Poslovni broj: Gž Ovr-983/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić na temelju prijedloga nacrta odluke višeg sudskog savjetnika - specijalista Dražena Lovretića, u ovršnom postup- ku ovrhovoditelja Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Tatjani Ostović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Osto- vić i Rakušić d.o.o., Osijek, protiv ovršenika NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, radi ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, odlučujući o žalbama ovršenika i ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr- 3957/2024-11 od 6. rujna 2024., 24. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3957/2024-11 od 6. rujna 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha, kao i u dijelu u kojem je ovrhovoditelju dosuđen trošak ovršnog postupka u iznosu od 956,81 eura.

II. Uvažava se žalba ovrhovoditelja, pa se preinačuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3957/2024-11 od 6. rujna 2024.. u pobijanom dijelu kojim ovrhovoditelju nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka, tako da se sudi:

"Nalaže se ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju i daljnji trošak sudske ovrhe u iznosu od 1.565,55 eura."

III. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.858,75 eura, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova sastavljanja žalbe, kao i zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu, kao neos- novan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem određena je predložena ovrha na novčanoj tražbini ovršenika, a na temelju Ugovora br. 5140460417-20010380287/2006. sa Sporazumom o osigu- ranju novčane tražbine od 12. travnja 2006. godine, solemniziranog po javnom bilje- žniku Mandici Popović, pod brojem OU-314/06.-1 19. travnja 2006. godine, koji je postao ovršan 1. rujna 2008. godine, radi naplate tražbine u iznosu od 99.090,10 eu- ra. Ujedno je ovrhovoditelju dosuđen trošak ovršnog postupka u iznosu od 956,81 eura.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12.., 25/13.., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: OZ), s prijedlogom da se preinači a podredno ukine. Ovršenik potražuje trošak za sastavljanje žalbe

2.1. Protiv navedenog rješenja žali se i ovrhovoditelj pobijajući ga u dijelu kojim nije prihvaćen dio njegovog zahtjeva za naknadom troškova, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a s prijedlogom da se preinači. Ovrhovoditelj potražuje trošak za sastavljanje žalbe.

2.2. Odgovor na žalbu ovršenika podnio je ovrhovoditelj te isti predlaže da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana. Ujedno potražuje trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

3. Žalba ovršenika nije osnovana, dok je žalba ovrhovoditelja osnovana.

4. U odnosu na žalbu ovršenika, ističe se kako slijedi:.

4.1. Ovršna isprava u ovom predmetu Ugovor br. 5140460417-20010380287/2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 12. travnja 2006., solemniziran po javnom bilježniku Mandici Popović, pod brojem OU-314/06.-1 19. travnja 2006. godine, koji je postao ovršan 1. rujna 2008.

4.2. Sukladno članku 23. točki 5. OZ-a, ovršna isprava je, među ostalim, i ovršna javnobilježnička isprava, dok je sukladno članku 28. stavku 1. OZ-a javnobilježnička isprava ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.

4.3. Nadalje, člankom 59. stavkom 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16 i 57/22 - u daljnjem tekstu: ZJB) propisano je da potvrđena (solemnizirana) privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima iz članka 54. tog Zakona ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta.

4.4. Prema članku 29. stavku 1. OZ-a ovršna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

4.5. U skladu s tom obvezom i u javnobilježničkom aktu mora biti tako određen predmet, vrsta, opseg i vrijeme dospijeća dužne činidbe da je na temelju takve isprave moguće odrediti i provesti ovrhu.

4.6. Ovršna isprava u konkretnom slučaju udovoljava uvjetima iz naprijed citirane zakonske odredbe, kao i odredbe članka 54. stavka 1. ZJB, jer je u njima određen predmet, vrsta opseg i vrijeme dospijeća činidbe, a predmetni javnobilježnički akti sadrži obvezu na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, kao i izjavu ovršenika o tome da se na temelju tih akata može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha (članak 19. Ugovora).

4.7. Ako je ovršna isprava podobna za ovrhu u smislu određenosti u naznaci vjerovnika, dužnika i obveze, sve dok potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nisu ukinute ovršni sud je dužan postupati u određivanju i provođenju ovrhe.

4.8. Tvrdnje ovršenika iznesene u žalbi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi jer isto po svom sadržaju udovoljava uvjetima iz članka 41. OZ-a, te je doneseno u skladu s ovršnom ispravom, koja nije ukinuta, preinačena, ni na drugi način stavljena izvan snage niti je na drugi način izgubila svoju djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka.

4.9. Za odgovoriti je ovršeniku da nije osnovan njegov stav da bi se obligatorno ima- la primijeniti odredba članka 9. predmetnog Ugovora o kreditu iz koje proizlazi da je ovršenik predao ovrhovoditelju zadužnicu kao sredstvo osiguranja naplate predmet- nog kredita, te da bi ovrhovoditelj zapravo temeljem iste isprave trebao inicirati ovršni postupak. U konkretnom slučaju, predmetni ugovor o kreditu predstavlja valjanu ovršnu ispravu za određivanje bilo koje ovrhe, pa tako i predložene ovrhe na novča- nim sredstvima ovršenika, zbog čega nema mjesta iznesenom prigovoru presuđene stvari – res iudicata, kao niti prigovoru nedostatka pravnog interesa

4.10. U odnosu na žalbeni navod ovršenika koji se odnosi na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a (ovršenik ističe prigovor zastare), pravilno je prvostupanjski sud postupio sukladno članku 52. OZ-a i uputio ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, s obzirom na to da ovršenik osnovanost žalbe nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom niti su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama.

4.11. Stoga je žalbu ovršenika trebalo na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u dijelu u kojem je određena ovrha pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

5. U odnosu na žalbu ovrhovoditelja, ističe se kako slijedi:

5.1. Odredbom članka 14. stavka 4. OZ-a propisano je da su ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

5.2. Nadalje, prvostupanjski sud je svoju odluku o troškovima postupka temeljio na odredbi članka 35. stavka 1. i 2. ZPP-a, prema kojima se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti predmeta spora ako ne čine glavni zahtjev. Stoga je samo djelomično prihvatio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška ovršnog postupka.

5.3. Međutim, kako vrijednost predmeta spora u ovom slučaju iznosi 99.090,10 eura, jer ovrhovoditelj uz glavnicu u iznosu od 25.334,82 eura potražuje i dospjelu zateznu kamatu u iznosu od 65.716,52 eura i redovne kamate u iznosu od 5.388,17 eura (či- me one zajedno sa glavnicom čine glavno potraživanje u ovršnom postupku, a time i predstavljaju vrijednost predmeta spora), kao i troškove opomena u iznosu od 51,68 eura i ostalih troškova u iznosu od 2.598,91 eura, to prema odredbi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23. dalje: Tarifa) ovrhovoditelju pripada trošak sastava ovršnog prijedloga upravo u iznosu od 1.487,00 eura. Pri tome je nesporno da ovrhovoditelj ima pravo zaraču- nati porez na dodanu vrijednost na potraživani trošak, izuzev na sudske pristojbe, a što proizlazi iz odredbe Tbr. 46. Tarife. Sve naprijed navedeno je u skladu s odred- bom članka 155. ZPP-a koja navodi da, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi. Osim navedenog, sukladno odredbi članaka 154. i 155. ZPP-a, ovrhovoditelju pripada i trošak sudskih pristojbi na prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 663,61 eura (za koje je iz spisa vidljivo da su i plaćene).

5.4. Slijedom navedenog, pobijano rješenje je valjalo preinačiti u dijelu u kojem ovr- hovoditelju nisu priznati svi zatraženi troškovi ovršnog postupka, te ovrhovoditelju dosuditi i daljnjih 1.565,55 eura na ime troškova ovršnog postupka.

5.5. Stoga je žalbu ovrhovoditelja trebalo na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, uvažiti i preinačiti pobijano rješenje u dijelu u kojem mu nisu dosuđeni svi troškovi ovršnog postupka, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

6. S obzirom na to da je ovrhovoditelj uspio sa žalbom u cijelosti, to mu je trebalo priznati i trošak za sastavljanje iste, u iznosu od 1.858,75 eura (1.487,00 eura + 371,75 eura PDV-a) na temelju Tbr. 13. točke 1. Tarife. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sudskih pristojbi na žalbu, jer nije dokazano da bi ista plaćena. Stoga je riješeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

7. Zahtjev ovršenika za naknadu troška sastavljanja žalbe odbijen je, jer nije uspio sa žalbom, dok je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu također trebalo odbiti jer isti prema mišljenju suda nije bio potreban za vođenje ovog ovršnog postupka, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

U Splitu 24. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Šimičić