REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F.Kennedya 11

P-407/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja R.T.L. d.o.o. Osijek, Mirna 52, OIB 44319314043, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić Gradu, protiv tuženika INA- INDUSTRIJA NAFTE, d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB 27759560625, zastupanog po punomoćnici Martini Šimunović Lepoša, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović u Zagrebu, Smičiklasova 18 , radi isplate iznosa od 92.574,16 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženom INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB 27759560625 da tužitelju R. T. L. d.o.o. iz Osijeka, Mirna 52, OIB 44319314043 isplati iznos od 697.500,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koja na navedeni iznos teče počev od 01. siječnja 2021. godine sve do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotna poena koja na iznos parničnog troška teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 9.809,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 24. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.460,74 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je s tuženikom zaključio Ugovor o upravljanju poslovanjem na maloprodajnom mjestu Josipovac br. INA-UG-DMS- 1065047 te Dodatak I i II navedenom Ugovoru. Sukladno Ugovoru, tužitelj je preuzeo upravljanje poslovanjem na maloprodajnom mjestu „Josipovac“. Tužitelj ukazuje kako je prvi ugovor zaključio s tuženikom još 2016. te je u dobroj vjeri i interesu i tužitelja i tuženika razvijao i poboljšavao poslovanje, a sve na obostrano zadovoljstvo i boljitak stranaka. Ugovori koji se spominju zaključeni su na neodređeno vrijeme. Tužitelj nadalje ističe kako je tijekom ožujka 2020. tuženik bez ikakvih zakonskih razloga i protivno načelu savjesnosti i poštenja otkazao gore navedene Ugovore te je tužitelj upravljao maloprodajnim Josipovac po otkazu još do 31. kolovoza 2020. Sve ovo tuženik je napravio bez opravdanih razloga iako je tužitelj svojim radom i radom svojih djelatnika unaprijedio poslovanje maloprodajnog mjesta, kao i kvalitetu usluge koja se na tom maloprodajnom mjestu pružala. Dakle, nakon što je tužitelj razvio posao, uspješno realizirao sve planove zadane od tuženika tuženik je bez zakonskih razloga otkazao tužitelju navedeni ugovor kao i anekse istog zbog čega je tužitelj pretrpio enormnu štetu te je praktički doveden na rub bankrota. Nakon otkaza , tužitelj kao mali poslovni subjekt u odnosu na tuženika koji je praktično energentski gigant , nije imao izbora te je morao odraditi otkazni rok sukladno Ugovoru. No, tužitelj ističe da je za svaku godinu otkad je stupio u poslovni odnos s tuženikom imao od tuženika zadan plan ostvarenja poslovanja odnosno Plan realizacije poslovanja te je tužitelj navedeni plan uredno ispunio, ispunjavao te čak i premašio. Dakle , u trenutku kada je tužitelj do te mjere razvio posao i unaprijedio poslovanje svoje tvrtke, navedenog maloprodajnog mjesta te čak i tuženika, tada je tuženik zbog nekih tužitelju nedokučivih razloga počeo stvarati tenzije u odnosu s tužiteljem (tenzije je najviše izazivao AG voditelj kod tuženika) s ciljem da se tužitelju otkaže Ugovor te da navedeno, sada razvijeno, poslovanje preuzme neka treća osoba. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik neistinito navodio da tužitelj želi raskid Ugovora, a što je apsolutno nevjerojatno i neosnovano. Tuženik je jednostavno izmislio da je tužitelj potencirao i inicirao raskid navedenog Ugovora te je tuženik kao izrazito ekonomski jaka kompanija jednostavno bez razloga otkazao tužitelju ugovor, a što je protivno osnovnim načelima obveznog prava. Tužitelj ističe kako je za svaku godinu ostvarivao pravo na varijabilu koja se kretala godišnje oko 90.000,00 kn. Isto tako, tužitelj je ostvarivao pravo i na partnersku naknadu I za plaće zaposlenika, kao i partnersku naknadu II koja mu se isplaćivala za vođenje maloprodajnog mjesta. Tužitelj je kroz razgovore s tuženikom očekivao nastavak suradnje i nadalje te je bio neugodno iznenađen kada je tuženik istom neosnovano otkazao Ugovor. Zaključno, tužitelj ističe kako je zbog nezakonitog, ništetnog i protupravnog otkaza Ugovora pretrpio štetu koja se ogleda u činjenici da je izgubio po redovnom tijeku stvari očekivanu zaradu za minimalno očekivano razdoblje od 3 godine a koja se ogleda u gubitku tvz. varijabile te partnerske naknade II. Navedeni iznos štete je 186.000,00 kn godišnje odnosno za očekivane minimalno tri godine iznos bi bio 558.000,00 kn što uvećano za iznos PDV-a 25 % iznosi 697.500,00 kn slijedom čega tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe u bitnome da je nesporno je da su tužitelj i tuženik 31. siječnja 2019. sklopili na neodređeno vrijeme Ugovor o upravljanju poslovanjem na maloprodajnom mjestu Josipovac, br: INA-UG-DMS-1065047, kao i da su 31. siječnja 2019. odnosno 28. veljače 2020. sklopljeni Dodaci I. i II. tom Ugovoru, pri čemu je Dodatkom II. ugovoren j prestanak primjene dosadašnjeg starog Priloga A te priloga G Ugovora pod nazivom „Odluka o načinu ocjenjivanja partnerskog učinka i načina dosadašnjeg izračuna varijabilne Partnerske naknade u partnerskom sustavu upravljanja poslovanjem na maloprodajnom mjestu (PSUM) br. 50737729/30-01- 19(001/913 od 31. 01. 2019. godine“ te primjena novog Priloga A i Priloga G. koji čine Prilog 1. Prilog 2. Dodatka II. Ugovora. Tuženik ističe da je sklapanje Dodatka I. Ugovora, ali i Dodatka II. Ugovora rezultat promjene financijskih uvjeta i planova tuženika, a koje je tužitelj prihvatio te je, bez ijedne mane volje pristao na sklapanje predmetnih Dodataka. Štoviše, u trenutku sklapanja predmetnih Dodataka, tužitelj niti jednom trenutku nije pokazao znakove nezadovoljstva poslovnim odnosom tuženika i tužitelja. Dana 19. ožujka 2020., prilikom dolaska regionalnog voditelja maloprodaje tuženika AG, na maloprodajno mjesto Josipovac, a sve u svrhu provjere postupanja tuženika u skladu s Ugovorom te ocjenjivanja, zakonski zastupnik tužitelja, očito nezadovoljan pojedinim opaskama predstavnika tuženika kao nalogodavca, iskazao je svoju želju za prestankom daljnje suradnje između tuženika i tužitelja, odnosno otkazom Ugovora. Štoviše, zakonski zastupnik tuženika inzistirao je da se o navedenom obavijesti i direktora regije tuženika, kao i glavnog stručnjaka za unaprjeđenje poslovanja tuženika. Poštujući želju samog tužitelja, ali uzimajući u obzir da je suradnja između tuženika i tužitelja postala sve otežanija, tuženik je 25. ožujka 2020. uputio obavijest o otkazu Ugovora o upravljaju poslovanjem na maloprodajnom mjestu Josipovac te pripadajućih Dodataka (u daljnjem tekstu: Izjava o otkazu), sve u skladu s Ugovorom. Neovisno o razlozima otkaza Ugovora, tuženik napominje kako je tuženik, kao i tužitelj, ovlašten otkazati Ugovor u bilo kojem trenutku bez navođenja razloga, a takvo pravo pripada im ne samo temeljem samog Ugovora, i to odredbe čl. XV. t. 3., već i temeljem zakonskih odredaba. Naime, uzimajući da je riječ o ugovoru na neodređeno vrijeme, pravo na otkaz ugovora proizlazi iz odredbe čl. 212. Zakona o obveznim odnosima pri čemu tuženik naglašava kako se suprotno tumačenju tužitelja, u dopisu od 3. travnja 2020. koji prileži tužbi, pandemija uzrokovana COVID-19 ne može smatrati „nevrijeme“ zbog kojeg tuženik ne bi mogao otkazati Ugovor, posebice uzevši u obzir da je određen otkazni rok od čak pet mjeseci, čime je upravo omogućena prilagodba tužitelja te je spriječeno da tužitelju nastane znatna šteta uzrokovana prestankom obveze. Štoviše, sam tužitelj dopisom od 1. lipnja 2020. zatražio je skraćivanje otkaznog roka određenog Izjavom o otkazu. Prema tome, Izjava o otkazu je pravno valjana te predstavlja legitimno postupanje tuženika, u postupanju tuženika nema nikakve protupravnosti, niti postupanje tuženika ni na koji način predstavlja povredu ugovorne obveze pa samim time nisu ispunjenje osnovne pretpostavke za naknadu štete. Također, tuženik napominje kako se za vrijeme otkaznog roka tužitelj nije držao odredaba internog Postupka kvaliteta na maloprodajnim mjestima, oznaka RET_INA9 točka.9. Aktivnosti prodavačkog osoblja koja se odnose na kvalitetu usluge te članka IV. točka 4. Ugovora iz kojeg razloga je tužitelju upućen dopis 21. svibnja 2020. kojim se isti upozorava na kršenje ugovornih obveza, dok se osporavaju navodi tužitelja da bi se radnici tuženika, prije ili za vrijeme otkaznog roka na bilo koji način ponašali neprimjereno prema zakonskom zastupniku tužitelja ili njegovim zaposlenicima ili pak protivno ugovornim obvezama. S druge strane, tuženik ističe kako je u cijelosti ispunio svoje obveze predviđene u odredbama XV. Ugovora pa je tako potpisan Zapisnik o primopredaji maloprodajnog mjesta Josipovac 31. kolovoza 2020. s posebnim naglaskom da je tuženik osigurao i prelazak radnika tužitelja kod novog partnera društva AJAKA d.o.o., odnosno sklapanje novih Ugovora o radu s navedenim osobama. (čl. XV. t 13. Ugovora). Tužitelju (očitom omaškom navedeno je "tuženiku") su za vrijeme otkaznog roka isplaćene sve naknade sukladno Ugovoru te tužitelj tijekom otkaznog roka Ugovora nije pretrpio nikakvu štetu slijedom čega je u potpunosti paušalan i ničime dokazan navod tužitelja da je izgubio po redovitom tijeku stvari očekivanu zaradu za minimalno očekivano razdoblje u 3 godine, a koja se ogleda u gubitku varijabilne partnerske naknade II u iznosu od 186.000,00 kn godišnje, budući da je tužitelju pravovremeno upućena pisana obavijest o otkazu u kojoj je izričito navedeno trajanje otkaznog roka i datum završetka otkaznog roka.

3. Podneskom od 13. rujna 2021. (list 227. -247. spisa) tužitelj je osporio navode iz odgovora na tužbu ponovivši da je tuženik neosnovano i protupravno u nevrijeme otkazao predmetni Ugovor te je stoga otkaz ništetan i bez učinka. Za isto nije bilo razloga s obzirom na iznimno kvalitetno poslovanje tužitelja kojim je tužitelj znatno unaprijedio poslovanje maloprodajnog mjesta „Josipovac“ pa stoga ističe da su neosnovani tuženikovi navodi da je RVM AG **.**.2020. došao u obilazak odnosno u ocjenjivanje maloprodajnog mjesta Josipovac već je tog dana AG došao radi novonastale situacije na postavljanju sustava tehničke zaštite. Naime, još **.**.2020. AG obaviješten je da su iz firme DupliCo na maloprodajnom mjestu Josipovac ostavljeni „topovi za maglu“ (sustav tehničke zaštite) te se isti složio da se isto instalira. S obzirom da je Stožer civilne zaštite 18. ožujka 2020. donio odluku o broju osoba u prodajnom prostoru, tužitelj je obavijestio tuženika da djelatnici firme DupliCo dolaze na maloprodajno mjesto Josipovac radi postavljanja sredstava tehničke zaštite (topova). Budući da tužitelj zbog novonastale situacije (pandemija) nije želio odobriti radove bez odobrenja gospodina AG, isti je naredio da se radovi moraju nastaviti i da maloprodajno mjesto mora nastaviti raditi iako postoji problem zbog novonastale situacije. O istom je predstavnik tužitelja obavijestio povjerenika zaštite na radu gospodina A i gospodina KG iz Sektora sigurnosti. No, već tada AG obavještava tužitelja da će raskinuti ugovor, iako za to nema nikakvih razloga. Tužitelj ističe i da je netočno da je tuženik osigurao prelazak djelatnika R.T.L. d.o.o. kod novog partnera AJAKA d.o.o. Naime, nije osiguran prelazak djelatnika tužitelja i to npr. LG, MG te ČG. Tužitelj ukazuje kako novi partner tuženika AJAKa d.o.o. prilikom preuzimanja maloprodajnog mjesta Josipovac uopće nije imao dovoljan broj djelatnika koje bi morao imati po ugovoru koji zaključuje s tuženikom. Dakle , tužitelju koji ispunjava sve uvjete tuženik je otkazao Ugovor, a trgovačko društvo AJAKA d.o.o. koje nema sve nužno za rad postaje partner tuženika, a time je tužitelju nastala šteta budući da u trenutku kada je unaprijedio poslovanje maloprodajnog mjesta Josipovac, tuženik je isto tužitelju otkazom ugovora neosnovano oduzeo. Glede samog Ugovora i Dodataka istom, tužitelj (očitom omaškom navedeno "tuženik") kao mali poslovni subjekt nije imao pravo odlučivanja već je prihvatio uvjete koje je postavljao tuženik. No, unatoč tomu tužitelj je razvijao maloprodajno mjesto Josipovac te ga je i unaprijedio u respektabilno prodajno mjesto da bi tuženik tada bezrazložno i naprasno otkazao Ugovor.

4. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale u bitnome kod navoda sadržanim u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao isprave u spisu te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka AG ( list 266.-270. spisa), GG (list 269.-270. spisa), BG (list 279.-282. spisa), ĐG (list 284. - 286. spisa) i ČG (list 286. -288. spisa) te zastupnika po zakonu tužitelja

SG (list 271.-275. spisa),

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim u cijelosti.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 92.574,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2021. do isplate, a za koji iznos tvrdi da mu predstavlja štetu u vidu izgubljene zarade za očekivano razdoblje od tri godine koja se ogleda u gubitku varijabille te partnerske naknade II. za vođenje maloprodajnog mjesta Josipovac, a koju štetu tvrdi da je pretrpio zbog nezakonitog otkaza Ugovora o upravljanju poslovanjem na maloprodajnom mjestu Josipovac, br:

INA-UG-DMS-1065047 od 31. siječnja 2019. (list 5.-44. spisa; dalje: Ugovor), Dodatka I. tom Ugovoru od 31. siječnja 2020. (list 45.-46. spisa) te Dodatka II. od 28. veljače 2020. (list 47.-48. spisa) od strane tuženika.

8. Između stranaka nije sporno da su 31. siječnja 2019. sklopile Ugovor predmet kojeg je bilo poslovanje vezano za ugovorni odnos između ovdje tužitelja kao partnera i ovdje tuženika u odnosu na partnersko upravljanje poslovanjem na maloprodajnom mjestu Josipovac. Nesporno je i da je 31. siječnja 2020. sklopljen I. Dodatak tom Ugovoru, da je 28. veljače 2020. sklopljen II. Dodatak istomu, da je predmetni Ugovor otkazan odnosno da je tuženik tužitelju 25. ožujka 2020. uputio obavijest o otkazu Ugovora o upravljaju poslovanjem na maloprodajnom mjestu Josipovac te pripadajućih Dodataka s otkaznim rokom pet mjeseci od 31. ožujka 2020. odnosno do 31. kolovoza 2020. (list 84. spisa). Nesporno je i da je tužitelj dopisom od 1. lipnja 2020. (list 148. spisa) zatražio skraćenje otkaznog roka, kao i da je tuženik dopisom od 23. lipnja 2020. (list 149. spisa) odgovorio tužitelju kako tom zahtjevu nije u mogućnosti udovoljiti. Zaključno, nesporno je da je za vrijeme otkaznog roka tuženik isplatio tužitelju sve naknade koje su mu temeljem Ugovora pripadale.

9. Između stranaka su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva imajući u vidu tuženikovu tvrdnju kako se u konkretnom slučaju radi o otkazu Ugovora koji tuženiku pripada temeljem odredbe čl. 15. t. 3. Ugovora, kao i temeljem samog Zakona te kako se ne može smatrati da je Ugovor otkazan u nevrijeme slijedom čega u postupanju tuženika nema protupravnosti.

10. Tijekom postupka saslušan je svjedok AG koji je u spornom razdoblju bio regionalni voditelj maloprodajne grupe Osijek kod tuženika koji je iskazao u bitnome da ga je negdje u ožujku 2020., prve dane nakon uvođenja covid mjera, tadašnji partner na lokaciji maloprodajnog mjesta Jospiovac kontaktirao u prijepodnevnim satima na mobitel i nervoznim, uznemirenim glasom rekao da želi raskinuti partnerski odnos. Svjedok ga je kratko saslušao i rekao da će doći u toku dana te da će popričati uživo. Po dolasku na lokaciju nedugo nakon tog razgovora, gospodin ČG koji je bio i dalje uznemiren, u razgovoru mu je rekao da želi istupiti iz partnerskog odnosa, a svjedok misli da je okidač bio to što su taj dan bili neki radovi oko tehničke zaštite na toj lokaciji. Razgovor je trajao relativno kratko, možda dvadesetak minuta. Tijekom tog razgovora on ga je pokušao smiriti i rekao mu je da su to ozbiljne stvari, da neka ne prenagli i neka još razmisli. Međutim, on je i nakon što mu je pet, šest puta u razgovoru rekao da pričeka i razmisli, i dalje inzistirao da raskida partnerski odnos. Nakon toga rekao mu je da da mora nazvati i izvijestiti direktora regije o tom njegovom zahtjevu na što je on rekao da ga moli da ga odmah nazove. Svjedok je tada otišao s lokacije, nazvao je direktora regije, izvijestio ga o tom usmenom zahtjevu partnera i on mu je rekao da odmah kontaktira voditelja partnerskog modela upravljanja u INI gospodina GG. Stoga ga je svjedok i kontaktirao te ga izvijestio o zahtjevu partnera i dalje je on to preuzeo. Kasnije ga je nazvao i rekao mu da je odmah kontaktirao gospodina ČG koji mu je ponovio isto što je rekao i svjedoku te mu je rekao da će pokrenuti procedure za raskid partnerstva. Ubrzo nakon toga, nakon nekih dan ili dva, stigla je potpisana odluka od tadašnjeg operativnog direktora u INI gospodina K o raskidu partnerskog odnosa. Svjedok nije bio siguran da li je otkazni rok bio naveden u toj odluci ili odmah nakon toga u drugom dokumentu. Iskazao je i da je sukladno Ugovoru, bilo određeno i trajanje otkaznog roka. Odgovarajući na upite tužitelja, svjedok je odgovorio da je do ožujka 2020. u poslovanju s tužiteljem koliko se sjeća sve bilo korektno te da misli da je tužitelj ušao u partnerski odnos s INOM za prodajno mjesto Josipovac u siječnju ili veljači 2016. Na upit kakve su od 2016. do ožujka 2020. bile tuženikove ocjene o tužitelju te kakvi su bili tužiteljevi poslovni rezultati, odgovorio je da dio perioda nije bio direktno nadležan, a da dio je te da su ocjene bile općenito dobre. Na daljnji upit da li zna kada je rađen Aneks dva Ugovora o upravljanju s tužiteljem, odgovorio je da ne zna točno, da može biti da je posredno sudjelovao ali da je ugovore radio tadašnji partnerski sustav upravljanja u INI čiji je voditelj bio GG. Odgovarajući na upit da li zna kakvu je vrstu naknade temeljem Ugovora ostvarivao tužitelj, svjedok je odgovorio da je, da se radilo o nekoliko vrsta naknade, fiksne, plaće radnika, partnera i neke ostale još naknade, varijabilna naknada, naknada za rezultat. Nadalje, na upit ima li saznanja da li bi se tada otkazao predmetni Ugovor da nije bilo zahtjeva tužitelja kojeg je u svom iskazu svjedok spomenuo, odgovorio je da nema saznanja da bi se otkazao Ugovor već samo ima saznanja da je ugovor otkazan na zahtjev tužitelja. Na upit tužitelja da li je zaprimio pisani zahtjev tužitelja za otkaz Ugovora, svjedok je odgovorio da nije, da ne zna što je bilo u prepisci kasnije ali on osobno koliko se sjeća nije dobio pismeni zahtjev. Na daljnji upit da li je vodio knjigu obilazaka u to vrijeme, odgovorio je da postoji informativna knjiga, nije siguran da li je u to vrijeme ista još bila na snazi ili je bila stavljena van snage ali radilo se o informativnoj knjizi u koju su se upisivale informacije o obilasku lokacije. Sjeća se da je ta knjiga u jednom trenutku ukinuta, nije siguran da li je to bilo u trenutku kada se našao s tužiteljem te da se ne sjeća da li je ovaj obilazak upisao u tu knjigu. Na pitanje da li ima "check" listu po kojoj ocjenjuje svako maloprodajno mjesto, a imajući u vidu da se u odgovoru na tužbu navodi da je u ožujku 2020. došao na predmetno maloprodajno mjesto u svrhu provjere postupanja tužitelja u skladu s Ugovorom te ocjenjivanja, svjedok je odgovorio da se "check" lista radi jednom mjesečno, a sam obilazak lokacije je puno češći, možda i nekoliko puta tjedno. Nije se mogao sjetiti da li je taj dan radio "check" listu, iskazao je da zna da ju je radio jednom mjesečno i to bez da je bilo definirano točno kada. Na upit da li je sva komunikacija od partnera prema INI morala ići preko njega, odgovorio je da uvjetno može reći da je, dok je na upit da li su njegove ocjene utjecale na isplatu jednog od dijela naknade tužitelju, odgovorio da se može reći da su ocjene bitne ali najveći utjecaj imaju ukoliko su negativne, a u konkretnom slučaju njegove su ocjene u jednom manjem dijelu utjecale na varijabilni dio naknade. Na upit da li je sudjelovao u sklapanju Ugovora o upravljaju s tužiteljem, svjedok je odgovorio da je u dijelu kojim se u ugovoru definiraju planovi prodaje, a sam opći dio ugovora je šablonski. Na daljnji upit da li je sudjelovao u kreiranju poslovnih planova, odgovorio je da je, da je to bilo u njegovom opisu posla. Odgovarajući na tuženikov upit koja je svrha tih pregleda i ocjenjivanja maloprodajnih mjesta koju je spomenuo, svjedok je odgovorio da je svrha istih nadzor i kontrola. Nadalje, na upit da li je bilo tenzija u tijeku ugovorne suradnje s tužiteljem, svjedok je odgovorio da koliko zna, nije bilo tenzija te da je suradnja bila na dobroj razini, dok je na upit da li je on osobno počeo stvarati neke tenzije s tužiteljem početkom 2020., svjedok odgovorio da nije. Na upit kako je tekla suradnja za vrijeme otkaznog roka te da li je bilo nekih poteškoća, upozorenja ili zahtjeva, odgovorio je da je, koliko se sjeća, u dijelu otkaznog roka partner opomenut o poštivanju broja djelatnika. Zaključno, na upit da li mu je poznato što se dogodilo s radnicima na tom maloprodajnom mjestu nakon otkaza suradnje, svjedok odgovorio da ne može reći sa stopostotnom sigurnošću ali kako misli da je sigurno dio radnika nastavio rad na istom mjestu pod drugim partnerom.

11. Svjedok GG, a koji saznanja o kojima je pozvan svjedočiti ima jer je tada bio operativni voditelj partnerskog sustava upravljanja maloprodajom (dalje: PSUM), iskazao je u bitnome kako je tada bio zadužen za podršku regionalnim voditeljima i regionalnim direktorima po pitanju svog "back office" posla vezanog uz PSUM model. Znači, oni bi na svakodnevnoj bazi surađivali s partnerima i svjedokov tim bi se uključivao kod obnova ugovora i svih drugih administrativnih stvari, kod pronalaska novih partnera itd. Ono što se sjeća u vezi predmetne situacije je da ga je nazvao kolega AG i potom njegov regionalni direktor te da su ga obavijestili da partner R.T.L. želi raskinuti suradnju s INOM. Ne sjeća se koji su bili razlozi i on je potom sukladno proceduri prvotno kontaktirao partnera R.T.L. odnosno njegovu ovlaštenu osobu odnosno gospodina ČG da još jednom potvrdi da se ide u raskid ugovora na što je dobio potvrdan odgovor i sukladno proceduri pokrenuo je sve radnje vezane uz raskid ugovora. Tada je krenuo otkazni rok, oni su pratili rad i koliko se sjeća sve je bilo u redu i u paraleli su morali naći alternativnog partnera za to maloprodajno mjesto. Na upit da li je tuženik u vrijeme otkaza ugovora već imao spremnog partnera koji će preuzeti predmetno prodajno mjesto, svjedok je odgovorio da nije, dok je na upit jesu li po njegovim sezanjima sve ugovorne obveze prema tužitelju ispoštovane, odgovorio da jesu. Nadalje, na tužiteljev upit da li je njegov odjel sudjelovao prilikom izrade Ugovora o upravljanju poslovanjem na maloprodajnim mjestima, svjedok je odgovorio da kada je on preuzeo taj odjel su već bili jednoobrazni ugovori te da je partner mogao utjecati na sadržaj pojedinog ugovora. Na upit da li bi ista procedura bila i da je tužitelj otkazao predmetni Ugovor i da li ga je mogao otkazati, odgovorio je da ga je mogao otkazati i da bi bila ista procedura. Na daljnje pitanje ima li saznanja zbog čega bi partner od tuženika tražio da se otkaže ugovor ako ga je on sam mogao otkazati, svjedok je odgovorio da ga je gospodin ČG nazvao i rekao da što prije želi izaći iz Ugovora i zatražio je da mu INA pošalje po normalnoj proceduri raskid Ugovora pri čemu se svjedok nije mogao sjetiti da li je postojao pismeni zahtjev od strne tužitelja za raskidom Ugovora.

12. Zastupnik po zakonu tužitelja ŽG iskazao je u bitnome kako je s INOM d.d. potpisao prvi Ugovor 7. siječnja 2016. na neodređeno vrijeme. Tijekom svih godina poslovanja s INOM, sve do otkaza Ugovora od strane INE, sve zadane planove na koje čak nije imao utjecaja je u potpunosti ostvarivao. Ocjena koju je dobivao od regionalnog voditelja maloprodaje u prosjeku je iznosila 98,50 odnosno od strane audita koji je provodila isto INA također je bila visoka, i to 98,50 što samo govori o razvijanju i unaprjeđivanju poslovanja odnosno kvalitete usluge koja je pružena na tom maloprodajnom mjestu od strane njega i njegovih djelatnika. Dana 19. ožujka 2020. telefonskim putem je obavijestio regionalnog voditelja maloprodaje gospodina AG o dolasku vanjskih djelatnika na postavljanje tehničke zaštite na maloprodajnom mjestu te je od njega zatražio privremenu obustavu radova ili zatvaranje maloprodajnog mjesta dok se radovi ne završe budući da je stožer civilne zaštite donio odluku o mjerama. U prvom telefonskom razgovoru s gospodinom AG isti je odbio da se obustave radovi ili da se zatvori maloprodajno mjesto iako je bio upoznat s odlukom stožera civilne zaštite o maksimalnom broju ljudi u prodajnom prostoru. Nakon nekog vremena gospodin AG je došao na maloprodajno mjesto vidno uzrujan te je prilikom komunikacije koristio neprimjereni rječnik, povišene tonove i spominjao je otkazivanje Ugovora. Nakon toga ga je nazvao gospodin GG iz INE te je rekao da je dobio informaciju od gospodina AG kako on želi otkazati Ugovor na što je ostao iznenađen budući da to nije zatražio te ga je zamolio da mu pošalje mail ili poruku u kojoj je on to zatražio na što je dobio odgovor kako pisani trag ne postoji već da je po riječima gospodina AG otkazivanje Ugovora zatražio usmenim putem. Zastupnik po zakonu tužitelja na to je reagirao i zatražio je da svu buduću komunikaciju vode pisanim putem. Obavijest o otkazu Ugovora dobio je 25. ožujka 2020. pisanim putem u kojem su ga izvijestili kako mu otkazuju Ugovor sukladno čl. 15. t. 3. partnerskog Ugovora što znači da bilo koja ugovorna strana ima pravo otkazati Ugovor o upravljanju pisanim putem bez navođenja bez razloga za otkaz. Istaknuo je i kako mu nije jasno zašto u otkazu Ugovora nije navedeno da je on zatražio otkaz Ugovora usmenim putem preko regionalnog voditelja maloprodaje, ukoliko je to istina te se postavlja pitanje zašto bi on zatražio da mu se otkaže Ugovor ako je i sam imao na to pravo i baš u doba pandemije korona virusa kada cijelo gospodarstvo u Republici Hrvatskoj trpi velike financijske gubitke, a njegovoj je obitelji to bio jedini izvor prihoda budući da je i supruga radila na navedenom maloprodajnom mjestu. Zastupnik po zakonu tužitelja nadalje je iskazao da se nakon toga prodajno mjesto Josipovac dodijelilo supartneru odnosno društvu AJAKA d.o.o. iako je ta tvrtka kršila odredbe Ugovora vezane za broj djelatnika s čime je bio upoznat i regionalni voditelj maloprodaje. Također, nevraćanjem bankarske garancije INA d.d. direktno je utjecala na daljnje poslovanje tvrtke R.T.L. d.o.o. zbog nemogućnosti dobivanja drugih poslova za koje je bila potrebna bankarska garancija. Na upit da li je prilikom sklapanja glavnog Ugovora tužitelj kao stranka istog mogao utjecati na njegov sadržaj, odnosno da li je o sadržaju mogao pregovarati s tuženikom, zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je da nije, da nije imao nikakvog utjecaja, dok je na upit da li je po njemu bilo razloga za raskid tog Ugovora s obzirom na poslovanje tužitelja, odgovorio da nije te da je sve tuženikove planove svih godina u potpunosti ostvarivao te da je maloprodajno mjesto prvi preuzeo nakon renoviranja pri čemu je napomenuo da je to maloprodajno mjesto bilo zatvoreno skoro otprilike desetak mjeseci što znači da je većina kupaca otišla s maloprodajnog mjesta te da se stvarno morao potruditi da bi te planove koji su bili postavljeni mogao ostvariti. Na upit zašto je po njegovom mišljenju tuženik raskinuo Ugovor, odgovorio je da misli kako je smetao gospodinu AG jer je i prije toga znao vršiti pritiske te mu je također spominjao otkazivanje Ugovora. Na daljnji upit kakvu je štetu tužitelj pretrpio, odgovorio je da je pretrpio veliku štetu i da je doveden pred rub bankrota budući da je to bilo i vrijeme pandemije korona virusa. Nadalje, na tuženikov upit, a imajući u vidu da je zastupnik po zakonu tužitelja bio prisutan na ročištu na kojem su bili saslušani svjedoci AG i GG koji su izrijekom naveli da je upravo zakonski zastupnik tužitelja zatražio otkaz Ugovora, koji bi bio razlog njihovog kako sada zastupnik po zakonu tužitelja tvrdi lažnog iskaza, zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je da što se tiče gospodina GG, on je samo imao informaciju koju mu je prenio gospodin AG, a što se tiče gospodina AG, njegovo je mišljenje da mu je smetao kao PSUM partner dok mu je neki drugi partner više odgovarao. Na daljnji upit da li se sjeća koliko mjeseci je trajao otkazni rok, zastupnik po zakonu tužitelja odgovara da je trajao 5 ili 6 mjeseci te da su mu je za vrijeme otkaznog roka tuženik isplatio sve naknade koje su mu temeljem Ugovora pripadale. Na pitanje smatra li da mu je otkazni rok od 5 mjeseci davao dovoljno vremena za prilagodbu odnosno izvršenje primopredaje tuženiku, odgovorio je da je imao dosta vremena za pripremanje maloprodajnog mjesta za primopredaju. Na upit, a imajući u vidu da je 1. lipnja 2020. podnio prijedlog za zajedničkim Sporazumom, zbog čega je u tom prijedlogu zatražio skraćivanje otkaznog roka, zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je da je zatražio skraćenje otkaznog roka iz razloga daljnjih pritisaka regionalnog voditelja maloprodaje a jedan od razloga je također bio što je na besplatni telefon INE došla pritužba na njegov rad gdje je navedeno da prostači trudnici i želio je prekinuti daljnje maltretiranje. Na upit suda na što se odnosi preostala varijabilna naknada u iznosu od 74.829,28 kn, isplate plaće do kraja godine u iznosu od 56.000,00 kn te isplate naknade za godišnje odmore za zaposlenike u iznosu od 16.500,00 kn, odnosno da li se navedeni iznosi odnose na sve naknade koje su mu temeljem Ugovora pripadale te za koje je zastupnik po zakonu tužitelja naveo da su mu plaćene, zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je da su mu sve naknade od strane INE po Ugovoru plaćene. U predmetnom prijedlogu zatražio je još dodatno iznos varijabilne naknade te dodatno naknade za godišnje odmore za zaposlenike te naknade za isplatu za naknadu plaće u slučaju da se njegov prijedlog za smanjenjem otkaznog roka prihvati. Na upit punomoćnice tuženika, a vezano uz bankarsku garanciju koju je spomenuo, da li mu je bankarska garancija u konačnici, nakon obračuna za kolovoz 2020. odnosno III. kvartal 2020. i vraćena, odgovorio je da mu je bankarska garancija vraćena u prosincu 2020. Dodatno je naveo da je 31. kolovoza 2020. prilikom predaje maloprodajnog mjesta Josipovac nakon izvršene inventure robe, novčanih sredstava te inventara gdje je ustanovljeno da nije bilo nikakvih manjkova niti oštećenja inventara, INA d.d. bila u mogućnosti odmah vratiti bankarsku garanciju, a što je i zatražio. Zaključno, na upit suda da li je u ožujku 2020. od AG zatražio raskinuće partnerskog odnosa, zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je da nije.

13. Svjedok ĐG iskazao je da se sjeća kako je negdje u vrijeme korone kao zaposlenik INE odnosno interni trener maloprodaje, a što je i sada, dostavljao Dezinol odnosno dezinfekcijsko sredstvo u kutiji na maloprodajno mjesto Josipovac pri čemu je napomenuo da se u kontekstu tog vremena mora znati da spomenutog sredstva nije bilo i dostava tog sredstva ljudima je značila "spas" jer su bili uplašeni od korone. Kada je izašao iza auta, a bilom je to 2020. godine, negdje u travnju ili svibnju, svjedok nije znao točno kada, već nakon nekoliko metara dočekao ga je voditelj maloprodajnog mjesta, njihov partner ŽG i počeo je vikati na njega da: "Što to mi mislimo, da on više ne može surađivati pod takvim uvjetima, da će on raskinuti ugovor", spominjao je i svoje radnike i svoju djecu u kontekstu da nemaju što jesti, da su im jednostavno valjda načinom uskratili nešto. Svjedok je iskazao kako ne zna točno što je rekao jer nije znao o čemu se radi, pogotovo iz razloga što su do tada uvijek imali profesionalan i korektan odnos. Nakon toga svjedok ga je konsternirano gledao i slušao i jednostavno mu je tada rekao da odloži tu kutiju i ode s lokacije. Na upit da li je tom prilikom bio prisutan još netko osim njega i gospodina SG, svjedok je odgovorio da koliko se sjeća je, da su bili prisutni zaposlenici i to više njih, a ako se dobro sjeća dvoje ih osobno poznaje jer su radili od prije u INI. Misli da su to bili PG i RG. Na upit sjeća li se da li se zastupnik po zakonu tužitelja i njima obraćao, svjedok je odgovorio da se sjeća jedne nelagodne atmosfere straha i da su oni bili postrojani u poslovnom prostoru i gledali su i slušali komunikaciju između njega im gospodina SG, a ova dva gospodina ga znaju i bilo im je neugodno. Na upit da li mu je zastupnik po zakonu tužitelja tada spominjao AG, odgovorio je da se toga ne sjeća. Na tužiteljev upit zna li možda kada je to bilo, svjedok je odgovorio da misli da je bila među smjena jer je bilo prisutno više zaposlenika te da se sjeća da je bilo lijepo vrijeme, dok je na upit da li je tog dana možda sreo AG, odgovorio da misli da nije. Na daljnji upit gdje je parkirao vozilo na ulazu na benzinsku pumpu, odgovorio je da misli da se parkirao na početku vanjskog prodajnog prostora pri čemu misli da je bila postavljena traka te stoga nije mogao autom dalje prići. Na upit zastupnika po zakonu tužitelja gdje ga je on dočekao, svjedok je odgovorio da ga je dočekao možda par metara sa strane trake koja je bila bliža prodajnom prostoru. On se parkirao, otvorio je prtljažnik kako bi izvadio taj Dezinol i krenuo je prema ulazu, a gospodin ŽG je, ako se dobro sjeća, krenuo prema njemu iz prodajnog prostora.

14. Svjedok ČG iskazala je u bitnome da je tijekom suradnje s INOM bila zaposlenica tužitelja i tijekom te suradnje zna da su vršeni pritisci na njenog supruga ŽG od strane INE odnosno regionalnog voditelja maloprodaje. Stalno mu je prijetio s otkazom Ugovora, a najveći pritisak je bio u vrijeme pandemije korona virusa kada su na pumpu stigli radnici koji su morali izvesti neke radove. Tada je od stožera civilne zaštite bio ograničen broj osoba u prodajnom prostoru, a broj tih radnika, uz djelatnike te imajući u vidu i dolazak kupaca, znatno je nadmašivao taj ograničeni broj. Suprug je tada nazvao regionalnog voditelja maloprodaje i zamolio ga da se radovi odgode ili da se prodajno mjesto zatvori dok se ne završe radovi na što je gospodin AG odgovorio, pri čemu je napomenula da je bila prisutna tom razgovoru jer je radila u jutarnjoj smjeni, da se maloprodajno mjesto neće zatvarati i rekao mu je "Tko si ti da o tome odlučuješ". Pošto je bila blizu supruga to je čula te je napomenula da je bio neugodan i da je vikao te da mu je spustio slušalicu. Nakon toga je suprug nazvao povjerenika zaštite na radu INE gospodina L i rekao mu za tu situaciju na što mu je gospodin M rekao da će mu se povratno javiti no nije ga nazvao do dan danas. Nakon toga je suprug zvao i sektor zaštite INE ali mu se nitko nije javljao na telefon. S obzirom na tu svu situaciju suprug ju je udaljio s posla i rekao joj je da ide kući jer nije htio ugroziti njeno zdravlje. Ona je tada otišla kući i oko 14,00 sati kada je bila smjena, došla je po supruga pošto su to jutro zajedno došli s jednim autom. U odnosu na pritiske koje je ranije u iskazu spomenula, istaknula je da se sjeća da su isti bili često vršeni. Tako se sjeća da je jednom prilikom regionalni voditelj optužio djelatnika kojeg su tek bili zaposlili, misli da je radio kod njih otprilike mjesec dana, da izdaje lažne R1 račune, međutim to nije bila istina. Isto tako, sjeća se da su jedne godine, ne sjeća se točno da li je to bilo 2017. ili 2018., bili na moru i da je nazvao regionalni voditelj supruga i rekao mu da se vozio pokraj pumpe i da je vidio da djelatnici kradu gorivo i tada mu je zaprijetio otkazom ugovora. Oni su se tada zbog toga vratili s mora, međutim ispostavilo se da ništa od toga nije bila istina. Isto tako, sjeća se i zgode s deterdžentom. Naime, morali su kupiti određenu količinu deterdženta i sjeća se da ga je bilo puno i da nije stao u prostor pumpe odnosno da ga nisu imali gdje uskladištiti. Suprug ga je tada stavio u garderobu jer je jedino tamo stao i kada je bilo nevrijeme taj je deterdžent pokisnuo jer je garderoba prokišnjavala. Tada je regionalni voditelj rekao da to moraju riješiti i sjeća se da su mjesecima oni kupovali taj deterdžent. Napomenula je i da oni nisu nikada tražili da se ugovor s INOM raskine, da su i ona i suprug bili prijavljeni u toj njihovoj firmi i da su im to bila jedina primanja. Na upit kakvo je bilo poslovanje tužitelja za vrijeme suradnje s INOM da li je tužitelj ispunjavao obveze prema INI, svjedokinja je odgovorila da su ispunjavali sve planove koje su im zadavali i da je poslovanje raslo te da joj nije poznato nešto detaljnije vezano uz raskid Ugovora, svjedok odgovara da nije. Na upit da li deterdžent koji je u svom iskazu spomenula kupovala ona kao fizička osoba ili ga je kupovao tužitelj kao pravna osoba, odgovorila je da su dio kupovali kao fizičke osobe, a dio kao pravne. Na daljnji upit da li je bila uvijek prisutna odnosno da li je imala neposrednih saznanja, a vezano uz dio iskaza u kojem je navela da je regionalni voditelj prijetio otkazom, svjedokinja je odgovorila da nije uvijek bila prisutna, da je bila prisutna kada je zvao supruga kada su bili na moru, dok je na upit vezano uz poslovanje tužitelja, da li ta saznanja crpi kao supruga zastupnika po zakonu tužitelja ili kao djelatnica na benzinskoj postaji, odgovorila da jedno i drugo jer da je na pumpi znala kako rade, a i suprug joj je o tome pričao. Nadalje, na upit zna li gdje su određeni financijski uvjeti i planovi koje je tužitelj trebao ostvariti, odgovorila da INA određuje planove ali ne zna gdje su oni određeni odnosno ne zna kako se zove taj dokument, pretpostavlja da su ti uvjeti i planovi u Ugovoru koji se godišnje potpisivao. Na upit da li je bila prisutna razgovoru njenog supruga, AG i GG vezano uz raskid ugovora, odgovorila je da nije. Na upit da li joj je poznato, nakon što je ugovor raskinut, da li je tužitelj tražio skraćivanje otkaznog roka, svjedokinja je odgovorila da joj je to poznato, a da zna i razlog. Naime, suprug je tražio da se skrati otkazni rok baš zbog tih konstantnih pritisaka na njega, a kap koja je prelila čašu je bila je to što su ga optužili da je trudnica došla na pumpu i da joj je suprug uputio ružne riječi, a što nije bila istina. Suprug je tražio da mu se dostavi podatak tko ga je to prijavio, no nisu mu na to ništa odgovorili. Na upit može li se sjetiti koje je godine bio događaj s deterdžentima koje je opisala, odgovorila je da se ne može sjetiti ali da je bilo prije pandemije korona virusa, dok je na upit ima li saznanja, a ako su se ti incidenti dogodili ranije, zbog čega je zastupnik po zakonu tužitelja i dalje sklapao Anekse Ugovoru s INOM, odgovorila da im je to bio jedini izvor prihoda i da su od toga živjeli.

15. Odredbom čl. XV. t. 3. Ugovora određeno je da bilo koja ugovorna strana ima pravo otkazati Ugovor o upravljanju poslovanjem pisanim putem bez navođenja razloga za otkaz uz otkazni rok od mjesec dana za svaku započetu godinu trajanja Ugovora o upravljanju poslovanjem, ali ne dulje od šest mjeseci. U slučaju zajedničkog sporazuma u pisanom obliku između INA-e i partnera otkazni rok se može odrediti u kraćem trajanju. Otkazni rok počinje teći posljednjeg dana kalendarskog mjeseca u kojem je otkaz izjavljen. Za vrijeme otkaznog roka INA ima pravo poslovanje maloprodajnog mjesta podvrgnuti pod strogi nadzor, a partner je dužan maloprodajnim mjestom rukovoditi sukladno Ugovoru o upravljanju poslovanjem. U slučaju nepoštivanja ugovornih obvezi za vrijeme otkaznog roka, INA ima pravo primijeniti pravila vezana za trenutni raskid Ugovora.

16. Odredbom čl. 212. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da ako trajanje obveznog odnosa nije određeno, svaka ga strana može okončati otkazom. Otkaz se može dati u svako doba, samo ne u nevrijeme (st. 3.).

17. U smislu gore navedene odredbe čl. 212. ZOO-a, otkaz može biti dan u svako doba, ali ne i u nevrijeme. Dakle, otkaz ne smije biti dan ako bi uslijed otkaza ugovora druga ugovorna strana bila dovedena u situaciju zbog koje joj može nastati znatna šteta uzrokovana prestankom ugovorne obveze, pri čemu ta šteta ne predstavlja štetu prouzročenu samom činjenicom prestanka ugovornog odnosa već se treba raditi o nastanku izvanredne štete koja je drugoj strani nastala uslijed prestanka ugovornog odnosa.

18. Prilikom ocjene je li predmetni otkaz dan u nevrijeme, sud je uzeo u obzir ranije citiranu odredbu čl. XV. t. 3. Ugovora odnosno da je u konkretnom slučaju tuženik bio ovlašten otkazati predmetni Ugovor bez navođenja razloga , kao i činjenicu da je otkazni rok trajao pet mjeseci (pri čemu je sam tužitelj zatražio skraćivanje istog).

19. Sud je uzeo u obzir i u t. 8. obrazloženja ove presude navedene nesporne činjenice, iskaz svjedoka AG u dijelu u kojem je iskazao da mu je zastupnik po zakonu tužitelja rekao da želi istupiti iz partnerskog odnosa, kao i iskaz svjedoka GG u dijelu u kojem je naveo da je, nakon što ga je nazvao AG i potom njegov regionalni direktor obavijestivši ga da partner R.T.L. želi raskinuti suradnju, on potom prvotno kontaktirao ŽG Reju odnosno ovlaštenu osobu partnera R.T.L. d.o.o. kako bi još jednom potvrdio da se ide u raskid Ugovora na što je dobio potvrdan odgovor, te je utvrdio kako tuženik izjavljivanjem otkaza nije postupio u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja te s načelom zabrane zlouporabe prava.

20. U odnosu na tužiteljevu tvrdnju kako je otkaz dan u nevrijeme te da je pretrpio veliku štetu budući da je to bilo i vrijeme pandemije korona virusa, valja naglasiti da sve i da je otkaz dan u nevrijeme, ta okolnost ne znači da je takav otkaz već zbog toga ništetan (slijedom čega ne bi doveo do prestanka obveznog odnosa između stranaka) već uz navedeno moraju biti ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu

21. U konkretnom slučaju tuženik je bio ovlašten otkazati predmetni Ugovor bez navođenja razloga, pri čemu je sud iz iskaza svjedoka AG i GG utvrdio da je upravo tužitelj zatražio raskid Ugovora slijedom čega je sud ocijenio neosnovanima tužiteljeve tvrdnje kako je tuženik neosnovano i protupravno u nevrijeme otkazao predmetni Ugovor. Valja naglasiti i da je prema ocjeni ovog suda tužitelj tijekom otkaznog roka od pet mjeseci imao mogućnost pripremiti se na posljedice prestanka Ugovora.

22. Nadalje, u odnosu na tužiteljevu tvrdnju kako glede samog Ugovora i Dodataka istom, kao mali poslovni subjekt nije imao pravo odlučivanja već je prihvatio uvjete koje je postavljao tuženik, valja naglasiti da je odredbom čl. 320. st. 1. ZOO-a propisano da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

23. Prema ocjeni ovog suda, odredba čl. XV. t. 3. predmetnog Ugovora, a suprotno navodima tužitelja, ne predstavlja nejasnu odredbu već je njome jasno ugovoreno da bilo koja ugovorna strana ima pravo otkazati Ugovor o upravljanju poslovanjem pisanim putem bez navođenja razloga za otkaz.

24. U konkretnom slučaju tužitelj, pristavši na to da svaka strana može otkazati Ugovor bez navođenja razloga za otkaz, nije postupio u skladu s odredbom čl. 10. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa odnosno pažnjom dobrog gospodarstvenika , pri čemu valja naglasiti i da su, su prema iskazu zastupnika po zakonu tužitelja, stranke potpisale prvi Ugovor o upravljanju poslovanjem na predmetnom maloprodajnom mjestu još 7. siječnja 2016.

25. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog suda u konkretnom postupku nisu ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete propisane odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a, odnosno tužitelj nije dokazao postojanje protupravnosti na strani tuženika pa je na temelju odredbe čl. 1045. ZOO-a te primjenom odredbi čl. 7., 219. i 221.a ZPP-a valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

26. S obzirom na gore navedeno utvrđenje, sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost utvrđenja da je tužitelj uredno realizirao sve planove zadane po tuženiku, na okolnost rasta poslovanja na predmetnom maloprodajnom mjestu i na okolnost izgubljene zarade tužitelja, kao i predloženi dokaz saslušanjem svjedoka EG, DG i LG, a sve temeljem odredbe čl. 292. st. 4. ZPP - a jer je iste ocijenio protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a.

27. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

28. Tuženiku je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25 dalje: OT) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, i to za: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.394,18 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a), podnesak od 27. veljače 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT-a) te za zastupanje na ročištima održanim 7. ožujka 2023., 13. ožujka 2024., 10. rujna 2024., 16. prosinca 2024., 28. ožujka 2025. i 1. listopada 2025., za svako u iznosu od 1.394,18 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što sveukupno iznosi 8.365,08 EUR. Dakle, tuženiku je priznat parnični trošak u iznosu od 9.809,26 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi članka 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

29. Tuženiku u ovoj fazi postupka nije priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak u iznosu od 400,00 EUR za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu (Tar. br. 1. t. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba) jer obveza plaćanja pristojbe za navedenu sudsku radnju sukladno odredbi čl. 4. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP) nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Tuženiku također nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 EUR s obzirom da je za odluke prvostupanjskog suda pristojbu dužan platiti tužitelj (čl. 3. ZSP-a). Nadalje, tuženiku za pojedinačne radnje nije priznat trošak postavljen u prekomjerno postavljenim iznosima, odnosno u iznosima koji nisu u suglasnosti s iznosima prema vrijednosti predmeta ovog spora. Zaključno, tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 27. veljače 2024. u iznosu zatraženom prema Tbr. 8. 1. OT -a jer se ne radi o obrazloženom podnesku. Slijedom navedenog tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen je za iznos od 1.460,74 EUR (t. III. izreke).

30. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 24. ožujka 2026.

SUTKINJA:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.