Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-164/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽD, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 i 13/26 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru i žalbi optuženika podnesenoj putem branitelja Ivana Zubića, odvjetnika iz Krapine, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-403/2025 od 19. veljače 2026. godine, temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U- I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru i optuženika ŽD, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru broj K-403/2025 od 19. veljače 2026. godine optuženik ŽD oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, u koju kaznu zatvora mu je temeljem čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru i istražnom zatvoru počevši od 31. listopada 2025. pa nadalje, na način da se jedan dan pritvora i istražnog zatvora izjednačava s jednim danom zatvora.

1.1. Temeljem čl. 70. KZ/11 optuženiku ŽD je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Temeljem čl. 158. ZKP-a žrtva ŠD je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

1.2. Temeljem čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP-a optuženiku ŽD naloženo je naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od =200,00 eura, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru i optuženik ŽD putem svog branitelja Ivana Zubića, odvjetnika iz Krapine.

2.1. Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru žalbu podnosi zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu.

2.2. Optuženik žalbu podnosi zbog povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom županijskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da istu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje.

3. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Iako kao žalbeni osnov optuženik u žalbi ne ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u sadržaju žalbe navodi kako je pobijana presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi, razlozi o odlučnim činjenicama da su potpuno nejasni, te da postoji znatna proturječnost u onome što se navodi u razlozima presude, o sadržaju zapisnika, o iskazima danim u postupku, tako da se ista ne može ispitati, a iz čega proizlazi da žalitelj upire na povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08

7.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer su u pobijanoj presudi navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni, niti su u znatnoj mjeri proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presuda i iskaza danih u postupku i samih tih iskaza.

8. Nije u pravu optuženik niti kada pobija presudu suda zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Naime, pravilno prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, a na temelju ocjene svih provedenih dokaza i to svakog zasebno i svih zajedno, te ih dovodeći u vezu s obranom optuženika, cijeneći pritom iskaz žrtve oštećenice ŠD, zaključuje kako je nesporno da je optuženik inkriminiranog dana u više navrata zvao oštećenicu, ali samo prilikom jednog razgovora joj je prijetio da će ju baciti u vodu, ubiti, poslati neke ljude u kuću, te da se u tom slučaju radi o prijetnji smrću. U pravu je prvostupanjski sud kada ranije optuženikovo ponašanje prema oštećenoj u vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, kada je optuženik bio fizički nasilan prema oštećenici, tjerao ju van kuće, naganjao nožem, radi kojeg nasilja je ista bila primorana napustiti zajedničko domaćinstvo i otići u sigurnu kuću, dok su djeca bila smještena u Dom za nezbrinutu djecu, te inkriminirani događaj razmatra u kontekstu s istim. I ovaj drugostupanjski sud stava je kako su prijetnje koje je optuženik oštećenoj izrekao inkriminirane prigode bile objektivno podobne da kod iste izazovu strah, o čemu je ista iskreno i posvjedočila tijekom postupka, te potvrdila kako se boji optuženika i da smatra kako bi on svoje prijetnje mogao i realizirati. S pravom stoga prvostupanjski sud i zaključuje u pobijanoj presudi kako je, a obzirom na činjenicu da je ranije optuženikovo ponašanje prema oštećenoj bilo takvog nasilnog intenziteta da je ista morala napustiti zajedničko domaćinstvo, da je prijetnja izrečena inkriminirane prigode prema oštećenoj itekako bila podobna da kod iste izazove strah za njezin život i vlastitu sigurnost.

8.2. Stoga, suprotno žalbenim navodima optuženika, kako sud neosnovano poklanja vjeru iskazu oštećene ŠD, jer da je ista iskazivala kontradiktorno tijekom postupka, da nikakve prijetnje nije bilo već samo razgovor o neplaćenoj alimentaciji, radi čega je trebalo ispitati u svojstvu svjedoka i PD, poslodavca optuženika, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika.

8.3. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka PD, poslodavca optuženika, kao nevažan i odugovlačeći dokaz, obzirom da i po stavu ovog drugostupanjskog suda isti svjedok nije imao neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju, odnosno o prijetnjama koje je optuženik uputio oštećenoj putem telefona inkriminirane prigode, pa se u tom pravcu žalbeni navodi optuženika glede nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuju kao neosnovani.

8.4. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata teretećeg kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja optuženik upućuje na iste.

8.5. Stoga, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08), a ni zbog povrede Kaznenog zakona, jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za kojeg su optuženici proglašeni krivima.

9. Nisu u pravu optuženik ŽD, ali ni državni odvjetnik kada pobijaju prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni.

9.1. U žalbi optuženika se navodi kako je izrečena kazna zatvora neprimjerena kaznenom djelu za koje se tereti optuženik, nastupjeloj posljedici i ličnosti optuženika, što prvostupanjski sud da je očito zanemario.

9.2. U žalbi državnog odvjetnika se navodi kako prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije cijenio nikakve olakotne okolnosti koje bi išle u prilog optuženiku, dok da je otegotnim cijenio njegovu višestruku osuđivanost za kaznena djela s elementima nasilja. Izrečena kazna zatvora u trajanju od samo 10 (deset) mjeseci da neće ispuniti svrhu koja se njome treba postići, te da nije u skladu s težinom počinjenog kaznenog djela, s obzirom da sud u dovoljnoj mjeri nije cijenio raniju optuženikovu višestruku osuđivanost, kao i to da ne postoje nikakve olakotne okolnosti koje bi sud navodile da mu izrekne blažu kaznu.

9.3. Prvostupanjski sud je, prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje optuženika, te je vodio računa o utvrđenim otegotnim okolnostima kao što su optuženikova višestruka prekršajna i kaznena osuđivanost zbog raznih prekršaja i kaznenih djela s elementima nasilja, te je s pravom zaključio da se u konkretnom slučaju radi o osobi kod koje takvo ponašanje predstavlja ustaljeni obrazac ponašanja, a što mu je također cijenjeno kao otegotna okolnost.

9.4. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, imajući u vidu sve utvrđene olakotne okolnosti optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te ocijenio da je ista kazna primjerena utvrđenim otegotnim okolnostima, te mu potom izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, pritom pravilno zaključujući da će izrečenom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela.

9.5. Slijedom navedenog neosnovane žalba optuženika i ODO-a u Zlataru glede odluke o kazni.

9.6. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kaznenopravne sankcije koja je izrečena optuženiku je dostatna da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvati da je počinjenje istih pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kaznenopravna sankcija u sebi sadrži i određenu količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem teretećeg mu kaznenog djela nanio svojoj obitelji i društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

10. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Radanović