Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-404/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Raiffeisenbank Gleinstätten- Leutschach-Wildon Egen, OIB: 63515166110, Gleinstätten 168, Gleinstätten, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Remenar & Remenar d.o.o., protiv ovršenika TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Jukić Jakopič, odvjetnica u Puli, Ulica Svetog Teodora 2, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-1328/2013- 207 od 10. studenog 2025., dana 24. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja Raiffeisenbank Gleinstätten-Leutschach- Wildon Egen kao osnovana, preinačuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-1328/2013-207 od 10. studenog 2025. i rješava:

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovšenika TČ za odgodu ovrhe od 4. lipnja 2025., dopunjen 14. srpnja 2025., 21. srpnja 2025., 4. kolovoza 2025. i 27. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda prihvaćen je prijedlog za odgodu ovrhe te je ovrha na nekretninama ovršenika određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1328/2013 od 6. prosinca 2013. odgođena do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu poslovni broj P-845/2023.

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da su Ugovor o kreditu i javnobilježnički akt već prošli sudski kontrolu, i to u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem P-305/2020 te postupku pod poslovnim brojem P-102/2015, zbog čega podnošenje novog prijedloga za odgodu ovrhe predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja ovršenika. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe te naložiti naknadu troška za sastav žalbe, čiji iznos određeno ne naznačuje.

3. U odgovoru na žalbu ovršenik ukazuje na nepravodobnost podnesene žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije svega, ukazuje se da je neosnovan navod ovršenika kojim ukazuje na nepravodobnost žalbe ovrhovoditelja. Iz potvrde o otpravku na listu 1375 spisa proizlazi da je pobijano rješenje dostavljeno ovrhovoditelju 14. studenog 2025. Kako je odredbom čl. 112. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) u vezi čl. 21.

1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 i 25/13 – dalje u tekstu: OZ) propisano ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana. Stoga, kako je posljednji dan roka ovrhovoditelju pao u subotu (22. studenog 2025.), to je sukladno prethodno citiranoj odredbi Zakona posljednji dan rok za izjavljivanje žalbe bio 24. studenog 2025. S obzirom na to da iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska (list 1377 spisa) proizlazi da je žalba predana u sustavu za e-komunikaciju sa sudovima elektronskim putem 24. studenog 2025., suprotno navodima ovršenika žalba ovrhovoditelja je pravodobna.

6. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u smislu žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

6.1. Međutim, donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Varaždinu poslovni broj P- 845/2023, s obrazloženjem da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Direktiva Vijeća 93713/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, temeljem koje je prvostupanjski sud dužan odgoditi zatraženu ovrhu jer bi se ista provela prije dovršetka parničnog postupka, koji je ovršenik pokrenuo protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o kreditu, pozivajući se na predmet suda Europske unije C-407/18 T protiv Addiko Banke d.d.

8. S takvim zaključkom suda prvog stupnja ne slaže se ovaj drugostupanjski sud.

9. Sud Europske unije je u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ, zauzeo stajalište da kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, ne može provoditi sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu takvog ugovora već samo, naknadno i eventualno, sud koji odlučuje o meritumu, a kojem se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, što nije dovoljno da bi se osigurala puna djelotvornost zaštite potrošača koju nalaže Direktiva 93/13.

9.1. Međutim, takvo stajalište nije primjenjivo u konkretnoj situaciji, s obzirom na to da su ovršne isprave već bile predmet sudske kontrole u ranijim pravomoćno okončanim parničnim postupcima. Tako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-305/2020-17 od 24. siječnja 2022. odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu račun broj 434.027 te Očitovanje javnog bilježnika Jasenke Crnčec broj OU-605/07-2, dakle u ovom postupku ovršne isprave. Jednako tako, i pravomoćnom presudom na temelju odricanja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-102/15-17 odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim Ugovora o jednokratnom kreditu račun broj 434.027 te radi utvrđenja da Očitovanje javnog bilježnika Jasenke Crnčec broj OU-605/07-2 nije javnobilježnički akt, da nema snagu javne isprave, da nije isprava podobna za ovrhu te da se isti stavlja izvan snage.

10. Pritom napominje se da pokretanje novog parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti iste ovršne isprave, nakon što je o njezinoj valjanosti već bilo odlučeno u ranijim pravomoćno okončanim parničnim postupcima te podnošenje novog prijedloga za odgodu ovrhe temeljenog na takvom postupku, predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja od strane ovršenika. Naime, iako je ovršenik ovlašten pokretati parnične postupke radi zaštite svojih prava, to pravo ne može se koristiti na način kojim se neopravdano odgađa ili onemogućuje ostvarenje tražbine ovrhovoditelja u ovršnom postupku. Okolnost što ovršenik u ranije vođenim postupcima nije isticao sve razloge na kojima sada temelji tvrdnju o ništetnosti predmetnih ovršnih isprava ne može ići na štetu ovrhovoditelja.

11. Stoga, kako u konkretnom slučaju nije moglo doći do odgode ovrhe samo na temelju stajališta izraženog u presudi suda Europske unije C-407/18 od 26. lipnja 2019., odnosno samim pokretanjem parničnog postupka radi utvrđenja ništetnim u ovom postupku ovršnih isprava, jer je to tek jedna od pretpostavki iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a, to je u konkretnom slučaju bilo potrebno ocijeniti i ispunjenje druge pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ-a, odnosno je li ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe na nekretnini za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

12. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete mora se opisati na određen i jasan način, pri čemu ovršenik mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete ili nasilja otklonilo upravo odgodom ovrhe. Međutim, gubitak nekretnine koja služi za stanovanje ne predstavlja samo po sebi razlog nastanka nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete, već ovršenik trpi onu štetu koja nužno nastaje kao posljedica prodaje njegove nekretnine radi naplate dospjele tražbine ovrhovoditelja. Nadalje, navod da bi prodajom nekretnine ostao bez doma u kojem živi s članovima svoje obitelji, čime ističe prigovor prava na dom koje je zajamčeno čl. 34. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10) ovršenik ne može s uspjehom isticati u ovoj ovršnoj stvari, budući da je ovrha određena na temelju ovršne isprave - Očitovanje javnog bilježnika Jasenke Crnčec broj OU-605/07-2, a kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini na kojoj je u konkretnom slučaju određena ovrha. Dakle, davanjem takve suglasnosti ovršenik je svjesno raspolagao svojim vlasničkim pravom na nekretnini koristeći ga kao instrument osiguranja tražbine ovrhovoditelja, sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja pa tako i izričitim pristankom da u slučaju nepodmirenja tražbine ovrhovoditelj kao vjerovnik podmiri svoju tražbinu iz vrijednosti založene nekretnine (tako i Ustavni sud u svojoj odluci broj: U-III/7043/2021 od 31. ožujka 2022).

13. Također, ni zdravstveno stanje ovršenika nije od odlučnog značaja za odgodu ovrhe jer eventualno pogoršanje zdravstvenog stanja nije zakonski razlog za odgodu ovrhe. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja i koji je kao takav po naravi stvari tegoban i stresan za ovršenika. Stoga, u konkretnom slučaju ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer se takva šteta ne može pretrpjeti zbog eventualno lošeg zdravstvenog stanja na koje se ovršenik poziva u prijedlogu za odgodu ovrhe, već se ta šteta odnosi na nemogućnost ovrhovoditelja da mu u slučaju proglašenja ovrhe nedopuštenom vrati korist stečenu u ovršnom postupku.

14. Slijedom svega navedenog, budući da ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja bi nastala provedbom ovrhe, to je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti njegov prijedlog za odgodu ovrhe, zbog čega je trebalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovrhovoditelja usvojiti i preinačiti pobijano rješenje, kako je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka nije odlučivano, jer ovrhovoditelj nije određeno naznačio trošak koji potražuje (čl. 164. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 24. ožujka 2026.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić