Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-22/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambija, kao predsjednika vijeća, Marije Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv optužene ŽŽ, zbog kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Kzd-65/2023-27 od 3. listopada 2024., u sjednici održanoj 24. listopada 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optužena ŽŽ oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 91/12 - odluka i rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08).

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. -5. ZKP/08 odlučeno je da troškovi postupka, nužni izdatci optuženice te nagrada i nužni izdatci braniteljice optuženice padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicu proglasi krivom i osudi "adekvatnom sankcijom" podredno da se ista ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08-25), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Budući da državni odvjetnik pobija presudu samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prije ocjene njegovih žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 91/12 - odluka i rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08-26), ali nije utvrdio postojanje povreda zakona koje su propisane citiranim odredbama.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Državni odvjetnik u žalbi osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda i u naravi polemizira s ocjenom provedenih dokaza, iznoseći vlastitu ocjenu istih, pri čemu dovodi u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, smatrajući kako je ipak dokazano da je optuženica počinila kazneno djelo za koje se tereti.

7.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno je ocijenio sve izvedene dokaze, kako svaki dokaz pojedinačno, tako i sve dokaze u cjelini, nakon čega je ispravno zaključio kako nije dokazano da bi optužena ŽŽ počinila kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11.

7.2. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da u inkriminiranom razdoblju nisu ostvarivani osobni kontakti između maloljetnog TŽ i njegova oca JŽ. No, pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako uzrok takvog stanja nije moguće isključivo pripisati postupanju optuženice.

7.3. Iz iskaza ispitanih svjedokinja VŽ, ŽŽT i MŽ, koje su kao stručne osobe bile neposredno uključene u praćenje obiteljskih odnosa i postupanje s maloljetnim djetetom TŽ, proizlazi međusobno podudarajući zaključak kako je maloljetni TŽ u inkriminiranom razdoblju izražavao jasan, kontinuiran i autentičan otpor prema ostvarivanju osobnih kontakata s ocem. Navedene svjedokinje su suglasno iskazivale da takav otpor nije bio posljedica manipulativnog ili poticajnog ponašanja optužene, već je proizlazio iz djetetovog vlastitog emocionalnog doživljaja i subjektivnog odnosa prema ocu, pri čemu su kontakti za dijete predstavljali izvor nelagode, stresa i određenih traumatskih reakcija.

7.4. Imajući u vidu stručnost i neposredna saznanja navedenih svjedokinja, kao i činjenicu da su njihovi iskazi međusobno suglasni, prvostupanjski sud ih je pravilno prihvatio kao vjerodostojne, a iz njih proizlazi zaključak koji ide u prilog optuženici, odnosno isključenju postojanja namjere kao subjektivnog elementa kaznenog djela koje joj se stavlja na teret. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi kako je optuženica ipak poduzimala radnje usmjerene na uspostavu i održavanje odnosa između djeteta i oca, kao što su uključivanje djeteta u savjetodavne i stručne oblike pomoći, uključujući suradnju sa stručnim službama i prihvaćanje preporučenih mjera, uslijed čega je ozbiljno doveden u pitanje navod žalbe državnog odvjetnika da njezino postupanje predstavlja namjerno onemogućavanjem provođenja sudske odluke. Iako iz iskaza svjedoka JŽ proizlazi da je dolazilo do situacija u kojima nije ostvario kontakt s djetetom, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da te okolnosti same za sebe nisu dostatne za zaključak o postojanju krivnje optužene ŽŽ, osobito imajući u vidu složene i narušene odnose između roditelja te izražen otpor djeteta.

7.5. Kod ovakvog stanja stvari potrebno je istaknuti kako za donošenje presude kojom se optuženi proglašavaju krivima, treba biti dokazana njihova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Kada postoje proturječni dokazi, a što i jest u ovom slučaju, s jedne strane iskaz svjedoka JŽ, a sa druge strane ne samo obrana optuženice koja negira počinjenje terećenog kaznenog djela, već i iskazi nepristranih svjedokinja VŽ, ŽŽT i MŽ, sud je dužan ocijeniti vjerodostojnost tih dokaza. Kako je pravilno prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnima iskaze navedenih svjedokinja, koje u bitnome potkrjepljuju obranu optuženice, tako i ovaj drugostupanjski sud zaključuje da odlučne činjenice nisu utvrđene s potpunom izvjesnošću pa je pravilno prvostupanjski sud optuženu ŽŽ oslobodio optužbe jer nije dokazano da bi počinila kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.

8. Budući da državni odvjetnik navodima žalbe nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08-26, to je tu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno članku 482. ZKP/08-26.

Split, 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Neven Cambj