27 P-836/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja MN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćnicima iz Od Burić i Koudela d.o.o. Šibenik, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587) zastupana po ODO Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 11. veljače 2026. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno zajedno sa zamjenikom punomoćnikom IN, odvjetnička vježbenica u OD Burić i Koudela, Šibenik, te zz EN, zamjenice u ODO Šibenik, po objavi, dana 24. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj MN, [adresa], M [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica dijela nekretnine koja je označena kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i to dijela koji je na skici mjesta očevida koju je izradio JN, dipl.ing.geod. dana 21.05.2025. označen slovima A-B-C-D-A, a koja skica odgovara geodetskom snimku izrađenom od ovlaštenog inženjera geodezije ĆN, dipl. ing. geod. et geoinf. dana 30. kolovoza 2019. godine, a na kojem je posebni fizički dio označen slovima A-B-C-D-A, površine 400 m2, a koja skica mjesta očevida i snimak su sastavni dio ove presude.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.776,55 eura, zajedno za zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica MN, zastupana po punomoćnicima iz OD Burić i Koudela d.o.o. [adresa], podnijela je ovom sudu, dana 11. svibnja 2023. godine, tužbu protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva.

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je stvarna vlasnica i posjednica realno određenog dijela predmetne nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], zemlja zv. Lokvica u dijelu na Geodetskom snimku izrađenom od ovlaštenog inženjera geodezije ĆN dipl. ing. gedo. Od dana 30. kolovoza 2019. godine koji je označen slovima A-B-C-D-A površine 400m2. Nadalje, navodi kako se predmetna nekretnina nalazi u posjedu nje i njezine obitelji od pamtivijeka, a nasljeđuje se generacijama. Vlasnik cjelokupnog područja zvanog Lokvica da je bio, za cijelo, vlasnik NN pok. FN koji da je nekretninu naslijedio od svog oca FN on od svojih prednika. Temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti NN FN broj O-796/81 nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] zv. Lokvica nasljeđuju, na temelju zakona i sporazuma o diobi sin NN I pok. NN za 2/12 dijela, sin SN iz E za 2/12 dijela, sin SN BN iz E za 2/12 dijela, sin SN J. NN iz [adresa] za 2/12 dijela, kći Ć M iz [adresa] za 1/12 dijela, kći N F iz [adresa] za 1/12 dijela, nevjesta SN S iz [adresa] z 1/12 dijela, te unuka B Č iz [adresa] za 1/12 dijela.

1.2. Na temelju Ugovora o diobi od dana 22. veljače 1990. godine sklopljenog između nasljednika ocu ČN da pripada u vlasništvo dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označen slovom C1. Nakon smrti SN BN, oca tužiteljice, dana 17. veljače 2023. godine doneseno je rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-710/06 po javnom bilježniku Mario Čerkez koji je ČN pripalo 2/4 dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], zemlja zvana Lokvica a koji je dio označe u skicvi slovom C1., dok druga polovica pripada sunasljednicima AN i GN. Tužiteljicu kao niti njezinu obitelj nitko da nije ometao u posjedu niti ima osporavao vlasništvo pa budući je tužiteljica predmetnu nekretninu naslijedila od svog oca kojije istu naslijedio od svog djeca, predložila je da sud prihvati tužbeni zahtjev te istu utvrdi vlasnicom.

2. U svom odgovoru na tužbu tužena je predložila da sud odbaci tužbu budući da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 186a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP).

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom preslike Ugovora o diobi od dana 22. veljače 1990. godine, preslike rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-796/81 od dana 26. studenog 1981. godine, preslike rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mario Čerkez kao povjerenika Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem O-710/2006 od dana 17. veljače 2003. godine, preslike geodetskog snimka s kopijom katastarskog plana izrađenog od strane Nexus d.o.o. od dana 30. kolovoza 2019. godine, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev od dana 23. svibnja 2025. godine, saslušanjem svjedoka HN, UN, ĐN i saslušanjem tužiteljice .

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim.

6. Odredbom čl. 186a. st. 1, 2., 5. i 6. ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Zahtjev se podnosi nadležnom državnom odvjetništvu sukladno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu. Ako zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenja spora, odnosno prije isteka roka od tri mjeseca.

6.1. Prije svega valja napomenuti da je tužitelja prilikom podnošenja tužbe sudu dostavila dokaz iz kojeg je vidljivo kako je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, dopisom broj: N-DO-86/2023-2 od dana 28. travnja 2023. godine, izvještava tužiteljicu kako ne prihvaća zahtjev za mirno rješenje spora zaprimljen dana 23. travnja 2023. godine glede dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 400m2. Navedeni dopis potpisan je od strane zamjenice Općinske državne odvjetnice dana 28. travnja 2023. godine, doke j tužiteljica tužbu podnijela 11. svibnja 2023. godine dakle, u cijelosti u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama.

7. Predmet spora predstavlja dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

8. Pregledom zemljišno knjižnog izvatka sud je utvrdio da je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnik utužene nekretnine upisana Republika Hrvatska.

9. Pregledom preslike Ugovora o diobi od dana 22. veljače 1990. godine vidljivo je kako je isti sastavljen između zakonskih nasljednika VN te je navedenim ugovorom ocu tužiteljice VN BN pripala u isključivo vlasništvo i posjed dio čest. zem. [katastarska čestica] označen u nacrtu slovom C1 i dio čest. zem. [katastarska čestica] označen slovima A2a i A2b.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljeva od dana 23. svibnja 2025. godine proizlazi da se do predmetne nekretnine pristupa nesmetano i to formiranim makadamskim putem. Nekretnina da je, sa svoje sjeverozapadne i južno zapadne strane omeđena suhozidom dok su sa ostalih strana identificirane linije razgraničenja u odnosu na geodetski snimak koji je uz tužbu priložila tužiteljica a koji je izrađen od strane ovlaštenog inženjera geodezije ĆN od dana 30. kolovoza 2019. godine. U trenutku očevida na predmetnoj nekretnini da nisu zatečene kulture već je ista bila prekrivena šikarom, makijom i borovima. Nekretnina je na skici mjesta očevida identificirana kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i prikaza slovima A-B-C-D-A te svojim položajem i oblikom odgovara liku označenom istim slovima na skici koja je u prilogu tužbe.

11. Podneskom od dana 07. studenog 2025. godine tužiteljica je uredila tužbu u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev, a koje, uređenju se tužena u cijelosti protivila navodeći kako činjenica postojanja samog posjeda, a posebno odgovarajućeg dugogodišnjeg posjeda od strane tužiteljice i njezinih prednika ničim nije dokazana, niti da to proizlazi iz samih izvedenih dokaza.

12. Iz iskaza svjedoka TN, starog 88 godina, proizlazi da je na nekretnini koja je predmet postupka bio njegov djed Perkov FN koji je nekretninu i obrađivao. Njegov djed FN da je imao 3 djece i to sinove ŽN i NN te kći A. ŽN da je bio njegov otac a NN da je bio djed od tužiteljice. ŽN i NN da su se nakon smrti svog oca podijelili te je nekretnina koja je predmet ovog postupka pripada NN. I ŽN i NN da su obrađivali nekretnine i to na način da je na istima bio vinograd, masline i smokove te da su imali životinje i to magarce i ovce. NN da je imao sedam djece i to pet sinova i dvije kćerke a nekretnine zemlja zv. Lokvica da je pripala u vlasništvo NN BN sina NN a oca tužiteljice. Osim tužiteljice BN da je imao i sina koji je preminuo u Domovinskom ratu. Nakon što je svjedoku bila predočena skica i rukom napisana dioba koju je tužiteljica sudu priložila uz tužbu a nalazi se na listu 25 spisa, isti pokazuje da je od tužiteljice dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 810m2 označen slovima C1. Djed tužiteljice da je preminuo 1936. godine a otac iste prije 5-6 godina. Nikada nitko da tužiteljici nije osporavao posjed. Nekretnina da je ograđena suhozidom i to u istim gabaritima od kada on zna za nekretninu.

12.1.. Nadalje, svjedok PN, star 59 godine, u svom iskazu naveo je kako su na nekretnini koja je predmet spora bili njegov djed ŽN i djed tužiteljice NN koji su nekretninu obrađivali, na njoj imali vinograde, maslinike te kulture smokve te su na istoj držali životinje i to magarce i ovce. Djed od svjedoka ŽN da je preminuo 1942. godine a djed tužiteljice NN da je preminuo prije II. svjetskog rata. Njegov djed ŽN i NN da su se podijelili te je predmetna nekretnina nakon smrti VN da je pripala BN oca tužiteljice. Otac tužiteljice da je također obrađivao nekretninu i to na način da je imao vinograde i maslinike. Nakon smrti oca tužiteljice ona da je istu obrađivala u manjoj mjeri. Nekretnina da je u cijelosti ograđena suhozidom i to još od davnina a predmetni suhozid da postoji i danas. Granice unutar suhozida predmetne nekretnine da su postavili nasljednici usmeno a nakon što je svjedoku predočena skica jesta očevida koja se nalazi na listu broj 44 spisa isti iskazuje kako je tužiteljici pripao dio čest. zem. [katastarska čestica] označen slovima A-B-C-D. Nikada nitko tužiteljici niti njezinim prdnicima nije osporavao posjed utužene nekretnine.

12.3. Svjedok ĐN, stara 69 godina, iskazivala je kako je na predmetnoj nekretnini prvotno bio njezin djed NN koji da je preminuo 1939. godine te je isti na nekretnini obrađivao vinograde, smokve i masline. NN da je imao sedmero djece i to pet sinova i dvije kćerke te da su se svi sinovi i kćeri za života podijelili na način da su napravili diobu koja da se poštuje i danas. Nekretnina zemlja zv. Lokvica da je bila velika nekretnina koja se podijelila na način da su sinovi dobili po dva dijela a kćerke po jedan dio. Nakon što je svjedokinji predočena dioba koja se nalazi na listu 25 spisa priložena od strane tužiteljice ista pokazuje da je ocu tužiteljice DN pripao dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 810m2 i dio čest. zem. [katastarska čestica]. Čitava nekretnina da je ograđena suhozidom te koliko je svjedokinji poznato nitko da nikada nije niti tužiteljici niti njezinim prednicima osporavao posjed.

12.4. Svjedok ZN, star 51 godinu, iskazivao je o nekretnini saznanja koja ima po kazivanju svoje majke pa je tako naveo da je na predmetnoj nekretnini bio djed tužiteljice NN a nakon toga nekretnina da je pripala oca tužiteljice LN. BN da je imao dvoje djece i to tužiteljicu i još jednog sina koji je preminuo u Domovinskom ratu. Na nekretnini da se nalaze smokve, tužiteljica da bi povremeno dolazila na nekretnina ali da nije ništa posebno obrađivala- Svjedok osobno da je na nekretnini znao viđati tužiteljicu i njezinog supruga. Nekretnina da je ograđena suhozidom te istom da nije poznato da bi tužiteljici ili njezinim prednicima itko osporavao posjed.

13. Tužiteljica MN u svom stranačkom iskazu navela je kako je na predmetnoj nekretnini prvenstveno bio njezin pradjed FN, nakon njega njezin djed NN i njegov brat ŽN koja da su tamo držali ovce i magarce te imali stabla bajama. Njezin djed da je imao sedmero djece i to njezinog oca i još četvero sinova i dvije kćerke koji su se međusobno podijelili na način da je njezin otac dobio utuženu nekretninu. Njezin otac da je predmetnu nekretninu održavao na način da je istu kosio, ali na njoj nije imao životinja. Ista da je sa svojim ocem prvu put na nekretnini bila 1972. godine, a kada je prvi put došla na nekretninu ista da je bila ograđena suhozidom kao što je i danas. Njezin otac da je preminuo 2006. godine u 74.-oj godini života. Niti njoj niti njezinim prednicima nitko da nije osporavao posjed utužene nekretnine.

14. Dakle, iz iskaza navedenih svjedoka a koje je sud cijenio istinitim, vjerodostojnim, budući su jasno i nedvojbeno iskazivali o bitnim činjenicama, koje su im osobno poznate ili iz kazivanja starijih, proizlazi da su prednici tužitelja bili u samostalnom posjedu utužene nekretnine i to prvo djed tužiteljice NN, zatim otac tužiteljice BN i naposljetku sama tužiteljica.

15. Prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

15.1. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

15.2. Prema stajalištu ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), i to glede sporne nekretnine K. O. [katastarska općina], u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne

postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske). Presudom ESLJP od 11. lipnja 2009. godine u predmetu G protiv Republike Hrvatske zauzet je stav da bi se podnositelju zahtjeva za zaštitu ljudskih prava i sloboda u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računalo i vrijeme posjedovanja u kojemu su te nekretnine prema važećim zakonskim propisima Republike Hrvatske bile u društvenom vlasništvu.

15.3. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

15.4. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946). Prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo se steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941.

16. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebice iskaze svjedoka, koje je sud cijenio kao vjerodostojne i iste u cijelosti prihvatio, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je predmet spora i to dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] bila u dugogodišnjem nesmetanom posjedu prednika tužiteljice, točnije djeda tužiteljice koji je tamo obrađivala zemlju, zatim oca tužiteljice pa sve do danas tužiteljice.

17. Tužena Republika Hrvatska u tijeku postupka i do zaključenja glavne rasprave nije dokazala nepošten posjed, nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva, po tužiteljevim prednicima, niti je osporavala iskaze saslušanih svjedoka, utvrđenja prilikom očevida, dok u odnosu na skicu mjesta očevida sastavljanju od strane stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev nije imala posebnih primjedbi.

18. Stoga, zaključno, imajući u vidu, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikoga ometani posjed pravnih prednika tužitelja glede nekretnine koja je predmet spora izvršavan počevši najranije od 70-tih godina prošlog stoljeća a koji posjed je ovaj sud našao savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, a kako u konkretnom slučaju u odnosu na potraživanje tužitelja ne postoji suprotstavljeni pravni interes trećih osoba, zaključak je ovog suda kako je pravni prednik tužitelja i to baka istog odgovarajući realni dio nekretnine stekla ispunjenjem za to propisanih pretpostavki, točnije izvanrednom dosjelošću rok koje je propisan odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno u trajanju od 40 godina, svakako dovršen stupanjem na snagu ZV-a, a onda se nekretnina prenosila generacijama u obitelji sve do tužiteljice.

19. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s odredbom čl.155 st. 1. Zakona o parničnom postupku pa su tužitelju kao osnovani priznati troškovi i to za sastav tužbe od dana 1. svibnja 2023. godine u iznosu 200,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 250,00 eura, za pristup na ročište dana 08. svibnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 250,00 eura, za pristup na ročište dana 12. prosinca 2025. godine iznos od 200,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 250,00 eura, za pristup na ročište dana 11. veljače 2026. godine iznos od 200,00 eura uvećano za PDV što iznosi ukupno 250,00 eura, za zastupanje na očevidu od dana 21. svibnja 2025. godine iznos od 200,00 eura uvećano za PDV što iznosi ukupno 250,00 eura, trošak očevida 500,00 eura te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 eura, dakle ukupan iznos od 1.776,55 eura.

20. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 24. ožujka 2026.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- Tužiteljica po punomoćnicima iz OD Burić i Koudela d.o.o. Šibenik

- za tuženu ODO Šibenik