Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-169/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Ivana Markovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐS, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2.Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj po branitelju po službenoj dužnosti Nenadu Mamuli, odvjetniku iz Karlovca, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K- 26/2026 od 2. ožujka 2026., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12

– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ĐS, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-26/2026 od 2. ožujka 2026. optuženik ĐS oglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, u koju kaznu mu je temeljem čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja 21. listopada 2025. pa nadalje.

1.1. Temeljem čl. 79. st. 2. KZ/11. od optuženika je oduzet mobitel marke Redmi 7A, plave boje, IMEI 1broja: 863849046505810 i IMEI 2broja: 863849046505810 s pripadajućom sim karticom, koji je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PGP Cetingrad, serijski broj [serijski broj] od 21. listopada 2025., te je odlučeno da će se isti po pravomoćnosti presude uništiti.

1.2. Temeljem čl. 189. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da će se optuženiku odnosno vlasniku vratiti nakon pravomoćnosti presude osobni automobil marke Fiat Stilo s istaknutim reg. oznakama [registarska oznaka] (BiH) i pripadajući kontakt ključ, koji su oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, ..., serijski broj [serijski broj] od 21. listopada 2025.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08. optuženik je oslobođen obveze da naknadi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, kao i trošak nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja po službenoj dužnosti Nenada Mamule, odvjetnika iz Karlovca i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene Kaznenog zakona, te bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu poništi i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Dana 16. ožujka 2026. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu podnijelo je odgovor na žalbu u kojem predlažu županijskom sudu da žalbu optuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi presudu Općinskog suda u Karlovcu.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iako žalitelj u žalbi ne ističe žalbenu osnovu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u obrazloženju žalbe upire na povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 navodeći kako pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama radi čega da se ne može ispitati. Pritom žalitelj u žalbi posebno ne obrazlaže istaknutu povredu

6.1. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, pa tako ni onu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 obzirom se navedena presuda može ispitati, ista je jasna, te su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i potpuni kao i izreka same presude. Osim, dakle, što navodi zakonske razloge, žalitelj posebno ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda, a također povredu ne nalazi ni ovo drugostupanjsko vijeće ispitujući presudu po službenoj dužnosti. Iz sadržaja žalbe u tom dijelu proizlazi da se žalitelj zapravo žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.2. Suprotno navodima optuženika s pravom je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio kako je optuženik inkriminirane prigode svojim postupanjem ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ/11.

6.3. Naime, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi izložio je detaljnu analizu iskaza ispitanih svjedoka, obranu optuženika, materijalnu dokumentaciju, te nakon toga donio valjani zaključak na temelju kojeg je nesporno utvrdio da je optuženik ĐS inkriminirane prigode svojim postupanjem u cijelosti ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ/11. Naime, nije sporno da je isti inkriminirane prigode prilikom upravljanja vozilom zanemario svjetlosne i zvučne signale koje su mu davali policijski službenici, pritom nastavio s vožnjom, te nakon što je probio rampu i ušao u Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Bogovlja, nastavio voziti po zavojitoj cesti brzinom koja je bila veća od dopuštene, a što je rezultirao time da je izgubio nadzor nad vozilom i udario u betonski zid. Upravo takvim postupanjem, a kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, a prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće, optuženik je doveo u opasnost veći broj ljudi, tj. putnika koje je prevozio, te na taj način ostvario kvalificirani oblik ovog kaznenog djela.

6.4. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika kada ističe kako uopće nije dokazano koliko je ilegalnih migranata bilo u vozilu, jer da to ne proizlazi iz iskaza niti jednog svjedoka, a posebno ne iz iskaza policijskih službenika ispitanih kao svjedoka jer da isti nisu prebrojavali na licu mjesta ljude koje su tamo zatekli u vozilu i izvan vozila. Suprotno takvim žalbenim navodima iz sadržaja izvješća policijskih službenika proizlazi točan broj osoba zatečenih u vozilu, a identitet tih osoba je naknadno utvrđen o čemu postoji i dokaz u spisu.

7. Utvrđeno činjenično stanje u pobijanoj presudi, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je ispravno, te je s pravom prvostupanjski sud proglasio krivim optuženika za učin kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ/11, te je za takva utvrđenja prvostupanjski sud u cijelosti iznio valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.1. Kako je, dakle, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon, oglasivši optuženika krivim za navedena kaznena djela, neosnovani su žalbeni razlozi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ujedno drugostupanjski sud nije pritom utvrdio povredu Kaznenog zakona.

8. Iako, optuženik u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o kazni, a izjavio je žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ista žalba u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud razmotrio i odluku o kazni.

8.1. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne sukladno čl. 47. KZ/11 polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja optuženiku ĐS kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu kako u spisu nema podataka o njegovoj ranijoj osuđivanosti na području Republike Hrvatske za istovrsno ili neko drugo kazneno djelo, a kao otegotno društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela. Naime, za konkretno kazneno djelo koje je optuženik počinio u kvalificiranom obliku propisana je kazna zatvora u rasponu od tri do dvanaest godina, pa je izrečena presuda u trajanju od 3 (tri) godine koja predstavlja minimum propisane kazne za isto kazneno djelo i po stavu ovog drugostupanjskog suda u cijelosti primjerena kako stupnju krivnje utvrđenom na strani optuženika, tako i posljedicama nastalim za zaštićeno pravno dobro.

8.2. Stoga je s pravom prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ocijenio kako će se izrečenom kaznom zatvora optuženiku u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno utjecati na optuženika da više ne čini takva i slična kaznena djela. Ujedno izrečenom kaznom da će se djelovati i u smjeru generalne prevencije tj. utjecati na druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako je izrečena kazna optuženiku adekvatna i kao takva u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem teretećeg kaznenog djela nanio društvu u cjelini, pri čemu se ostvaruje posebno svrha generalne prevencije obzirom da je broj ovakvih kaznenih djela na području mjesne nadležnosti prvostupanjskog suda u kontinuiranom porastu (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

9. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Radanović