Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kž-160/2026
(Kov-143/2026)
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića i mr.sc. Ane Brkić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SA, zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj putem branitelja Šime Petrića, odvjetnika iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-143/2026 od 11. ožujka 2026., na sjednici vijeća 24. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika SA.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-143/2026 od 11. ožujka 2026., na temelju čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 136/26 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je istražni zatvor okrivljeniku SA.
2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio okrivljenik SA, putem branitelja, uz prijedlog da se ukine istražni zatvor okrivljeniku.
3. Žalba okrivljenika SA nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP.
5. Ocjena je i ovog drugostupanjskog vijeća da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Za sada s pravom predsjednica optužnog vijeća prvostupanjskog suda svoj zaključak o postojanju osnovane sumnje izvodi iz iskazivanja žrtve te zapisnika o očevidu njezinog mobitela. Sadržaj ovih dokaza doista za sada upućuje na počinjenje predmetnog kaznenog djela. Žalbeni navodi okrivljenika o tome kako to nije dostatno za zaključak o postojanju osnovane sumnje su samo njegovo subjektivno mišljenje. U ovoj fazi postupka ne utvrđuje se krivnja, utvrđuje se postojanje dokaza koji upućuju na viši stupanj sumnje da je djelo počinjeno i na počinitelja. Dva ovakva dokaza za sada idu u prilog takvoj sumnji. Osnovana sumnja ne smije biti puko nagađanje, ona mora biti provjerljiva u dokazima, a s obzirom na sadržaj ovih dokaza, ona to u odnosu na okrivljenika u ovom postupku jest.
6. Ocjena okrivljenika da je u inkriminirano vrijeme bio neubrojiv za sada nije potkrijepljena odgovarajućim dokazom. Sama činjenica da žrtva spominje svoje mišljenje da je okrivljenik inkriminirane poruke poslao pod utjecajem alkohola sama po sebi ne znači neubrojivost okrivljenika. Ukoliko ubrojivost okrivljenika bude, bilo kojem sudioniku u postupku ili sudu, sporna tijekom postupka ta će se činjenica utvrđivati odgovarajućim vještačenjem.
7. Ne može se prihvatiti žalbeni navod da bi okrivljenikovo ponašanje inkriminirane prigode bilo nehajno. Naime, slanje više poruka žrtvi, dolazak na njezino radno mjesto, za sada ne upućuje na nehajno ponašanje, nego na namjerno ponašanje.
8. Primjena načela in dubio pro reo je moguća samo kod utvrđivanja činjenice. Onda kada se vrši ocjenjivanje i analiza svakog pojedinog dokaza te dokaza u ukupnosti. U ovoj fazi postupka ne utvrđuje se krivnja. U ovoj fazi postupka ne vrši se analiza i ocjenjivanje pojedinih dokaza. Stoga, ovi žalbeni navodi za sada nisu prihvatljivi.
9. Valja upozoriti, s obzirom da se dio žalbe odnosi i na to, da prvostupanjski sud nije okrivljeniku produljio istražni zatvor zbog postojanja tzv. koluzijske opasnosti. Stoga, nepostojanje te opasnosti nije razlog za ukidanje istražnog zatvora okrivljeniku.
10. U pravu je predsjednica optužnog vijeća kada je istražni zatvor okrivljeniku produljila i zbog postojanja tzv. iteracijska opasnosti na njegovoj strani. Ona je to sveobuhvatno i prihvatljivo obrazložila u točci 6. obrazloženja prvostupanjskog rješenja. Žalbeni navodi okrivljenika to nisu doveli u pitanje. Višestruka osuđivanost okrivljenika, vođenje kaznenog postupka, problemi sa alkoholom, na koje upućuju dokazi iz drugog kaznenog postupka, u svojoj ukupnosti doista navode, iz razloga koji su navedeni u prvostupanjskom rješenju, na ovu opasnost. Žalbeni navodi okrivljenika u ovom dijelu predstavljaju isključivo neslaganje sa zaključkom suda, međutim, bez ikakve argumentacije za to.
11. U točci 8. obrazloženja prvostupanjskog rješenja predsjednica optužnog vijeća dala je vrlo jasne razloge zašto zaključuje da istražni zatvor u ovom trenutku nije moguće zamijeniti nekom blažom mjerom. Te razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće. Stoga, tvrdnja okrivljenika da se svrha istražnog zatvora može ostvariti nekom blažom mjerom, a koja nije popraćena u žalbi bilo kakvom argumentacijom, nije prihvatljiva.
12. Slijedom iznijetog žalba okrivljenika SA, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijena je kao neosnovana.
Zadar, 24. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Sandra Radanović