Poslovni broj: Us I-1329/2023-32

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, te Radojki Ćupurdiji, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja HB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Damiru Tomiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Budimir & partneri d.o.o., Split, Bihaćka 2A, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po opunomoćenici JB, zaposlenice tuženika, radi priznavanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-04/23-01/17, Urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 20. travnja 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-04/21-01/59, Urbroj: 338-17-02-01-22-08 od 29. prosinca 2022.

III. Tužitelju HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 19. svibnja 2018. do 19. studenog 2019. zbog bolesti pod dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji F43.1, koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna.

IV. Tužitelju HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se pravo na naknadu plaće u iznosu od 50% zadnje isplaćene naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 20. studenog 2019. do 18. travnja 2023. zbog bolesti pod dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji F43.1, koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 2. svibnja 2018. do 18. svibnja 2018. zbog bolesti pod dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji F43.1, koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

i

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja isplatiti tužitelju iznos od 6.692,80 EUR na ime naknade troškova upravnog spora zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate.

II. Za više traženo od dosuđenog odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II- 502-04/23-01/17, Urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 20. travnja 2023. (drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-04/21-01/59, Urbroj: 338-17-02-01-22-08 od 29. prosinca 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim se tužitelju ne priznaje pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 100% od utvrđene osnovice, a u svezi privremene nesposobnosti za rad od 2. svibnja 2018. osnovom dijagnoze PTSP (F43.1).

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga tužitelj u bitnom navodi da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu tužitelja od 19. svibnja 2021. za priznavanjem prava na naknadu plaće od 100% iznosa od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu za period od 2. svibnja 2018. do danas. Ističe da su osporena rješenja donesena u izvršenju ranije presude ovog suda poslovni broj Us I-3534/2021-20 od 26. listopada 2022. te da nije postupljeno u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedba suda. Tuženik suprotno obrazloženju i uputama danim u navedenoj presudi se uopće ne referira na provedena vještačenja u tom sporu od strane sudskog vještaka Tomislava Franića, spec. psihijatra i sudskog vještaka Lucije Krželj spec. medicine rada od 6. rujna 2022. Tuženik da paušalno osporava nalaze sudskih vještaka, ne predlaže nova vještačenja niti druge dokaze, te nakon vraćanja predmeta samo ponavlja ranije rješenje bez stvarnog utvrđivanja činjeničnog stanja. Također, ne provodi pregled tužitelja, već opet odlučuje samo na temelju medicinske dokumentacije. Sudski vještaci da su detaljno utvrdili da tužitelj boluje od PTSP-a i trajnih promjena osobnosti, u uzročnoj vezi s Domovinskim ratom, te da je nesposobnost za rad posljedica toga. Unatoč tome, tuženik zanemaruje njihove nalaze, kao i druga relevantna mišljenja i rješenja (uključujući priznanje statusa Ha). Zaključno, takav formalistički i površni pristup doveo je do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene prava i povrede postupovnih pravila, čime su ozbiljno povrijeđena prava tužitelja. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom će se tužba usvojiti (točka I.), poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje (točka II. i III.), te tužitelju priznati od 2. svibnja 2018. do donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu pravo na naknadu plaće u 100% iznosu osnovice za naknadu u vrijeme privremene nesposobnosti za rad poradi dg. PTSP (F43.1) (točka IV.), te da je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove upravnog spora (točka V.).

3.1. Tužitelj je na ročištu održanom pred ovim sudom dana 29. kolovoza 2024. precizirao tužbeni zahtjev na način da je u točki IV. tužbenog zahtjeva umjesto riječi „do donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu“ treba stajati „do 18. travnja 2023.“, dok preostali dio tužbenog zahtjeva ostaje neizmjenjen, i to iz razloga jer je u međuvremenu rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 5. lipnja 2023. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 18. travnja 2023.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana, da je pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku sukadno važećim zakonskim i podzakonskim aktima tuženika. Citira i poziva se na relavantne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13., 137/13. i 98/19.; - u daljnjem tekstu: Zakon) i Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine, broj: 8/15, 17/15., 41/15, 104/17, 34/18.), te u bitnom iznosi navede i utvrđenja sadržana u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja. Uz navedeno, s obzirom na istaknute tužbene navode i cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, tuženik navodi da je ponovno zatraženo dodatno očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda kao nadležnog tijela vještačenja Zavoda, koje je Nalazom, mišljenjem i ocjenom od 14.06.2023. ponovnim uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu utvrdilo da se kod tužitelja dg F 43.1 Posttraumatski stresni poremećaji privremena radna nesposobnost od 02.05.2018. dalje ne mogu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu pri čemu je, između ostalog, utvrđeno da kod osiguranika u kliničkoj slici postoje elementi odgođenog ratnog PTSP -a koji nisu isključivi, jedini niti dominanti uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad (prema propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno sukladno ranije citiranoj odredbi članka 39. stavka 1. točke 9. Zakona, a u svezi odredbe članka 55. stavka 2. točke 1. istog Zakona, naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti pripada osiguraniku koji je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i to u 100% iznosu od osnovice za naknadu). Stoga uvažavajući utvrđeno činjenično stanje i pribavljena stručno medicinska mišljenja nadležnih tijela vještačenja Zavoda, u okviru njihove propisane nadležnosti, te donesenih sukladno odredbama Pravilnika kao i naknadno pribavljeno očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 14.06.2023. tuženik utvrđuje da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem prava tužitelju, a prema citiranim propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Slijedom navedenoga, tuženik ističe da istaknuti tužbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje. Pobijano rješenje je zakonito, pa predlaže da se donese presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U sporu su održane rasprave 29. kolovoza 2024. i 24. veljače 2026., čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama dana mogućnost da se u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje u tekstu: ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, pregledan je cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, te je izveden dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji spec. psihijatru prof.dr.sc. PB.

7. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8. Opunomoćenik tužitelja je na ročištu za raspravu zatražio i popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije popisao trošak.

9. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

11. Među strankama je sporno utvrđeno činjenično stanje, a time i primjena materijalnog prava, odnosno sporno je li privremena nesposobnosti za rad tužitelja po osnovi dijagnoze F43.1 neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

12. Prema odredbi članka 36. stavka 1. podstavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23; dalje: Zakon) osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenoga osiguranja imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona.

13. Sukladno članku 39. stavku 1. točki 9. Zakona pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

14. Člankom 55. stavkom 2. točkom 1. Zakona propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

15. Prema odredbi članka 41. stavka 2. Zakona naknadu plaće iz članka 39. točaka 9. i 11. ovoga Zakona Zavod isplaćuje osiguraniku na teret sredstava državnog proračuna.

16. Člankom 52. stavkom 1. Zakona propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. do 5. te točaka 9., 10. i 11. ovoga Zakona, počevši od prvoga dana utvrđene privremene nesposobnosti u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda.

16.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija.

17. Prema odredbi članka 134. stavka 1. Zakona zahtjev za ostvarivanje prava na novčane naknade utvrđene ovim Zakonom zastarijeva istekom roka od tri godine od dana nastanka troška za osiguranu osobu, odnosno od dana stjecanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja prema odredbama ovoga Zakona.

18. Odredbom članka 12. stavkom 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“ broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17 i 34/18; dalje: Pravilnik) propisano je da nalaz, mišljenje i ocjenu u slučajevima iz stavka 1., 3. i 4. ovoga članka liječničko povjerenstvo daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, odnosno medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse, što ne isključuje pravo liječničkog povjerenstva da obavi pregled osigurane osobe ako je potreban zbog utvrđivanja zdravstvenog stanja i davanja ocjene, osim u slučaju iz stavka 1. točke 3. i 4. ovoga članka (privremena nesposobnost za rad) kada je pregled osiguranika obvezan.

19. Prema članku 19. stavku 3. citiranog Pravilnika, nalaz, mišljenje i ocjenu liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, na osnovi medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse te druge relevantne dokumentacije, a na tiskanici koju posebnom odlukom propisuje ravnatelj Zavoda.

20. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 19. svibnja 2021. za priznavanjem prava na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 2. svibnja 2018.; spisu prileži uputnica izabranog doktora od 10. lipnja 2021. kojim se za tužitelja traži priznavanje dijagnoze šifre prema MKB-u F43.1 posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu, a vezano uz privremenu nesposobnost za rad tužitelja od 2. svibnja 2018.; da je tužitelj obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu sukladno odredbi člana 7. stavka 1. točke 1. Zakona; da su osporena rješenja donesena u izvršenju ranije presude ovog suda poslovni broj Us I-3534/2021-20 od 26. listopada 2022. kojim su poništena ranije doneseno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela i predmet je vraćen na ponovni postupak; da je u ponovljenom postupku pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena liječničkog povjerenstva Zavoda od 27. prosinca 2022. kojim je utvrđeno da liječničko povjerenstvo Zavoda ostaje pri ocjeni od 13. srpnja 2021. odnosno osiguraniku se dijagnoza PTSP F43.1 ne priznaje posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu s obzirom da je ista postavljena od strane psihijatra 19.03.2018. na prvom psihijatnijskom pregledu, dakle s odmakom od dvadeset i šest godina nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu te je nije moguće dovesti u isključivu vezu sa sudjelovarijem u Domovinskom ratu, pa se slijedom toga ne priznaje niti privremena nesposobnost za rad od 02.05.2018. po navedenoj dijagnozi kao posljedica sudjelovanja Domovinskom ratu. Kod osiguranika klinički postoje elementi odgođenog ratnog PTSP-a no kao takva ne može biti isključivi, jedini niti dominantan uzrok predmetne radne nesposobnosti (tijekom predmetne radne nesposobnosti isti je liječen po dijagnozi Povratnog depresivnog poremećaja koji nastaje kao posljedica drugih nepovoljnih životnih okolnosti te se u naprijed navedenom vještačenju Zavoda ne dovodi u uzročno-posjedičiu vezu sa sudjelovanjem obrani suvereniteta RH, u psihologijskom testiranju se navode depresivne tegobe aktualno visokog intenziteta, dok je prema priloženom zdravstvenom kartonu razvidno da se osiguranik u tijeku predmetne radne nesposobnosti liječio i zbog tegoba organskog sustava -Poliartritis liječeni obrađivan po reumatologu, Gastroezofagealni reflux, Glavobolje, Otvorene rane ručnog zgloba i šake); da je temeljem navedenog nalaza i mišljenja doneseno prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužitelj izjavio žalbu.

21. U povodu žalbe tužitelja, a sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Pravilnika zatraženo je stručno medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. Isto tijelo vještačenja svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom KLASA: UP/II-502-04/23- 01/17, URBROJ: 338-01-10-04-23-02 od 9. ožujka 2023. utvrdilo da sukladno odredbama formalno prihvaćene i obligirajuće Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB10/ Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, Klinički opisi dijagnosticke smjernice, Deseta revizija, objavila Svjetska zdravstvena organizacija 1992. pod naslovom The ICD-IO, Classification of Mental and Behavioral Disorders Tenth Revision) F-43.1 Posttraumatski stresni poremećaj nastaje unutar mjesec dana (najduže nekoliko mjeseci od djelovanja stresora. Razvidno je da sukladno MKB-10 smjernicama, ovu dijagnozu nije moguće uzročno posljedično povezivati sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu, u promatranom razdoblju (1991. i 1992.) kod osiguranika ta dijagnoza nije postavijena niti je liječena po psihijatru. Dijagnoza PTSP-a iznimno se može postaviti kao vjerojatna ako sa javi u odgođenoj formi (6 mjeseci i više nakon traumatskog doživljaja), uz dva uvjeta: tipična klinička manifestacija tog poremećaja i nepostojanje alternativnog psihijatrijskog poremećaja, Ovaj oblik PTSP (odgođeni ratni PTSP) nastupa u oko 25% bolesnika s tim poremećajem. Nastup simptoma PTSP-a više od 20 godina nakon traumatičnog ratnog događaja iznimno je rijedak, a tipično se opisuje kod osova koje su prethodno imale neke simptome PTSP-a ali bez svih kriterija za postavljanje dijagnoze u naravi pogoršanje subkliničkog PTSP-a (J Net al. Scand J Work Environ Health 2014) ili kod starijih bolesnika u sklopu neuroloških bolesti koje utječu na kognitivne procese (Andrews & al Delayed Onset Posttraumatic Stress Disoder. A Systematic Review of the Evidence. Am J Psiychiatry 2007 164:1319-1326). Uvažavajući obligatorne smjernice MKB-10 klasifikacije i navode iz stručne literature, a uvidom u medicinsku dokumentaciju osiguranika, razvidno je da osiguranik ne udovoljava stručno medicinskim kriterijima i obligatornim smjernicama MKB 10 klasifikacije za postojanje dijagnoze odgođenog ratnog PTSP-a. Kod osiguranika nije pobliže opisan rathi stresogeni čimbenik koji bi mogao uzrokovati PTSP psihičke tegobe i simptomi su djelomično kvalificirani i nisu kvantificirani da bi zadovolji kriterije za postavljanje dijagnoze PTSP-a, a status HRVI sa 20% oštećenja organizma temeljem PTSP -a u pravilu ne uzrokuje privremenu radnu nesposobnost. Pri tome je metodologija određivanja HRVI statusa temeljem ratnog PTSP-a drugačija, provodi se osnovom drugih pozitivnih propisa, te se ne može primijeniti i preslikati kod utvrđivanja prava po predmetnom zahtjevu osiguranika. Kod osiguranika se eventualno može raditi o elementima PTSP-a u kliničkoj slici a koji nisu isključivi jedini niti dominantni uzrok predmetne privremene radne nesposobnosti. Napominju i da dijagnoza F62.0 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofainog doživljaja nije kod osiguranika postavljena sukladno pravilima medicinske struke. Za postaviti ovu dijagnozu nužno je najmanje dvogodišnje praćenje kliničke slike i simptoma, što kod osiguranika nije provedeno. Slijedom svega navedenog nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava po predmetnom zahtjevu osiguranika, te je ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda nakon uvida u priloženu dokumentaciju da se dg F 43.1 Posttraumatski stresni poremećaj i privremena radna nesposobnost od 02.05.2018. i dalje ne mogu uzročno -posljedično povezati sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu. Kod osiguranika u kliničkoj slici postoje elementi odgođenog ratnog PTSP-a koji nisu isključivi jedini niti dominanti uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad. Elementi PTSP-a se kod osiguranika javljaju 26 godina nakon prestanka ratnih djelovanja, postoje alternativni psihički poremećaj, izostaje opis tipične kliničke slike, tako da PTSP kod osiguranika ne udovoljava MKB-10 smjenicama niti pravilima struke da bi mogao biti uzročno posljedično povezan sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu .

22. Slijedom navedenih utvrđenja i citiranih odredbi, tuženik je odbio žalbu tužitelja navodeći da nije nađena pravna osnova za uvažavanje žalbe.

23. S obzirom da prema članku 49. ZUS-a Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, Sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku psihijatru. Ovo stoga što je provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku potrebno zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pravično suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014. Naime, kada tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost utvrđenja je li privremena nesposobnosti za rad tužitelja od 2. svibnja 2018. do 18. travnja 2023., po osnovi dijagnoze F43.1 uzročno-posljedično povezana sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu odnosno je li neposredna posljedice sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, a o kojem ovisi mogućnost ostvarenja prava zatraženog predmetnim zahtjevom, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka. Stoga bi bez omogućavanja izvođenja dokaza vještačenjem, sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske ostala samo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi, imajući u vidu da je za utvrđivanje medicinski odlučnih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

24. Stalna sudska vještakinja prof.dr.sc. PB, spec. psihijatar je u pisanom nalazu i mišljenju od 21. siječnja 2025., a zaprimljenog pred ovim Sudom istog dana i koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu, a koji je dan nakon analize spisu priležeće medicinske i druge dokumentacije, te svih isprava priloženih spisu predmeta, i osobnog psihijatrijskog pregleda tužitelja obavljenog dana 8. siječnja 2025. iznijela zaključak da se kod tužitelja prema MKB 10 može postaviti dijagnoza odgođene pojave kronificiranog PTSP te u potpunosti zadovoljava kriterije poremećaja prema navedenoj klasifikaciji. Prisutni su kriteriji izloženosti životnoj ugrozi, simptomi ponovnog proživljavanja traumatskih događaja u snovima i na javi, simptomi pojačane pobuđenosti u vidu nesanice, razdražljivosti, ustrašenih reakcija, simptomi izbjegavanja izlaganja svemu što ga prisjeća na traumatski događaj, poteškoće u osjećaju povezanosti s drugim ljudima sklonost socijalnoj izolaciji i emocionalno utrnuće. Također su prisutne poteškoće afektivne regulacije, problemi u interpersonalnim odnosima, gubitak osjećaja smisla, osjećaj praznine i negativna percepcija budućnosti kao odraz dijagnoze Trajnih promjena osobnosti nakon katastrofičnih doživljava. Navedene dijagnoze PTSP i Trajnih promjena osobnosti proizašle su i posljedica su sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Stoga, vještakinja smatra da je bolovanje i radna nesposobnost proizišla iz PTSP-a i Trajnih promjena osobnosti posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

24.1. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje je navedeno u bitnom da je tužitelj osoba urednog psihomotornog razvoja koji je završio srednjoškolski obrazu te uredno odslužio vojni rok i neposredno potom priključio se postrojbama Hrvatske vojske. Kao pripadnik izvidničkog i diverzantskog voda 4. gardijske brigade učestalo je bio izložen ugrožavajućim situacijama, sudjelovao u evakuaciji ranjenih, svjedočio ranjavanju i pogibelji suboraca. Krajem 1992. je bio demobiliziran jer je osjećao da se mijenja, nije mogao komunicirati s ljudima, povlačio se, noćima nije mogao spavati. U pravcu disfunkcionalnosti govori činjenica da je tek nakon 2 godine počeo raditi u poduzeću u kojem je ostao sve do umirovljenja. lako je osjećao povremene smetnje u vidu neraspoloženja, razdražljivosti, nemira, nesanica, poteškoća u komunikaciji, vraćanja slika i traumatskih snova nakon prisjećanja na traumatske događaje, nije odlazio kod psihijatra niti tražio pomoć . Nakon što se povukao, odbijao odlaziti na posao, imao suicidalne misli i teško podnosi komunikaciju s kolegama i ukućanima, suborci i supruga su ga nagovorili da se javi psihijatru. U redovitom je tretmanu psihijatra od 2018. kada mu je dijagnosticira kronificirani i neliječen Posttraumatski stresni poremećaj te Trajne promjene osobnosti nakon katastrofičnih događaja uz komorbiditet Ponavljajućeg depresivnog poremećaja. U opsežnoj medicinskoj dokumentaciji se navodi da su navedeni psihički poremećaji posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske dakle u Domovinskom ratu, a tome u prilog govori činjenica da je realizirao status hrvatskog ratnog vojnog invalida (HRVI 20%) zbog navedenog Posttraumatskog stresnog poremećaja. Također je umirovljen s istim dijagnozama. U odnosu na postojanje dijagnoza PTSP vještakinja navodi da se prema MKB X može postaviti dijagnoza odgođene pojave PTSP i da isti zadovoljava kriterije poremećaja prema navedenoj klasifikaciji. Prisutan je kriteriji izloženosti životnoj ugrozi, simptom i ponovnog proživljava traumatskih događaja u snovima i na javi, simptomi pojačane pobuđenosti u vidu nesanice, razdražljivosti, ustrašenih reakcija, simptomi izbjegavanja izlaganja svemu što ga posjeća na traumstaki događaj, poteškoće u osjećaju povezanosti s drugim ljudima, sklonost socijalnoj izolaciji i emocionalno utrnuće. Također su prisutne poteškoće afektivne regulacije, problemi u interpersonalnim odnosima, gubitak osjećaja smisla, osjećaj praznine i negativna percepcija budućnosti kao odraz dijagnoze Trajnih promjena osobnosti nakon katastrofičnih doživljava. Postavlja se pitanje pojave simptomatologije PTSP te zašto se tužitelj nije jav io ranije i tražio pomoć. Ističe da se ne može složiti s pretpostavkom da bi tražio pomoć da je imao psihičkih problema jer da je radeći kao psihijatar sa psihotraumatiziranima, često se susretala s osobama sa vrlo složenim i teškim kliničkim slikama ovih poremećaja a koji su odbijali javiti se psihijatru i uopće prihvatiti psihijatrijsku pomoć. Također jedno vrijeme mogu postojati i adaptacijski mehanizmi pomoću kojih se osoba lakše nosi s navedenom psihopatologijom koji se s godinama iscrpljuju. Složila b i se s kolegom koji je u prvom nalazu u Regionalnom centru za psihotraumu napisao da se radi o dijagnozi neliječenog i kronificiranog Posttraumatskog stresnog poremećaja. Postavlja se pitanje koji je uzrok i koji životno ugrožavajući događaj bi doveo do simptoma PTSP i Trajnih promjena osobnosti ako to nije izloženost traumatskim događajima i životnoj ugrozi za vrijeme rata. Nema podataka da bi isti nakon rata bio izložen ni približno nekim životnim ugrozama intenziteta ratnih događanja. Stoga vještakinja smatra da su navedene dijagnoze PTSP i Trajnih promjena osobnosti proizašle i posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Također smatram da je bolovanje i radna nesposobnost proizišla iz PTSP-a i Trajnih promjena osobnosti posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

25. Tužitelj na predmetni nalaz i mišljenje sudske vještakinje nije imao prigovora niti primjedbi, dok je tuženik podneskom od 4. ožujka 2025. dostavio pisano očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 24. veljače 2025. kojim isti ostaju kod ranije danog nalaza, mišljenje i ocjene te iznose prigovore i primjedbe na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje spec. psihijatra prof.dr.sc. PB od 21. siječnja 2025. navodeći da su zaključci sudske vještakinje neargumentirani i nisu potkrijepljeni recentnom znanstvenom spoznajom. Obrazloženje da se sudski vještak „radeći kao psihijatar sa psihotraumatiziranima često susretala sa vrlo složenim i teškim kliničkim slikama i koji su se odbijali javiti psihijatru“ je uopćeno i nejasno. Ustraju i ponavljaju navode iznesene u obrazloženju nalaza, mišljenja i ocjene LIječničkog povjerenstva Direkcije od 9. ožujka 2023., te zaključno navode da nisu suglasani s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

26. U odnosu na prigovore i primjedbe tuženika ovaj Sud je zatražio pisanu dopunu nalaza i mišljenja, te je sudska vještakinja prof.dr.sc. Dolores Brtivić, spec. psihijatar, u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 1. studenog 2025., zaprimljenoj pred ovim Sudom 2. studenog 2025., a koja je uredno dostavljena strankama u ovom sporu, navela da je u svom Nalazu i mišljenju od 21.1. 2025. navela da se kod tužitelja HB prema MKB X može postaviti dijagnoza odgođene pojave kronificiranog PTSP te u potpunosti zadovoljava kriterije poremećaja prema navedenoj klasifikaciji. Prisutni su kriteriji izloženosti životnoj ugrozi, simptomi ponovnog proživljavanja traumatskih događaja u snovima i na javi, simptomi pojačane pobuđenosti u vidu nesanice razdražljivosti, ustrašenih reakcija, simptomi izbjegavanja i izlaganja svemu što ga prisjeća na traumatski događaj, poteškoće u osjećaju povezanosti s drugim ljudima, sklonost socijalnoj izolaciji i emocionalno utrnuće. Također su prisutne poteškoće afektivne regulacije, problemi u interpersonalnim odnosima, gubitak osjećaja smisla, osjećaj praznine i negativna percepcija budućnosti kao odraz dijagnoze Trajnih promjena osobnosti nakon katastrofičnih doživljava. Navedene dijagnoze PTSP i Trajnih promjena osobnosti proizašle su i posljedica su sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Smatra da je bolovanje i radna nesposobnost proizišla iz PTSP-a i Trajnih promjena osobnosti posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. U svom podnesku od 24. veljače 2025. tuženik navodi da kod tužitelja nisu zadovoljeni kriteriji za postavljanje dijagnoze odgođenog PTSP što je jednostavno nije točno i čime se ne može složiti. Također se navodi da se dijagnoza odgođenog PTSP-a postavlja jedino u situaciji da ne postoji drugi psihijatrijski poremećaj s čime se također ne može složiti. Činjenica da je pojava odgođenog PTSP vrlo rijetka ne može biti argument da kod tužitelja nije prisutna. Nije točno da nisu navedeni traumatski događaj koji su doveli do pojave ovog poremećaja. U vještvu se navodi da je tužitelj „sudjelovao u evakuaciji ranjenih, svjedočio ranjavanju i pogibelji suboraca“. Također nije istina da ranije nije imao simptoma. Tako se navodi da je krajem 1992. bio demobiliziran jer je osjećao da se mijenja, nije mogao komunicirati s ljudima, povlačio se, noćima nije mogao spavati. U pravcu disfunkcionalnosti govori činjenica da je tek nakon 2 godine počeo raditi u poduzeću u kojem je ostao sve do umirovljenja. Iako je osjećao povremene smetnje u vidu neraspoloženja razdražljivosti, nemira, nesanica, poteškoća u komunikaciji, vraćanja slika i traumatskih snova nakon prisjećanja na traumatske događaje, nije odlazio kod psihijatra niti tražio pomoć. Dakle, argument da smetnje ranije nisu postojale nije održiv.

27. U odnosu na pisanu dopunu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje spec. psihijatra prof.dr.sc. PB tužitelj nije imao prigovora niti primjedbi, te je naveo da istu u cijelosti prihvaća, dok je tuženik u prilogu podneska od 17. prosinca 2025. dostavio pisano očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije od 4. prosinca 2025.

27.1. U pisanom očitovanju Liječnog povjerenstva Direkcije se navodi da nadopunom nije naveden nikakav novi medicinski moment niti element koji bi se faktografski moglo osporavati. Sudska vještakinja i dalje stoji pri svom mišljenju kako se kod osiguranika radi o odgođenom PTSP-u povezanom s Domovinskim ratom, iako je osiguranik psihijatrijsku pomoć potražio tek 26 godina kasnije, a u tom se vremenskom intervalu mogao dogoditi niz drugih životnih obiteljskih, laboralnih stresora koji bi doveli do pogoršanja psihičkog stanja. Kako se može tvrditi da je Domovinski rat jedini element destabilizacije psihičkog statusa osiguranika , postoji li nalaz psihologijskog testiranja učinjen netom nakon sudjelovanja osiguranika u Domovinskom ratu, a koji bi sugerirao za posttraumatski stresni poremećaj pa da bi ga se vremenski moglo povezati sa stresorom u vidu oružanog sukoba ili je takvo testiranje provedeno nekoliko desetljeća kasnije. Osporava li sudska vještakinja, psihijatrica, definiciju odgođenog posttraumatskog stresnog poremećaja po međunarodnoj klasifikaciji, a koja decidirano isključuje postojanje drugog poremećaja, a kod osiguranika povratni depresivni poremećaj. Ako su svjetski odnosno međunarodni kriteriji jasni i decidirani, što to otvara mogućnost njihovog različitog tumačenja. U svojoj nadopuni sudska vještakinja osporava ratni put kojeg je izdalo ovlašteno tijelo. Ako se u ratnom putu osiguranika navodi kako je sudjelovao u Domovinskom ratu u ograničenim razdobljima i nije naveden nikakav element izrazito jakih stresogenih čimbenika, a izvan onoga što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi što to onda dovodi do mogućnosti odnosno legitimnosti preispitivanja činjenica navedenih u Ratnom putu a izdanom od strane tijela ovlaštenog da ga izdaje . Očitovanja sudskog vještaka ne bi trebala ostavljati prostor za paušalnost. Kako to sudska vještakinja može tvrditi da je osiguranik u 1992. bio u takvom stanju da nije mogao komunicirati, povlačio se, noćima nije mogao spavati, je li ga pregledala tada, postoji li nalaz iz 1992. Kako vještakinja može znati što se tada događalo- ako i sama, rečenicu nakon, navodi kako osiguranik nije odlazio kod psihijatra niti tražio pomoć . Što to dakle daje za pravo psihijatrici, vještakinji, da 2025. tvrdi da zna što se događalo u psihičkom statusu osiguranika 1992., ako to tada nije dokumentirao nitko, ne samo ona nego niti jedan drugi psihijatar. Nadalje, posebno tuženik prigovara da je sudska vještakinja Prof. dr. sc. PB, spec. psihijatar je nadređena psihijatru koji je ordinarijus osiguranika, a to je dr. P, da je ista u direktnom sukob interesa, te da se ne može smatrati primjerenim da upravo ona vještači osiguranika koji se liječi u centru kojim ona rukovodi. Naposljetku, ustraje u svim navodima i prigovorima iznesenim u tijeku dosadašnjeg postupka, te ističu da nisu suglasni s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje i da ostaju pri svojoj ocjeni od 9. ožujka 2023.

28. S obzirom na podatke spisa predmeta, te dokaze izveden tijekom ovog upravnog spora, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe, po ocijeni ovog Suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje nisu pravilni i zakoniti.

29. Ovaj sud vjeruje Nalazu i mišljenju prof. dr.sc. PB, spec. psihijatru, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, pogotovo s obzirom da je osoba, kojoj je povjereno vještačenje, vještak uže specijalnosti (psihijatar). Sud smatra da je predmetni Nalaz i mišljenje u dostatnoj mjeri u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom i drugom dokumentacijom koja priliježe spisu upravnog tijela, i da je isti potpun i uvjerljiv. Štoviše, predmetni nalaz i mišljenje je u bitnom i u suglasju s nalazima i mišljenjima sudskih vještaka dr. Tomislava Franića spec. psihijatra i Lucijane Krželj, spec. medicine rada pribavljenog tijekom prethodnog upravnog spora, a kojim su navedeni vještaci utvrdili postojanje uzročno posljedične veza privremene nesposobnosti tužitelja za rad od 2. svibnja 2018. po dijagnozi bolesti PTSP (F43.1.) sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, odnosno da je ista neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

30. Nadalje, Sud smatra da su dopunom Nalaza i mišljenja od 1. studenog 2025. otklonjeni prigovori na pisani Nalaz i mišljenje od 21. siječnja 2025. izneseni u očitovanju liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda sadržanom u podnesku dostavljenom 4. ožujka 2025., a koji se sastoje u bitnom u ponavljanju navoda iz obrazloženja nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 9. ožujka 2023., te je izražen jasan i nedvojben stav sudske vještakinje glede sporne činjenice i to da je privremena nesposobnosti za rad tužitelja u predmetnom razdoblju po dijagnozi F43.1 neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

31. Tuženik je i nadalje prigovarao pisanoj dopuni nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje spec. psihijatra ustrajući u svojim prigovorima, međutim tuženik nije predlagao izvođenje daljnjih dokaza koji bi doveli u sumnju istinitost i pravilnost pribavljenog nalaza i mišljenja (i pisane dopune) sudske vještakinje odnosno provođenje novog vještačenja.

32. Naposljetku, vezano uz prigovor tužitelja u pogledu primjerenosti da u konkretnom slučaju vještačenje obavi stalna sudska vještakinja prof.dr.sc. PB, spec. psihijatar navodeći da je ista u direktnom sukobu interesa obzirom da je nadređena nadređena psihijatru koji je ordinarijus osiguranika i koji se liječi u centru kojim vještakinja rukovodi, za navesti je da je sukladno odredbi članka 77. stavka 2. ZUS-a stranka dužna podnijeti zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoje razlozi za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem. Stoga, kako tuženik iz navedenih razloga koji su mu bili poznati nije podnio zahtjev za izuzeće sudske vještakinje prof.dr.sc. PB prije provođenja predmetnog vještačenja to ovaj Sud drži da su ovakvi navodi tuženika iznesene u očitovanju na pisanu dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje prof.dr.sc. PB usmjereni isključivo na pobijanje nalaza i mišljenja sudske vještakinje, a s kojim se tuženik ne slaže.

33. Kod ovakvog stanja stvari, a kako su u konkretnom slučaju naprijed citirani Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, te Liječničkog povjerenstva pribavljenog pred prvostupanjskim tijelom suprotni provedenom sudsko medicinskom vještačenju u predmetnom upravnom sporu, a koji nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, kao i dopunu istog, ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz, po ocjeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

34. Imajuću u vidu naprijed citiranu odredbu članka 134. stavka 1. Zakona, te da je tužitelj predmetni zahtjev nesporno podnio 19. svibnja 2021., proizlazi da je za razdoblje od 2. svibnja 2018. do 18. svibnja 2018. nastupila zastara za ostvarivanja prava. Tužitelj sukladno članku 134. stavku 1. Zakona ostvaruje pravo na naknadu unatrag tri godine od zahtjeva što uključuje 19. svibnja 2018., te je sukladno članku 52. stavku 1. Zakona, a imajući u vidu činjenicu da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad uslijed bolesti po dijagnozi F43.1. kao neposrednoj posljedici sudjelovanja u Domovinskom ratu, tužitelju priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad počevši od 19. svibnja 2018. pa nadalje, bez prekida narednih 18 mjeseci, odnosno do 19. studenog 2019. u 100% iznosu od osnovice za naknadu na teret sredstava državnog proračuna. Nadalje, valjalo je tužitelju počevši od 20. studenog 2019. pa do 18. travnja 2023. (od kada je tužitelju po rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj spisa 339064 od 5. lipnja 2023. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti), sukladno članku 52. stavku 2. Zakona, u iznosu od 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti, na teret sredstava državnog proračuna, a sve zbog bolesti pod dijagnozom F43.1 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

35. Sukladno prethodnom, Sud je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te sam riješio stvar na način da je tužitelju priznao pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 19. svibnja 2018. do 19. studenog 2019. zbog bolesti pod dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji F43.1, koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna. Također je tužitelju priznao pravo na naknadu plaće u iznosu od 50% zadnje isplaćene naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju u razdoblju od 20. studenog 2019. do 18. travnja 2023. zbog bolesti pod dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji F43.1, koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna. Nadalje, sud je odbio zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 2. svibnja 2018. do 18. svibnja 2018. kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu obzirom da je nastupila zastara potraživanja, radi čega je odlučeno kao pod točkama I., II. III.,

IV. i V. izreke.

36. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu valjalo je na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na ročištu od 29. kolovoza 2024. i 24. veljače 2026., te sastav dva obrazložena podneska od 27. veljače 2025. i 9. prosinca 2025. u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura, a što uvećano za 25% PDV-a iznosi ukupno 6.250,00eura (Tbr. 27. u svezi Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23). Na navedeni iznos je potrebno dodati i troškove vještačenja u zatraženom iznosu od 442,80 eura, a što ukupno iznosi 6.692,80 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. ZUS -a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

37. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe na tužbu i presudu prema odluci Suda, a koji trošak ovaj Sud nije našao osnovanim iz razloga jer se sudska pristojba u skladu s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/21 i 51/23; dalje: ZOSP) plaća kada se zahtjev odbije ili odbaci tužbu. Pored toga tužitelj je na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16. ZOSP-a oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom sporu. Slijedom navedenog riješeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 24. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.