaka sporne, pa stoga nije potrebno posebno ocjenjivati izvedene dokaze. Naime, sporno je pravno pitanje - predstavlja li postupanje tuženice – uklanjanje vlati korova i trave koja raste između kocaka kojima je popločeno dvorište na listu 35 spisa - smetanje posjeda, kao što to tvrdi tužiteljica, a osporava tuženica.

7. Svrha posjedovne tužbe nije zaštita prava, nego zaštita faktične vlasti na stvari (posjeda) od samovlasnog smetanja. U konkretnom slučaju, to bi bio suposjed nekretnine, koja je nesporno u suposjedu parničnih stranaka. Svrha posjedovne tužbe otklanjanje je povrede posjeda kao faktičnog stanja te uspostava onakvog faktičnog stanja (posjeda) kakvo je bilo do povrede (bez obzira na to kome pripada pravo na posjed). U konkretnom slučaju, uspostava stanja kakvo je bilo prije čina tuženice za koji tužiteljica tvrdi da predstavlja čin smetanja posjeda nije moguća, jer nije moguće ponovno uspostaviti iste vlati trave i korova koje je tuženica nesporno počupala (pri čemu nije odlučno je li ih počupala vlastitim rukama, kao što to tuženica tvrdi u svojem iskazu, ili je tuženica za to zamolila radnike Zrinjevca, kao što to tijekom postupka navodi tužiteljica). Iz izloženoga je razvidno da tužiteljica na činjeničnom supstratu koji iznosi ne može temeljiti zahtjev za posjedovnu zaštitu, što znači da tužbeni zahtjev nije osnovan, pa je stoga odlučeno kao pod točkom I./ izreke ove presude. Naime, tužbeni zahtjev da se tuženici zabrani takvo ili slično uznemiravanje, tužiteljica temelji na tvrdnjama da je svrha izricanja takve zabrane da se tužiteljici omogući trajno uklanjanje korova (korištenjem herbicida), a u čemu tužiteljica tvrdi da je tuženica uznemiruje jer da tuženica samoinicijativno redovito čupa korov, prije nego što on dovoljno naraste da bi ga se herbicidom moglo efikasno tretirati. Dakle, svrha tužbe prema navodima same tužiteljice uopće nije uspostavljanje ranijeg stanja suposjeda, već prestanak uznemiravanja prava vlasništva. Drugim riječima, tužiteljica traži posjedovnu zaštitu radi zaštite svojeg vlasničkog prava, a ne radi zaštite prava posjeda. Vlasnički (ili suvlasnički) zahtjev zbog uznemiravanja prava vlasništva je zahtjev usmjeren na otklanjanje povrede prava vlasništva te se zahtjev za prestankom uznemiravanja prava vlasništva ne može ostvariti u posjedovnoj parnici jer se posjedovna zaštita odnosi isključivo na zaštitu posjeda kao faktičkog stanja te na uspostavu ranijeg faktičnog stanja u pogledu stvari koje je predmet (su)posjeda.

8. Budući da tužiteljica u ovoj parnici traži zaštitu prava vlasništva od uznemiravanja, a za što nije predviđena posjedovna zaštita, nije potrebno utvrđivati između stranaka spornu činjenicu je li tuženica radnju za koju tužiteljica neosnovano tvrdi da predstavlja čin smetanja posjeda izvršila samo na dijelu nekretnine na kojemu je uspostavljeno pravo služnosti (tvrdnja tuženice), ili je tu radnju učinila i na dodatnih 1,5 m izvan pojasa je ta služnost uspostavljena (tvrdnja tužiteljice). Naime, iz činjeničnog temelja tužbe, a kao što je već navedeno, proizlazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP.

9.1 Budući da je u cijelosti izgubila parnicu, pod točkom II./ izreke ovoga rješenja odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka.

9.2 Tuženici je priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku - 250 bodova prema Tbr 7/2 u svezi s Tbr 52/4 OT, što iznosi 500,00 EUR, pa je stoga odlučno pod točkom III./ izreke ovoga rješenja.

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku osam dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženici po pun.